Znamenje pokore

 

PEČAT

Pečat nije samo nakit s umjetničkim urezima, on je simbol osobe i njezine vlasti; stoga je često pričvršćen o prsten od kojega se čovjek ne rastaje bez teška razloga. Kad čovjek udara svoj pečat, naznačava da je neki predmet njegova svojina, da on izdaje neku ispravu, da je zabranjen pristup u neki njegov posjed.

Pečat je, dakle, isto što i potpis; on jamči za valjanost neke isprave; ponekad joj podaje obilježje tajne kao u slučaju onoga zapečaćenog svitka kojega nitko ne može čitati, osim onoga koji ima pravo prelomiti pečat.

Božji pečat je pjesnički simbol Njegova gospodstva nad stvorenjima i poviješću; on može zapečatiti zvijezde i eto ti mrkle noći; zapečaćuje knjigu svojih nauma i nitko joj ne može odgonetnuti tajne osim Janjeta koje ih ostvaruje.

Bog zapečaćuje grijehe; istodobno stavlja pečat na proročanstvo, što znači da ga ostvarujući privodi kraju.

Simbolika poprima novu vrijednost kad Krist za sebe kaže da nosi biljeg Božjega, Očeva pečata:

„Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.” Iv 6,27

Jer, taj Očev pečat na Sinu Čovječjemu ne znači jednostavno vlast koju Mu daje da dovrši Njegovo djelo već je to i posveta kojom Isus postaje Sin Božji:

„... kako vi onome kog Otac posveti
i posla na svijet
možete reći: ‘Huliš!’
– zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’? „ Iv 10,36

Kršćanin postaje dionikom te posvete kad mu Bog utiskuje biljeg svoga pečata dajući mu Duha, dar kojim se traži vjernost Duhu:

„ U njemu ste i vi,
pošto ste čuli Riječ istine
– evanđelje spasenja svoga –
u njemu ste,
prigrlivši vjeru,
opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
koji je zalog naše baštine:
otkupljenja, posvojenja –
na hvalu Slave njegove.” Ef 1,13-14

Taj je pečat biljeg slugu Božjih i njihova zaštita u času eshatološke kušnje. Po njemu će moći ostati vjerni Božjim riječima, riječima za koje Pavao kaže da su pečat; njima, naime, Bog neopozivo posvjedočuje pod kojim se uvjetima postiže spas (Dufour, str. 848).

PEPEO

Prvotno značenje pepela vrlo je sporno, iako je njegova uporaba raširena u većini starih religija; on se često spominje zajedno s prahom (Sedamdesetorica prevode više puta 'prašinu' s 'pepeo') i znamenuje u isto vrijeme grijeh i lomnost čovjekovu.

Srce grešnikovu slično je pepelu: Izaija naziva idolopoklonca onim koji 'voli pepeo' (Iz 44,20), a Mudrost za nj kaže: „Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija , i život od gline nevredniji' (Mudr 15,10). Zato može samo pepeo biti grešniku plaća: oholice će biti pretvoreni na zemlji u pepeo, a zlikovce će pravednici gaziti kao prah pod nogama.

S druge strane grešnik, koji umjesto da otvrdne u svojoj oholosti, biva svjestan svoga prijestupa, priznaje upravo to da je samo prah i pepeo., a da bi pokazao drugima i samom sebi kako je u to uvjeren, on sjeda u pepeo i posipava njime glavu.

Ali to isto znamenje pokore služi i kao Izraz tuge čovjeka satrvena nesrećom: sigurno zato što se naslućuje da između nesreće i grijeha ima neka veza. Prezrena se Tamara posipa pepelom, a tako i Židovi kojima prijeti smrt. Čovjek želi na taj način pokazati u koje je stanje doveden i ide čak dotle da se hrani pepelom. Ali on osjeća svoje ništavilo prije svega onda kad ga pohodi žalost, i tada on izražava tu žalost pokrivajući se prašinom i pepelom: „Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, nariči” Jr 6,26

Posuti se pepelom, dakle, znači vršiti neku vrstu javne ispovijedi mimikom (bogoslužje Pepelnice). JEZIKOM TE TVARI BEZ ŽIVOTA KOJA SE VRAĆA U PRAH, ČOVJEK PRIZNAJE DA JE GREŠAN I KRHAK, PREDUSREĆE TIME Božji sud i postiže Božje milosrđe. Do onoga koji tako priznaje svoju ništetnost dopire obećanje Mesije koji će pobijediti grijeh i smrt, razveseliti ožalošćena na Sionu i dati im vijenac mjesto pepela (Iz 61,2sl.) GB - (Dufour, str. 849). 17.02.2023. 13:19

NAPOMENE

Obred pepeljenja ne nalazi se u Crkvi kao sakrament, ali je usko povezan s učincima sakramenata, naročito pokorničkog bogoslužja.

Svrha je sakramenata posvećivati ljude, izgrađivati čitav narod Božji kao Tijelo Kristovo i napokon iskazivati Bogu štovanje; a kao znakovi oni ujedno i poučavaju. Vjeru ne samo da pretpostavljaju nego je riječima i stvarno hrane, jačaju i izražavaju; stoga se i zovu 'otajstva vjere'. MILOST ZAISTA DIJELE, a njihovo obredno slavlje vjernike najbolje i sprema da tu milost plodonosno prime, da Boga pravilno štuju i vrše ljubav (SC 59).

SC 60 Uz to je sveta Majka Crkva ustanovila blagoslovine. TO SU SVETI ZNAKOVI, NALIK SAKRAMENTIMA, kojima se označuju i na molbu Crkve POSTIŽU UČINCI, NAROČITO DUHOVNI. Njima se ljudi pripremaju primiti glavni učinak sakramenata i posvećuju se razne zgode života.

SC 110 Pokora korizmenog vremena treba biti ne više unutarnja i pojedinačna već također vanjska i socijalna. A pokorničku praksu valja promicati prema mogućnostima našeg vremena i raznih krajeva prema prilikama vjernika.

Pepeljenjem na Čistu srijedu, to jest na Pepelnicu, započinje korizmeno razdoblje. Za vrijeme mise obavlja se obred blagoslova pepela i pepeljenja. Dok nam svećenik stavlja pepeo na čelo (ili nam ga posipa po glavi), on kaže:

„Obratite se i vjerujete evanđelju”

ili:

„Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti”.

Pepeo podsjeća čovjeka koji vjeruje u uskrsnuće da ne smije prionuti uz dobra ovoga svijeta, uz novac i vlast, kao da bi ta dobra mogla dati smisao ljudskom životu. Posipanje pepelom ujedno označuje poziv na obraćenje. Nikad dovoljno ne otkrivamo Boga Isusa Krista i nikad dovoljno ne prianjamo uza Nj, s kojim smo vjerom povezani. Istina, kršteni smo, no uvijek trebamo tražiti Boga i neprestano svoj život usklađivati s evanđeljem.

U misnom slavlju ovoga dana blagoslivlja se pepeo od grančica maslina ili drugoga drveća što su prethodne godine bile blagoslovljene. Tim se pepelom vrši i pepeljenje.

Bože, Ti nećeš smrti grešnika nego da se obrati i živi. Usliši naše molitve i po svojoj dobroti blagoslovi + ovaj pepeo kojim ćemo posuti glave. Priznajemo da smo prah i da se u prah pretvaramo. Udijeli nam korizmenim zalaganjem oproštenje grijeha i obnovu života na sliku Tvoga uskrsloga Sina. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen!