DRAGULJI OD VJETRA

003. DRAGULJI OD VJETRA

Izbor poezije III

Kazalo:

Dragulji od vjetra

Duševna oluja

Raspelo

Lađa u kaplji neba

Kristalni Eden

Ribarski nokturno

Za tu jednu dušu

Nebeski svijet

Krštenje svijeta

Otvoreno nebo

Hladne noći

Novo nebo

Znak za raj

Sretne li krivice

Evo Službenice Gospodnje

Ognjeni suton

S kraja svijeta

Vječni Križ

Naši razgovori

Prljavo srce

Sveto Svjetlo

Maestro srebrnoga praha

Raduj se, dušo moja

Kiše zauvijek

Kruh života

Vjerski nemir

Čedna zemlja

Duša safirnoga sjaja

Plam Tvoje svijeće

Bog i zemlja

Dragulji od vjetra

Svjetlo dođe mi u srce, u moj svijet,

Djevica me osmijehom dočeka,

toplinom i ljepotom, sjajem.

Kako bijaše mi tada nizak let,

gotovo da odnijela me rijeka,

nisam znala da li išta dajem.

Nisam znala sve dubine blata

od kojeg sam načinjena davno;

nisam više nosila ni snagu,

niti vjeru, niti prstenje od zlata.

Propadanje bijaše mi jednostavno

kao da napuštam si dolinu blagu

kojom sam se dičila oduvijek.

I dan, danas pustinja mi dom,

vezala me bodljikavim zrncima

pijeska koji jamči dobar vijek

i sigurnost pravog puta ili slom

koji popraćen je anđeoskim trncima.

Tad pojavila se ona,

divna Gospa, vladarica Kristovoga tijela,

da mi se nasmiješi, da me čitavu zagrije.

U tišini kao da sam čula zvona,

oko mene nastala je ekumena cijela

sviju svetih koje znala sam i prije.

Konjanik mi poslije u zenitu stigne

s lađama od svjetlosnih niti,

zapečati sunce na njihova jedra

koja svetom riječi visoko podigne

sve do neba, kao sliku moje biti

koju spremio je u nebeska njedra.

Sada znam da svi su pored mene,

mada pustinjske mi lađe rijetko plove

jer su bremenite sakrivenim svjetlom

koje vodi ih kroz tjesnace i sjene.

Tijelo Kristovo me neprekidno zove,

pješčana mi zrnca dolaze sa svakim vjetrom,

a ja od njih gradim freske

da mi slika duše bude bolja,

da je nalik Sinu Božjem, Kristu.

Možda tako nađem odaje nebeske.

To je moja želja i slobodna volja

jer još uvijek plamtim za tu Djevu čistu.

03.02.2020. 01:34

Duševna oluja

Prodala bih stihove svog imena

da si kupim čiste ruke,

da se riješim krimena

i da isplovim iz luke.

Noć je mrkla,

jugo je, nevera.

I mržnja bi crkla,

i grijeh, i nevjera.

Pokraj mene supatnici

usred strašna vjetra;

trgaju se kao ratnici

da se dokopaju svjetla.

To su moje sve grehote,

promašaji, propusti,

maltretiranje mekote

i oblaci gusti.

Riješit ću se nečistoća

da mi prođe muka ova,

da me pusti ona zloća

koja ne da ni do snova;

da prekinem grijehe prije zore,

zaustavim sve oluje,

uzburkano more,

u plićaku struje.

Prije sunca ću isploviti,

puno prije Sudnjeg časa.

Krista, Gospu ću izmoliti

da me drži moja trasa,

jaka kao podmornica

ili kao anđeli u letu.

Spasit će se ova sumornica

kao pčela na svom cvijetu,

kao stari, prokušani stvor

što ga vodi Bog te luke

koji i na moru ima dvor.

Klanjat ću se ispred Isusove Muke.

18.02.2020. 16:20

Raspelo

Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira

energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva

Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.

Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,

vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja

gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.

Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33

Lađa u kaplji neba

Na platformi sparna vjetra,

u rijetkim kapima raznih oborina

jedra se moja svjetlucavo sjaje

na maglovitom odrazu svjetla.

Kao da uzdiše, stenje sunčana omorina;

lepršanje jarbola kreće pa staje.

Lađe ne plove po sigurnom moru,

one samo vise na vremenskim uvjetima,

one su gledljive kao lijepi muzejski kipovi:

sjedneš i promatraš ih u nekom dvoru.

One stvaraju svoje putokaze u vjetrima,

a iz njih izlaze mnogi likovi.

Njihova jedra su uvijek bijela,

ali rumenom suncu kao da gore

i s mjesecom uvijek se vjenčavaju

tankim zrakama njihova prozirna dijela

kako bi hujali borovi i šumilo more

jer lađe sa zvijezdama nikad ne spavaju.

Mašta? Ne, nije to mašta, nije to blud;

iz svakog jarbola, iz svakoga konopca

uvijek nastane neka čvrsta eskadra

za koju je potreban mač, vrijeme i trud.

Lađa spašava ili te guši poput hropca,

a sred oluja pritajiti se je kadra.

Najljepše ure su kad ih dodirne

skok povjetarca u klopotu jedra

s mirisom ozona i morskoga joda

ili kada na nebu Danica virne.

Tad lađa zadrhti i, kao i ja, postaje vedra;

u kaplji neba poskoči poput velika broda.

13.03.2020. 18:37

Kristalni Eden

Duša u duši, jedna Gradnja,

svetac do svetice, zidine čvrste

i temelji strašni, neoborivi.

U ognju Duha duboka sadnja

svih onih koji se njime krste,

tisuće tisuća nerazorivih

jer svak je u svakome plod

i svijetli odraz Mladoga Sunca

što iz nutrina svoju ljubav širi

za sve svoje, sav ljudski rod,

čak i za onoga koji bunca.

Proljetni povjetarac lagano piri.

I kamenje će radije viknuti,

i kamen bi postao sami med,

i zdenac duboki, bez kraja;

a čovjek za grijeh će kobno kriknuti

ako ne vidi ljubav, mir i red,

volju Boga što teče iz raja.

Pronađi me, dušo, naklonost moju

i ruku priznaj na ramenu svome,

mada će biti možda i gruba

jer silno želim te kao mač u boju,

kao šapat zlatni u Gradu tome,

dijamant od sunca što drži se ruba.

Spoznaj mi tugu, i očaj, i pad

koje mi dadoše jednom, odoru ranu;

spoznaj mi čežnju iz nutrine

da svilom obavijem duhovni Grad

u kojega svi osim mene stanu.

Ti poznaješ već mi vis i dubine.

Sjeti se ljubavi, pjesama, svega,

i obećanja koja u Bogu se tope;

ne gledaj nevjeru i ne ispaštaj

već sjeti se barem bilo čega

kada se sveti svi svetinjom škrope;

sjeti se maslina, palmi, i praštaj.

Janje moje, Janje pomirbeno,

vječni sjaju sveg života moga,

samo dio ove sreće da Ti kušam!

Da Ti svoju suzu predam, Stijeno

što je priznajem za svoga Boga,

samo slavit će Te moja duša

koja svetima se obraća u slavi

što je dosegnula čak do nje

kao nečujno koračanje u sjeni.

Svaki puta kad se neki svetac javi,

ona klecne i zadrhti, vidi sve;

velike si dare poklonio meni.

U tom društvu spoznah ja u času

što je ljubav, što je mir i pravednost,

što je poniznosti strašan bedem.

Ti mene zaljubi, u me Duha nasu

da Ti gledam nevinost i čednost,

da zavirim u Tvoj prekristalni Eden.

17:03.2020. 07:01

Ribarski nokturno

Kako brzo zapadaju zrake

što ih ružičasto sunce pali

na tom proljetnome svodu;

kao da je produžilo krake

koje anđeli mu noći dali

da dotaknu sjajnom brodu

zapaljenu stazu kojom plovi,

netom prije nego se zamrači

svaka crta lica, čelo koje žari

rad' ljepote neba što ga lovi,

zbog života što odozgor zrači

i prosipa svoje vrhunske si čari.

Zaludu je sunce popratiti,

ako zalaza mu ne promatram,

ako svake večernje ne blista

novi dan koji će se vratiti

da mu opet gledam plam

na sred oceana, duboka i čista,

da zaplovim sve do male luke

o kojoj se svake noći sanja

dok se ribarice množe.

Dušo usamljena, gore ruke,

hvalu daje ona što se klanja

Tebi, Umjetniku, dragi Bože!

04.04.2020 20:40

Za tu jednu dušu

Niti jedna nota,

niti jedan šum,

ni tišina

nisu kaplja Tvoga pota,

Tvoje srce i Tvoj um,

ni Tvoja visina;

niti Tvoje riječi

nisu kao ljudske,

makar Čovjekom se zboriš.

Nitko Te ne spriječi

kao da su popadale ljuske

duhu protiv kojega se boriš,

nitko neće učiniti toga

što Ti činiš, što Ti stvaraš

dok se život množi,

dok se moli Boga;

modro nebo uzdasima paraš

da se sve posloži.

Kriste moj, Kriste,

takvoj duši sitnoj

Ti se nađeš, Ti je dižeš

jer joj ruke nisu čiste

u dolini žitnoj

gdje u klasju gmižeš

da je svu opereš

poput blage majke

kako vidjela bi Tebe;

svoje Lice zemljom stereš

protiv svake hajke

da u nevjeri ne zebe.

Svoje krvi daješ

da Te se napoji,

da dobije snagu

duha što se kaje,

da si grijehe broji

za ispovijest blagu

do posljednje suze

što je otireš u spasu;

za tu dušu bijednu

Ti od svoje slave uze

da se klanja Tvome glasu,

da ugleda Tvoju suzu jednu.

05.06.2020. 18:24

Nebeski svijet

Ti imaš glas pustinje,

vjetrova, oluja i povjetaraca,

sluha si tankoćutna.

Tvoj glas ori se kao inje

kada se jutrom domogne talaca,

buđenja mekoputna.

Ti imaš odlučne ruke, dodire čvrste

i nosiš srce ljubomorne srži

kada pokušam malo zalutati.

I sredstvo posebne vrste

što me nada mnom visoko drži

kad u životu pokušam stati.

Ti moj smisao poznaješ puno bolje

nego što ja poznam si flotu

što se bez ikakve sile bori.

Tvoja je želja slabija od moje volje

kada potražim istinsku ljepotu.

Tvoja me riječ tada ukori.

Tebe poznajem tako malo

i ono sve što znam,

nije mi dovoljno za nebeski svijet.

Tvoje srce je meni toliko dalo

da život moj nikada nije sam

i neće ni biti kad odem na let.

07.07.2020. 22:03

Krštenje svijeta

Gospodine, Bože moj,

vrli slušatelju riječi,

Duše Sveti slatki,

zaustavi ljuti boj,

propast moju spriječi

da mi dani kratki

napune se plodom

Tvoje sjajne pravednosti,

da se postojanju radujem

izvorskom slobodom

koja rađa, oživljava kosti,

da u Tebi ovaj život štujem,

da u sebi sad obnovim

naše zajedništvo u krštenju

gdje me oganj Tvoj zapali

dok u lađama ja plovim

prema vječnom oproštenju

gdje te neprekidno hvalim

zbog te vrhunske dobrote

što je sveto Srce dijeli

kao sjajno praskozorje,

zbog Tvoje ljepote

Lica svijetla što me želi

dovesti na strmo gorje

odakle se vidi čitav svijet

što ga savršeno stvaraš

dok mu propast uzaludno prijeti,

gdje je svaki stvor u Tebi svet

jer ga milosrđem zagovaraš

da za vječnu sreću može mrijeti.

20.07.2020. 05:00

Otvoreno nebo

Ljubav prema Bogu

i voće je krala

u Njegovom logu

kao da je znala

da je oproštenje

milosrđe nježno

što rađa poštenje,

u duši neizbježno

koja hoće spasa.

Po tom krivom djelu

učit će sve dok ne stasa

u svom duhovnome tijelu.

Znat će što je dobro ili zlo,

da joj Bog je svega Gospodar

koji skrši ju na plodno tlo

da izraste veći ljubavni joj žar.

Ogromne će kaplje znoja

donijeti joj rezultate,

lijepu glazbu sveta poja.

Poput zaručnice neudate

gledat će u nebo otvoreno,

čekajući sred samoće prave

mora što je stvoreno

da upija njene zaborave

da je Zaručnik povede

sve to više, sve to čvršće

ka nebesima bez bijede

za kojima dršće.

24.07.2020. 07:44

Hladne noći

Pjevat ću ti, ništa drugo ne mogu,

da u tvome srcu nađem trag

nikada zaboravljenih nota.

Pjevali smo sve to svemogućem Bogu

kojem svaka sestra, svaki brat je drag,

uvijek ista vječna im je kota.

Kiše popadale, ljetne krošnje šušte

poput haljina princeze, punih sunca,

dok su naokolo zvijeri gladne.

Livade ne postoje ili već su puste,

samo usamljeni vjetar pokatkada bunca

pa se čuje jauk neke noći hladne.

Ne usuđuju se vrane zagraktati,

nit' se pijesak daje presipavati

u toj pustoši od predvečerja.

Niti noć još neće granje rasparati

jer se neće tajne sve odavati

preslavnoga božanskoga neizmjerja.

Govori mi, Kriste, sluga sluša Tvoj,

moji produženi dani nekome su slatki

kad promatram tu ljepotu svih stvorenja

jer mi nude predokuse ili daju obol svoj

za svu braću kojima su noći duge, dani kratki

i kojima daješ blagoslove njinih izgorenja.

Pjevat ću ti jer ti moliš za me,

kao što to Božja djeca uvijek čine,

a još više za svu braću jadnu.

Nekome je bliska zvjerad usred tame,

a drugome sunce koje zorom sine

da uspava ili budi mjesečinu hladnu.

24.07.2020. 19:30

Novo nebo

Lađa plovi nadaleko

kad se Bogu svom obrati

jer je tamo med i mlijeko,

mjesečina, zaljevi i paprati

jer je zove bestežinska luka,

čvrsta sidra, ždralova i dokova

radi kojih nije uzaludna Muka,

nad kojima Bok je iznad bokova

što ga probolo je smrtno koplje,

s kojeg lije vječna krv života.

Moreplovci jedu žitno snoplje,

pismoznanci piju kaplje pota.

Gdje je moje razapeto platno

od kojega ostadoše samo rupe

kao dokaz da me sunce zlatno

spržilo od silne moći na sred klupe,

gdje sam napila se vode bistre

što je kapala iz ptičja kljuna,

gdje sam živjela od Riječi čiste

što je kao plima navirala puna?

Lađa plovi nadaleko

kad se, Kriste, Tebi vrati

jer Ti besplatno je mlijeko,

vino Tvoje se ne plati.

Evo lake jedrilice,

nove, neiskusne poput cvijeta!

Evo mlade ptice!

Proći će kroz vrata svijeta

da ih nose svježi maestrali

pod oblake iznad oceana.

Nisu mora iskušali,

ali im Nebesa nisu strana.

26.07.2020. 23:07

Znak za raj

Ovo isto nebo rumenoga mjeseca

u modrini svojoj uskoro će sjati

kao da se duša moja više ne sjeća

da se krug zemaljski uvijek vrati,

da se budućega dana sprema

donositi svoje plodove i sjaj.

Druga zemlja, drugo nebo sad ne drijema,

ova duša dobro zna da to je znak za raj,

da ta radost nepovrata tinja

jer se isto nikada ne vraća;

drukčiji je svaki val od mora sinja,

drukčije je tlo zemaljsko medna saća.

Drukčiji je svaki dan, svaka ptica,

svaka pjesma, svaki stih i nota.

Svaki susret gledanje je Božjeg lica,

svako gledanje je buđenje života.

Ljudsko srce nikad nije isto,

raspara se svakog časa

jer u sebi nosi Nebo čisto

da za vječnu sreću stasa.

31.07.2020. 02:14

Sretne li krivice

Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Njegova modrica.

Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.

Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje

vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.

Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53

Evo Službenice Gospodnje

Nevjerna je bila

ona Duša

što je proplakala

kad je gnijezdo svila

gdje je suša,

gdje je grana pala

na čijoj se strani

sakrio zli duh

što te tjera,

što te mami

u pakao suh.

Velika je vjera

koja polog čuva

svoga doma,

obećanja drži,

stope si obuva

pjesmom groma

koji duše prži.

Bludnica je bila

zemlja posvećena,

sve od neba

pa do ranih krila,

zemlja nesređena

koja vode treba.

Bog je uze,

za se uobliči

kao Crkvu svoju,

kao trn od ruže

koji draču sliči,

koja nosi crnu boju

poput udove i siromaha,

al' je vjerna

sve do kraja,

sve do posljednjega daha,

tako smjerna

i bez sjaja,

puna grijeha,

osuda i tužbi

za koje ne mari

za životna tijeka.

Odana je svojoj službi

jer je krase svi božanski dari.

09.08.2020. 15:51

Ognjeni suton

Anđeo se vatreni ukaza,

a duša se moja trgne:

nema onog privremenog jaza

što me k zemlji svrgne

pa se koprcam u tmini.

Starim ognjem sve zapali,

moje tijelo dušom čini,

gotovom za uzlet mali.

Muk je nastao od nota

što s nebesa rose

kao bezgrešna ljepota

koju sveti svud raznose.

Blažena li predvečerja,

sutona od laka slavlja

da na postelji od paperja

probudi se jakost lavlja.

Donio je od ljubavi hrane,

kaplju meni, svome puku,

velike daljine da ne rane.

Marija je pružila mu ruku.

Zasjenio me križem Krista,

dubokim i svježim hladom.

Poput njena srca čista,

suton ispunio novom nadom.

Tada ode, mahnu kao sjena,

nestade mi bolest, kuga.

Lijeka dala mi je stijena,

ona kraljica je, niti jedna druga.

16.08.2020. 21:19

S kraja svijeta

Negdje u sredini svijeta

nalazi se duša moja,

moja zvijezda, moja bol.

Strma stijena, zemlja sveta,

more u milijun boja,

plavetne visine, žitni dol.

Vihor prijeti sa svih strana,

s njime stižu glasi medni

sve od kraja svijeta bijela.

Miris putuje mi sve do stana,

anđeoski miomiris čedni

kao tamjan ispod crna vela.

Jedan prsten moj mi život krasi,

kao dah je lagan, kao perce,

a nosi ga sokol mlad

koji dođe da mi dušu spasi,

da mom srcu čuva dverce

kad nebeski otvara mi grad.

Ispred praga čekam jutra,

jesenima već su Jasle,

proljećima Korizmene noći;

kako jučer, tako danas, tako sutra

sve oluje zajedno su srasle.

S maestralom onaj sokol će mi doći

da me nosi preko praga,

da mi pjeva pjesmu iz daljina

koju ja već jako dobro znam;

s njima Isus i Marija blaga

da se tad rasprši sva tamnina

jer taj sokol nikad nije sam.

18.08.2020. 01:46

Vječni Križ

Zato jer iz Tebe, Bože moj, ja nikoh,

zato što sam svjetla Tvoga tinj,

očarana ispred Tebe, Kriste, stojim.

Da me Ti privlačiš, nikada ne svikoh

jer je Tvoj mi novi svaki čin

od kojega radujem se ili bojim.

Samo Tebe može duša poželjeti,

patiti od grijeha snagom svom,

trgati se ispred svetih ruku

što ih ja na zidovima vidim žeti

od kada su stigli u Tvoj dom,

čiju ja u duhu gledam muku

jer te mnoge svete duše vape,

ne zbog Tvoje nemilosti ili zla

već zbog naša slijepa vida.

Zidovi od glazbe zbog Tebe se trape,

tamno svjetlo lomi se od tla,

mlade breze suše se od stida.

Samo čovjek, najveća Ti nada,

tvrde šije, okorjela sluha,

kad mu daješ, nema hvale.

Ovo nebo i svoj križ Ti rastvori sada,

daj, pošalji breme svoga Duha

kojega su Tvoje, Kriste, ruke dale.

30.08.2020. 21:35

Naši razgovori

Jedna pomisao provlači se uvijek

kao da je znak za trajanje,

kao da je za sve jade lijek,

kao da je ispovjedno kajanje.

Jedan isti često je obrazac,

ljubav nježna i jaka istina

koja duši postavlja mi pravac.

To je doba kruha, doba vina,

vrijeme gozbe kojom Bog nas časti.

Buđenjima daje smisao svježine,

večernjima obećava nove slasti

i nikada Mu riječ ne mine.

Razlika je samo u mom stilu

kojime Mu prilazim i molim.

Spremno odgovara srca moga bilu,

ponekad i grubo, mada zna da volim.

Najviše me tješi Križem svojim,

najviše me takne uskrsnućem.

Dobro zna da zakona se bojim

pa mi daje spoznaju na srcu vrućem.

Tako godovi se množe drvu,

tako latice se šire cvijetu,

tako izabere mene za obavijest prvu,

tako ravna stvari u tom svijetu.

Tako sastaju se misli, ruke

i ja odmah praštam svima sve.

Jedrilica moja nađe se sred luke;

bilo gdje i kada, moja duša zre.

17.09.2020. 21:48

Prljavo srce

Dani kada nema duha za to slovo,

noći kada nema brige za taj svijet

koji kao mlada ptica srlja,

to su pogrešne praznine, to je ovo:

preživljavanje i slaba krila za taj let

koji čuva srce da se ne uprlja.

Prašina se taloži samo kao sjena,

kao pogreška u dojmovima okoline.

Duša tada samo ponire u Riječ

od koje se stvara obrambena mrena;

katkada su sveta djela zalog takve tmine

jer mi duša odavno ne pije samo mliječ.

Trčim dverima Ti, Kriste, a ne stižem,

tako izazovne su na putu prepreke

što se kao iznenadna guba rode.

Često letim, uspinjem se ili gmižem

kroza svjetlo ili pune mulja rijeke

po tim tragovima koji k Tebi vode.

Naći ćeš me kao nespremnu sred svega,

kao tata usred noćne krađe,

kao kamen što je u dubine pao;

naći ćeš me točno ispod stijega

što ga nose jarboli mi lađe,

na tom križu što si mi ga dao.

09.09.2020. 03:38

Sveto Svjetlo

Neka tvoji zagrljaji sunca budu vrući

ako ledeno je svjetlo što te grije,

ako je hladovina na tvojoj kući,

ako vjetar silni vise krošnje brije.

Kada padnu noći što se bijele,

neka tvoje srce porumeni

poput zalazaka što se svijetom dijele,

poput blagog slova koje je u meni.

Majka tvoja nek te zagovara,

tvoje želje neka putuju do nje

kako mogao bi biti dio njena dara

koji pada mi na ruke, koji mi je sve.

Neka ti Gospodin prijatelje dade

što su vjerni kao nositelji stigme,

svi ti sveti koji zemlji kuće grade

da nebeske tebi dvore Bog uzdigne.

Neka usne tvoje uvijek Krista hvale

kao što i moji dani, noći čine

još od tada kad su zvijezde mi u dušu pale

radi Križa s kojim sveto Svjetlo sine.

10.09.2020. 20:51

Maestro srebrnoga fraka

Gori odsjaj svijeće u visini

na nebeskom noćnom svodu.

Tebe grlim, Tebe ljubim u tišini,

Ti si putnik na mom brodu.

Na čovjeka mislim i vidim Boga,

o susretu čeznem kao cvijet

čiji mirisi opojna su droga

što ih ne primjećuje sav svijet.

Ne vidi me nitko u naručju Tvome,

ali Ti me gledaš, miluješ, promatraš

da se moja zloća i tjeskoba slome,

da me plaštem noći drhtavu omataš.

Eh, da sam Ti sestra ili mati,

tako bih Te prigrlila za se

da za uvijek mogu dušu dati

kada povjetarac dodiruje klase

ili kad se kaplja pretače u tlo,

bilo da je vino ili bistro more.

Nikada Ti ne bih prikazala zlo

nego samo dlanove što gore

jer si Ti na njima kao trn.

Stope sve su lakše, energija vuče,

snaga silazi u srce kao strn

i u savršenom ritmu tuče.

Molekule tamne svježega zraka

sve se više u dnu duše množe;

Maestro si srebrnoga fraka,

glazba mi života, Kriste, Bože!

13.09.2020. 02:26

Raduj se, dušo moja

Samo zaljubljena srca vječno gore

i u njima raste biserje bez broja

kao školjkicama što ih daje more;

samo je u ljubavi sav mir, dušo moja.

Ljubav ta u tebi koju daje Bog

često nalik je na ljubav svijeta

što je traže ljudi uslijed previranja tog

gdje se čezne naći krila vječnog leta.

Ona proizvodi tuđe odgovore,

ona uvijek neku drugu ljubav nađe,

ali samo Bog joj daje trnje i lovore,

samo Bog razapinje joj jedra lađe.

Samo Bog zna tajne srca tvoga,

pronalazi puteve ti, morske struje.

Samo tvoja ljubav prepoznaje Boga

jer je Otac ljubavi kojega se štuje.

Mnogi ljudi pridaju si važnost,

ali samo zaljubljeni smiju slabi biti.

U tom svijetu koji štuje lažnost,

samo Bog zna tvoje suze skriti.

Stoga nezgodno je život dati

čovjeku što vene kao pepeo i prah.

Bog će tebi uvijek snagu slati

za još jedan sasvim novi dah.

I to malo čežnje što u tebi čami,

to je poziv Neba i jedina ljubav tvoja.

Samo je u Bogu spasenje u tami,

samo je u Bogu radost, dušo moja.

18.09.2020. 06:58

Kiše zauvijek

Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu

što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.

Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.

Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39

Kruh života

Tvoja riječ i glas katkada me slome,

pozorna sam uvijek da Te ne izgubim

u toj žurbi, nemiru i košmaru

kada ne dopuštam da mi ruke zastanu od kome

samo stoga što Te tako slabo slijedim, ali ljubim

u svom razbuktalom duševnome žaru.

Ali vjernost, to je ona koja sve podnese,

koja mi otvori sve te sasvim nove obzore, vidike

nakon svakodnevnih bujica i struja

u koje me baca zakon i ljubav istrese

pa me vrati k žalu gdje se moli ispred svete slike,

pred Raspelom iz kojega samo život buja.

Molitva mi riječ i svijest, misao i otkucaji,

užurbana šetnja ispod Tvojih, Kriste, pogleda i smrti

da sve vidim, da sve čujem i preživim.

To su rituali, obredi i nikada dograđeni su običaji

jer je uvijek novi dan u srcu koje Tvoje breme prti

da ne padnem, da još nešto strašnije ne skrivim.

To su tako dugotrajni svi momenti, i godine kratke,

to se uvijek zbiva, svugdje se ponavlja

poput uspinjanja ljestvama što se spiralno zavrte.

Tako gledam kazaljke i proživljavam satke,

tako žuljam stope noći koja se ne zaboravlja,

brišem suze dana bez vremenske crte.

A Ti pomažeš i pripovijedaš u strpljenju

kojega ja nemam od siline i oduševljenja,

čekaš na me kao djeva zaljubljena, čista

jer nalazi život uskrsnuća u trpljenju.

Ništa nikad nije isto, uvijek sve se mijenja,

samo glas Tvoj, Tvoja riječ je uvijek ista.

01.10.2020. 22:21

Vjerski nemir

Sanjam li Te? Da.

Da l' Te tražim ili vapim

u suzama sva,

da l' od zadovoljstva hlapim,

dobro znaš,

više nego duša moja.

Gotov Ti si da sve daš,

izobilje vjerska nespokoja.

Vjerski nemir ova roda,

franjevačka, kršćanskoga,

što Te, Kriste, na palubi broda

nosi kao vlastitoga Boga,

to je nemir znatiželje,

to je utažena žeđ za vijeke

koja rađa se za prijatelje

da bi duše doživjele lijeke

što je brže moguće i jako.

Ponajviše ljudska čežnja to je

koja sebi vječni život skrbi tako

kad se srce, um i duša u istini zbroje.

03.10.2020. 23:24

Čedna zemlja

Još će danas pasti snjegovi

krajevima koji mudrošću se diče.

Bog će znati, i anđeli Njegovi,

kako je šaroliko pod ledom žiće.

O tom ne zna čovjek nezreo i mlad,

ili, možda, tek po koji,

kako sjajan topao je onaj grad

kojemu se stanovništvo roji

dok leprša crvenkasto lišće

zajedno sa bijelim pahuljama.

Oni čine sjemenkama krovište

da bi toplije još bilo mekim granulama

koje u dubini zemlje bubre.

Božanska je duša ojačala

u toj utrobi zemaljske kugle

da bi ljudima u susret potrčala.

Raduju se svete duše grada,

raduje se, premda strepi, Zvijezda sjajna,

Božja Mati koja, uvijek mlada,

jedina je kojoj zemlja nije tajna.

Žalosni i oni žedni pravednosti

možda slute pa se rađa nada.

Svijet i ljubav grade se od čednosti,

a od povjerenja čovjek sav u Boga pada.

Kad se Mlado sunce rodi,

svi će čuti, sve će duše znati

da im zemlja uskrsnućem plodi,

ali ovoj tajni zemlje neće vjerovati.

08.10.2020. 00:04

Duša safirnoga sjaja

Dok se zemlja gura

korjenastim vrhovima

sakriti se hladnoj oborini,

a moja se bliži ura,

opit ću se vrtovima

što se kriju okolini

tamo, iza zida masivnoga

gdje se čuva dragocjenost

od sveg naseljena svijeta,

gdje je duša sjaja safirnoga,

gdje je anđeo mi čuvar most

da mi pomaže sred dalekoga leta

prema duhovnome kraju.

Makar kišan, danas dan je olakšanja,

osvježenja od zemaljskih boli.

Klanjam li se safirnome sjaju,

na me Milost kiši jer se nebo klanja

duši koja Boga neprekidno moli.

Dan je koji dulje zemljom vlada,

Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,

sve od prva pa do zadnja sata.

Jučer me je iskušala nada,

danas hvalim Boga za to zdravlje

poput ranjenika koji izlazi iz rata.

11.10.2020. 19:23

Plam Tvoje svijeće

Ti u meni oživljavaš uspomene,

tražiš istu ljubav kakva je i Tvoja.

Iz Tebe mi teče vrijeme, voda stijene

koja izvorska je i božanska soja.

Da Ti priznam, to sam čeznula oduvijek,

nikad ništa drugo srce tražilo mi nije

mnogih noći, mnogih dana kao pravorijek

za moj život, za moj razlog da mi srce bije.

Ti mi, Kriste, ovu čežnju duboko usadi

kad me zače takvu, usred šutnje

zbog koje sam ispila i razlog nadi,

naučila pjesmu vrabaca i lutnje,

ali nisi dao da Te odmah znam.

Nikada Te inače ni spoznala ne bih,

niti osjetila Tvoje svijeće plam,

da Ti nisi bio dugo u mom srcu tih.

Ne bih znala za Te, ni za ljubav pravu,

onu jedinu što značaj višnji nosi,

otima mi jalove snove, daje meni javu,

slađu i od cvijeta kada se orosi,

divniju od ljudske umjetnosti,

ljepšu i od zvjezdanih mi noći,

duboku i dublju nego srž u kosti,

vedriju od vjere da ćeš jednom doći.

Ti si moja oda i zahvalnost ponajveća,

tako čudesan u tome daru.

Ti si moja nesreća, i križ i sreća;

tako potpuno si moj u svome žaru.

12.12.2020. 00:22

Bog i zemlja

Toliko puta

ostadoh sama,

sirotinjskih skuta,

kad krala me tama,

sigurnost i mir,

ispravnost i radost.

Duša je dubok vir

kojim vrti se mladost

i prošli sati.

Najteže na svijetu

moj Gospodar pati

u svem pijetetu.

Najveći grijesi

nikad ne pamte

da im osmijesi

kao žerava plamte

na srcu Boga.

Što mi još treba

osim toga

nego pogled do Neba

koje krvari

toplim kapima?

Anđeli čuvari

lastavičjim jatima

zapovijede da odu

dok se njima divi

duša na brodu

u kojem živi.

Danima oluje,

noćima sklad;

zemlja se truje,

a Nebo je hlad.

Jer Bog je breme,

lako poput pera,

a zemlja je vrijeme,

putovanje i vjera.

21.10.2020. 21:42