Noćas na moj svijetleći se zaslon
slijevaju svi nametnici okoline
što u krošnjama su složili si zaklon
da im noć još jednom sva u miru mine.
I te krošnje, i taj vjetar, pa i maleni leptiri,
svi su oni nesuđeni slavljenici
novog dana što mi na istoku viri,
ali ne dopušta još mi jutrenje u sjenici.
Noć je dobra, mračna, puna hlada,
odmor od sparine, buđenje od Duha
da mi um i srce bistrije se nada,
da se sjećam svoga svagdašnjega Kruha.
I grle se tako noć i moja duša
kao najjača prisutnost Krista.
S anđelima srce pomno sluša,
molitva bez riječi nije kao ništa.
Kažu često noć je prazna, slijepa,
ali njome Kraljica nad anđelima vlada.
Sada jasnije se vidi koliko je lijepa
i kako je ponizna u časti što joj pripada.
Je li lakše usred buke dnevne nešto čuti
što silazi k srcu kao zakoniti duh,
kao uskrsnulo slovo iz te mrtve puti
dok odzvanjaju sve riječi kao zarobljeni sluh?
Zato tiha Gospa s anđelom se dobro čuje,
zato duša ova uvijek spremno ustaje zarana,
makar svake noći dnevni vjetrovi prohuje,
jer osluškuje taj Smisao što se plodi svakog dana.
02.08.2022. 01:49
No comments:
Post a Comment
just do it