SVETE VEZE

 

26. Svete veze

poezija

Kazalo:

Svete veze

Čudotvorni mir

Ognjeni čas

Čestica na Križu

Pustinjak

Dodir Muke

Krajem ovih dana

Svjetlo spasenja

Kad prelomiš kruh

Duh života

Dlanovi tišine 

Pusti me da tražim 

Volja Kristova 

Dvorac Milosrđa 

Kraljice neba 

Sakrament čovječnosti

Vrijeme molitvi

Na njihovu riječ

Bljesak

Srce uskrsnuća

Kozmičko slavlje

Božje misli nisu ljudske misli

Trnje i nada svijeta

Molitva mira

Izvor života

Zov nebesnika

Marijin svibanj

Sjajem zvijezde

Duša iz davnina

Svjetlo za ljudsko srce

Anđeli i ptice

Tvoj Križ

Zlatna zipka

Putem spasa

Živa voda

Gore srca

Radost

Pogubljenje sumnje

Noći gorke

Spas od mreže idola

S nama Bog

Luč anđela

Proglas kiše

Sunčeva rijeka

Visovi vjere

Slavit ću Te, Duše Sveti

Ljubav svih ljubavi

Zahvalnica

Kradljivci ljubavi

Putevima vjetra

Pjesma Kristovoga mira

Srce u nebu

Noćne dubine

Meso i Krv kraljevstva nebeskoga

Pobjeda molitve

Oluje dolaze

Ljubav Boga Oca

56

Svete veze

Kažu da si utjeha za ljude,

da si vrijedan svakog transa,

da se s Tobom uspavanka zbude,

da si idealna svjetska alijansa.

To su do Tvog Križa prvi koraci

od kojih se dugo, dugo ne miču,

već na mjestu stoje kao tvrdi orasi

dok im sitni korijeni polako niču.

Kada dođe vrijeme boli, vrijeme Muke,

prilike jedinstvene za mlade vjere,

radost čeka na te krhke ruke

da se slome, da ih iznevjere.

Jer će samo tada moći dati dare

i porasti u svoj dobi i u mudrosti.

Kada više ni za kakav trans ne mare,

tada se pomlade ostarjele kosti.

Na Tvom Križu, u tim strašnim bolima

naći će si smisao i dostojanstvo.

Pročišćenje oslobađa gdje god Tebe ima,

svete veze čvrsnu neraskidivo prostranstvo.

Za katarzu ljudske duše rijetko mole

dok ih ne pozoveš, Isuse i Kriste,

dok ne spale grijehe koji u Tebi ih bole,

dok im duše postaju sve više čiste.

Poslije toga odlaze iz svijeta

silom ljubavi i željom jakom;

jedva dočekaju svoj vrhunac leta

da Ti stignu u Nebesa dušom lakom.

09.04.2022. 06:19

Čudotvorni mir

Odricanje od navezanosti,

od svih, onih loših ili boljih,

svakog novog dana što se rosi,

donosi slobodu mojoj volji,

mojoj radosti života mi u Kristu.

Jer za takav Dan te Muke

ništa drugo nema vjeru čistu

koja otvara se kada širi ruke

koje streme prigrliti samo Sina,

a u Njemu vrijeme, čitav svemir.

Nema više niti kruha, niti vina,

nestaje mi svaki nemir.

To je poniranje radi Tajne davne

kada Sina preda za spas življa,

i sve staze sad su savršeno ravne,

ne trepere kao neka narav divlja.

Kratkim, teškim putem Tebi ću se odazvati

jednim „Da”, jednom odrješitom odlukom

koja može vjetroviti zalet duši dati

kao strijela, odapeta snažnim lukom.

Ničeg nemam, samo tu slobodu golu,

dar od Krista koji nisam nikada zaslužila.

I samo je jedna još mogućnost na tom stolu,

predati se Križu da bih se rastužila,

mada uvijek probudi se radost živa

kao gorivo i pogon kojim ljubav guram

prema Muci koja nije ni za koga kriva

i s kojom je prestala ona divlja ura

besmislenih vrzmanja u povijesti svijeta.

Da si dirnuo me, to je malo reći,

kao pravi Čovjek koji nema više ljeta,

a svima će bezbrojne živote steći.

Šturo samo Čitanje je, samo slovo,

a tako je slobodan Ti pjev božanski

što ulazi mi u dušu kao stanje novo,

slatko – gorko, kao neki mir poganski

što se kao iznenada preobrazi

kao kada nestanu sve uze,

koji me u duši potpuno porazi

gdje bez prestanka mi liju suze.

10.04.2022. 06:23

Ognjeni čas

Ognjem Duha si me, Kriste, privukao,

kao Sila koja rađa dijete svoje;

čitav puk, materiju si povukao

prema tom Oltaru od ljubavi Tvoje.

Jedva si me dočekao, doveo u Dvore,

izabrao da mi dobrodošlicu Ti očituješ;

ljubav obuze nas kao snažno more

da pokažeš da mi dušu čuješ.

Strpljivošću čekao si kušnji mojih kraj,

strepio nada mnom poput Oca

koji bdije da Mu dijete ne izgubi raj

što se zatvorilo usred koca.

Kad si stigao do moga srca,

prizna meni sve te teške dane,

da me neće spasiti od grča

kaplje moje, kao Hostija slane.

Ognjem Duha si me, Kriste, privukao,

kao Sila koja rađa dijete svoje;

čitav puk, materiju si povukao

prema tom Oltaru od ljubavi Tvoje.

12.04.2022. 14:49

Čestica na Križu

Rekao si da mi praštaš sve,

pozvao me na te slavne Riječi

jer Ti plamtiš uvijek za mene

pjesmom koja meni dušu liječi

i od koje nikad žedna biti neću.

Tvoje slatko piće Duha daje tijelu

život radi rasta, bestežinsku sreću,

i obuzima me kao važnu, sasvim cijelu,

baš onakvu kakvom si me zamislio:

da Te grlim na tom kraju Tvoga Drva

gdje bi zamalo i od mene Ti zavisio,

od sve životne punine tim životom krvav.

Žeđ me vodila po pustarama

gdje je nisam znala ni utažiti.

Nađoh Te na ustavama

gdje si Ti me, Kriste, htio svu osnažiti.

Podučavao si me o tome kako piti,

kako uzimati Tebe, kap po kap,

veoma polako, bolno, kao biti.

Iz mog duha vraćao se Tebi hlap.

Dugo gledala sam kao neku tajnu

duhovnu tu egzistenciju i svijet.

Bijah slijepa za tu kaplju sjajnu

što je rosila na zemlji kao cvijet.

Držao si me na dlanu cijelo vrijeme,

koliko je bilo potrebno u mojim fazama.

Bila sam Ti sitno krhko sjeme,

a ni sad još ne znam na kojim sam stazama.

Ti si Onaj što u život moj je upirao,

čak u strašnom samrtničkom vrenju.

U Tebi sam bila kad si umirao,

a Ti sa mnom bje na mom krštenju.

12.04.2022. 21:35

Pustinjak

Uvijek sam tamo

gdje te prate apostoli

nepoznatim plamom

što ih osokoli

kao što i dušu ovu

svu rasplamti

na nebeskom krovu

besjeda Ti što se pamti:

„Krv je moja piće

za živote ljudi;

uzmi moje biće

i zaljubljen budi.

Nosi moje Tijelo

i obuci te sandale

za poslanje cijelo

preko sve horizontale.

Evo Sluge Božjega,

evo, Janje u sredini,

pokraj pobjednička stijega

na sakralnoj ledini!”

Pri Tvom drvu, pri Oltaru

Tvojih riječi su junaci,

sastali se u tom daru,

makar već se mrači.

Ostani zauvijek, zbori,

slušaju Te učenici

što ih ljudskost mori.

Slabašni smo podanici,

al' su jake sile

uprle se protiv nas,

svih barjaka vile

silom nude spas.

Protiv Tebe, Kriste,

ovaj svijet se vrti,

protiv istine Ti čiste

nude slatke smrti.

S Tobom prići svakom danu,

s Tobom u vremenitosti biti,

Tebe nosit na svom dlanu,

Tebe, Kriste, puku podariti,

kakva muka, kakva čast!

Kupolo u zvjerinjaku,

svećeniku Ti si slast.

Vječno Srce kuca pustinjaku.

14.04.2022. 14:50

Dodir Muke

Probudi moju ljubav za se,

razbudi me Ti svojom Mukom

kojom uzeo si moju dušu na se,

koja dotiče me probodenom rukom.

Nemam odgovora, ravna trnju

ili krvavome Tvome potu;

nemam sliku još od ove crnju

gdje si ispunio Pisma svaku jotu.

Slabost moja dok teturaš

sve je veća i sve više tijelo dršće

dok Ti grijehe svijeta guraš,

dok zbog mene na Golgoti Ti posrćeš.

Razapni me preko svog božanstva

da Ti čujem Srce kako zove

da se uspnem preko sveg poganstva

i da padnem nice zbog ljubavi nove.

Ne preostaju mi mnoga htijenja,

nema nagodbi, ni ustupaka.

Moja oholost i srdžba sada strašno jenja,

sad mi ne daj srca naopaka.

Ne popuštaj, molim, mojoj duhovnoj sljepoći

jer Te znam iz onog drugog Brijega

gdje si preobrazio se molitvenom moći,

jer ne poznajem ni jedan razlog bijega.

Priljubljena Tebi da me spasiš

već sam predaleko stigla, Kriste,

jer Te žeđam kad mi se oglasiš.

Uzmi sad iz vjere moje tragove od duše čiste.

15.04.2022. 07:23

Krajem ovih dana

Krajem ovih teških dana,

ova naraštaja što se hrva,

zasjat će mi rosa rana,

naći ću se podno Drva

kao skitnica tu, ispod hrasta,

da me nađu Tvoji blagoslovi,

Tvoje srce koje lako prašta

u toj sjeni gdje se život lovi.

Plodove ću ubirati medne,

mada dostojna ih nisam bila.

Isprat ćeš mi sve oprave čedne

u kojim sam grijehe krila.

Istjerat ćeš sve iz mene,

zloduhe i sumnje, laži,

a ja izići ću iz te sjene

kao djeveruša koja svoju dušu traži.

Vodit ćeš me putevima tajnim,

neću znati tko sam postala u biti;

klecat ću pred skutima Ti sjajnim

jer ću svoje greške sve zaboraviti.

Čekat će me mnogi ljudi

koje neću odmah prepoznati,

i privijati me svi na grudi

da pokažu da će Svjetlo sjati

od kojega neću vidjeti Ti lica.

Znat ću tko si, Isuse, tog Dana,

ispunjenog letom svih nebeskih ptica,

i spoznat ću sebe usred Tvojih Rana.

15.04.2022. 14:21

Svjetlo spasenja

Povijest moga spasenja

seže duboko u sve davnine.

U taj sveti puk i narod rastenja,

na daleke poganske ravnine,

Stvoritelj me kao glinu spustio

da me kuša kao ljudsko biće.

Ocu vjere naše je dopustio

pravedničko, vjerno žiće.

S njim načini sveti univerzum

koji stasao je sve do sada

kao strašna oceana šum,

kao najjača na svijetu nada.

Ratoborni svijete vrli,

bezbroj zvijezda u visini sja,

svaka svaku rado grli,

to je Božja Crkva, sva povezana.

Ledeno je doba ostalo zemaljsko,

ratnici i zlodusi tu godinama pate,

pitaju se gdje je smisao i doba rajsko,

a mnogi još čeznu da se tamo vrate.

Za njih Otac Stvoritelj je dao Svjetla, Sina

da okupi sav taj živalj ledena i mračna puka.

Došao je kao Dijete, jedina i mlada Istina

čija sve nas je otkupila Mu vječna Muka

što Ga dovela je sve do smrti strašne,

ali potom uskrsnu za vječnost, kako reče.

Isusova ljubav, Duh Mu nosi ruke strasne

da nas blago spasi ili da nas sve opeče.

Nema travke, niti lasi za koju On ne bi znao,

nema duše koja Mu se ne bi poklonila.

Posred svoga puka kao Jaganjac je stao

da bi sva se zla od Crkve otklonila.

Svaki čovjek dobio je Svetog Duha

da u njemu Istinu pronađe i oslovi

usred srca, daleko od svakog uha,

da ga Isus odmah blagoslovi.

Smisao sveg svijeta i sve čovječnosti

upravo je blažen vječni život raja,

stanje koje vlada usred svečanosti

Istine i Duha kojem nema kraja,

koji puno jači su od svakog zlata,

ispunjeni snagom ljubavi božanske

što privlači Križem ljude sve od blata,

pa im daje duše čiste, djevičanske,

pa im daje tijela, nevina i razna

te svi žive sretno, svatko kao bog.

Zvijezdama će zemlja bila prazna

onog slavnog Dana kad odzvoni rog.

Dođite pred Svjetlo dok se može naći

jer i tako svi ste dušom pravednici.

Radujte se svojoj vječnoj plaći

jer ste Istine i Krista nasljednici.

16.04.2022. 07:08

Kad prelomiš kruh

Vjera se ne sastoji od praha,

u njoj ima dosta tuge,

malo Božjeg svetog daha,

sjećanja na duše druge.

Mada mir u duši daje,

nemirna je, uvijek čeka,

gleda život kako traje,

velika i važna rijeka.

Kad prelomiš kruh preda mnom,

znam da došao je čas

da se vratim onom trenu tamnom

što si ga odredio za nas.

Svjetlo si mi donosio,

a bilo je tako strašno

jer si rijeku odnosio

da Te mogu vidjet jasno.

Hvala, Kriste, za sav strah,

i za poniznost mi čednu

koja nasta kao zadnji dah

prije ulaska u zemlju lednu.

Tek sam poslije znala tko si,

da si Onaj što me ljubi

ognjem koji dušu rosi

i životom svojim što ga gubi.

Sanjat ću Te vjekovima,

ali jednom Ti ćeš stići,

znam već kakvim tijekovima.

Znam da ćeš me u vis dići.

19.04.2022. 21:39

Duh života

Moj Gospodine, Kriste moj,

nado prolaznoga svijeta;

Isuse, Živote moj,

Ti si pelud moga cvijeta.

Ti si proljeće i ljeto

koje stiže nakon korizmena posta,

Ti si Biće sveto

i prvina što je nikad nije dosta

kad se Uskrsnuće grijehu javi.

O, da imam Tvoje snage,

da Te duša neprekidno slavi,

Tvoga Duha, riječi blage.

Riječi teške, tvrdi govor

kao što je tvrd mi ovaj vijek;

silne pokore i krepak lovor

kojega si obećao zauvijek.

Ti si Bog moj, a ja Tvoj sam stan,

Ti si duha moga svježi sok;

Ti preobražavaš mi blato u svoj lan,

Ti si rijeke neprolazne tok.

Ti ćeš dati meni preko mora,

preko gradova i klisova

jer bi život bio noćna mora

da ne silaziš s tih visova

samo da pokažeš: „Ovdje budi

gdje je crni gavran s bijelim prsima

da ne misliš da ti duša ludi

i da imaš znak na svojim putima”.

Ti ćeš stati ponad moga tijela

da me svu od najezde obraniš,

Ti ćeš namirisati sva moja djela,

i pomazati me da me čitavu nahraniš.

Ti si mene napojio

kao jedina u pustinji Stijena,

krepkošću me nadojio

da Ti budem blagotvorna sjena.

Ti si moje uslišanje, nevjerica

što je obuzela beskrajne divote zbroj;

ispunjena darima si golubica

iz svog maslinika, Bože i Živote moj!

21.04.2022. 09:10

Dlanovi tišine

Saznat ću za poglede sve Tvoje

kojima si slobodan mi izbor dao

da ja gledam ruke svoje

koje često si mi uzdizao,

da na dlanovima pronađem prazninu

jer je pred Tebe sve palo,

jer si pozvao me u tišinu

do koje se moje srce doguralo.

Nikada te ruke natrpati nisam htjela

jer od mene nije potrebno Ti takva dara,

samo sluha za Te moga tijela

oštrila sam svakog dana vjerska kalendara.

Već ne pamtim to što Tvoje nije,

nadnevak mi isti svakog dana;

niti jedne noći više ja ne bdijem,

uvijek mi je kao zora rana

pa sve mislim jesam li u raju.

I ne poznam sve pojedine ljude

što mi nikada ni pozdrav daju,

i ne brinem brige svijeta, brige lude.

Sad je zlatno doba, doba zaborava,

sad je vrijeme, mada nije čas,

da mi brod sa sidrom uplovljava,

da ne izdam niti sebe, niti nas.

Slutim već da nikad nećeš popustiti

požurivanju na nebeskome Drvu,

i da moju ljubav hoćeš jače iskusiti

jer si Ti taj, Kriste, koji ljubio me prvu.

21.04.2022. 17:29

Pusti me da tražim

Pusti me da tražim,

zaustavi me na pola puta

da se nadom već osnažim,

da me čežnja ne proguta.

Vodi me po cvjetnim poljanama

stazicama koje nisu ugazili

da mi pukne nova panorama

kakvu nikad nisu opazili.

Dopusti mi da Ti budem službenica

u toj šetnji, vrlo neobičnoj,

gdje bih bila nevidljiva družbenica

svakoj travki, zemlji vičnoj,

pa da odvedem je Nebom rasti

kako bi preživjela nas, ljude,

i da oblak ne bi tmasti

zabranio travki da tu bude.

Ne dopusti oblacima sivim

da zasjene sunca zrake,

pad i uspon pod kojima živim,

suton koji nosi nove znake.

Jer tu nisam jedina ta koja želi

brzo proći preko mosta

gdje se samo otrov dijeli,

gdje je globusu već svega dosta.

Daj nam zemlju Sveta Duha,

vrlo dobru zemlju meku

koja dijeli vječna Kruha

svakome tko naiđe na istu rijeku.

22.04.2022. 19:11

Volja Kristova

Teško duša otima se svakoj vijesti,

ali živi život bezvremeni, unutarnji.

Tamo gore gdje ćemo se opet sresti,

svi pomaci duše bit će istom stvarni

što ga sada mnogi skrivaju u javi.

Pitat će se duša što je poduzela

da bi zadobila svoj krajolik pravi

i osobnost je li svetošću si obuzela.

Kad poprimi duša oblik okoline,

kob joj svakoj drugoj duši nalikuje

kao kod bjegunca koji mijenja ime,

utapa se sav u mnoštvo što ga čuje,

zaboravlja sebe, svoje zacrtane pute,

svoja obećanja, praštanja i Krista,

kojemu je tražila i dodirivala skute,

pa Mu sudi, nije više ona ista.

Pitaju Te, Bože, zašto mržnju puštaš,

a sami već mrziti bi htjeli,

mada blagoslove mnogima Ti spuštaš

da svak dobije što želi.

Tko Te prati, riječi Tvoje slijedi,

spašava ga samo praštanje i vjera,

nikakva mu odmazda ne vrijedi

jer za kušnju ima uvijek ista mjera.

Mučenici Tvoji svjedoče o raju

što ga vide već na ovom tlu

i svaku Ti počast odaju,

nikada ne opiru se zlu.

Dušo moja, svoje duge pamti,

svoju sreću, uslišanja mnoga.

Neka tvoje srce uvijek plamti

za kraljevstvo Krista, Boga.

24.04.2022. 01:11

Dvorac Milosrđa

Sanjat ću Te opet, ljubav moju

i moj život od velike Milosti.

I da imam dušu bilo koju,

saznale bi za Te svake kosti.

Svaki život Milosrđa plod

da se cijeni, da se štuje,

da postane nebeski rod

i da zemljom odjekuje.

Srce nespoznatljivošću okrunjeno,

Krvi Krista spasonosna,

što je ovdje smrću okuženo,

to je nova duša plodonosna.

Tu, gdje smrt se samo slavi,

Smrt je Tvoja nam zametak dala

najsjajnije sreće da se Tebi, Bogu javi

da bi svoje grijehe opravdala.

Da od puke prašine i zloće

nastane odjednom samo raj;

da se spasi tko god hoće

i da putuje u nezamisliv beskraj,

da se samo svetošću ukrasi

koja donosi sazrijevanje od svijeta

od kojeg se svaki život spasi

usred boli pakla kleta,

ma koliko da je loš i bijedan.

Prelomljena trska opet sukne,

svaki život neopisivo je vrijedan,

plamen koji tinja opet bukne.

Hvalim Te, moj Bože, života mi Tvorcu,

što si pozvao me iz ništavila

da prebivam vječno u tom Dvorcu

gdje se moja duša s Tobom sastavila.

24.04.2022. 17:25

Kraljice neba

Dvije, tri svijeće

tiho plamte

poput sreće

kakvu pamte

ljubavnici neki

iz davnina,

prorečeni jeki

od lavina

što se prostiraše

iz vulkana

koji poticaše

bezbroj uragana,

sve po volji Boga.

Ljubavlju Ga zove,

prijateljem loga

gdje se ljudi love

ona Žena – Djeva

koja niti vuče,

kojoj narod pjeva

kad nevolja tuče.

Za nju sada

bezbroj poljubaca,

zagrljaja pada,

i cvijeće se baca

njoj pod stope

kao Majci ljubavnika;

zov rastope

galebova krika,

huku oceana

zabacuju,

bezbroj noći, dana

razbacuju.

I bez njena dijela

niti Istina da dođe

u sva ljudska djela

koja zemljom prođe,

čineći tu sama dobra

kao Lijek za bolesnike

da propadne kobra

što mrzi sve ljubavnike.

Od ljubavi njene

Istina se rodi

da od smrti prene

sve što se dogodi

Adamu i Evi

nakon grijeha,

da nestanu gnjevi

podno lijepih osmijeha.

Ave Maria, gratia plena,

vulkani se dižu,

i tutnji Stijena,

potresi stižu,

a zemlja je nijema

jer te gubi.

I za te se sprema

tko te ljubi.

Kraljice neba,

mir u tvom srcu,

duša te treba

jer je u grču,

da dozoveš Sina

i da Mu rekneš

da nestaje vina,

da raj nam stekneš.

24.04.2022. 20:53

Sakrament čovječnosti

Pronaći ću što ne želim reći

onog Dana, one svadbe sjajne;

rijeku onu neću moći prijeći

ako nosim bilo kakve tajne,

osim tih otajstava svih što me prate

i koji su tajna neopisiva za govor,

i koji mi dušu, srce vrate,

koja proriču mi mirisavi lovor.

I još ljepše, i još veće

stvarnosti od kojih plačem, gorim

jer ih kušam poput istinske te sreće

što me uči da Ti progovorim.

To je tajni kanal, naša nevidljiva spona,

tako čvrsta i tijelom dodirljiva;

načinjena ognjem koji zauzdava Krona

i u vječnosti je, sva pomirljiva.

To je spoj nam i pupčana vrpca

koja ne može se rastrgati, rastopiti;

to je odraz neba poput ona Rupca

i toliko vruća, ne može se utopliti.

Od njih nestaju mi krive riječi

i pogrešne misli, loša djela;

i od njih se svaki dah izliječi

kao neviđena rana duha vrela.

Molim, Kriste, Jaganjče od Boga,

Sakramentu putovanja k čovječnosti,

izbriši mi što je pogrešnoga sloga,

pa da čuje uho samo glas Ti od vječnosti.

25.04.2022. 21:23

Vrijeme molitvi

Utihnule vrane

podno mračna svoda,

antene kao grane,

kao jarbol broda

nevidljivo strše

maglovitim obzorima.

Vrapci se trse

nad zatvorenim prozorima.

Sunce se očekuje

svakoga časa

i prazno odjekuje

leteća trasa.

Duša čeka,

na radost pazi

kao tugaljiva rijeka

na Mliječnoj stazi.

Dobro je vrijeme

za sklapanje ruku,

za molitvi sjeme

u noćnome ruhu.

Od svakoga zla,

Kriste, oslobodi nas;

od svih predviđanja

da ne slušam glas.

Jer sada će svanuti

Tvoj odgovor,

Uskrs će granuti,

siguran pogovor

svake lamentacije

ovoga naraštaja.

I slušat će nacije

riječ Tvoga navještaja.

28.04.2022. 03:38

Na njihovu riječ

Da ugledam Tvoje rane,

ne bih zato vjerovala

da si Ti produžio mi dane,

ne bih zato Tebe sljedovala.

Mir si moj, život, djela istinita;

da ćeš uskrsnuti, rekao si svima

kada riječ Ti križu bila je finita,

kada dade svoju Majku njima

koji za Tobom su propatili.

Još su hranili se Tvojim Tijelom

da bi sebe Tebi vratili,

Krvlju rumenom i bijelom.

Jer Ti, Kriste, ljubavi im dade

koja nikako se odbiti ne može,

a tek sada probudi sve nade;

već su bili Tvoji, dragi Bože,

a da toga ne bijahu svjesni.

Tad im reče krenuti ka grešnicima

gdje su razgovori prosti, prijesni.

Gdje sad proroka na svijetu ima

ako ne u Galileji niskoj, ravnoj

gdje se blagoslovi spustili?

Obratit ću se Duši slavnoj,

Sinu čiju Radosnu su vijest izustili,

za koju su pjevajući izginuli,

dajući od sebe to što primiše,

Tebe, Bože, što ga mrtva skinuli

s toga Križa koji mi se primiče.

Jer da ljubavi Ti nije bilo,

što bi vrijedile im sve to, Kriste?

Tvoje Tijelo u meni se zbilo,

živo poput ljubavi mi iste.

28.04.2022. 13:42

Bljesak

Tišinu čuje i svoj živi red

kao sama duša, skrupulozna raju,

a ipak u svetome općinstvu

gdje joj sumrak nije blijed,

gdje se milosti od neba daju,

sve za dobrobit posinstvu

što već dugo pušta svoje korijenje,

još od ranih tih travanjskih susreta

kad je vrtjela se duša kao bezumnica

koja nikada ne krije podozrenje

jer ta duša drhtala je kao ukleta,

kao smrznuta na oknu ptica

koju nitko neće niti pogledati,

koja čeka sunce da osvane

da bi ugrijala malo krila

da bi smogla snage progledati

kad joj anđeo pod oblak stane

jer je neka nesvjestica bila

poput ljusaka na njenoj koži

što je bila neprodorna, sasvim kruta,

neosjetljiva za prodiranja Duha

od kojeg se ljubav samo množi

kao ugodna toplina od kaputa

ili meka lana od svadbena ruha

što ga poslije čudom je zadobila

kao neophodnu posljedicu

povjerenja u to jedno ljudsko biće

čija ju je marnost ugodno zarobila.

Kao da napustila je posteljicu,

rodila se sada opet, osvježila žiće.

30.04.2022. 00:10

Srce uskrsnuća

Već odavno gledam to svanuće

što na okno svjetla mi donese

koje obasjava udaljeno bespuće

gdje se žrtva Bogu nikad ne prinese.

Kao da mi svjetlom želi nešto reći;

ratovi na zemlji nikad neće stati

jer svi žure u skloništa prijeći

čuvaju si snove, ne žele ih dati,

mada oni nikada se ispuniti neće.

Mnoge duše sanjaju divote,

al' u srcu nose djela nesreće

u kojoj ne nađe se ljepote.

Snovi spremaju se kao tajna,

a ne rješava se stanje goruće

jer bez vjere uskrsnuća sjajna

djelovati pozitivno nije moguće.

Čovjek je bez vjere pola duše,

nedovršen već umire u čežnji.

Bog mu daje, a ljudi ga ruše

jer ne vide zajedništvo ljudskih težnji.

Čovjek nije samo zato da bi sanjao,

već da stavi Krista na počasno mjesto

da bi ljubio Ga, da bi Mu se klanjao,

da bi razgovarao s Njim često.

Osvajači mnogi i svi oni potlačeni

neprekidno trpe zbog neznanja ova.

Sami sebi misle da su odbačeni,

guraju se snažno u skloništa snova.

30.04.2022. 07:42

Kozmičko slavlje

Umuknite, topovi, oružje ratno

jer danas anđeli dolaze

slaviti ovo tlo, blatno i zlatno;

i najveći sveci k nama silaze,

zajedno s Dušom božanskom,

s Tijelom i Krvlju Krista;

i sa zvjeradi poganskom

što im pitomost blista.

I sa svim ribama morskim,

sa svime što vodama pliva,

što skače krajem gorskim,

i s morem i rijekom što sada je živa.

Kozmičko slavlje je započelo,

i ne dirajte mora i ravnice;

ne ranjavajte zemaljsko tijelo

koje se klanja sred nevjerice.

Bog dolazi počastiti ljude

milošću svojom i Svetoga Duha,

zbog svoje ljubavi lude

što dat će nam Sina, vječnoga Kruha.

Da prestanu neredi i ljudska zloba,

da se obrate svi živi, svi mrtvi,

i da uskrsnu iz svoga zemaljskoga groba

da bi se predali najslavnijoj Žrtvi,

da iskažu zahvalnost i veličanstvo slave.

Od zloće se svoje razdružite,

od laži, ubojstva; i svoje pognite glave.

Gospodinu Kristu služite.

01.05.2022. 06:45

Božje misli nisu ljudske misli

Religije izmišlja duša ljudska,

one pripadaju stvarima sporednim

kao nogomet ili afera sudska,

kao da svijet želi se činiti urednim.

Religije sanjaju, ideje se množe,

filozofije o tome govore s visoka;

i samo novotarije umuju, dragi Bože,

dok Ti si Osoba, Duša duboka.

Ljudska se umotvorina od Tebe udaljuje,

svi Te spominju, a misle u svoje ime;

rijedak da prizna: „Gospodin kraljuje,

i stvara, uređuje, dušama se objavljuje”.

Svrstali Te na police, na web stranice,

u adresare, na listove knjiga;

zatvorili Te u neke uske ladice

da nađu mira, da griješe bez briga,

uspavaju savjest svoju od praha.

Da se, slobodni, ne pokoravaju

zakonu spasenja, da žive bez straha

od propasti koje se pribojavaju.

Ne znaju za Boga u gorućem grmu,

za ognjenu baklju i stup od dima,

za stijenu od vode, hladnu i strmu,

niti za ovna u trnju što žrtvu prima.

O, kako Ti Objava davna je bila

kad izabra narod jedan za spas,

kad proroke stavi u njegova krila

da Tvoja Riječ dođe do nas!

Već u početku očekivahu Krista,

prije modernih svjetova i velike kule;

i Tvoja je namjera zauvijek ista:

da prestanu psovke, kletve i hule.

Religije vladaju, a Ti, Jaganjče, služiš

jer si Svećenik i Kralj, i Bog nad bogovima.

Tako je drukčije sve što nam pružiš,

a mi se tu hvastamo svojim rogovima.

Jedan je Onaj što se pokaže,

i Božji puti nisu ljudske staze.

Nije Bog ono što znanost dokaže

jer nauke ljudske Isusa gaze.

A Isus prilazi eonima, vijekom,

i prvi te ljubi, i prvi te zove.

Historijska potraga za čarobnim lijekom

donosi samo grijehe nove.

A Isus je stariji i uvijek je mlad,

uvijek na Križu, u svom predanju

što s uskrsnućem Njegovim čini sklad.

On je početak i kraj svakom žeđanju.

01.05.2022. 21:34

Trnje i nada svijeta

Dok se dan još noći sjeća,

kiše prestaju nad krovovima i nad ulicama,

i svečana je dogorjela svijeća

koja svjetlila je da me ne obuzme tama.

Grad se čini kao da se mirno spava,

kao da su svi u posteljama,

mada mnogima je hladna proljetna trava,

mada ne pristupiše ni ručkovima, niti večerama.

Još je više onih koji usamljeno lutaju,

gosti raznih postaja i kolodvora

poput lopoča što nadaleko plutaju,

koji promrzli su prije nego stiže zora.

Ratovi i progoni su svakodnevna slika

na koju su navikle nam duše,

koju riše društvo ova svijeta nesretnika

od koje se mnoga srca guše.

Zabavljači klaunovskih osmijeha i lica,

njini urednici u teatru i u glasilima,

gledatelji, čitatelji, a i umjetnici s ulica,

svi još više guše srce predstavama nasilnima.

Samo je u Bogu mir, moje srce bije,

i dubina spasiteljska gospodarstva

što u sebi samo jedan zakon krije

o kojemu ne znaju zemaljska carstva.

To je zakon Križa, zakon ljubavi i milosti

što u kraljevstvu nebeskom vječno vlada

dušama što znaju zakone od žalosti,

kojima je ovo trnje tajanstvena nada.

02.05.2022. 03:42

Molitva mira

Sporo stiže kraj te bruke i te muke,

neizvjesnosti te što se bučno valja.

Prave riječi nestaju zbog buke,

mada za njih nema takva dalja

što ga ne bi mogle premostiti.

Bešumne su tu, u gradu,

a čuje ih Isus koji srce štiti

i u srcu vidi samo nadu,

samo mir što odiše životom

u tom zamagljenom okruženju,

što je okrunjen divotom

u tom društvenome otuđenju.

I u božanskome dvoru

cvate mir i ljubav naša

što je uzišla na goru

gdje joj nebeska je paša.

Hvalit ću Te, Bože moj

što u svome Sinu se proslavljaš,

donosiš nam život svoj

koji nam za odgovor se javlja.

Ti si svjedok moje mladosti

sad, pod zrele godine što puze,

Ti si izvor ove tihe radosti

jer me pod okrilje k sebi uze.

Ovi neredi su strašno ruglo

u svoj povijesti od svijeta,

ali čitavom zemaljskom kuglom

slavna molitva za mir sad cvjeta.

03.05.2022.05:35

Izvor života

Duši si mi, o, Bože moj, život dao,

na sionskim vratima mene si rodio.

Poučio si duh moj da bi Te znao

i strune mi duha po sebi ugodio.

Vode života iz Tebe teku mi, Stijeno,

pustinjski izvore svjetla u tami

kojom lutah kao zamršeno vreteno

jer ljudi se ne mogu spasiti sami.

Jer uzalud bijahu svi moji trudi

dok me ne pozove Ti kao svoga sina:

„Na uskrsnuće života ti moja budi,

tebi ću dati reda i mira, kruha i vina”.

I sada mi duša živi na vijeke,

smrti ja više ugledati neću

jer si me poveo preko rijeke

i vječnu si moju rasplamsao svijeću.

Poželim li radosti, Ti si mi, Isuse, sve;

tražim li pravdu, Tvoja me desnica štiti.

Ti natapaš ljubavlju sve moje izvore,

u Tebi mi je utažiti žeđi i zauvijek biti.

05.05.2022. 02:47

Zov nebesnika

Noć mi je bila duga i mračna,

tama je lebdjela svud oko mene

kao maglica siva i mlačna

što ne daje nikakve sjene.

Vidjeh u tunelu tome svijeću

kao da neki smrtnik može

imati svoju životnu sreću

ako Te ne pozna, moj Bože.

Neke duše za poziv Ti ne znaju,

a mnogi Te dobro čuju, Isuse;

mnogi Te nikada blatiti ne daju,

neki su mlačni, čuvaju svoje uzuse,

vole Te iz navade, zbog narodna običaja

i slušaju Ti riječ jer tako Ti vjeruju svi,

a nemaju s Tobom doticaja

jer ne znaju da životom im ravnaš Ti.

Na pola slijepa, nijema i gluha

daleko od Neba sam odlazila

da nikada ne sretnem Svetoga Duha,

a rekoh da sretna sam bila.

Ne može čovjek pobijediti zablude,

ne može sam preko granica prijeći;

izići iz okvira kao jesti gljive lude,

to znači pasti u bezdan prijeteći.

Koga izabereš, Tvojim se zove,

te duše potpuno Tvojima postaju,

predaju sebe i dobivaju živote nove,

nikada više ti ljudi isti ne ostaju.

Zazivam Te, Isuse, za svoje dane,

za dane svih duša da se obrate;

nitko ne pozna krajeve razlistane

do li oni koji se Domu svome vrate.

Život i smrt jesu suprotnosti,

a vjerni su kršćani života vjesnici.

I dok smrtnici nose svoje kosti,

zovu ih, zovu Tvoji nebesnici.

06.05.2022. 06:22

Marijin svibanj

Prohladni će povjetarci

sigurno zavjetriti,

kao blagi žmarci

neće se primijetiti.

Na dlanove strasne,

na obraze vruće

da ne zakasne

užgati pruće

moje sklonosti

ka tumaranju

za ljetnih okolnosti

i ka stvaranju

posebna ugođaja

zatvorenika

što ne gleda sjaja

sunčanih slika

koje će trčati

pored staze,

a duh će krčati

da čuju straže

u hladovini,

da puste me biti

na mahovini

gdje ću se skriti.

O, ti, zmijo nepregledna

što zavede Evu

i Adama čedna

da služi gnjevu,

nemoj me dirati

kad stihove skladam

i nemoj svirati

kao da padam

jer imam svjedoka,

brižna stvora

duboka oka

i prava govora;

bezbrižnu pticu

što me hrani,

stvara nevjericu

dok lete dani.

Anđeli nebeski, rajski

put mi grade,

svibanjski, majski

program parade.

Pitoma zvjerad

u stopu me prati

da cvate vjera,

da svak se obrati

Majčici mira

što sve nas prima

i nema odabira,

a ljubavi ima

da odvede nam ceste

ravno do Riječi

i napade česte

Janjetom spriječi.

06.05.2022. 23:05

Sjajem zvijezde

Noć je kao duša, unutarnja, tiha strana

svakog duha, svakog tijela, svakog dana.

Takva nevidljiva, tiha, tamna kao obmana

u osjetilima, čuva ljude kao anđelica odana.

U dubini carstva noći, izvan grada, iznad svega

ona ljubi otvoreno, samoj sebi odaje priznanje

poput iznenadne hrabrosti u pokušaju bijega,

osobito kad je puna mira, sreće, a bez sanje.

Ona je, u prvom redu, molitva za Boga, Kralja,

i za onu Dušu što joj ponajdulji dio od života puni,

onu koja nikad svjetlo duše tamom ne ukalja,

koja nikad, niti najcrnjom se noći ne pobuni.

Savršena je za ljubavnike i obitelj, mlađa bića,

a za kradljivce je kušnja što se novog jutra straši,

ali kad se večeri odulje, eto lijepoga otkrića:

Bog joj odgovara, Bog je svečanošću krasi.

Noći nose šaputanja, ali nisu potrebne im riječi,

u njima se samo sjene pogledavaju, a pružaju ruke

onih koji nikad nisu sami jer ih ljubav Isusa izliječi

ili sjajna zvijezda sa nebesa dotakne im struke.

07.05.2022. 02:40

Duša iz davnina

Otkada me Ti pozove, postade mi utočište

kakvo nemaju svi sveci uvijek i po svuda,

mada Ti si, Kriste, putnicima konačište,

svakom povratniku Ti si rodna gruda.

I meni si anđele čuvare dao

da mi služe kao pustinjski vodiči.

Za čim žeđala sam, sve si znao,

zemlja nekako mi već na nebo sliči.

A dok nisam Te poznavala još, Oče,

bijah kao otrgnuta sva od svoje biti

kao duša što je konopci od smrti koče,

poput prelomljene trske koju žele pregaziti,

mada ljubav svoju nosila sam istinito,

ali sama, usamljena usred svijeta kao srna.

Ne vrijedi to puno gdje je srce incognito,

gdje se siromahu duhom sprema hajka crna.

Ti si me odvojio od moje konačnosti,

sada ovaj, drugi život od mene je nastao.

Slabo srce si popunio mi svjetlom odanosti,

moj se stari čovjek s Tvojim Duhom sastao.

To je bio susret eksplozivan,

bacio si me u oganj svoje ljubavi u vjeri

što je, iznad svega, bio oganj pozitivan

jer si spasio me od svih ljutih zvijeri.

Otkada si pozvao me imenom u tajni

koje bijaše mi upisano Tebi od davnina,

Ti si postao mi duši kao biser sjajni

što mi uvijek svijetli sred krivina i ravnina. 

07.05.2022. 22:28

Zlatna zipka

Sakrij svoje lice i pogled spusti

da srce mi opet zatreperi

dok slap od nade niz moždane šušti,

pada na dušu da je ne mjeri,

da je ne povuku anđeli na svoj let,

već da udahnem te mirise tla,

da još malo me ima ovaj svijet,

predivan perivoj sred otoka zla.

Dok si ovdje, meni se ne putuje

jer sam kušnjom i vjerom shrvana,

jer tako je lijepo kad Ljubav se štuje,

jer ona je tako nježno uljuljana

u zlatnoj zipki života sjajna,

na samom izvoru Djevina krila

i kao počinak sva je bajna;

ta, duša joj uvijek je za nas bila.

Viša joj sila njena obuzima

podanike koji uživaju spas.

Ljubav me gurka i za sebe otima

i, dok je ljubimo, čujem taj glas.

Mnoge su duše tiho umiruće,

široka polja ne daju cvata

za revere vojske, male i utiruće

za puteve koji zatvaraju vrata.

Sakrij se od mene i čeone spusti,

pogledaj samo te vatrene brazde:

podno plavetna neba oblaci gusti,

vjesnici moje slabašne odmazde.

11.05.2022. 01:41

Svjetlo za ljudsko srce

Klimatske se promjene ponavljaju

još od davnih dana Prvih ljudi

koji se po svemu prirodnome ravnaju,

protjerani Edenu kad ih Bog pokudi.

Vladaj se po Riječi i po duhovnome plodu

da bi prikladno uredio ti sva plemena,

Adame, ti, nepravedni božanskome rodu,

gospodar si, čovjek svih vremena.

Obraćenju Kristu budi beskorisni sluga,

ili, bolje, budi Bogu ropkinja, ti, Evo umiljata.

Da te ne zavedu rat i bolest, smrt i kuga,

da ti anđeo na Sudnjem danu ne zalupi vrata.

Riječ je Boga ljudskim tijelom postala,

služila ti kao putokaz i dojilja od meda

da te kuša kao zlato i da o tebi se stara,

dajući ti radosti i pravednosti, reda.

Kad ugasne svijeća tvoga uma,

pomoći ti nema jer je slobodna ti volja

da odlučiš putem šuma ili druma;

tko će tada protiv tebe oploditi polja

kad je Bog ti predao svu vlast?

Možeš li se svojom snagom spasiti?

Nosiš li u srcu tu božansku čast?

Želiš li si život naći, ali ne ugasiti?

Ta je sveta Riječ zbog tebe dovde zašla,

i zbog tvoje svijeće što ne gori,

čak do tvoga srca da bi te pronašla.

Njenom svjetlu ljubavlju ti odgovori.

12.05.2022. 23:04

Anđeli i ptice

Stihija je zavladala okruženjem,

jedna nevolja donosi mnogo novih;

Sodoma se razbuktala okuženjem,

Gomora bi pregazila, takvi su im snovi.

Svaka riječ je psovka, svako djelo crno,

ranjena se priroda pobuniti kani

što u sebi skriva plodna Uskrsnuća zrno.

Nemirne su godine, burne noći, mrtvi dani.

Cvrkut ptica budi me na životnu nadu,

svako jutro donosi mi kupku osvježenja

u tom skloništu na spas u svakom padu,

ispod oblaka što odnosi sva otuđenja.

Ovaj velegrad pokazao je pravo lice

o kojem si, Kriste, propast proricao.

Bezvoljnu me časte ugrožene ptice,

sjećaju me doba kada si se svega odricao,

kad si predao mi čisto srce Gospe

koja redovno me spašava od bijede.

Pokraj mene anđeli se nevinošću goste,

na mom stolu slike zla problijede.

Čak u snovima me vraćaš prisebnosti,

ljubavi nebeske slijevaš mi na duh,

izobilja daješ milosti i pravednosti;

takvo Ti je Vino za me i božanski Kruh.

Ta oaza mira potrebna je siromahu,

puti me na djela što ih čini duša,

mada je nevidljiva u svome prahu;

Tvoja radost me ponese, Tvoja ljubav kuša.

14.05.2022. 05:21

Tvoj Križ

Nisam bila u dalekim prostorima,

niti vrijeme meni nije bilo loše.

Plakala sam, smijala se mostovima,

vjetru što je milovao pramenje mi kose.

Ne sjećam se često muka, boli ili neuspjeha,

živjeti sam voljela oduvijek.

Nisam čula onu pjesmu nepopravljivosti grijeha,

uvijek mi je blizu bio lijek.

Nosila sam istinu i ljubav, sve na dlanu,

a primati nisam dobro znala;

to je bilo teško, sve u jednom danu,

biti velika i slavna, ali tako mala.

Ljudi postali su teški, dosadni i strani,

rupe u promatranju sve dublje i sve veće;

postala sam kao papiga na jednoj grani,

poput groblja bez ijedne svijeće.

I, kad si me zvao da o Tebi čitam,

preda mnom su zaiskrile čežnje.

Nije padalo mi na pamet da išta pitam,

sve su riječi bile tako nježne.

I, kad si me zvao da o Tebi slušam,

preda mnom je bilo otkrivenje,

hrana koju može prepoznati samo duša,

piće duha koje služi za novo rođenje.

Ljudi postadoše otvorene stranice,

osobe iz Tvoje knjige života,

stvorene za istinu i ljubav bez granice,

a Tvoj Križ im služi kao izvor svih divota.

14.05.2022. 23:14

Putem spasa

Tvoje lice, kao slavni sjaj,

ugledat ću onog dana

kao cilj na putu gdje je raj,

gdje me prati svaka rana

kao znak života, vječne sreće.

Tvoje ruke, kao raskriljeni šatori,

iznevjeriti me tom životu neće,

niti kad nastupe opći zatori.

Tvoje srce, duhovna mi stijena,

božanskim se glasom javlja

da me podiže iz zemlje sjena,

moju ljubav nikada ne zaboravlja.

Ova duša, s Tvojim srcem srasla,

jedno je sa svime, poput svetog puka,

kao snažna sila što bi vijekom rasla,

navikla na posluh uslijed progona i muka.

Tvoj sam izabrani narod, Kristov Oče,

to mi dozivaš u srce svakog časa,

kad mi vino Tvoga milosrđa toče,

gdje je dostojanstvo našeg spasa.

16.05.2022. 08:04

Gore srca

Pjevat ću Ti pjesme časne,

mada srce ne zna sebe izreći.

Za tu ljubav nema riječi jasne,

samo Križ se može više steći.

Samo milosrđe oslobađa

svaku emociju i afekte jake,

i nebeske misli rađa

koje dublje su od duše svake.

Moli za nas, Marijo, ti, Djevo draga,

da nam otvore se obzori, vidici,

da mi stopa prijeđe preko tvoga praga,

da mi duša sve to više tvojoj sliči

da ti Sina mogu gledati bez stanke,

da Ga mogu uvijek pridržati,

zagrliti naručju mi ruke tanke,

na životu sebe održati.

Prišapni mi pojmove, imena

kojima Ga oslovljavaš,

što Mu govoriš u jutra snena

kad si opominjati Ga dozvoljavaš.

Tvoga duha Isus se napajao,

svojim nam je Duhom predao sve tvoje.

Ljubiti sve vjerne nije zdvajao,

već je uzdigao ih na sveto Srce svoje.

Pjevat ću Ti pjesme, Kriste,

da TI iziđem u susret uzdignuća

i po srcu naše Majke čiste

da Te gledam slavom Uskrsnuća.

16.05.2022. 20:30

Živa voda

Srce mi ispuni kao voda živa

koja s neba pada za sve nas.

Duši daj da u Tebi zapliva,

da Ti čuje svog spasenja glas.

Predajem Ti duh i djela,

dajem sve što uzeti si voljan,

Gospodine od mog života cijela,

samo Ti me rodiš da sam bolja,

da sam čovjek od slobode

i da činim sve to što se mora,

da Ti duša moja pjeva ode,

da Ti molim odgovora.

Pogledaj me, smiluj se meni,

mada znam Ti za prisutnost,

da Te pronađem u sivoj sjeni,

da probudiš moju ćutnost.

Putevi su strmiji i teži

koje krčiš u mom danu lako.

Moje srce tu je, a da ipak bježi

jer ne otvara se samo tako.

Ne volim praznine

kojima je duša ispunjena.

Da joj uvijek svjetlo sine,

to je tajna želja njena.

Bez Tebe bi, Kriste, kvarila

sve što svom divotom stvoriš;

samo grijehe bih podarila.

Daj da čujem što mi zboriš:

zatvori se sad u sobu,

tamo se pomoli i otvori

da ne živiš u tom grobu,

da mi duša tvoja gori,

da te grije oganj Duha

što je samo za te u nutrini.

Ne slušaj na pola uha,

ja sam, dušo, u tvojoj dubini.

17.05.2022. 19:47

Radost

Mjesec je nestao,

ptice zacvrkutale,

a dan svitati stao,

tmine se progutale.

Radost je duboka,

znak je od Boga,

procjena od oka

za lutanja mnoga.

Što je tiša,

to je sigurnija,

činjenica viša

koja proklija.

Cvrkutanje caruje

plavetnilom jutra

koje mi daruje

radost za sutra,

snagu za novo,

prirodo bajna

i svitanje ovo.

Radost je tajna,

istinom zrači

unutar duše.

To sve mi znači,

tu grijesi se ruše,

nema im mjesta

jer svu me zauzela

kraljevska cesta

što svijetla je cijela.

Hvala Ti, Bože,

za polog vjere.

Iskre se množe

što se ne mjere.

Hvala Ti, Oče

za Kralja i Sina,

vjetrovi moče

suzu s visina.

Kožu mi hladi,

grije do srca,

život mi gradi,

oslobađa grča.

Jača mi dah,

kisika puna,

poništava prah

svježine kruna

u naletu vjetra.

Na hladnoj rosi

daje mi svjetla,

oblake raznosi,

Kriste u nutrini,

zbog ljubavi moje,

radost u dubini

zbog milosti Tvoje.

17.05.2022. 05:38

Pogubljenje sumnje

Susret pred kojim pada

moje srce i čitav svijet;

u kojem se ostvaruje nada,

tako krhka kao malen cvijet.

Kajanje zbog svega i pogubljenje sumnje,

svih onih nevjernih, beživotnih dana,

i svake suhe rasprave umne;

ostvarenje molitve „Hosana!”.

Tebe žeđa duša ova, tako izgubljena

u toj potrazi za ljubavlju vjernom.

Pokaži se, dođi, Ti, Dušo izljubljena,

sastani se s dušom smjernom.

O, kako je luda svjetovna duša bez vjere

kada ne uči o dubinama smrti svoje,

kada misli da je velika i bez mjere,

kada se sprda s riječima ljubavi Tvoje!

Kao bezumna ću zastati pred Tobom,

prepuna iznenađenja tihe skromnosti praha.

Već sada si me načinio svojim robom;

znam, Isuse, da ću ostati kao bez daha.

18.05.2022. 21:37

Noći gorke

Pred svitanje Te slušam

i ne čujem glazbu svijeta

da Te sad upija ova duša

koja prati ptiće putem leta.

Oni kao lišće lako poniru,

ali podižu se u bijele visine

da bi svi u tome zračnom viru

zatekli Te, gladni, sred nizine.

Zrnje daješ, hraniš ih na vrijeme,

nalaze Te kao visinsku ljepotu,

kao stablo koje daje sjeme,

kao nadglednika svom životu.

Kada dođe onaj sretan čas,

javit će se čitavome jatu

i od predatora naći spas,

i na drugom, i na trećem katu.

Vrana već je davno zagraktala,

kos je zapjevao u daljini;

glad probudila je velika i mala,

a ja bdijem u manjini

već od crne noći kasne.

Istom si mi hrane ponudio,

svoje riječi, logične i jasne,

Duhom svojim si me probudio

na naš razgovor do neba tiha.

Već u snu darežljiv si za mene,

mada doživljaj mi nije radi stiha,

ali vidjeh one slatke, blage sjene.

Sada trnem glazbu, jutro rano, svježe,

sjećam se i radosti, i grča.

Ne želim da noćne molitve mi bježe

jer na ulazu si moga srca.

Dan je osvanuo i nebo se bijeli,

o, ti, noći crna, hladna kao led,

u tvom krilu smo se sreli

da mi slatka budeš kao med,

da ti gorke donesem blizine.

Kriste, moj Ti otvoren je prag,

sad me nosi u te bjelkaste visine

gdje je Marija i puk Tvoj drag.

19.05.2022. 05:25

Spas od mreže idola

Okružena važnim predmetima,

omeđena dragocjenostima,

potrebom za spasom što je duša ima,

dozivam Te, Bože, među ljudima

koji prisutni su ljubavnome dahu

da me duhom svojim bude,

da ne poklanjam se općem krahu

pogleda mi koji naokolo blude.

Rekli bismo, nema jakih ovisnosti,

ali križ je vezanosti ovdje težak;

mnoge kušnje u svojoj su povijesnosti

kao nepoderiva i čvrsta mreža

koja stvara ožiljke i kožu stalno žulja.

Stoga, ako je i stih mi neprikladan,

iz njeg barem žeđ za Tobom kulja,

mada sigurno mi nije uvijek skladan.

Jer, na kraju, Kriste, Ti se uvijek odazoveš,

pomažeš mi užad mreže raspršiti,

daješ izraze i stihove mi neke nove

da ih mogu nekako i dovršiti.

I kad gubim u svom tijelu snagu,

kada pogledi me raznovrsni peku,

i kad volja mi još postoji u tragu,

Isuse, Ti donosiš mi svoju milost meku,

postepeno, neosjetno, kao sitnu kišu;

Ti mi šalješ Duha, kao snijeg se tihi sipa,

pretvaraš mi napore u silu višu,

iznad svih idola ili praznoga kipa.

20.05.2022. 01:16

S nama Bog

Omara

pod krovom,

bez dara

i s pokrovom;

i nemoć

u gorućem stanu

kao noć

radosnom danu.

Riječi moje

poznati stih,

bilo koje,

stotine njih,

a sve su slabe.

Nit nadahnuće

da ugrabe,

a srce vruće.

U grudima

kao da kuha,

kao u ljudima

potreba Duha.

Mišlju za Dvore,

a slabašne kosti,

i moždane gore.

Bog da oprosti,

al' ne valja zima,

ni ljetne sparine.

Proljetnim lahorima,

kad večernja sine,

mir se spusti

nizinskom kraju,

a oblaci pusti

ni kišu ne daju.

Prošnje preminulih

padaju s neba,

kletve su skinuli

i zemlja ih treba,

množina silna

nad nama,

i Djevica mirna.

Kakva drama

za dušu svaku

jer Posljednji sudi.

Za noć laku

savjest se budi.

Inače jao

za ekumenu,

mjesec bi pao

na Gehenu

i priroda pruža

otpor obrane,

trnovita ruža

sred opće obmane.

Ratovi, bolesti,

siromaštvo, glad

i duša odleti

u nebeski Grad.

Sjetim se Ljubavi,

jedinstvene Žrtve;

to Otac je pravi

što podiže mrtve.

Donosi lahore,

svježinu života

i večernje hore,

obećanje divota.

Daje nam polog

vjere i uspjeha,

svjetovni Prolog

i završna Utjeha.

A vrijeme stane

pa mahom proleti.

Kristove Rane

s nama će žeti.

24.05.2022. 20:51

Luč anđela

Da ne čuje nitko,

lučica tinja postojano;

plamenje plitko i vitko

lahorom već je prebrojano.

U dubinama srca i bubrega

grešnica duša koja se sjeća

poniženja mnogih, svog visoka ega,

promatra ono što zove se sreća.

Taj pusti otok budi nadu

da jednom će postati pun.

Sada je povod za brzu baladu

kojoj će sadržaj ostati nepotpun.

Ah, ljubav. Sve grijehe proguta,

i one tuđe, i one što bi uslijedili,

što lako ih makne sa svoga puta

jer nikada poput ljubavi nisu vrijedili.

Nije platonska jer gori Duhom,

jer živi, jer stvara i još se razvija.

Svojim prikladnim svadbenim ruhom

svijetleće anđele privlači, opija.

Takve su mnoge ljubavi prave,

koliko ih ima, ne bih ni slutila;

samozatajna srca potpuno smlave

za kojima duša se ova uputila.

Veliko srce te luči izgara

i kao da s drugim srcem se spaja.

I neće ostati nikad bez žara,

i neće ostati nikad bez sjaja.

26.05.2022. 23:26

Proglas kiše

Sve se ispralo

s proljetnim kišama;

Nebo se izdalo

s poletnim misama

za društvo na rubovima

tekućih zbivanja,

u nesretnim ljubavima

s adresom prebivanja.

Nestadoše iz arhiva

i zakonitih dokumenata

dok elita prebiva

u moru argumenata.

Vladavina prava

bez ikakvih dužnosti,

politička java

sumnjive nužnosti.

Nebo se ispraznilo

na starce i mlađahne,

i nije se sablaznilo,

već istinu dahne

što kiši ljetima

i diči se radovima

sa svojim svecima

u svim gradovima.

Kao da ne zna se nikada

u kojoj je duši istina

dok zemlja propada

kao blato i glina.

Kao da ne zna se

tko nas je spasio

i prozvao za se,

kišu proglasio.

28.05.2022. 06:20

Sunčeva rijeka

Moram naglasiti

samo osjećaj,

misli ugasiti,

njihov otjecaj.

Mir u istini,

u Tebi, Kriste.

Noć mi se čini

poput sunčane biste,

poput prijestolja,

svijetla i meka.

Sred nebeska stola

sunčeva rijeka

što mi na srcu leži,

što mi po duši teče

i kao da teži

da me ne opeče.

Mir u toplini

ta putovanja

tijelo opčini

bez tugovanja.

Pacijent u sjeni

odobrava vrijeme,

a vjernici, meni,

niknulo sjeme

jer pogoduju kiše,

raznovrsno rose

da duša udiše

što vjetrovi nose.

30.05.2022. 00:31

Visovi vjere

Onih su dana dječica skakala,

čuli se i glasovi neki iz noći,

a Radost je tiho u sebi plakala,

pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”

Neki dječaci su veselo svirali,

prateći djecu kroz široko polje,

a starci su svoje suze otirali.

Radost se tješila da bit će bolje.

Tada su svi nekamo nestali,

u srcima ostala samo sjeta,

a trava i cvijeće su rasti prestali.

Došlo je doba novoga ljeta.

Ljubav se pojavila kao prasak,

kao kraljevna vedra i sjajna.

Spustila se na polja kao dašak;

gdje li se skrivala, ostaje tajna.

Blagoslovljene suze stale su sjati,

jedna po jedna, izvan svake duše.

Djeca i starci su stali pričati

kako se s neba zvijezde ruše.

Napunila duše i polja bez mjere,

i starce, i djecu, i one dječake,

a Radost se uzdigla u visove vjere,

slijedila Ljubavi korake lake.

Toga su dana djeca skakala,

sve tiši se čuli glasovi noći,

a Radost je potajno plakala:

„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.

01.06.2022. 13:05

Slavit ću Te, Duše Sveti

Riječi moje i moj stih

nisu zaista odavde,

nego samo čula sam za njih;

to je bio dašak Pravde,

odaziv mi Riječi kad je zazvah,

neprimjetno iz dubine.

Kad bi ljudi znali zauzeti dah,

kraljevi bi bili te širine,

poslušnici Volje koja ljubi.

Niti čežnje, niti žeđi,

samo da se ne izgubi

što su predali nam pređi.

Pjevat ću Ti, slaviti Te, Duše Sveti,

Riječi što je ubirem sa svoga uha,

jer sam slijepa kada bi me speti,

jer sam dugo bila kao gluha.

Na Tvom narječju ja sanjam,

i u Tvojoj postelji se budim

kako Ti se, Kriste, klanjam,

i kako se oko Tebe trudim.

Jedini si zakon tu, u gradu

gdje na Tebe duše samo odmahuju.

Nose Te na svaku paradu,

al' Te ne poznaju i ne štuju.

Blagoslov si, srce mi Te hvali,

moje si imanje, baština i obećanje.

Tvoja božanska me ljubav pali,

moje tijelo, život, razum i sjećanje.

04.06.2022. 19:28

Ljubav svih ljubavi

Ne preostaje na ovom svijetu

nego čvrsto držati se Tvoje snage,

tako sačuvati život u svom letu

što je pao, Kriste, sav u Tvoje ruke blage.

Srce gleda Tvoju ljubav i sva Tvoja čuda

duhom što ga oplemeni nebesnošću,

ognjem koji budi život uvijek i po svuda,

neizrecivo me preporađa odanošću.

Velika si Tajna, a svakoga dozivaš

da u Tvojoj luci nađe put do neba;

odaješ se duši i u njoj se skrivaš,

Ti si jedino što čovjek treba.

Božanska Ti ljubav svoju djecu nađe

pa se dijeli njima poput zublje

što u tmini do dubina smisla zađe,

do dna srca i života, i još dublje.

Naraštaji puka Tebe, Bože, pamte,

blaženi sa svojim darom.

Ljubav si svih ljubavi što plamte

istinskim i trajnim žarom.

U Tebi smo, Kriste, jedno tijelo

gdje ne vrijedi ništa samo slovo.

Duh nas krsti da Te imamo za jelo,

Duh nas gradi u stvorenje novo.

Govor Tvoj je opor, tvrd i gorak,

ali iz njega se vječna duša rodi.

Vidim Tvoje srce i čujem Ti korak,

Dušo moje duše, Ti me još pohodi.

06.06.2022. 04:18

Zahvalnica

Mjesečina,

mlada,

poput dobra čina,

kao sada.

Viri iz daljina,

iza oblačnoga okrajka,

kao kraljevina.

Kao Kraljica Majka

prima svjetlo

da me štiti.

S lakim vjetrom

će zabliještiti.

Očinske besjede

posebice zbori,

a Ti, Kriste, sjede

pa mi progovori:

„Takva Ti je milost moja,

moja bit,

i poslanje tvoga poja

koji nije neki mit,

već je izljev Duha

koji život daje,

posluživanje Kruha

riječju koja traje

beskonačno.

Naposljetku,

to je trnje mračno

i za vjernost rijetku.”

Tvoj božanski glas.

Duša mi ga znala

prije nego spas.

O, hvala Ti, Isuse, hvala.

07.06.2022. 01:16

Kradljivci ljubavi

Metropola birokracije

ovi su prostori ekumene,

ne spoznaju bilokacije,

definiraju ih kao zanesene.

Što su halucinacije,

pitaju gradske mame i tate,

junaci humane alijenacije,

i zapisuju medijske traktate

ne bi li stvorili novu historiju,

o tempora, o mores,

proglasili opću viktoriju,

zanijekali sanctus dolores.

Nosi ih histerična euforija,

cultus mortis caruje danima,

ali je na tvrdom disku memorija

Krista, Gospodina, naša Anima.

Vjera kršćanska kulta kraljuje,

spoznaje što je sama kreirala,

a kultura smrti samo podvaljuje

što je diletantski hakirala

i truleži svojom opisala;

sve samo jadne dezinformacije.

Kada oživjeh, Tebe sam udisala,

o, Bože moj, Ti si Izvor moje formacije,

od sebe samoga Ti si me oblikovao,

Ti bio si Spasitelj na stupu Vremena

kada je zloduh nad Tobom likovao

i gazio plodove kršćanskog sjemena

da bi izrasla vjera u krvi i adoracija

što Milosti služi sred kukavičkih aluzija.

Do neba Ti, Dušo, plodi evaporacija

i čežnja te krvi da stupi Paruzija.

08.06.2022. 09:09

Putevima vjetra

Oče naš, čitam Tvoje Svitke,

slušam pjesmu Tvoju koja blaži,

pratim riječi Tvoje pitke

da se Tvojom milošću osnažim.

Žeđi moja, moja stalna gladi,

Ti me, Kriste, vodiš gdje se ne zna

onaj put što se u mom srcu gradi

jer me hraniš i utažiš čak i usred sna.

Pravednost je Tvoja moja hrana,

mir od Tebe teče mi u čašu,

u taj kalež spasenja što se s Križa grana

i ka meni šalje radost našu.

Tvoja djela u meni se slave,

Tvoje meke kiše plode zemlju moju,

dar za sva blaženstva iz ljubavi prave

kao što je čežnja da posvetim vjeru svoju.

Na tom križu cvate nadnaravno cvijeće

koje miriše nepojmljivo i prodire do korijena

jer me čuvaš radi istinske i vječne sreće

kao što je zaljubljena ova duša snena.

Sve Ti dajem i sve činim, sebe Ti prepuštam,

da me vjetrovima nosi ta nebeska lađa

putevima Tvoje volje što silazi s Tvojih usta

da od moga praha vjekovima mene rađa.

Ne moram ni znati kako dalje plovi,

niti kada mi je doba na obalu sići,

niti kamo nose valovi me ovi;

gdje god bila, duša će mi k Tebi stići.

09.06.2022. 00:15

Pjesma Kristovoga mira

Ne boj se, ja ću te čuvati

kao što rana jesen čuva ljeto,

i tebe ću uvijek zvati

gdje god da se nađe zrnje sveto

kao što su svete bile sve sitnice

povezane s nama.

Čuvat ću i naše sive golubice

jer tu nisam sama.

Molit ću i za sve drugo

s onom istom tihom vjerom

kojom grlim se i s tugom,

s kojom dobila sam sivo pero.

Pokraj prozorskoga stakla

čekala me pjesma Kristovoga mira

i ja spoznah da sam te dotakla,

da sam preplovila preko vira

što ga postavlja pred naše stope

onaj koji ne zna naše slabosti i snagu.

Kada se nebeske suze tu rastope,

znaj da opet bila sam na tvome tragu.

13.06.2022. 19:23

Srce u nebu

Moja je Domovina kao bajka

u tom milosrdnom Srcu Isusovu.

On me rodi kao Kralj i Majka,

daruje talente, vodi lijepu zemlju ovu

gdje za svakog ima mjesta,

gdje se svakome sloboda smiješi,

gdje je uvijek otvorena cesta

ako prođe netko, makar i sagriješi.

Ovdje Prečista je duša naše Djeve,

što će uzeti pod okrilje svoje

svakoga zazivatelja, stvorena od pljeve,

da ga vodi preko svete zemlje moje,

ispunjene mnogim pjesnicima,

napunjene slavom Duha, Krista;

bremenite čvrstim ratnicima

od kojih i nebo ovdje uvijek blista.

Život mi je, Majka, Istina i Put

kojim sigurno u Nebo stiže,

makar tvrd je i žuljevit, gorak ili ljut;

zato sretnu me do sebe diže.

Najljepša je u dubini i širini,

dobrodošla svakome tko nešto traži

tamo, u daljini i u nebeskoj visini

gdje sve putnike za Krista blaži

i gdje svako srce nam posveti,

ma gdje bilo, i bez one tvrde sile.

Ona samo se u kraljevstvu nebeskom sveti,

nigdje drugdje njene stope nikad nisu bile.

14.06.2022. 10:06

Noćne dubine

Noć me budi, i svježina,

kao da sam otporna na strasti,

kao da tu vječnost snivam.

Kao da sam jedno, nikada množina.

Mračan svod na mene kao da će pasti,

a još veću tajnu kao da u sebi skrivam.

Samo ona strast je u životu mome

koja vrlo slabo, neprimjetno tinja

poput mlakosti što smeta svima,

ali nije isto što su duša, ruke trome,

nije isto što je okno podno inja,

nije isto što je neka umjerena klima.

Ova tiha vatra nikada ne vodi me u blud,

to je vječni oganj Duha, Božji dar

koji me rastali u čitavom biću.

O, kad biste znali što je onaj strogi Sud

na kojem se odvajaju buktinja i žar,

pred kojim i suncu samo zvijezde sviću!

To je zahtjev Pravednosti svete

gdje se dragovoljno poštuje sloboda

ako duša za slobodu zna.

Nije potraga užitka, vrli svijete,

već je vatra koja uvijek nosi ploda

što ga samo žrtva odricanja da.

Je l' ti draže izgorjeti u zemaljskom prahu

što ti nosi samo okuse gorčine,

prolaznosti, zaborava

ili slađi ti je miomiris u proljetnom dahu

što u sebi nosi klicu rodne jesenske jačine

od koje još preživljava zima prava?

Noć me budi, osvježenje ljeta

koje žegom svojom prosi kaplje rose,

a u moždanima dodir laki.

Lijepa li je, puna strasti tmina sveta

što joj anđeli duboki značaj nose

kojim razbuktava srce Bog mi jaki.

Radosti mi potpuna, ti, mirna noći

što mi crtaš krošnjama sve vidokruge,

Duše Sveti koji mene vazda budiš,

ta tišina i mrklina morala je doći

kao znak da duša ulazi u mirne luge

gdje mi kraljevstvo nebesko nudiš.

06.07.2021. 02:19

Meso i Krv kraljevstva nebeskoga

Na zemaljskome si križu, Bože, razapet

kao Rana neba, otvorena za naš spas,

iz koje poteče novi savez svet

od kojega pada Milost na sve nas

i na čitav postojeći stvoren svijet.

Razapet si, Kriste, Bože, Oče naš,

da bi nestao nam grešan usud klet.

Kad će prestati nam kob, samo Ti to znaš.

Zemlju natapa Ti Krv kao pitak potok,

kao rijeka vode Tvoje što dostigne svima

da se Tvojom smrću krste, da ne budu otok,

već da postanu nadolazeća plima

što će preplaviti zemlju cijelu

da se rumenošću svojom blista.

Ti nas učiš svakom dobrom djelu

i od Tebe duša postaje nam čista.

Zrnje gorušice bacio si na me

i sad raste kao nebeska mi zgrada,

poput drveća i ptica koje lete za me,

poput poslušna i vjerna stada.

Sjeme gorušice rasipa se naokolo

i kraljevstvo raste, rodi i plodi;

ptice kao riječi Tvoje stale su u kolo,

a svaka me na svoj način k Tebi vodi.

Razapet si i ta Krv iz Tebe kapa

svakom putniku što traži poput stvora slijepa.

Tvoje Meso blaguje se poput prozračnoga hlapa,

Ti, si, Kriste, vječna životvorna okrepa.

Slatko li je te nebeske Tvoje Krvi piti,

kakva sreća, kakva li blaženstva i lakoće!

Lijepo li je, Oče, u Tvom srcu biti,

a tako je gorko ne poznavati te Tvoje slatkoće.

15.06.2022. 08:21

Pobjeda molitve

Sunčanim stazama našeg prijateljstva

prostiru se svilenkaste niti

sjajem snažna prosvjetiteljstva

koje nudi uvijek svježe „imati” i „biti”.

To su stjenoviti puti, ali pravi,

mada ne vidi se kako hrle.

Široki su i sa ciljem što ga Nebo javi

jer se staze naše s Kristom grle.

Volim znati kada moliš za me,

kad se za nas isparavaju te stijene,

kad mi srce zatreperi usred tame,

kada Duh dolazi Božji baš na mene.

Volim čuti riječi kojima me budi

nevina ta, čedna Majka koja bdije

da nas ne prevare zvijezde ili ljudi

kada vjetar vije i kad kiša lije.

Često pitam Boga dragog za te

u tom našem molitvenom spoju

što ga sve nebeske ptice prate;

tu nalazim potvrdu za ljubav svoju.

15.06.2022. 23:54

Oluje dolaze

Oluja se sprema

da zemlju pohara,

a duša drijema

prikrivena žara

dok omara tlači

srce i dah.

Obzor se mrači,

to ljetni je krah

s teškom prognozom.

Crveno upozorenje,

uzbuna s dijagnozom

za pokoljenje.

I, dok se sniva,

vjetrovi bijesne,

cesta sva pliva,

cijevi su tijesne.

A vremena ima

preko mjere

i sve se snima,

ali bez vjere.

Njoj ne može prići

kamera tanka,

ni zvukove stići

iz lagana sanka.

Sve se prati

na zaslonima

da muka se skrati

u zaklonima.

Nitko nije siguran,

traže se greške

i život je tmuran,

a noći teške.

Zlodusi kreću

Boga pobijediti,

ukrasti sreću,

vjeru povrijediti.

Nečiste savjesti

sve veze lome

da pometu svijesti,

da ih sve zgrome.

A jedno treba,

kraljevstvo moliti

što silazi s neba

Duha proliti.

Šminku sam stavila,

umila lice

i srčano slavila

s malo drhtavice;

mnogi razlozi

za spokoj moj.

Lažni bozi

kao muha roj

bježe pred svima

kao da nema reda

i kamera snima,

a Bog sve gleda,

čuje, oprašta

ako tko hoće,

mada ispašta

ljudske sljepoće.

Idućih dana,

zaspali ljudi,

nudi se Hrana,

tremor se budi.

Oluje dolaze,

šteta se broji.

Blagdani prolaze,

Euharistija stoji,

vječna i neponovljiva

za ljudski rod,

za život obnovljiva,

grmi nam svod.

16.06.2022. 23:04

Ljubav Boga Oca

Slabosti, milino, sjaju mojih večeri,

oko nas ponestaje ometanja i šumova;

jači glas je Tvoj, namisao mojoj vjeri

da večeras ostane bez mlakih kumova

i bez brige, i bez bojazni za neke drage ljude

jer na sigurnom se kraju duša ova ukotvila,

mada sama sebi buku stvaram i sve krive sude,

mada prašina sam koja se sa tijelom urotila.

Isuse moj, Srce prepuno te sve miline,

dah me Tvoj pridiže i nosi u visine,

snažno grmiš kao kad mi munja sine,

a ne čujem groma usred nastale tišine.

Klijetka trza se, treperi; ono što mi u njoj teče,

to je volja Boga Oca što me sada proziva;

ono što je stalo u njoj, to je sve što meni reče,

da me Duhom takvu snenu ljubav doziva.

Svi mi znalci smo za te manje važne teme,

hrabri svi kada doba je od silne pameti.

Sve što znamo, to je nama samo breme,

to su dosadni i smiješni nameti.

Ipak istom riječju naziva se naš Kreator,

Tata moj što vidi kamo smjera licemjerje,

a isti je izraz kao da ta ljubav je predator,

a ne Život, Duša Tvoja, nježna kao perje.

Pod tim silnim udarcima takva slabost,

takvo milosrđe božanskoga vrta,

takvo praštanje, a sramotna nagost,

takva krajnost i granična crta.

Kao milje Oca svoga, Ti nas k sebi uzimaš,

pod svoje okrilje i zaštitu od zloga.

Nama, grubima, Ti, Kriste, sve oduzimaš

i tek tako ostaje nam ljubav Boga.

Ljubav bez pameti, a ne može bez uma,

ne može bez ognja Duha koji se ne gasi.

Jača od sve buke, slabija od svakog šuma,

daruje nam spoznaju i bitak što ga spasi.

17.06.2022. 23:27