Istočni grijeh, onaj prvi ljudski grijeh neposluha prema Bogu, Stvoritelju čovjeka, jest začetnički grijeh svih grijeha ljudskih. Neposluh Adama i Eve, kada su kušali plodove sa stabla spoznaje dobra i zla protiv zapovijedi Božje, imao je za posljedicu smrt jer prvi ljudi nisu bili stvoreni zato da bi umrli već da bi živjeli u zajedništvu sa svojim Bogom, sretni i zadovoljni kao gospodari svega na zemlji i kao roditelji koji bi začeli djecu u čistoći.
Mnogi će reći kako je nemoguće začeti djecu na taj način, bez prisnoga zbližavanja, a to zbližavanje drže bludnim užitkom. A tada to više nije duhovna i tjelesna čistoća. Mnogi ljudi, još od Adama i Eve, misle da djeca nastaju iz užitka i zbog užitka, ali užitak, sreća i zadovoljstvo su jedna popratna pojava zbližavanja među ljudima. Djeca nastaju iz ljubavi, iz brige za drugoga, iz nježnosti i pažnje prema drugome biću jer takva je bila zamisao Gospodina Stvoritelja koji jest sama Ljubav i Pravednost, a zbližavanje zbog potrage za užitkom nije ljubav, nije niti pravednost prema drugima jer ih koristimo u tom slučaju samo kao predmete kojima želimo dostići nemogući cilj. Tako smo i došli do pogrešnih zaključaka kako užitak i potomstvo ne moraju ići zajedno, kako djecu moramo ubiti ako smo ih začeli kao da nam je nastajanje čovjeka neka greška, neka neugodnost koja se slučajno može i ne mora dogoditi.
Najgora od svega je ipak smrt svakog čovjeka, neminovna posljedica ljudske gluposti i neposluha.
Grijeh se širi kao zaraza, ulazi u nasljedne osobine svih ljudi i kao društvena anomalija koja je toliko narasla da mislimo da osim grijeha ništa drugo nije moguće u povijesti čovječanstva, a potom nastojimo i uljepšati svoje greške, poroke i mane kako bismo se utješili i preživjeli, ali samo privremeno.
U početku Adam i Eva nisu imali, naravno, pogrešnu genetiku, nasljedne bolesti i slično, ali od kada su unijeli taj prvi grijeh u svijet i utkali ga u svoje biće, grijeh se sve više i više proširivao, tako je bilo nekada, tako je danas i tako ostaje ubuduće.
To nije teško primijetiti. Svi roditelji su složni u mišljenju da je djecu potrebno odgojiti, da ih je potrebno usmjeravati ka dobroti i poštenju, ali ni sami ne znaju kako dobrota, pravednost, ljubav i poštenje uopće izgleda i kako djeluje te kako se može steći. Tako živimo nekako kao slijepci, a slijep, kažu, ne može uzeti za ruku slijepca i voditi ga ka cilju.
Svakom djetetu je potrebna nježna majka i pravedan otac koji u ljubavi žive jer djeca vide i oponašaju, a ono što im roditelji govore pamte samo ako su to na primjeru naučila.
Stoga naš Spasitelj od smrti i Gospodin Isus, koji se preda grijehu ljudi, mada sam grijeha nije nikada imao, i koji postade Grijehom što ga ljudi osudiše i razapeše na križ da pogine u mukama, a Gospodin Isus na taj način razori smrt u nama kao neminovnu posljedicu naših grešnih misli, riječi i djela, postaje drugi, Novi Adam koji stvara i čini sve novo, rađa u nama vječni život, oprašta grijehe i uči nas i odgaja kao Jedini koji vidi sve, nije slijep kao što su svi ljudi više ili manje slijepi od grijeha te nas jedini On, kao Otac i Roditelj vodi i odgaja za novo nebo i novu zemlju, preobražava nas u ljude koji smrti nikada vidjeti neće.
Zato je poveo svoju Dvanaestoricu apostola i od njih načinio novi početak i začetak Crkve koja nam je univerzalna majka i učiteljica, a svoju zemaljsku Majku, blaženu Djevicu Mariju učini bezgrešnom od njena začeća da poslije začne Božjega Sina Isusa po Duhu Svetom u čistoći svoga poslušna i ponizna srca te postade Majkom Crkve i svih ljudi ikada rođenih, i svih ljudi koji su ikada začeti kako bi ih vodila i odgajala.
Jer nema pod ovim nebom nikoga drugoga tko bi nas uspješno odgojio i preobrazio od neposlušne djece u zdrave i zrele ljude koji bi bili kreativni, koji bi bili jedinstveni u zajedništvu s Bogom i međusobno i koji ne bi nikada saznali za tragediju požude očiju i srca, pohlepe koja uništava, bluda koji izobličuje i slično.
Crkva postade Božja ustanova koju naš Gospodin i nebeski Otac utemelji na sakramentima koji iznova rađaju ljude, peru ih od Istočnoga grijeha prvih ljudi, opraštaju im nove grijehe kako bi mogli uvijek iz početka postajati sve zrelijima, hrani ih svojim Tijelom i Krvlju kao jedinstvenom hranom za dušu i tijelo kako bi kršteni imali snage i moći od Boga da napreduju u zrelost, da se mijenjaju na bolje i da se preobraze u istinske muževe i žene čija djeca neće odrastati u sljepilu, pomazuje ljude koji postaju Božji svećenici i pruža pomazanje od kojega kršteni postaju zdravi i od kojega se preobražavaju za vječni život.
Tako postaju kršteni jedna zajednica, jedno tijelo kojemu je sam Isus Krist glava, a vjernici udovi toga tijela, i kada pati jedan, pate svi; i kada se raduje jedan, raduju se svi.
Da bi to zajedništvo dobrote, ljubavi i pravednosti u Gospodinu Bogu bilo što stvarnije, da bi vjernici znali da jesu grešnici, ali da su po Bogu također i sveti, brine se Djevica Majka Marija, Odgojiteljica krštenih i svih drugih ljudi, vjerne privodi većoj bliskosti s Kristom, a nevjernima pomaže da se vrate u krilo Očevo. 04.08.2022. 06:48
No comments:
Post a Comment
just do it