PUSTINJSKA VODA ŽIVOTA

 

14. PUSTINJSKA VODA ŽIVOTA

poezija

Kazalo:

Pustinjska voda života

Vrtlar

Materinstvo

Pokorena zemlja

Kralj siromaha

Kod Večernje

Godina milosti Gospodnje

Božićna čestitka

Pjesma čežnje

Dođi, Gospodine Isuse

Bez Tebe, Isuse

Žaruljice

Koledarica

Kralj kraljeva

Molitva grešnika

Mir u Kristu

Lančić

Život u nadi

Zakon slobode

Krilati puti

Ti si moj Bog

Ciklus

Silazak Boga

Duševni postanak

Radosna vijest

Savjest

Rođendan

Tko je tko i što

Oltar za tebe

Samo ljubav

Mirno more

Anđeoski glas

Dušo Kristova

Zvijezda moje vertikale

Moja Katarina

Tvoja svijeća

Prevelika cijena

Još te uvijek sanjam

Stijenj

Moja čežnja, to si Ti

Iz dubine noći

Sreća

Dvostruki život

Blagoslovljene misli

Moj Spasitelj svijeta

Život s Tobom

Zlatno koplje

Šum

Tajne staze Boga moga

Pastirica

Da budemo jedno

Ti nemaš riječi

Daleko od sutra

Pastiri

Svjetlosti duše moje

Mnogi dani

Mlađak

Sjaj molitve na rukama

Listopadski valcer

Milost i mir

Noćne trase

Lučica

Pjesma na zidu

Očisti mi prljav prah

Klasje

Ruža

Ognju neugasivi

Hvali, dušo moja, Gospodina

Jamčevina Križa

Duh siromaštva

Nečujni koraci jeseni

70

Pustinjska voda života

Znam da morala bih naći riječ,

samo jednu, ali ne znam koju.

Ova pustinja je blijeda kao kreč,

u njoj nikad neću naći pjesmu svoju,

ali to nit' nije ono što mi srce traži.

Znam oprosti, ili molim, ili ne.

Samo ključna riječ tu pustinju mi blaži,

samo jedna riječ bi popravila sve.

Spustio si se do mene, Kriste,

Bože preveliki, jaki, slavan,

ostavio moje ruke, takve, iste.

Mislila sam, Tebi nitko nije ravan.

U tim moždanima ništa se ne mijenja,

čak i kad se molitvom utješim

jer tek tada mi poteče voda Stijenja;

nikad ništa, Marijice, ja ne riješim.

Ne znam čemu služe one suze

ili oni osmijesi, il' uspomene

koje ispod kože puze.

Samo jedna riječ bi spasila sad mene.

Spustio si se do mene, Bože,

to je ono što jedino znam.

Nitko nikada promijeniti ne može

čine koji od mene su načinili plam.

Samo da ne gorim prejako i često,

samo da mi tinja Ti ne gasiš.

Ti si Ljubav, a ja znam si mjesto:

pustinji me zoveš da me spasiš.

09.08.2021. 19:23

Vrtlar

Kada te odvedu slijepu do krajnjih oruba plodonosnih zelenih, miomirisnih pašnjaka i modrih prozirnih omotača kroz koje rumene zrake sunca prelijevaju slane kapljice na srebrnim sirenama sa zlatnim ovratnicima i kada ti anđeli budu šaputali tiho pa sve glasnije: “Skini povez, strgni ga” i kada osjetiš da ti ni tlo, ni voda pod nogama ne mogu jače ranjavati tabane, poletjet ćeš u mrak tvrdih i hladnih kamenih zidova, okrvavljenih od razderanih duplji i zvučnih kao jadikovke staraca i zapomaganje dječjih glasova; shvatit ćeš da više nisi slijepa i da visiš naglavačke.

Bolje ne može: nema više poveza, progledala si, sjećaš se i imaš izvanredan sluh. 18.07.2012. 14:20



Jednom, kada su te usmjerile ruke mnogih ujedinjenih anđela čuvara, još dok su te kopkali melodiozni zvukovi njihovih božanskih šapata, propala si, dušo, u vrtoglave ponore svijeta, rodila si se slobodnom ljudskom izboru, teško porađajući svoju slabašnu volju nastojanjima da poželiš bilo što; nisi čak ni zaželjela da ta iznenadna noćna mora što prije prestane, nisi se sjetila svoje volje, nisu ti padale na pamet želje.
Rekli su ti da ne moraš biti dio toga svijeta, da mu ne moraš pripadati i da te nisu zbog toga poticali da se riješiš poveza već zato da se oslobodiš za sretniji i bolji život, ne tako sladunjav kao onaj život s povezom nego stvaran, životan, plodan i prožimajući život vječnosti.
Sluhom si brzo prepoznala velike razlike između sladunjavosti, užasa, mrtvila, života i duhovnog sljepila. Po sluhu si znala da su užasne slatke riječi likova s bljedunjavim crtama ponašanja; shvatila si koliko neozbiljnost ljudska može užasa uzrokovati, spoznala si kako je svijet više bolestan i pati nego što je zaista zao. Ali zlo se lijepi za patnju.
Spoznala si sluhom u kakvoj si zabludi životarila, kakvim si sve karikiranim duhovima davala svoje najiskrenije povjerenje; spoznala si mnoge lijepe duše o kojima si puno slušala kao o "bezopasnim budalama, bezumnim siromasima"; ugledala si i vjerne oči duša čiji šapat nikada nisi pravo čula, ali čiju si snagu uvijek osjećala.
Shvatila si: bolesnici se šeću naokolo kao da su zdravi, bogati i opasni, a slijepe dušice i ranjeni siromašni duhovi egzistiraju u velikoj manjkavosti briga, kao ljiljani u polju koji nisu odgovorni za ratove i glad u svijetu dok se oni veliki i opasni povijaju pod teretima svojih savjesti.

I danas visiš naopačke, ali se pretvaraš da si osposobila svoje udove za normalan hod, presvukla si odore u kojima prolaziš dugim zaobilaznim stazama po svijetu da bi napokon stigla na Izvore svoje egzistencije, po hranu, piće, odjeću, nadahnuće i raspored sati pa se onda istim stilom vraćaš na svoju granu, u svoje krošnje, sve dok se i to ne promijeni ili dok ne izvršiš određene dužnosti.

Nisi to postigla sama. Nisi ništa postigla. I dalje si ono isto stvorenje koje ne razumije puno toga, ali sada zbog toga više ne pati. Užasi te napadaju, a tvoja snaga je slabašna pa gutaš medikamente kako bi okolina imala mira, kako bi odživjela pravilno što se mora, što se može i što se da, najpravilnije.
U tvome kraju politika je božanstvo. I zabava za mnoge i duge sate dosade od koje su svi nekako prestravljeni. To božanstvo određuje svoje sluge, vrlo često i protiv njihove volje. Mnogi su zaduženi za protjerivanje naznaka dosade koje se pojavljuju učestalo.
Zajedništvo ljudi ponegdje još procvjeta, ali sloge u pameti nema, a i mnoge duše ne sjete se osluškivati tišinu, ponoć, travu, savjest, ljude, ptice, glazbu, povjetarce; sve je zasićeno jakim bojama i mirisima, vjerojatno po uzoru na životinjski svijet.

Tražiš čovjeka. Nalaziš ga, a ne kao prije, nalaziš ga sve bolje i lakše.
‎18. ‎rujna ‎2018. 17:54:36



Vrtlar
Žedna sam Tvojega mira i pravednosti,
žedna sam Tvoje riječi i okrepe.
Dovedi me na izvore svoje, budi mi život.
Ja ću samo slušati Tvoj glas.
Neće ljudi naći kod Tebe zadovoljštinu za svoje grijehe, za prazne želje svojih srdaca i pohlepu svojih očiju.
Ja sam jedino stablo u ovome vrtu punom ruža, ja Te zaista trebam.
Moje korijenje je krhko i kratko, moja kora je suha, a izdanci moji tako kolebljivi.
Ne uzimaj, ipak, njihova kisika jer Ti si Izobilje. Podaj mi kišu, vjetrove i sunce. Podaj mi u sebi prostor za rast; ako treba, ostavi me tako, samo proslavi se kroz moje postojanje. Nikad se ne zna što bi bilo s tim ružama da među njima nije neko tanko drvo.
Možda bi na moje vrhove bilo dobro postaviti neko ogledalo da te ruže dobiju više neba, a da i nebesa bolje vide njihove latice. Ili možda bi bilo zgodno postaviti neki razglas da se ruže bolje čuju. Ja bih tada šutjela da ruže jasno čuju Tvoj glas. 
I ne moram ja biti stablo. Ne moram biti niti neki mjerni instrument.
Mogu ja na tome plitkom komadiću zemlje opstati i kao neka vlat trave, i dalje ću ostati to što jesam, Tvoje stvorenje. 
Pokušala sam rasti poput ruža u tom vrtu, davati uvijek pupoljke, biti nedodirljiva zbog trnja, imati neopisivo raznobojni cvat, ali tada nisam žeđala za Tvojim prostorima, nisam imala snage dodirnuti nebo; ne odbaci me od lica svojega, Isuse, Gospodine koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen. 2012.

Materinstvo

Svaka noć je doba sveto,
duboko u noćima se čak i sunce rađa,
to je vrijeme tmine, mračnih sjena.
Noćima je živo biće speto,
klija tiho, nevidljivo kao duša mlada,
predodređena je svaka crta njena.

Noć je znak za duševne dubine,
za nutrine nesvjesne i sasvim umuknule
kada duša sanja prečudesne snove.
Snovima je potrebna ta ploča tmine
pred kojom bi ponajljepše pjesme ustuknule,
iz koje te Bog na život zove.

Nitko ne zna za te, dušo, i za tvoje plode
dok se rađaš i porađaš novo nebo, zemlju novu
poput kraljice kad prima krunu.
Nitko ne zna kako u tebi se duše rode,
samo Onaj što ih crta, Istinom Ga zovu;
nitko ne zna kako posta kad u život sunu.

Rasti, mlada travo, sjeme slatko,
nek' u tebi narav materinstva nikne,
čovječnost pod ledom zemlje djevičanske.
Nek' se divi, nek' te slavi svatko,
nek' na Boga mlada svak se svikne,
i nebesa, i svi dani, sunce, noći veličanske.
‎31. ‎prosinca ‎2018. 17:45:27

Pokorena zemlja

Zalazeće sunce obzor zarumenilo,
bit će vjetra, bit će ciče zime;
kao da je staru godinu zaplijenilo,
ovo nebo više nema svoje ime.

Već od sutra gledat ćemo drukčije
na sve iste stvari, pojave i ljude
što su uvijek željni neke revolucije,
uvijek da se nešto sasvim novo zbude.

Novi čovjek, to je ono što se traži,
što se naokolo danima i mrakom pipa,
a ta promjena čak subjekt je najdraži
svakoj duši na koju se svijet prosipa.

Suvremena pitanja su stara kao more,
napredak je samo žudnja duše rasti;
jedan čovjek, jedan bijeg u nove zore
poslije kojih će mu mračne noći pasti.

Da iziđe iz tog začarana kruga,
da se barem nađe netko ili nešto,
neka ljubav ili pravda, ravna pruga
koja bi ga izvukla odavde vješto.

Dušu svoju gledaj, Križu se okreni,
zar je strah te gledati u Boga
koji s neba siđe u tvoj život sneni
da te oslobodi smrti, grijeha tvoga.

Poslije svega isto sunce, nebo isto,
planine, brežuljci i doline razrovane
da iz njih iznikne cvijeće čisto,
da nahrani medom pčele okovane.
‎30. ‎prosinca ‎2018. 17:22:36

Kralj siromaha

Nove se godine rađaju skriveno i tiho,
ispod pokrova od leda, dobro zaštićene,
gdje ne može niti mlado sunce, niti vihor
dotaknuti njine jasle meke, nakićene,

zemlju toplu, zemlju slatku, mračnu, crnu,
bremenitu silnim i raznolikim sjemenom
koje hranit će i čovjeka, i vuka, janjad, srnu;
plodnu brzom mjenom i mladim vremenom

što ga svakodnevno molitva posvećuje
kao krunica od Gospe i Kraljice naše
koja nikad nikoga ne prođe, ne oštećuje
već pomaže ispijanju one gorke čaše

što je neumitno donosi nam žito od prvina;
tu je ona, sasvim blizu, jedna godina nova
s malo dana, s malo svjetla, s malo vina,
s puno ljubavi i nade koje niču ispod krova,

sasvim čiste od svih grijeha, loših događaja,
ružnih djela ili uspomena koje zaboravljamo.
Sve to loše izmiče od naših srdaca i opažaja
dok sve srdačne i lijepe želje sebi postavljamo.

Kralj će doći siromaha neprimjetno, s uniženjem,
najljepše će doba biti Njegova nam tvrdnja,
Kalvarija bosih nogu s radosnim naviještenjem
s kojim stiže i sva ona poznata nam sprdnja

što je žudimo zaboraviti sada, kad je novo ljeto.
Čestitam ti na toj mladoj nadi, obraćenju
jer se nikad, sve do kraja, ne zna što je sveto,
zato rado poklanjam se svakom porođenju

jer ću dublje sići u tu tajnu što me dalje nosi 
prema Bogu, Kristu kao Princu mom i Zaručniku
koji već zarana svaku pohlepu od očiju pokosi,
blagoslivlja mene kao svoga sina, svoju sliku.
‎30. ‎prosinca ‎2018. 01:12:19

Kod Večernje

Večeri ove,
milosne tako;
mirise zove
nježno, polako

djetinji spomen.
Gdje si tad bio,
jedini Dome,
gdje si se krio?

Gdje sam tad bila?
Daleko, daleko
Tebe sam snila
uz majčino mlijeko.

Kasno Te sretoh,
Sigurnosti, Stijeno,
i svako ljeto
bilo mi lijeno.

Ti si me nosio
na dlanu svom,
uporno prosio
pravdom, istinom.

Ja Te dozivah
u dubini sebe
dok ne ispliva
zima što zebe.

Ruke mi poganske
dirale dvore
dok bure orkanske
njih ne otvore

i nebo Te dade,
k Tebi me vrati,
sveti Grade,
a srce Te prati.

Srži srca moga,
gdje prebivaš sada,
sjećam se toga,
uvijek je nada.
‎27.‎12. ‎2018.
17:16

Godina milosti Gospodnje

Takvih dana
kada se Božić rađa,
nešto i umire.
Izvan plana
kraj se događa
svega što uvire

duši slatkoj
iz koje izađe
promjena.
U sekundi kratkoj
čovjek se nađe
izvan sjena

što nestaju,
odluka pada
bez puno svijesti.
Bliže raju
ljubav i nada
žele se sresti

i samo to čovjek zna.
Obraćenje,
pokora;
dolazi istina,
osviješćenje,
godina opora.

To je milosni dan,
a danas je uvijek
za dušu vjernu,
Božić radostan.
Životni vijek
za godinu neizmjernu.
‎25. ‎prosinca ‎2018. 19:34:25

Božićna čestitka

Svjetlima Svjetlo dolazi rano,
postepeno, korakom menueta;
sve je čisto, do krajnosti isprano,
sjaji se dvor poput hrama sveta.

Kratki su snovi, i večeri kasne,
do jutra se bdije, do sivoga dana
u kojemu vide se bistre i jasne
lampe i svijeće, i slika izatkana,

zlatna i bijela, svjetlucavih niti.
Glinene jaslice bliješte polakirane,
a u blizini, do pianina glazba će biti,
poznate melodije svečano svirane.

Pod nakićenim borovima darovi vire
šarenih vrpci što čine se uresom,
a na stolu kolači primamljivo mire;
duhovi dječji sretni su s udesom.

Bijele će pahulje donijeti zahlađenje
kad stignu im duše sa slavlja Polnoćke;
rumena lica odrazit će uzbuđenje,
a brzo na tlu bit će drvene kocke.

Majka će prigrliti maloga Isusa,
a otac prepričati događaj Porođenja
i puno će biti najmlađih duša
s duhom božanskoga pohođenja.

I vrijeme je stalo vjernome puku,
deblo se badnjaka na ognjištu loži;
u srcu grijem pruženu ruku:
blagoslovljen i sretan stiže nam Božić.
‎23. ‎prosinca ‎2018. 02:44:07

Pjesma čežnje

Zovem te riječju zavjeta svoga
u kojemu dišem i misli razbacujem,
skupljam ostatke nauka tvoga
da bolje osluhnem i jasnije čujem,

da razabirem između duhova svih
koji je onaj kojega slijedim
još od onih vremena kada bio je tih
poziv nam Boga što ponekad blijedi

jer ni sama ja ne znam naslova dati
Bogu nutrine svoje, zovu dubina
u kojima ljubav me zanosno prati
svih ovih godina s okusom Vina

pa makar i čežnje žarči je plam
samo ponekad, kada ne želim
i kada se moram predati, znam
i, sva takva, još uvijek dijelim 

osmijehe sjajne, ne znam im traga,
sigurno to je pjevanje anđela
kojima šaljem od zavjeta blaga
jer barem oni znaju značaj svih djela

što ih zajedno učinismo mi
u dosluhu s Ljubavlju koja nas traži
i, mada te pozive osluškuju svi,
mene taj zavjet po tebi snaži,

a nije to čežnja već više um,
a nije ni razum već više je bol
il' nemir što tišti, a mir mu kum,
mir što ga daje Kristov stol.
‎22. ‎prosinca ‎2018. 14:56:43

Dođi, Gospodine Isuse

Dušo moja, hoće li te biti strah,
hoćeš li se sumnje svoje bojati
kad na posljednji ti let okrene dah,
hoće li u tvome srcu Božić sjati?

Hoćeš li naići s Njime vršiti Mu volju
otvorena srca, ruku k Njemu ispruženih
da ne vuče te zemaljsko tijelo dolju
već da stremiš van iz ovih dana izduženih?

Bože moj, Kriste razapeti, Ti mene ponesi
kao službenicu vjernu, Tvoju moliteljicu;
iz raspadljivoga korita brzo me iznesi
kao siromaha i života prositeljicu.

Daj mi da Te gledam u silasku slavnom
s nebeskih visina kako dozivaš mi ime;
daj mi da Te odmah čujem u sjećanju davnom
i da ne oklijevam proći brzo kroz okove plime

jer Te ljubim, grešna, jer Te žarko hoću
da me riješiš grijeha i naslaga gline. 
Molim Te da uđeš u moju samoću
u kojoj Te čeka srce što za Tobom gine.
‎22. ‎prosinca ‎2018. 02:18:37

Bez Tebe, Isuse

Bez Tebe bi život bio
kratak,
brz i proklet.
Sve što čovjek ne bi htio,
samo atak,
nitko dobar, nitko svet.

Bez Tebe tad sve je smiješno,
nema svrhe, niti razloga, 
ni uzroka
pa je zgodno sve i griješno,
svatko ima svoga boga
i pati od uroka.

Bez Tebe je patnja grozna,
muka strašna
u pličini uma prazna
koji ne zna i ne spozna
da je ljubav jasna,
mada nije potražna.

Bez Tebe se ledenjaci ne otapaju,
bez Tebe ne prži sunca krug,
niti vjetrovi ne skidaju nam krova.
Bez Tebe se osobine stapaju
kao neka masa koja nema lug;
ribar punih mreža nema ulova.

Bez Tebe su ljudi razbijeni
kao neka glina koja tresne‎
pa se sva na zemlji rastavi.
Bez Tebe ni more se ne pjeni,
nema riječi, radnje svjesne,
samo crtaju se boje na zastavi.

I da nije Tebe, ne bi niti bezdana 
niz kojega se strovališe duše 
kao lopta koju dijete šutne.
I bez mraka noći, ne bi niti dana,
ne bi niti riječi Tvojih što se ruše,
a bez riječi, ne bi niti šutnje.

Dao si mi dugo od života,
Bože moj, Bože slatki,
da Te svijećom tražim
kako bih okusila divota,
da mi ne bi ni trenutak kratki,
da se Tobom vazda snažim.
‎20. ‎prosinca ‎2018. 23:21:11

Žaruljice

Sretni ljudi,
ozarena lica,
noć se budi
od žaruljica.

Zrno tjeskobe,
sasvim blage,
da ne zarobe
ostatak snage.

Sjećanja vrve,
skrivene oči
od noći prve
koja svjedoči

da nije se smjelo
pokazati Boga.
I sada je sjelo:
još ima toga,

sada tek ne znam
gdje sam zašla,
da li u bezdan
ili Istinu našla.

Bježim od sjaja,
to nije štala
i nije iz raja
ta radost mala.

Istinska sreća
je ozbiljan obraz.
Radost još veća
miran je odraz

molitve svijeta.
Smijeh nepriličan
za Boga sveta,
grijehu je sličan,

varka u blještavilu
gdje Boga kriju,
duše u ništavilu.
Čemu se smiju?
‎18. ‎12. ‎2018. 19:50

Koledarica

Neka Te blagoslovi Gospodin Bog
po željama toplim, najsrdačnijim
što iz mog srca potekoše.
Neka preuzme molitvi mojih slog
i nek' i na stazama najmračnijim
pogleda sve što bilo je loše

da preuzme na sebe i odnese
u daleke prostrane zvijezde,
na poljane sjena u svojemu ognju.
Nek ti se pogledi tvoji urese,
nek ti se ljubav i mir ugnijezde
i neka se sve nevolje pognu.

Blagom neka obiluje tvoja duša
koje dijeliš i po krvi, i u duhu
da ti vječni život sladak bude.
Neka ti se srce u Bogu okuša
i po riječi, i po djelima i sluhu;
neka blagoslivlja sve druge ljude.

Neka Gospodin svrati pogled svoj na te
po milosti svojoj, po Tijelu svome
što dade Ga nama Majka Bogorodica
koja nek prostire zagovor blagi za te
da rodi se Spasitelj srcu tvome,
da vjera ti raste i ljubavna žica.

Neka te čuva anđeo Duha ti Sveta
ako ti ikada nevolja na te nasrne.
Neka ti kušnje duša dočekuje rado
da bio bi dostojan poslije svijeta
gledati slavu Boga sa strne,
da svijetliš sjajno nebeskim Gradom.
‎18. ‎prosinca ‎2018. 00:10:25

Kralj kraljeva

Nepregledno je more raznih sila,
jedna je pravda, jedan je zakon
pod kojime pravda se razlila,
jedan je ljudskome srcu zaklon.

I sve sile po zakonu djeluju tome,
zakonu pravde što Boga slijedi
koji je jedno u kraljevstvu svome
i čija riječ u svim srcima vrijedi.

Niti kamen na kamenu ne stoji,
niti je ptica blagoslovljeni let
bez riječi Boga koja sve kroji,
koja čini da čovjek svaki je svet.

Božja je riječ zakonitost svega
što srce ljudsko mjeriti može
i svaka duša gledat će Njega,
svi će Te slaviti, jedini Bože.

Sve živo bez Tebe ne može biti,
ni radosti bez Tvoje ljubavi nema,
ni zdravlja, ni poleta ne može kriti
srce što Tvoje riječi posprema.

U srcima našim Tvoji su stanovi,
na rukama ljudi Tvoja je slava
dok bregovi vječni Tvoji su dlanovi
u kojima milost pravedna spava.

I pravda Ti siđe, u jasle se stavi
da Ti se poklone sve sile strašne,
Ti, Riječi zakona što čovjeka slavi
jer dade mu govor i riječi strasne.

I sila se svijeta klanjati stala,
zemljom putuju radosni glasi:
slavna Riječ je čovjekom postala
da ga izvuče i da ga spasi.
‎17. ‎prosinca ‎2018. 06:30:30

Molitva grešnika

Blagovati Tvoje Tijelo,
navještaj mi spasenja;
riječi Tvoje gutati
kao rijetko i ukusno jelo,
kao hranu rastenja,
i znatiželju sputati

milje mi je svakim danom
koji predajem Ti rado. 
Iz mene se otimaju
željni sroci krivom stranom,
riječi bježe kao stado,
srca mi se ne primaju.

Voljeti Te grešno, ljudski
i svom svojom snagom
u svom krhkom biću
kao dati nalog sudski,
kao pobjeći netragom
vremenitome žiću. 

Svjetlošću me obasipaš bijelom,
anđeoskom slikom svih pastira.
Danas! Danas rodio se On,
najveći siromah gradu cijelom,
veća Riječ od svih satira,
rastjerao ljudsku riječ i ton.

Isus Bog je moj
iako sam gruba svima;
i On pozna, ljubi mene.
Ima riječi sveti roj
iako se stih moj klima.
Bog je moje sjene,

makar nespretna sam, zla.
I slabo Ga, slabo čujem,
i ne vidim ništa slično.
On me ljubi, On me zna
i Njemu sve vjerujem
mada nije mi idilično.

Kakva čast i otkrivenje!
Mene pita što bih.
Moliti za one, utažiti žeđ.
Zacijeli mi napuklo stijenje,
dođi mi u stih,
budi sa mnom sveđ.

Da Ti se proslavi Ime,
da se slava Tvoja razlegne po svijetu
pa da i ja jednom stignem; 
dođi k meni, postavi me
podno Krila svoga i u svoju dušu svetu
da se k Tebi ja uzdignem. ‎15. ‎prosinca ‎2018. 20:11:33

Mir u Kristu

Pobjegne li svijet odavde,
a da ne stignemo reći zbogom,
ostat ćemo svi bez pravde
koja vlada samo Božjim logom

jer pozdravi su kao oproštenje,
praštanje je preduvjet života,
ono pripada u vjeru i poštenje,
a donosi čitav naramak divota.

Ono promiče ti pravednost i olakšanje
kao teret koji padne ti sa srca;
ono otvara ti sluh i vid za znanje
koje svijetu gubi se i krca.

A kad spoznaš darove nutrine,
ne moraš se nikome uklanjati
nego napiti se božanske žustrine
i u Božju riječ uranjati.

Opraštanje je dio uskrsnuća
što ti vraća blagu dušu, mladost
dok u svijetu duša ti je umiruća.
Ono donosi ti samo mir i radost.
‎13. ‎prosinca ‎2018. 08:10:29

Lančić

Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44

Život u nadi

Svakoj duši Božje šalje Proviđenje
neodoljiv poziv nebeskih pašnjaka,
svatko posao svoj ima, zaduženje;
Bogu različito služi duša svaka.

Nekome je važnije sabirati žitnice,
nekome je hitna pomoć siromahu,
a mnogi se brine samo za sitnice;
mnogi služe Bogu u svakome dahu.

Siromasi služe ispruženim dlanovima
i do Boga svoga nemaju snage,
ne podliježu namjerama, planovima,
nikada ne vide sakramente blage.

Nekome se besplatno na ruke daje 
što je drugom skupo, vrijedno;
duša drugu dušu ne prepoznaje,
a da ipak obje žive čedno.

Prepoznati volju Boga i svoj put
svaki dan je mudrost, obraćenje.
Često poziv Božji zov je krut,
ali Bog nam uvijek daje osnaženje.
‎12. ‎prosinca ‎2018. 05:30:54

Zakon slobode

Znaš li da se perem krstom
svakog dana, svakog Božjeg jutra,
svake noći sastajem se s vrstom
koja čeka da joj stignem sutra?

Znaš li da iz vode boka Isusova
neprekidno teče gorka rijeka,
to su mnoge duše grada ova,
i da moja slabost na nju čeka

da me krvlju Kristovom polijeva,
Duhom vatre ognja neugasivoga
što po meni zakon ljubavi prolijeva
i slobodu duha neutaživoga?

Što će reći ta vremenita kultura smrti,
njezine se pravednosti klonim,
kada mi dodijeli paragrafe što bi strti
samog Duha Svetoga u kojem ronim?

Žudi mi zabraniti kaplju svete vode
od koje je život dobila na dar,
ali pada, prži se na zakonu slobode
po kojemu nama sudi samo Svevladar.
‎10. ‎prosinca ‎2018. 04:46:28

Krilati puti

Tajne staze 
i krilati puti
nit' ne paze
gdje im pruti,

gdje im ravno.
Neravni tereni
spušteni odavno,
planine u sjeni.

Pripravljena duha
očekivanja,
odjevena ruha
i dozivanja

spasiteljske slave,
sve to viče:
dođi, ćudi prave!
Duša kliče,

već je ispunjena,
blažena do vrhka
i u plodu vrenja,
ali još je krhka

na vrleti
gdje nema kraja.
Daj, poleti
iz nebeska raja,

gore me ponesi.
Već su dani gusti,
Ime si pronesi;
u jasle me nove spusti.
‎08.‎12.‎18. 23:41

Ti si moj Bog

Let slobode
usamljen je let
ranjenih krila
koja Bogu vode.
Čitav život spet,
a u Bogu sam bila.

Na Tvome dlanu
sjajna je riječ,
sva se presijava.
To je ime mome planu
da oberem onu mliječ
koja isijava

da se Tvoje milosti napajam.
Ti ćeš dati, znam,
sve što dušom žudim
dok si rane zbrajam
i dok prekidam si san.
I kada se budim,

Tvoje Ime dozivam
i duša mi čeka
strpljivošću siromaha;
i nikoga ne prozivam
da mi dadne lijeka
jer od Tvoga daha

mogu se napojiti
i žeđ utažiti.
Ti si moj Bog,
Ti ćeš me opet spojiti
i rane ublažiti
života mog.
05.12.2018.

Ciklus

Gledat ću te opet, prijatelju moj,
kad prohuje godine na osunčanim cestama
koje slušaju mi hod i gledaju boj
kakav samo vodi se po gradovima besrama

i po sivim iscrtanim pločnicima
znakovima pohlepe i neljubaznosti.
Opet ćeš me blagoslivljati u počincima,
bit ćeš mi punina u prolaznosti.

Srest ćemo se kao poznanici stari,
Bog će nam prirediti povjetarac ljeta,
neće pustiti ni dušu da pokvari
susret taj na dverima od grada sveta.

Ljubav naša bit će zrela, prokušana,
lijepa kao smjeli djetinji snovi;
stara odjeća rasparat će se, otrcana,
a na pučini će puknut obzor novi.

Anđeli će pratiti nas iza prozirnoga vela,
molit ćemo zazive od pjeva ljubavnoga.
Zemlja ova opet će se rastvoriti cijela
jer će čitati se knjiga života vječnoga;
‎04. ‎prosinca ‎2018. 23:15:15

Silazak Boga

Kome tako rano duša sama stremi,
tko je taj što vuče svu pozornost
ako nije Mlado Sunce štono se opremi
sav u Djetešce za silazak u zornost

koje uze na se obličje si ljudi,
koje utjelovi se u Bezgrešnome Krilu
da oprašta sve, da nikoga ne kudi;
da postane čovjek u svom božanskome bilu.

Kako sjajno to je silaženje,
kako velebno je manjim postati,
u vlastito stvorenje naći uniženje,
čovjeka u kraljevstvo si pozvati.

Tako velik postade najmanji
u skromnosti i poniženju da se rodi
kao Svjetlost u osvitaj danji
koja raste, dušama se širi i mir plodi

sve dok jednom ne pogine
da bi posijala plodove u najveće tame,
da u svakom paklu svima sine
kako duše ova svijeta ne bi bile same.

I kad sva vremena jednom nam dozore,
Uskrsli će doći sav po duše svijeta
što su nastale po liku Mu odgore;
svi će vidjeti Ga usred slavna leta,

Boga koji ustrajao je u patnji
i kojemu duše sad užgaju svijeće;
dolazi u sjajnom oblaku i anđeoskoj pratnji
da bi ustali svi kao njegovano cvijeće.
‎03. ‎prosinca ‎2018. 02:59:40

Duševni postanak

Vrijeme tajanstva,
sakrivenih stvari 
i predokusa
potajnog poznanstva.
Nezasluženi dari.
Rađanje opusa

neraskidive veze
neslućenih visina.
Spajanje daljina,
stupovi i breze, 
izvjesna blizina
i svetost haljina.

Nevidljivo rađanje
ispod leda
što ga lako drobi
mlado nadanje,
poput meda
u ledenoj utrobi.

Proročanski san,
vitez iz bajke,
nagovještaj
neprimjetan
u srcu Majke;
kao navještaj

nepoznate radosti.
Potpuni izostanak
istinske doličnosti.
Grijesi mladosti.
Duševni postanak,
gubitak dvoličnosti

i prvo dostojanstvo,
mnoštvo dobitaka.
Utjeha, sreća, susreti,
vjersko prostranstvo
i blagoslov svitaka.
I počinje vrijeti

život naklonosti
u slobodi neopisivoj
ljubavi odozgora,
poruke sklonosti
u dvorani neupitivoj,
a lepeza odgovora;

veliki raspon spoznavanja
u minuti kratkoj
svih nebeskih divota,
primanja i davanja.
U svetosti slatkoj
tako obična života.
02. ‎prosinca ‎2018. 01:09:49

Radosna vijest

Radosne se vijesti šire
poput lahora na površini vode
koja teži probiti okvire
da se izlije do beskrajne slobode.

Dobra vijest, lijepo li je čuti,

a još ljepše svima je objaviti.
I kada se voda najviše zamuti,
sreća može ipak se pojaviti.

Od svih vijesti najveća je ona
koja uvijek tako svježa stigne,
sa nebesa sipi kao s trona,
sve do ponora se prigne

iz kojeg se na toj zemlji rodi
kao skroman čovjek, a veliki Bog;
manji je od lahora na vodi,
veći je od svakog zla i kala tog.

Ime Mu je Sluga Patnik i nebeska Svijest,
srce Mu od riječi koja čini novo sve,
koja teži svima reći: "Ja sam Radosna vijest,
od kada je mene, nitko već ne umire".
‎30. ‎studenog ‎2018. 05:01:49

Savjest

Za tvoje ruke dali su okove,
za tvoje dane dadoše smjernice;
za tvoju odanost opasali bokove,
za dom ti dadoše pepeo nevjernice;

evo je, viče i glasa se miomirisom 
što kulja iz premnogih jama;
evo je, ruje i prevrće svetim tlom,
rozi joj studen, glava joj tama.

Obazire se naokolo poput vještice
ne bi li bolje čula nepisane zakone
jer ne zna ni sama kakvo joj lice;
spotiče se sjenama da je zaklone.

Nosi vjenčanicu da bi je susretali
kao ženu crnu koja ne gmiže.
Zlodusi je tjerali, puci dočekali,
sa svih strana ta savjest grize.

Za tvoju dušu zapališe svijeće,
za tvoje srce izmoliše zaziv jakosti
da ne kročiš samoćom u proljeće,
da te ne truju epitafi pakosti.
‎29. ‎studenog ‎2018. 19:50:07

Rođendan

Ovaj rođendan je tvoj i moj,
ovo slavlje jednom bit će svačije
kada krene Višnji u svoj boj;
svijet će tada gledati drugačije.

Kada dođe, skupit će se svaki puk
i vidjeti slavu koja prostire se sjajem
dok na zemlji će zavladati muk;
sve će sile Božje Dijete okruniti rajem.

Grube jasle podno Križa usamljena
simbol bit će kao vječni narodni apel,
vapaj svakog srca zasužnjena
kom slobodu donijet će Emanuel.

Gdje je rođen Božji Sin zemaljski,
znat će svaka duša koja živo srce ima,
svi će znati gdje je Kruh taj rajski,
gdje se Betlehem u srži prima.

Tražit ću te pogledom čeznutljivim
tu, u krilu Majke što nam Boga rodi,
slaviti rođenje svoje stihom šutljivim
gdje me tvoja riječ zaruči u slobodi.
‎29. ‎studenog ‎2018. 02:31:39

Tko je tko i što

Čuvarica od bijednoga svijeta
kao zlatnu krunu ište u praznini
razloge za usporenje svoga leta
kao da je uzaludno težila visini.

Bijednik uvijek bijedan ostaje,
makar bio najviši u letu,
makar u svom letu nikada ne staje;
takav kraljuje na malome cvijetu

dok mu drugi zlatnu krunu krade.
Kradljivci su mnogi po zakonu jačega:
ne po pravdi, već po sili rade
da se besplatno dokopaju svega.

Ima jedan Kralj koji sve to stvara
što se male muhe trude uhvatiti.
On je Sudac što sve uzdiže, obara,
ali sitna duša ne može ga shvatiti.

Sitna duša svraka je što krade i ne leti,
što se tuđim resi letovima, uspjesima;
ona pada nisko, ruši sve da se osveti,
ona hoće biti sudac samo tuđim grijesima.

Velike su duše one pčele radilice
što se uvijek brinu težnje ostvariti
letom kojim nadilaze svoje lice
da bi jače sile medom podariti.

Ima jedan Pravedni koji sve to gleda
da bi bolje vidjelo se tko je tko i što,
koji stvorio je cvijeća, nektara i meda,
sva nebesa, svaku dušu i zemaljsko tlo.

On ubire plodove velikih i malih,
On se pretvara u cvijeće i letače,
zna sve kobi uzdiglih i palih;
On sve neplodno na svijetu smače.
‎27. ‎studenog ‎2018. 05:06:31

Oltar za tebe

Tek je malo ostalo od zlata
koje nema sjaja, ni težine
jer se posveta za njega hvata
istom tada kad mu vrijednost mine,

kad u njega ulije se Krvi svete
čija slava sveti čak obične kapi
ove vode grijeha, pitke i za dijete,
vode svijeta koja neprekidno hlapi,

nađe se u blatu ili oblacima,
il' u nekom ponoru prokapa;
poput suze ili pota se nadima
ili kao ova blatna kiša škrapa.

Ništavan je sav taj nakit, ures,
blijedilo od sukna ili svile
sve dok ne snađe te sveti udes
od kojega duše čak i cvile.

Da ti nemaš srce od Božjega bila,
Žrtvenik od svoje večere svete
i da Stol taj nije ljubav Boga svila;
da ti nemaš zjenice što lete

k anđeoskim ulicama, trgovima;
da ti nemaš čežnju ispod kapaka,
vječne težnje, makar i u snovima,
ne bi dao Gospod ljiljanovih lapaka,

ne bi spustio na tvoje tjeme
Svetog Duha da se nađe ti pri ruci,
ne bi posijao na te svoje sjeme,
ne bi sebe prepustio Muci.

Za te ljubav Njemu sveđ izgara,
za te je napunio te rajem,
za te te na svoju sliku stvara,
za te pristao je biti Kraljem.
‎25. ‎studenog ‎2018. 21:25:22

Samo ljubav

Da mi te je kao uzgred proći,
pozdraviti, pogled svrnuti
prije nego stignem ove noći
tamo gdje se neću osvrnuti,

gdje ću tvoga srca srce naći
i gdje poznajem i molim sve
u svome Bogu kojemu ću zaći
da mu priznam grijehe sve,

da zatražim poniznost od Njega
kako bih ga dobro osluhnula,
da Mu kažem da Ga ljubim iznad svega,
iako to nisam jasno oćutnula;

i da primim oproštenje
što je uvijek tako slatko,
i da primim uzvišenje
kakvo ne zna svatko.

Kada krenem u to blagovanje,
ulazak u Isusovo društvo i blizinu,
u to zajedničko svatovanje,
sjetit ću se toga časa, na brzinu,

da te zaista pozdravim smjelo,
da ti Majci našoj pozdrave pošaljem
jer mi uvijek sazna svako djelo
pa me vodi da ustrajem

u tom jednom zazivu odavno.
Ona šalje mene na poslanje
da naučim Ime slavno,
da ne zaboravim najdraže imanje.
‎25. ‎studenog ‎2018. 16:41:15

Mirno more

Vidjeti te, vjerovati,
bonaca je srcu mom,
bijela jedra odaslati
u nebeski sveti dom

s porukama mira,
sreće tihe kao malen dah.
Neka anđeo ti svira
onu melodiju koja diže prah

da se s njega potpuno uzvise
dobre želje, topli sni.
Nije lako preletjeti klise
kada progone te svi,

nije lako ni običan biti
sred oluja iskušenja,
svoje jade porobiti
na tom moru otrežnjenja,

nakon bure mirno sjesti,
reći sebi sad sam svoj.
Opet mi ćemo se sresti.
Mirno more, kapetane moj.
‎09. ‎studenog ‎2018. 06:57:16

Anđeoski glas

Tko bi malo razumijevanja mi dao
za tu dušu što se noću klati,
taj bi možda otkrivenu tajnu znao
o božanskoj što drhturi vlati

i o mome zaljubljenom stanju.
Drhtim, ali snažna sila vuče,
donosi mi riječi u mome poslanju
kojima me anđeli s nebesa uče.

S njima dogovaram, makar grešna,
što mi mora biti utjeha i cilj;
s njima ja sam dio, makar neumješna,
kao da sam dio lati koje čine ljilj.

S njima ja sam jedno, ista
u svim riječima pa i u stihu,
ali slična kao neka duša čista
koja se ogleda u tom anđeoskom liku.

O, božanske veličine, ukusna li spasa
kad silazi duboko do srca moga;
umilna li i nečujna glasa
koji mene stavlja u naručje Boga.
‎23. ‎studenog ‎2018. 21:30

Dušo Kristova

Prazan um, gotova blokada
kao da je olujna mi zima;
sad me nosi vjera, nada,
duša počinak u Tebi ima.

Osjećam da nosiš me u naručju,
Bože moj, veliki i jaki.
Nosiš me u malome stručju
kao neki cvjetić krhak, mlaki.

I kada ja ništa ne znam,
Ti upravljaš srce mi na počinak,
daješ meni pića, blagi san
kao da sam jedini Ti posinak.

Slabost moja Tebi se izlijeva
i od mene činiš srce snažno,
u mene se milost Ti ulijeva,
a ja znam da događa se ono važno,

prepuštanje u Tvoje časne ruke.
Može li mi ikad bolje biti?
Sada sva sam plod od Tvoje Muke,
među rane svoje ćeš me skriti. 23. ‎studenog ‎2018. 02:49:45

Zvijezda moje vertikale

Ti si meni staza do našega Boga,
od tebe ja gledanje u Krista dobih,
ti si moje uho, ruka, sluh i noga
jer bez tebe, Gospo, što bih;

što bih da te nemam na ovome svijetu,
kakva bi to malovjernost bila.
Ti me spajaš, nosiš s molitvom u letu,
s tobom Boga ja sam zadobila.

Ti me vodiš blijedim putima zemaljskim,
pamet moju svednevice prosvjetljuješ
da ne lutam po svim rubovima vanjskim,
pravom vjerom ti me, sitnu, svjetuješ.

Ti me vazda učiš ljubavi i vjeri, nadi,
nevoljama mojim donosiš strpljenje;
ti si izvor koji za me nebu tamjan kadi,
ti si moje vjere slavno ispunjenje

po svim crtama horizontale
što je tako puna zabluda i stranputica.
Ti si zvijezda moje vertikale,
trajna svjetlost nevidljivog Božjeg lica.
‎20. ‎studenog ‎2018. 23:28:13

Moja Katarina

Budiš mene svojom svetom voljom
u toj noći koju krije bijeli snijeg,
da učinim, Kriste, svoju dušu boljom,
da se opet zavijori mudrosti mi stijeg

što još jučer bijaše mi sav u crnom.
Da se Molitva mi sva iznova propne
sve do križa i do jasala pod strnom
za sve noći kada snjegovi ne kopne.

Ima ona jedna moja duša koja čeka,
u Tvom imenu se čista vazda kupa
kao na svom širokome ušću rijeka;
kao cvijet joj ljubav i u zimi pupa.

I zbog svega toga sasvim budna ustajem
jer me Sveti Duh u noći nagovara
da u povjerenju svome starom ustrajem
i da slutnji spremno odgovaram.

Samozatajno mi noćas pahuljica kapne,
ona djeva mudra poput vjerna sina,
da mi našu Molitvu prastaru šapne.
Ta je davna mučenica bila sveta Katarina.

Prekide mi snove, neke noćne more,
zaustavi me u mome padajućem luku
da se opet  mojoj duši ovi glasi ore
kojima ja uvijek slavim Tvoju struku,

Tvoje slavno mudro, naoštreno slovo.
Neuka sam, ali priznajem Ti dar od Duha
koji mi od drevnoga načini znanje novo,
koji meni dade od svojega sveta kruha.
‎20. ‎studenog ‎2018. 04:59:14

Tvoja svijeća

Tvoja svijeća 
usamljeno tinja
kao vječna sreća
na prozoru od inja.

Nema zaborava
niti jednog dana,
makar vene trava,
vene suza slana.

Ponekada skrenem
prema jugu
i prazninu prenem.
I ne viđam dugu.

Mora se dalje,
mora se do kraja,
ostavljam žalje
jer sve se zbraja.

One naše stvari,
naše mračne teme
sada nebeski su dari,
a zemaljsko sjeme.

19.11.2018.

Prevelika cijena

Prodano, sve je prodano,
i stvari, i duša, nervi,
a Tebi, Bože, dano.
Motaju se žice i ne rade servi,

kidaju se koža, nokti, kosa,
um se traži.
Rastapa se inje, gomila se rosa,
riječ mi čelo snaži.

Tako je labavo misliti, 
nesuvislo,
a usput si savjest čistiti
kao vitlo.

Prednost je vjere
potpuno zdravlje,
sreća bez mjere,
veliko slavlje.

I tko sam ja
da Te upotrijebim?
Duša nečista
kakva ne vrijedim,

sitna karaktera,
naravi tuđe,
loša smjera.
Može li luđe?

Kupovati
nisam uspješna.
Trgovati
nisam umješna.

A otkupljena 
strašnom smrću.
Prevelika cijena
mome srcu.

No, zar bi moglo manje
od Boga se dati?
Zar bi mogle sanje
tako zasjati

kao Svjetlo duha
i Prosvijetljenje uma?
Kao mrve kruha
toga svetoga druma,

moje pameti niske
i opsjednute,
manije skliske
neravne rute.

I ne kajem se zato Bogu
što ne znam platiti
jer znam da ne mogu
pravo uzvratiti.

Uživam sreću,
sretna bih bila,
palim svijeću,
a grijehe sam svila.

Ta svijest,
neopisivo.
Radosna vijest.
Ništa krivo.

Zato sam kao dijete
jer što preostaje?
Dragocjeni svijete,
Ljubav nikad ne staje,

uvijek se širi,
produbljuje.
Hrli, pjeva i miri.
I molitve čuje.

‎18. ‎11. ‎2018. 21:10

Još te uvijek sanjam

Cvijeće na cesti,
u ruci ruka;
o, kada bi se sresti,
želja je puka

pod mostovima
pod kojima se klanjam
na ovim prostorima,
a još tebe sanjam.

I tada,
svijeće na cestama,
iznenada
sred besrama,

sloboda vjeroispovijesti.
Razrovano tlo,
loše i još gore vijesti
pa nestade zlo.

Raspale se kosti
i sada se sklanjam
od raznesenosti.
I još tebe sanjam

kako meni zboriš
dobro će biti
i još me dvoriš,
a ne bih suze liti.

Svećeniče,
moja posveto i naša,
opet korov niče,
prastara ispaša.

Kršćanski simboli
žive krvi,
pokopane skroz u boli.
Duboko se mrvi

još od davnih dana
Kamenite ploče,
a srcem je isklesana.
Grudi što se moče.

U tim prsima
jedna Rana,
i na mojim prstima.
Još te sanja,

zemlju svoju, Dom.
Ipak poštovanje
u trenutku tom.
Ipak vjerovanje.

‎17. ‎11. ‎2018. 14:03

Stijenj

Umor, umor sladak,
a Ti djeluješ na mene,
ovcu izvan stada,
sjenu bez sjene.

Poznajem Tvoj zov,
poznajem Ti glas
stižem Ti pod krov,
a ne vidim spas,

samo ga nazirem,
tu je, ispred mene.
Svjetlo Ti nadire
i nestaje sjene,

ostajem Ti sluga
kao nekad davno
kad se prostirala duga,
Tvoje ime slavno.

Daješ mi snage,
a ne osjećam je
od slabosti blage,
a Ti si dio nje.

Dozivam Te i govorim,
daj mi gledati Te,
slovo Ti prozborim
pa da mognem predati se.

Naručje Ti jasle,
kraj Tebe sam, znam.
I molitve izrasle
kao jaki plam.

‎15.‎11.‎2018. 21:13

Moja čežnja, to si Ti

Čime da Te hvalim, Gospodine,
kad u meni srca nema
što bi bilo dostojno Ti hvale?
Učini od mene slugu svoga, rodi me
da mi duša sad ne drijema,
da Ti budu drage pjesme male,

molbenice, želje žedne uslišanja.
Moja čežnja, to si Ti,
to je mir i svjetlo jarko
pred kojim je svaka tama manja,
to su Tvoji sveti propisi
koje ištem ljubit' žarko.

Zadrži me istom u nevolji svakoj,
ne daj veći križ da padnem
u sve boli, ogorčenja
već me nosi besjedi Ti lakoj
da Ti veću slavu dadnem
usred ljudskog otuđenja.
‎15. ‎studenog ‎2018. 06:48:16

Iz dubine noći

Neću plakati sutra,
više volim sretan kraj.
Neću ovoga jutra
pobjeći u svoj raj,

sve bit će kao do sada,
uglavnom i naizgled.
U meni je zaspala nada,
ali nova već stiže na red.

Ostavljam i napuštam
svoje borbe, okrećem
vjetar i sidro spuštam.
Uvijek nekamo krećem.

Stresovi se grupiraju,
to kušnja je, znam.
Oni tek malo me diraju
jer duša je hram

gdje susrećem povjerenje.
Ona je u dubini, pri dnu,
a nisko je moje prosvijetljenje
jer se opirem zlu

kakvo rijetko na me navali.
Sve je to iznutra,
ne vidi se ni tračak mali.
I neću plakati sutra.

Čovjek pokuša sve
što mu je u moći
i tako negdje stigne
iz dubine noći.

‎14. ‎11. ‎2018. 20:21

Sreća

Slaviti Te, nije prazno,
puniti se dahom čistim;
drugo sve je prolazno.
Hoditi Ti slovom bistrim

sve je teže, sve je strmlje.
Nastaviti drugim stilom,
baciti se i u grmlje,
nije isto s Tvojim bilom.

Jedini si Bog moj
koji vazda žrtvu pruža,
a ja nisam sluga Tvoj.
Beskorisna ruža

koja je bez trnja
i sva izlomljena,
puna zrnja
k'o napukla stijena.

Pozlaćene ceste
sve su veće,
brojne su i česte,
nakladnice sreće.

Te se sreće bojim,
od nje dalje hrlim
ka njedrima Tvojim.
Da ih barem grlim.

U magli je put,
al' je nebo sjaj
i moj mali kut,
isti kao križić taj.
13.11.2018. 22:10

Dvostruki život

Sunce zubato,
visoka toplina,
nebo kao zlato
i zapadna južina.

Pjesme stare,
a godina će nova
kad Krista ozare,
Kralja svih bogova.

Ja sam putnik
i prolaznik,
Krist mi suputnik,
ime Mu praznik

i blagdansko slavlje.
I sunca mi dade,
i duhovno zdravlje,
beskrajne nade.

A kad zaboravim
svoga dostojanstva,
crnilom se bavim
zemaljskoga prostranstva,

svijeta gdje sam bolesnica
u isti mah
i gdje sam grešnica,
smrtni prah.

Potom oživim
čim Ga se sjetim
i čim Ga doživim
riječima svetim.

‎10. ‎11. ‎2018. 15:44

Blagoslovljene misli

Pročulo se da je krv uzašla,
vrela krv što u venama mi kipi.
Takvu me je ljubav Tvoja našla,
gotovu za pogibao koja hiti.

I sada je promjena na meni,
kao svakog dana ili časa,
jer si rekao mi: "Sada kreni",
a ja vidjeh samo trag od užasa,

nemoćna se barem kratko zaustaviti.
Jedan dan kao jedna travka,
mogao bi čitav život smlaviti,
mogao bi biti ključna stavka.

Možda nećemo se naći,
barem ne u ovim svim konturama;
jamčiti ja ne znam, nit' se snaći
u ovakvim neizvjesnim urama

jer za Boga svoga samo znam
koji čini kako volja Njegova Mu hoće.
U Njega se uzdam, u Njega mi plam,
On mi vjetar sred hladnoće.

Krhkosti mi moje, kako lišće padne,
kako samo poput jedra leti,
naročito kad se jako nadme;
kako zima tiho prijeti!

Još noćas tražit će se srne,
tražit će se nečija duša
kao naplata za dane crne,
kao ljetima će zavladati suša.

Blagoslovljene mi misli moje,
katkad crne poput Hada,
jer mi nose, Bože, spase Tvoje
i blaženstva posred jada.
‎08. ‎studenog ‎2018. 18:35:56

Moj Spasitelj svijeta

Krenuše tako večeri jesenje,
večeri duge, večeri strasne
kao romantično zanesenje
i sve su nam misli kao jasne,

od onih pragmatičnih, stečenih
pa sve do slutnji što se poklapaju,
prepune emocija neizrečenih
kad ruke se s prsima sklapaju

jer krunicu stežem nježno i privijam 
tamo gdje nestaju svi moji superlativi,
gdje svaku deseticu rukama uvijam
i blago Te ljubim, Gospodine živi.

Iste su ponoći, poput podneva,
isto je Anđeosko pozdravljenje
u bilo kojim dobima ognjeva;
isto, a veće je Tvoje proslavljenje.

I sve dublje Ti zalazim u te širine,
potanko, tiho i vrlo postepeno
da spoznam da vrijeme mi ne mine
kao ni zaključivanje, svuda rastepeno.

Kao maleni dječak što se umiva
pa radosno kreće u jutrima igre,
moja Ti misao srca izvjesno dopliva
do svjetlosne niti, tanke poput igle,

a Ti me obasipaš zrakom prosvjetljenja.
I um, i srce, i duša se raduje,
makar i bijedna sva poput stijenja
po kojemu vjetrovi divlji huje.

Tiho me doziva Spasitelj svijeta
da mi pokaže rajske Mu predokuse,
meni, koja uvijek nekome smeta
i koja se Križu zagleda u se.

Tko među ljudima ne bi vjerovao
u sve te tajanstvene strastvene čase,
u to da Ljubljeni se Bogom iskovao,
koji i ne propade, a svi da se spase?
‎05. ‎studenog ‎2018. 17:40:14

Život s Tobom

Tvoja riječ od koje dršćem,
a ponizna nisam, niti siromah,
stvara trnce mojim pršćem,
prolazi k'o vjetar kroz moj dah.

Tvoja riječ me podiže od stola,
potiče mi stope koje jure,
a ne znaju ni stići do Tvog dola,
ne umiju ni pročitati ure.

Zbog te riječi ja treperim
i malaksam na sred puta
što ga željno s Tobom dijelim
i koji mi prema Tebi pluta,

al' se često, lako gubi.
Vrati mi se, Janje, kao prije
u taj život blagi, a ne grubi
jer to bez Tebe mi život nije.
‎24. ‎listopada ‎2018. 22:30:27

Zlatno koplje

Pravedne su noći, sve su dulje
kao jasna poruka s visina,
a u tami svjetla vrulje;
neugasivo je, kao istina,

kao zlatno koplje usred grada.
Opet pjeva duša ova,
kao da se liječi prisilnoga rada,
kao da bi izići iz noćna rova,

a iz ponora ni glasa nema.
Tu je Bog moj, pokraj mene,
zato mi je uvijek glavna tema
zlatnim kopljem smaći crne sjene.

Najveće je svjetlo sluha,
oštro koplje koje dušu para 
radi prosvjetljenja duha,
svjetlo Riječi, najvećega dara

od kojega mrznu budalaštine
i zbog oštrice si rasipaju niti
pa sve vezu novo zlato baštine
da bi progledale svojoj biti. 

Sada Bog me zove u dubine
gdje su zvijezde svjetla noćna,
izvezena kao ljestve u visine,
a ja obilazim oko glasa moćna

što me doziva na novu gozbu
pretiline neba i nebeskih stvari;
anđela i svetih slušam prozbu
da mi Bog naš svjetlosti podari.
‎19. ‎listopada ‎2018. 18:58:30

Šum

Tišina je mrkla kao kraj,
kao nesvjestica ili napad jaki,
kao nelagodan dodir onaj
od kojega smeta šušanj svaki.

Tišina odzvanja u gluhosti
i u nećutnosti otvrdnule kore
moga uma što ne trpi muklosti;
ona teža je od noćne more.

Sad se sjećam svih boleština,
a samoće moje pusto brdo;
sad već napreduje i vještina
da zatvorim srce tvrdo.

Ptičji pjev mi stiže kroz tu opnu,
sve se čuje kao kroza film
koji prostire se vratima i oknu;
unutarnjoj duši uho prigrlim,

a iz nje se čuje samo šum.
To je nataložila se buka
koja prati moj poremećeni um
kao glasna vika protjerana puka.

Mnoga bića tu se ustrčala,
bježe na sve strane, traže mrak,
zaklon što bi neka sjena dala
il' bar neki glasić mlak.

Samo zvuk tišine, duša zvoni,
u sebi se lagano otapa;
popadala svjetla, lampioni,
suton se s krajolikom stapa.
‎19. ‎listopada ‎2018. 14:55:27

Tajne staze Boga moga

Mome gradu pokajanje nudim,
ne razumijem svoje želje strasne
kad za čistim Bogom žudim,
Njegove mi riječi krasne. 

Mome dvoru nježnije pristupam,
više cijenim ono čega nema,
a u bliskoga se Boga ufam,
mada prati mene anatema.

Mome hramu stignem rado
jer me čeka Bog moj, moje sve,
koji načini mi srce mlado,
novi život, ruke napunjene.

I do Krista dođem svoga
nakon sata molitvenih, beskrajnih;
čuvao me, štitio od zloga.
Bezbroj ima staza tajnih

ova veza grešnice i Njega, Sveta.
On mi ne da moje posrnuće,
niti bogove od bijela svijeta
jer je obećao divno uskrsnuće.
‎19. ‎listopada ‎2018. 07:12:30

Pastirica

Čula sam te jedne noći svijetle
kako mene šalješ daleko pod svod
koji budio je moju dušu, ljude, pijetle,
koji mi je otkrio moj tajni kod.

Sad te opet molim, sjeti se tog trena,
ti si uvijek visoko na ljestvici vrednota,
pokraj Gospe naše gdje je uznesena,
u dubini Kristovih grozota i ljepota;

ti si bila moja najdraža krasotica,
moje uslišanje i viđenje slavno,
pastirica mi ruku mojih, samotnica
poput Križa koji napušten je davno;

ti si znala ljubiti i ljubljena biti
kao malen cvijet u pustinji,
ti si mogla mnogoj duši skriti
koliko te mili križ tvoj kinji,

ti si bila moja prva učiteljica
koja dade i izmoli meni snage,
i Mudrosti bliska prijateljica;
i u strogosti ti crte bjehu blage.

Uzmi stado svoje pa me zagovaraj
i ponesi ljubav onu što te žari,
potom s anđelima jakim razgovaraj
da bi meni svježa zagovora dali;

sjeti se svih svetih koje poznajemo,
neka šalju mi peticiju do Vrhovništva,
i usmjeri ruke moje da ih podajemo
gdje će pitanja mi naći utočištva.
15.10.2018. 22:10

Da budemo jedno

Da preživim, da nekako preživim
sve te zmijske napade sa strane,
da si venama od duha sve prežilim,
da si oboružam riječi duhovne i slane;

da si kaplju krvi, ljubavi žedne,
još malo u Tvojoj bistroj vodi rosim
od koje su misli moje medne,
radi koje ja još uvijek ovo tijelo nosim

pa da čujem otkucaje narodnoga bila
u kojemu još se nalazim princezom
jer je ljubav tu, uvijek s nama bila;
da se sastanemo Tvojim snažnim rezom

kao neslućeni, bogati i siromasi,
kao jedna unutarnja veza svakog slavlja.
Ja ne prosvjedujem jer nas spasi
samo Bog naš koji Rod je ispod čavlja

istih takvih zmija što nam kao paraziti
igraju po svetinjama svojim plesom,
od kojih je uskrsnuo da bi pripaziti
da ne pokriju nam vegetaciju tim lesom

što se uzvitlao poput bodljikava praha.
Ja još Tebe imam, Kriste, Spasitelju moj
koji neprekidno hraniš od svojega daha,
i mene, i vene moje, i puk vjeran, svoj.

Kraljevstvo je Tvoje kao miran tok
riječne vode koja bistra je od Krvi,
koju nama dade Tvoj proboden bok,
i od sveta Tijela što se dijeli, mrvi

pa se umnožava do svih svjetskih mora.
Ništa ne bi moglo zaustaviti oluje
da nebesa prekrije ta prašna kora
jer kroz dahe naše Tvoji dasi struje.
‎14. ‎listopada ‎2018. 23:15:57

Ti nemaš riječi

Za tebe nosim srce kada dolazim,
a znam da tvoje misli već su tu;
nisam kao ti da hrabro prolazim
i bez puno riječi živim istinu.

Moji su govori na rubu postojanja
i prečesto u tome pretjeram;
srž je moja rječita bez odstojanja
jer u tvoju srž ja smjeram,

jer u tvoje poglede ja šaljem pratnju
i u tvoje misli čeznem stići.
Čovjeka se gleda kroz Kristovu patnju,
a ja samo krećem bliže prići

dok me tvoja hrabrost odvodi sve dalje.
Nit' ne skrećeš pogleda na mene,
znaš me kao da te anđeo s nebesa šalje
sve dok moja pusta želja ne uvene

kad ugledam gore put i Križnu stazu.
Tamo ideš, tamo uvijek skrenem ja,
makar s tobom nisam ni u srazu;
s tobom uvijek preda mnom Kalvarija.
‎12. ‎listopada ‎2018. 02:48:10

Daleko od sutra

Uzburkano more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko od sutra

skupljaju se jata lastavičja
kao da će zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje strasno,

nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra je bez sna,
taj trenutak sad si steci.

Dan je pun trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura svaka.
Svijet je pun divota

kao ove lastavice kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao svitanje čisto.

Lastavičja posla,
čemu briga oko toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata svoga,

sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.

Već je sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto ime.
Kao vječnost traju.

Što god bilo, evo gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko od sutra.
11. ‎listopada ‎2018. 23:46:50

Pastiri

Mudraci nekoć bijaše magi,
u zvijezde gledahu i dobiše čast.
Jedne ih zvijezde sve zbuniše tragi,
to bijaše svjetlo što ne može past.

To bilo je jako predvidivo doba,
svi znali su da dolazi nebeski kralj,
da tome svjetlu neće bit' groba
i da odvest će narod u veliki dalj.

Samo pastiri su hodili tada u noć,
kao i uvijek, za svojim stadom,
i svaki je morao u potragu poć'
za nekom nestalom ovčicom mladom.

I kada bijahu svi skupa na broju, 
upravo snivahu za objeda slasna,
jave se svjetla u velikom roju,
pastire obasjaše, svjetla jasna.

Svjetlo se spustilo na svakog pastira,
objavilo svoje najdraže uniženje
jer niti jedan pastir svog puta ne bira.
Bijaše to kraljevsko Porođenje.

Pastiri Ga primiše brzo i glasno
jer što čuješ u duši, viči s planine.
Ime im postade u nebesima časno,
ali im zvijezda nikad ne sine.

Odoše magi i mudraci svi silni,
nebo potamni, nestade pastirska sna,
a ovčice čule su glas njihov umilni.
Niti jedna se više nije izgubila.
‎08. ‎listopada ‎2018. 19:49:41

Svjetlosti duše moje

Da mi nije Tvoje svjetlosti bilo,
Gospodine Bože, Izbavitelju moj,
gdje bi se sada moje srce svilo,
tko bi za mene bio životni boj?

Kada se sretosmo dušama mi,
bijah tako, tako u sebi tužna,
neizvjesni su bili dani mi svi,
a zemlja ova sva blatna i ružna;

tako je bila duša mi slijepa
da nisam Ti znala odgovoriti,
a Tvoja nebesa sunčana, lijepa
nisu stigla mi jade oboriti.

U sjaju sunca što nije stalo
sve do sada sjati nada mnom,
Ti si dolazio malo po malo
u moju blizinu i u moj dom.

I bio si tu svakoga trena,
postade oslonac života moga;
svjetlost je Tvoja u meni rastepena,
slavim Te jutrima, svoga Boga.
‎08. ‎listopada ‎2018.  05:11:11

Mnogi dani

Sva će se zemlja hvaliti imenom Tvojim
i moja duša smilovanjem srca Tvoga;
zbog Tebe, Bože, i u nevolji stojim,
u plodnoj dolini pijem s izvora toga.

Svemu se nadam, Ti si mi baština,
Tvoje me ruke nose kroz dubine mraka,
Tvoja me desnica spasi iz tmina,
Tvoja me ljubav grije kao sunčana zraka.

Kada bila sam samo dio Ti plana,
Ti me već tada nacrta svojom,
učini me staricom mnogih dana,
pogled svoj svrnu dušom mojom.

Ti me dovede do nebeska svoda,
za sebe me učini u Tebe zaljubljenom,
Ti, Kapetanu mog malog broda,
Kriste moj koji živiš u srcu mi Stijenom.
‎07. ‎listopada ‎2018. 04:49

Mlađak

Spavanju Te svome ja zatekoh
kako naglo budiš me od sna;
već u svome buđenju ja Tebe stekoh
tu, u duši gdje sam Te pohranila.

Dolaziš u moju svijest polako,
osjećaj da nekog imam tko je moj,
tko je meni blizu svakojako;
čujem otkucaje u daljini velikoj

i sve bliže odjek Tvojih koraka,
tihi govor Tvojih škrtih riječi.
Ispred Tebe glasnik, slutnja laka
koja noćne more odmah liječi.

U toj slutnji zakona Ti čujem glas,
preduvjete imam ja do zore;
znam da donosiš na rukama mi spas
što ga moram staviti na odore.

Iz dubine duše dolaziš mi jasno,
Tvojoj ljubavi za mene nema brane;
nikad nije prerano, ni kasno,
oproštenje Tvoje kao novi dan me gane.

Prije zore već Te tiho slavim,
mrkla mraka moja duša ne primijeti;
pokajanje ispred sebe stavim
da što prije do Tebe doleti

preko duše i te tanke mjesečine
koja caruje na svodu, tako mlada
kao ovo pokajanje za sve moje čine
koje pluta iznad uspavana grada.
‎05. ‎listopada ‎2018. 03:38:47

Sjaj molitve na rukama

Sjaj obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede mnogolike
ostaviše prašnjav trag.

Trznuh se i sva protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam isprepadano
kako nestajem u nemoći.

Uvijek stojim previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su priviđenja,
ne znam se približiti.

Smiluj mi se, sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj snagu moga iskupljenja

da Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
‎03. ‎listopada ‎2018. 16:38:23

Listopadski valcer

Možda ponijet' će te vjetrovi,
životne se bure dušom kreću
kao različiti mali spektrovi
i, kad viju, kako hoće svuda šeću.

Možda ponijet' će te rujno lišće 
da te šalje putem tvoga laka traga
gdje sve živo Boga slavi, Boga išće
da te nosi preko listopadska praga

i da stigneš, dušo moja, jeseni života,
sretna bila i boj vojevala savršeno
jer ćeš nagledat' se muka i divota,
nikada ti putovanje neće biti završeno.

Ne daj vjetrovima duše svoje lake
da je nose poput otpaloga lista
već zapleši valcer od prilike svake,
dodiri ti ruke nek' su popust kista,

neka ti raspoloženje uvijek bude jače
od svih navala što sruče se na tvoje ime;
neka odluke se tvoje čuju i ne mlače,
tako dočekat' ćeš i ljepote bijele zime.
‎01. ‎listopada ‎2018. 06:37:05

Milost i mir

„Ostavljam vam mir;

mir, i to svoj, dajem vam.

Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.

Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!”

Iv 14,27

Mir je materijalno i duhovno dobro.

Mir je dar Božji.

Mir je pravedna i čista savjest.

Mir je plod božanske pravednosti.

Mir je sretna i dobra vijest.

Mir je Isus Krist.

Mir pobjeđuje bolest i grijeh.

Mir je spas.

Mir je vječni život.

Mir je mudrost.

Mir nadilazi svaki razum.

Mir je uskrsnuće.

Mir je pobjeda nad smrću.

Mir je plod Isusove žrtve.

Mir Kristov održava sve.

Mir Kristov pobjeđuje smrt.

Mir Kristov pobjeđuje ovaj nevoljni svijet razdora i smrti.

Mir Kristov daje Duha Svetoga i vlast nad grijehom.

Mir znači živjeti kao Bog.

Mir znači biti sin Božji u Božjem Sinu Isusu Kristu.

„Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božji!”

23.12.2019. 10:50

Noćne trase

Za dva sata bit će zora
i za koji tren ćeš usnuti
kao zvijezda na sred mora
što se ne da u njeg' usuti

nego sjaji svojim odrazom
sve do dana i do bijele pučine
koju ćeš dotaći obrazom
da ti pogled njeno svjetlo skine

i upiše ga u tvoje snene oči.
Neka ti se ne da niti anđeo,
nebeski ti ratnik nit' ne skoči,
a već ne znaš gdje se djeo;

neka ti se ne daju ni morske djeve,
one zorom nestaju ti s trase
da ne čuješ njine medne pjeve;
neka molitve te moje spase

koje putuju sve brže nego vrijeme,
nek' te nađu kao ruke Spasitelja
koje lako nose svako tvoje breme;
nek' te snovi krijepe kao ispunjena želja.

‎01. ‎listopada ‎2018. 05:51:16 

Lučica

Noć i muč,
miran čas,
a sveta luč
ište spas;

u sebi drži
mnoge molbe
i tiho prži
voštane tvorbe.

Miris jasmina.
Okus nade
i raste tmina.
Osjetila rade

živosti nalik
kao kad stane
neki lik
i proganja dane.

Možda će kapnuti
mirisna svijeća,
ime šapnuti,
sitna pijeta.

Nestali svi,
mnoga imena,
i nastradali
kao magla snena.

A rekoše: potresi,
tuče i lomovi;
o, Bože, milost istresi
gdje su slomovi.

Lučica majušna,
što li može?
Gorjeti zdušna.
Al' koji je lože

neka znaju:
molitva pravednika
putuje raju
kao mnoštvo sljednika,

kao svi anđeli
Bogu svome
da bi si zadjeli
duše Jedinome,

duše nastradale,
putuju glasi,
što su se nadale;
da ih sve spasi.

‎30. ‎rujna ‎2018.
19:37:10

Pjesma na zidu

Glazba za uši,
mir i štropot
u mojoj duši
kao topot;

klasici slave
stvaranje,
zvijezde plave
i otvaranje.

O, kako krasno
to je zanimanje,
komponirati časno;
duhovno imanje.

I tipke prebiru,
lagano, stilski,
i slike previru
zaista, zbiljski.

O, carstvo duha,
umjetnosti,
majstorstvo sluha
i umješnosti.

Okviri zakonski,
pravila razna,
zapisi tonski
i nije prazna

glazbena noć.
O, da sam umjetnik
i velika moć,
bila bih nesretnik,

jako usamljena.
Pjesma na zidu,
uramljena,
podlaže se vidu.

Umjetničkom pitanju
postavljam granice,
nadam se čitanju
te jedne stranice.

‎30. ‎rujna ‎2018.
18:12:12

Očisti mi prljav prah

Pjesmu koja ne valja
spremam kao zalog
gdje je tama najdalja,
al' sve vidi Bog.

Stih mi okrutan i zao,
malo curi to iz mene,
a Bog sve je znao;
to su žive uspomene.

Molim anđele da smaknu
svaki trag od zala
koji nekad me dotaknu
kao pjesma mala;

molim anđele nek skinu
s moje duše prljav prah
da mi dušu k sebi vinu
gdje bih nosit' svježi dah.

Sada im je proslava,
neka u mom srcu sjaje
da je najsjajnija njima slava
što je vijekom taje

jer tad' Bogu neće niti stići
loše vijesti s moje strane.
Ako treba, anđeli će sići
slomiti mi trule grane.

Rafaele, liječi dušu moju;
Gabriele, Božja snago,
priđite mi sad u boju,
nek mi život padne blago.

Mihaele, slavni pobjedniče,
sačuvaj mi pjesmu čistu
protiv zvijeri koja riče;
nosi molbe moje Kristu.
‎29. ‎rujna ‎2018. 03:59

Klasje

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Ruža

Sjaj se širi,
nevidljiva sfera
i tiho miri
kao da smjera

dati se meni
ili omamiti
dušnik u sjeni
koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,
a tako čista;
i listove svije
njezina bista,

i maleni trn
osjete nosi,
oštar, šuplji strn
što ga pokosi

tko je ubere.
A tko je gaji
s puno mjere,
čaroliju taji.

Otvara lati,
ali ne zna;
ipak se zlati
poput sna.

Predaja grmlja
na ruke žene
s visoka humlja,
sa zračne pjene.

Ljubavne boje,
nježno-vatrene,
tamozelene svoje
listove snene

upućuje svima,
poslanica mira;
ni tračak dima
nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.
Tako i ljuba ona
ne da se svijetu
sa svoga trona.

‎26. ‎rujna ‎2018.
05:57:55

Ognju neugasivi

Sveto, motrim sveto,
nedodirljivo
kao hladno ljeto;
nepomirljivo

bilo s čime
ova svijeta,
bilo s kime,
kao osveta;

veće od mene,
veće od svega,
od svjetla i sjene,
od najveća brijega.

Veće od uma,
iznad prostora,
na sred druma
kao zora.

Tijelo Krista,
Presveta Sakramenta,
otmjenost čista,
ne bez sentimenta,

obilno se daruje
srcu mome,
kožom caruje
bilo kome.

Kad Mu se obraćam,
odgovara snažno,
klecanjem uzvraćam,
predanje važno.

Živa Svetosti,
veličanstvena Čari,
mojoj skromnosti
savršenstvo podari

pa Te razumijem,
pa Te volim;
iskati umijem,
vapim i molim,

a Ti me raspiruješ,
Ognju vječni,
neugasivo miruješ
kao greben riječni

i liječiš me svu,
svu me prože
da ostanem tu,
kraj Tebe, Bože.

‎21. ‎rujna ‎2018.
05:18:38

Hvali, dušo moja, Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17

Jamčevina Križa

Dvore što ih gradim od kamenja i soli
ispuni svježina nenadana susreta
službenice i svjedoka koje Bog moj voli,
ljubi ponajviše kao plod od Križa sveta

na kojega ovjesiše grančice od masline,
simbol Pravednosti koja jača je od smrti,
jamči mukama, životom Riječ si koja sine
uvijek kada ljubavnici pogleda bi svrti

jedno s drugog u tom prostoru što miri
uzdasima, molitvama, osmijehom
koji kao uzdrhtala ptica iza srca viri
kako ne bi svoju dušu našla grijehom

pa se pokušava sakriti na poljanama
gdje nedostaje kisika bez kojega drhti,
vraća se u dvore da bi cvrkutala sama
iako još tamo iza neko krilo njojzi prhti

da joj skrene pažnju na svoj zaštitnički plašt.
Ona moli za njegove godine i dane,
on ukazuje joj na sve staze i veliku čašć,
slavu Boga Pravednika i Njegove Rane. 08. ‎rujna ‎2018. 10:49:18

Duh siromaštva

Snovi su moji kao vjetar i kiša
što po staklima neobuzdano lupaju;
njihov je šum jači od mora tiša
gdje se oluje s nebesima kupaju.

Nevrijeme iz duše moje istjeruje
najdublje muke i događaje
i duša u Bogu sve to vjeruje
što joj u njezinim snovima daje.

Duša najmanje sve one poznaje
s kojima je premalo razgovarala
i svaki se lik u snovima odaje
kao da kiša je dušu rasparala.

U snu sam upoznala svoje stanje:
ja nisam slobodna, vežu me lanci
za sve ono što bilo je moje imanje,
za sve one koji mi bijahu stranci.

Najbolje me poučilo stanje siromaha
kojemu nitko ne želi prijeći.
Siromaštvo je vrijedno svakoga daha,
to duša ne može nikad izreći.
‎02. ‎rujna ‎2018. 03:01:39

Nečujni koraci jeseni

Grlim se nježno oblacima sivim,
oni me smiruju nakon žarka ljeta,
i kao da lakše dišem i mirnije živim,
za mene sad nova jesen cvjeta.

Zovem je svojom, punu miline,
prepunu sjajne svjetlosti jarke
što nije joj namjera sunce da sine
i da moždane peče kao ugarke.

Rana je jesen, ona je blaga i svježa,
a još će blaža uskoro stići,
sve dok ne naiđe pahulja sniježa;
laka k'o pero cestom ću ići.

I rosa, kad pada kroz moj krov,
ćuti se poput nebeske suze
i ja tada slušam onaj tihi zov
kao da truba me anđela uze.

I hladan je ovaj večernji zrak
koji unizi svu mučnu sparinu,
i duh je moj gotov, čvrst i jak
pa teče lako u neba daljinu.

Noć se spušta, dolazi utamnjena,
stvara od oblaka svjetla i sjene
i razne oblike neba usamljena
koje žudi vječno, a nađe i mene.

I grad je utihnuo kao pokriven vatom,
snažna tišina budi mi sluh;
i prolazi vrijeme, sat za satom,
i nečujno pada noćni duh.
‎01. ‎rujna ‎2018. 19:44:28