Uskoro mi srest ćemo se, uskoro,
nebesa bit će i kazna, i nagrada
za to življenje zemaljsko, oporo,
za tu sudbinu što počinje već sada.
Kada bijasmo mi dobri, pitat će nas,
kada ljubili smo i jaka, i slaba.
Čitav ovaj život pratiti će nas
kao uspomena koja se razglaba.
Uskoro mi stići ćemo na te cilje
što u sebi nose smisao nam svega.
Sve će biti jasno, ali ništa kao milje
nova neba i te nove zemlje sprega.
Sada samo u obrisu znamo,
zahvaljujući milosti nam vjere;
njenim svjetlom se otkidamo .
To je svjetlo dobre, pune mjere.
Punit će se vinogradi, polja,
a svi ćemo stati na to malo mjesta,
na taj beskraj što ga gradi dobra volja.
Široka će postati nam svaka cesta.
Molit ćemo za sve duše sviju ljudi,
plamene će biti i noći, i zore
jer nam srce sada svakoga osudi,
jer nam smetaju svi nabori i bore.
Bit će kasno da se pouzdamo
Ocu što nas rodi da bi sretni bili.
Bit će malo sretnih duša tamo
jer smo uporno se svemu krili,
nikad zadovoljni uvjetima postojanja.
Ne znamo se, ljudi, i ne znamo Boga
koji oprašta nam velika ta odstojanja,
koji čezne da se među nama nađe sloga.
„Ne znaju što čine”, tiho On će reći:
„ali uvijek vele da sve dobro vide”.
Mnoga duša tada će na drugo prijeći,
a mnogi se već i sada toga stide.
Neće suditi tu brojni siromasi,
neće tražiti ni zadovoljštinu;
Isus Krist će doći da svakoga spasi,
ali prilika nam takva već na zemlji minu.
09.08.2022. 20:42
No comments:
Post a Comment
just do it