Sunday, August 7, 2022

Ružo otajstvena


 

Naš se rastanak odužio,

svako malo još te uvijek tu pohodim.

Na tom kamu koji nas je združio

tvoju vjeru svakog puta iznova porodim.



Mislila sam da će brže stići

onaj dan od žuta lišća i od leda,

uvjerena da ću s toga vlaka sići

čim okrene vjetar protiv reda



da razruši životne mi tračnice.

Tada pristigla bih na poljane grube

gdje ne propadaju nikada sve ratnice;

ostala bih bez tih riječi što se ljube.



Al' drugačiji je bio Očev plan,

druge misli, druge nade Bog moj gaji,

pa i kada pust je osamljen moj stan,

Krist me nosi brže nego tramvaji.



Oni što su zemlju baštinili

uvijek raduju se svojim konopima

jer su šatore na divnoj zemlji svili,

hvale tebe, Djevo što molitve prima.



Danas tek se vidi, tek se zna

kako snažna bila je ta sila

kad sam se u tebe ja zaljubila,

kada duša ova još je mlada bila.



Sve mi teži korak

i sve slabije mi vene,

a život je sve manje gorak

jer sve češće ti pohodiš mene.

07.08.2022. 19:13

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts