SOL I SVJETLO

 



IZBORI OD IZBORA:

KOPRENA, DUHOVNA PROŽIMANJA,  SOL I SVJETLO



006. SOL I SVJETLO



Kazalo:

Dodir noći

Blagoslovi putuju tišinom

Dragulji od vjetra

Raspelo

Tvoje pjesme

Kristalni Eden

Kradljivac tuge

Pjesnikove lađe

Ribarski nocturno

Raduj se, dušo moja

Kiše zauvijek

Dame Krist ne ljubi

Baština Neprolaza

Prostor za šaputanje

Tvoj narod od soli

Poljubac

Kao ljubavnici

Bijela Katedrala

Božanska romantika

Pečat Ljubavi

Ljubav pobjeđuje

Ruka što mi dušu štiti

Sjena i snovi

Trenutak boli

Pustinjsko vino

Sjajni prinos

Uspon

Kočija Ljubavi

Šator

Snaga Duše Kristove

Mariji iz Magdale

Pad mjeseca

(KOR)

Propast pjesnikove Kuće

Konačište

Zrno vjere

Visine zemaljska praha

Nova duša

Remont

O, ti, dobi siromaštva!

Tamo gdje gore svijeće ...

Vjerodostojna je riječ

Pepelnica

Za to malo ljubavi

Žetva suza

Ista količina, veća množina

Pjesma sveopće ljubavi

Moj dragi

Radosti ne vjeruju

(SILA)

47

Čudotvorni mir

Ognjeni čas

Čestica na Križu

Pustinjak

Dodir Muke

Kad prelomiš kruh

Pusti me da tražim

Dvorac Milosrđa

Sakrament čovječnosti

Vrijeme molitvi

Izvor života

Duša iz davnina

Tvoj Križ

Putem spasa

Gore srca

Spas od mreže idola

Visovi vjere

Slavit ću Te, Duše Sveti

Ljubav svih ljubavi

Putevima vjetra

Noćne dubine

Meso i Krv kraljevstva nebeskoga

Pobjeda molitve

Oluje dolaze

Ljubav Boga Oca

SVEZE

Lastavičje gnijezdo

Povjetarac u kostima

Zrnca jedinstva

Govor Duha

Kristova kula

Moja vječna čežnjo

Sjeme krštenja

Ružo otajstvena

Molitva za blagoslov

Jedan suza

(POBJ)

Duhovni hram

Pohod Slave Kristove 

Kristalni sjaj

Obred poniznosti 

Dan za pamćenje

Ništa osim Tebe

(DUHR)

88



















Dodir noći



Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.



Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.



Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.



Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje



između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu



za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.



Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,



sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste



i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,



kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu



kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako



jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23













Blagoslovi putuju tišinom


Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem i šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35








Dragulji od vjetra



Svjetlo dođe mi u srce, u moj svijet,

Djevica me osmijehom dočeka,

toplinom i ljepotom, sjajem.

Kako bijaše mi tada nizak let,

gotovo da odnijela me rijeka,

nisam znala da li išta dajem.



Nisam znala sve dubine blata

od kojeg sam načinjena davno;

nisam više nosila ni snagu,

niti vjeru, niti prstenje od zlata.

Propadanje bijaše mi jednostavno

kao da napuštam si dolinu blagu



kojom sam se dičila oduvijek.

I dan, danas pustinja mi dom,

vezala me bodljikavim zrncima

pijeska koji jamči dobar vijek

i sigurnost pravog puta ili slom

koji popraćen je anđeoskim trncima.



Tad pojavila se ona,

divna Gospa, vladarica Kristovoga tijela,

da mi se nasmiješi, da me čitavu zagrije.

U tišini kao da sam čula zvona,

oko mene nastala je ekumena cijela

sviju svetih koje znala sam i prije.



Konjanik mi poslije u zenitu stigne

s lađama od svjetlosnih niti,

zapečati sunce na njihova jedra

koja svetom riječi visoko podigne

sve do neba, kao sliku moje biti

koju spremio je u nebeska njedra.



Sada znam da svi su pored mene,

mada pustinjske mi lađe rijetko plove

jer su bremenite sakrivenim svjetlom

koje vodi ih kroz tjesnace i sjene.

Tijelo Kristovo me neprekidno zove,

pješčana mi zrnca dolaze sa svakim vjetrom,



a ja od njih gradim freske

da mi slika duše bude bolja,

da je nalik Sinu Božjem, Kristu.

Možda tako nađem odaje nebeske.

To je moja želja i slobodna volja

jer još uvijek plamtim za tu Djevu čistu.

03.02.2020. 01:34







Raspelo



Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira



energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva



Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.



Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,



vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja



gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.



Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33















Tvoje pjesme

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Moje misli, tvoje riječi,

tvoje riječi, poziv moj.



U tvojim pjesmama

duša moja miruje i spava,

a Bog naš je s nama

u vedrini svoda plava.



Njegova nas vatra vuče,

od Njega se prosipaju rime,

nagurane da se k nama skuče

kao kaplje mora usred plime.



Tvoje pjesme. One sve su tu

gdje i srce moje tuče, bije;

ono čuje božansku melodiju,

ono samo u noćima bdije



kao mladi vrabac koji prhti

dok mi duša mirno čeka,

poput golubice koja drhti

dok me nosi mjesečeva rijeka.



Tvoje pjesme silaze mi s Neba,

vraćaju se kroz me kao kružni tok,

a srce ih ovo neprekidno vreba

kao vodu što je daje sveti Bok.



Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Tvoje misli, moje riječi,

moje riječi, poziv tvoj.

01.03.2020. 07:11













Kristalni Eden



Duša u duši, jedna Gradnja,

svetac do svetice, zidine čvrste

i temelji strašni, neoborivi.

U ognju Duha duboka sadnja

svih onih koji se njime krste,

tisuće tisuća nerazorivih



jer svak je u svakome plod

i svijetli odraz Mladoga Sunca

što iz nutrina svoju ljubav širi

za sve svoje, sav ljudski rod,

čak i za onoga koji bunca.

Proljetni povjetarac lagano piri.



I kamenje će radije viknuti,

i kamen bi postao sami med,

i zdenac duboki, bez kraja;

a čovjek za grijeh će kobno kriknuti

ako ne vidi ljubav, mir i red,

volju Boga što teče iz raja.



Pronađi me, dušo, naklonost moju

i ruku priznaj na ramenu svome,

mada će biti možda i gruba

jer silno želim te kao mač u boju,

kao šapat zlatni u Gradu tome,

dijamant od sunca što drži se ruba.



Spoznaj mi tugu, i očaj, i pad

koje mi dadoše jednom, odoru ranu;

spoznaj mi čežnju iz nutrine

da svilom obavijem duhovni Grad

u kojega svi osim mene stanu.

Ti poznaješ već mi vis i dubine.



Sjeti se ljubavi, pjesama, svega,

i obećanja koja u Bogu se tope;

ne gledaj nevjeru i ne ispaštaj

već sjeti se barem bilo čega

kada se sveti svi svetinjom škrope;

sjeti se maslina, palmi, i praštaj.



Janje moje, Janje pomirbeno,

vječni sjaju sveg života moga,

samo dio ove sreće da Ti kušam!

Da Ti svoju suzu predam, Stijeno

što je priznajem za svoga Boga,

samo slavit će Te moja duša



koja svetima se obraća u slavi

što je dosegnula čak do nje

kao nečujno koračanje u sjeni.

Svaki puta kad se neki svetac javi,

ona klecne i zadrhti, vidi sve;

velike si dare poklonio meni.



U tom društvu spoznah ja u času

što je ljubav, što je mir i pravednost,

što je poniznosti strašan bedem.

Ti mene zaljubi, u me Duha nasu

da Ti gledam nevinost i čednost,

da zavirim u Tvoj prekristalni Eden.

17:03.2020. 07:01













Kradljivac tuge



Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.



Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.



Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.



Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39















Pjesnikove lađe



Možda ću te sresti takvog dana

kad u sjeni obzorja se sunce rodi

povrh mjesečine,

poput otvorena dlana

žene koja čeka da se svitanje dogodi,

da joj isti obzor sine



kao što se to događa svake noći

u kojima sniva da je stigla anđelima,

da je svoga pjesnika izbavila,

da ga prosi stihove od nemoći

kakvi raspadnu se atrijima

kada snovi dođu iz ništavila.



Nije to za mene, znam,

jer bih uvijek pokušala sama,

nisu moji vezovi za lađe,

ali kada gori onaj plam,

kada događa se drama,

tad i mene nemoć nađe,



tada mislim da su te zarobile

sve te molitve i misli krotke.

Jer ja ne bih znala tako

zavoljeti ruke što su moje bile,

što su stihu mome potke,

tad bih predala se lako.



A ovako, kad te nema,

kao da smo oboje mi vječni,

nedodirljivi za boli.

Ona nada se u meni sprema,

oni snovi proturječni,

a duša se kao nebo proli.

22.08.2019. 2











Ribarski nokturno



Kako brzo zapadaju zrake

što ih ružičasto sunce pali

na tom proljetnome svodu;

kao da je produžilo krake

koje anđeli mu noći dali

da dotaknu sjajnom brodu



zapaljenu stazu kojom plovi,

netom prije nego se zamrači

svaka crta lica, čelo koje žari

rad' ljepote neba što ga lovi,

zbog života što odozgor zrači

i prosipa svoje vrhunske si čari.



Zaludu je sunce popratiti,

ako zalaza mu ne promatram,

ako svake večernje ne blista

novi dan koji će se vratiti

da mu opet gledam plam

na sred oceana, duboka i čista,



da zaplovim sve do male luke

o kojoj se svake noći sanja

dok se ribarice množe.

Dušo usamljena, gore ruke,

hvalu daje ona što se klanja

Tebi, Umjetniku, dragi Bože!

04.04.2020 20:40















Raduj se, dušo moja



Samo zaljubljena srca vječno gore

i u njima raste biserje bez broja

kao školjkicama što ih daje more;

samo je u ljubavi sav mir, dušo moja.



Ljubav ta u tebi koju daje Bog

često nalik je na ljubav svijeta

što je traže ljudi uslijed previranja tog

gdje se čezne naći krila vječnog leta.



Ona proizvodi tuđe odgovore,

ona uvijek neku drugu ljubav nađe,

ali samo Bog joj daje trnje i lovore,

samo Bog razapinje joj jedra lađe.



Samo Bog zna tajne srca tvoga,

pronalazi puteve ti, morske struje.

Samo tvoja ljubav prepoznaje Boga

jer je Otac ljubavi kojega se štuje.



Mnogi ljudi pridaju si važnost,

ali samo zaljubljeni smiju slabi biti.

U tom svijetu koji štuje lažnost,

samo Bog zna tvoje suze skriti.



Stoga nezgodno je život dati

čovjeku što vene kao pepeo i prah.

Bog će tebi uvijek snagu slati

za još jedan sasvim novi dah.



I to malo čežnje što u tebi čami,

to je poziv Neba i jedina ljubav tvoja.

Samo je u Bogu spasenje u tami,

samo je u Bogu radost, dušo moja.

18.09.2020. 06:58













Kiše zauvijek

Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu



što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.



Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.



Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39























Da me Krist ne ljubi



Jadi moji nisu s ova svijeta,

muke moje kriju se na vrhu

gdje je carstvo vječna sjajna ljeta

gdje ću naći posljednju si svrhu.



Sjaj mi Nevinosti srce moga cilja

što ga nikako na zemlji dostići ne mogu,

trag svjetlucavi je ka punini izobilja

ljubavi, života od svetoga Boga.



Najteže je stihovati pjesmu nepoznatu

što je ovo srce iskusilo nije.

Ono samo čežnju zna u svom zanatu

za tom čistom Nevinošću koju pije.



Čak i da sam dijete, to ne vrijedi

jer do sve čistoće srca potrebno je dosta

truda, muke, vjere, nade što ne blijedi,

vatre nakon koje samo čežnja meni osta.



Svjesna jesam da su stihovi mi jadni,

da poanta pjesme nikome ne znači

isto što i anđeoski pjevi skladni

iz kojih mi zaljubljena čežnja zrači.



Da me Krist ne ljubi, ni ta čežnja ne bi bila,

sigurna u sebi, tako postojana;

ne bi svih tih godina se krila

tako blizu, usred srca moga, oplakana.



Poginut ću, znati ovdje neću

kako rajske ptice mijenjaju signale,

kako znaju donijeti mi sreću,

kamo nose čežnju, tako krhke, tako male.



Sigurno je, sjajna Nevinosti, samo jedno,

da za Tobom čeznem, da Te sanja

moja duša, tijelo, moje srce bijedno

i da nikada se od Tebe ne sklanja.

03.11.2021. 01:23











Baština Neprolaza



Jedna zvijezda vedra neba preda mnom treperi

i sad vidim, moji razlozi su mnogi nestali,

a duša se ova time nikada ne mjeri;

za me tokovi života nisu prestali.



Sve se duši u nutrini danima taloži,

ona postaje od toga više sočna,

u njoj se osobnost istinom umnoži;

tada procjena je njena sigurna i točna.



Tako život jedne duše kao voda teče,

uvijek prema većim koritima teži

da bi dostigao sve što Providnost proreče

jer od Riječi Boga nikad se ne bježi.



Lađe sve su čvršće, sve su od života pune

čovječnosti, praštanja, pobjeda i plodnih poraza.

Nije potrebno mi srcu da sluša plotune

jer u sebi nosi baštinu od Neprolaza.



Mnogi moji plodovi već odavno svi su zreli,

mnoge lađe odmakle su, a neke su pristale

u toj luci gdje su brodovi se razni sreli

što ih riječi Providnosti nikad nisu izdale.



I sve što je prošlo još mi uvijek vrijedi,

nisam ona koja život želi zanemariti

jer se gradi na njem ono što mi slijedi,

sve što Isus, moj Gospodin želi još podariti.



Zvijezde vedra neba proriču mi novo vrijeme,

čekaju me veće kušnje i očekuje me more

da već krenem, da posijem i to novo sjeme

jer se nikad ne zna što donosi zvijezda zore.

07.01.2022. 05:02









Prostor za šaputanje



Snovi razni dođu,

rijetko mudri, često ludi;

kao lastavice odu.

Noću Duh me rado budi,



jalove mi slike makne

kao da su teške more

pa me milošću dotakne

i ja tražim odgovore.



Ne bi tako bilo

da je sve u redu

kao grožđe milo

u svom slatkom slijedu.



No, sada sam tu

gdje mi pitanja se množe

i misli zapinju.

Pjevati se može



o svim stvarima

ako ima poticaja,

predati se valima

anđeoskih doticaja.



Ova pjesma neće proći,

stih se silom gura,

a duša u nemoći.

Još je mlada ura,



a već pune su mi uši

vike, glasnih utjecaja

i ne prija duši

pjevati od jecaja.



Dušo moja, zvijezdo krhka,

nema ti svjetlucanja

kao da je magla prhka.

Daleko je svjetlost danja,



ali tebi sada ipak sviće.

Dovoljno je Boga zvati,

ti, slabašno biće,

a i svoje greške znati.



Dovoljno je noćne boje

da se u tišinu zađe,

u dubine svoje

da se Tebe, Kriste, nađe.



I praštanje stiže

jer nema vriske,

i pjesma se niže

sred ove stiske.



Kakvo olakšanje!

Slobodom se zove

prostor za šaputanje

i za molitve nove.

24.01.2022. 05:06













Tvoj narod od soli



Svijeće me žare,

to kasni su sati.

Puštaju žmare

da bih se dati.



Slavim. Slavim Tebe

u sebi, u srži svojoj

kao što Ti predaješ sebe

toj ispraznosti mojoj.



Ima li ljubavi jače,

ima li riječi ili znaka

za život što plače,

za grijehe predaka?



Osvijesti me svojim Križem

i, molim Te, pusti da učim

jer svojim Te savjesnim grižem

doista ljubim i malo mučim.



Svojim Te žalom

duboko dotičem

naravi palom

koje se odričem.



Ovo Te sitno biće

časkom tek imati hoće

jer moje si Iće

za poetske teškoće.



A Ti, Čovjekom posta

da bolje me znaš,

mada nema me dosta

tamo gdje prebivaš,



u nevolji, jadu.

I suzu mi čitaš,

u mirisnom kadu

za ljubav me pitaš.



O, daj, Kriste, susret produži

jer jako mi treba,

i noć se oduži

bez kraljevstva neba



gdje nema ni suza,

ni groba, ni tame.

Bez tih ljestvi i uza

tu magle su same.



Sad udišu grudi,

tijelo se gubi

i nestaju sudi,

i samo se ljubi.



Kraljeva dvoranka

kao jedinica kći

iz velika dalja, iz postanka

gdje stvaranje vri,



blaga je, Rabbi,

poput lahora bridi,

a riječ joj slabi

na visokoj hridi



pa ostaje šutnja

što ne vlada često

dok Anđelova lutnja

odaje presveto mjesto.



I prolazi vrijeme,

a stvari su iste,

al' božansko sjeme

vodi me, Kriste.



O Tvojoj ljepoti,

Milosti tajna,

ovise životi

i ljubav sjajna.



I radost, i snaga

su besplatna viza

da duša Te draga

doživi izbliza.



A moja je ljudska bijeda

sred krvava maslinika

tako mala i blijeda

da ružna je slika.



Ti ljubavi daješ

da budem Ti kap,

mene prepoznaješ

kao zemaljski hlap.



Ljubim Te loše,

ljubim Te smjelo

i usne tetoše

sveto Ti čelo.



Tjeskoba silna

jednom će proći,

molitva umilna

k Tebi će doći,



to sigurno znaš,

da l' Anđeo rekne,

jer svijet sad osvajaš

da narod svoj stekneš.



To nam je čežnja, zar ne?

Pogledaj samo,

Ti plaćaš za sve

i nemaš kamo.



Hvala za suze i boli,

to dostojanstvo mi daje.

Tvoj narod od soli

uvijek Te prati, uvijek se kaje.

02.02.2022. 23:12





















Poljubac



Ovaj stih bi Tebe proslavio

kada pjevati bi znao,

dušom bi Te, Bože, obavio

kao kada poljubac bi dao.



Kako? Kako Tebe zamoliti

ono k čemu me ružarij vodi,

kamen u koji bih zaroniti

dok molitvom brodim?



Sveta Ljubavi, križu od metala,

hladna ako Te ne grijem

dlanovima od ferala,

majčinstvom Te Gospe krijem.



Primičem je usnama i čelu,

čvrstim stiskom još je držim,

drhtim na tom vjerskom djelu

da si srce još ne spržim.



Ako kad u molitvi izgorim,

to je za me razlog više

da od ljubljenja se ne umorim

i tada Te molim sve to tiše,



sve dok mogu usne suhe,

vruće kao riječ mi Svitka.

Padnu na me citre gluhe,

Sveti Duše moga bitka.



Od svih poljubaca na tom svijetu

svojom ljubavlju me, Kriste, braniš,

kao drhtavog leptira u tom letu

Ti me ljubiš, Ti me hraniš.

04.02.2022. 04:15













Kao ljubavnici


Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58








Bijela Katedrala


Sjajem sunca satkali su nježno zdanje

od pretvrda, od neslomljivoga kama;

svetim nadahnućem načiniše najtanje

što svodu pjeva koji dostojna je rama.


Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,

kaplja vode života za putnikovu dušu,

smjernica za ulaz svadbenome plesu

ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.


I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,

putokaz je svakom žednu da još više žeđa

i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada

na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.


Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,

anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom

da pronađem ulaz od konkretna doticaja

prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,


tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,

sa svim milostima koje iznutra se dijele;

i da malo bolje vidim njene mističnosti,

da doživim neznane korale Katedrale bijele.

srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04




Božanska romantika


Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.


Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.


Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati


sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?


Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći


da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.


Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.


Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,


jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.


Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.


Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka


kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27





Pečat Ljubavi



Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.



Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.



Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.



Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.



Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23











Ljubav pobjeđuje



Tamu iščekujem, sive sjene

od kojih se bolje vidi sjaj

nebeske Riječi

što nikad ne vene,

a slava joj pravedni raj.

Ništa ne priječi



da se zagledam,

pomno i sporo,

u onu noć

koja Te preda.

I lako, i oporo

dao si moć



gotovo svima.

Neki u bijeg,

mnogi u rat.

Svojim apostolima

dade biljeg

u večernji sat.



Pokazaše znake

svojih ćudi

i snađe ih kob

od sunčane zrake.

Potpuno ludi

tu kasnu dob



od velike snage

i jakoga straha,

privezaše ruke

k'o melem blage

zbog obična praha.

Nastavak Muke.



A Ti si sve znao,

blagi Isuse moj,

predragi Kriste svijeta.

Sve si ih oprao,

i poklič, i boj,

i mučenja kleta.



Bez pravde je to.

I krvave vene

od krune i trna

prokapale tlo,

natopile zjene

umirućeg Zrna.



A velika radost

to Tvoje predanje,

predobra volja

za starež i mladost,

za izabranje.

Žrtva najbolja.



Ta Tvoja tjeskoba

za volju Ti jamac,

za velikodušnost.

Sin otkupio roba,

postao mamac

za zlo i bezdušnost.



Krajnje odlučiti

pred zlom se spremaš

i drhti tijelo.

Moći razlučiti:

zbog ljubavi izbora nemaš.

Božansko djelo.



Više no ljudima

daješ se Ocu

i Anđeo stiže

klonulim udima.

Zlo napada noću,

ali odgmiže.



Juda već ide

poljupcem smrti,

to zavrjeđuje.

Zla se ne stide,

a moraš ih strti.

I ljubav pobjeđuje.

18.07.2021. 21:27 























Ruka što mi dušu štiti



Proći će mi mnogi sati

nespokojstva velikoga.

I ovaj dan i noć bih dati

da ne sanjam bilo koga.



Sanjati bih nešto novo,

nešto drugo, a ne noćnu moru.

Sanjati bih baš proljeće ovo,

drvo koje obnavlja si koru,



sretnu ružu i najljepši cvijet

što ga daruje mi ljubav moja.

Pa da sanjam čitav svijet,

nikada ga ne bi bilo u toliko boja.



Sanjati bih one grube ruke

koje znaju nježnosti nebeske;

bezbrojnih buketa tanke struke,

pjesmu koja ima riječi reske.



Sanjati bih olujne te livade

i vrhunce krovova pod snijegom;

pticu veliku, grabežljivu, a punu nade

kako žuri, a za njome lije grom.



Sanjati bih prozore od kiše,

čvrste, otporne i sigurne od zla,

i rolete koje vjetar njiše;

ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.



Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,

da mi one riječi mijenjaju živote

koje pokušavala sam sebi skriti.

Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.



Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha

ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi

jer On neće dati udio mi stiha,

niti da se srce moje noćas čitavo zaledi



nego Duh će meni reći Sveti

koju poruku ja moram znati

kad se jutrom prenem iz te spleti

svih oluja i te Ljubavi mi što me prati.

18.05.2021. 19:10

















Sjena i snovi



Moje tako sitne interese

što ih povjeravam Tebi, Kriste,

da ih milostivo uzmeš i odneseš,

pretvaraš u svjetla koja me urese

da iz moga srca krenu misli čiste,

da me čežnjom nebeskom protreseš



kako dostigla bih dati sve

još i za života tu, na putu

da bih bila dio velikoga dara

kao tada kad sam predala Ti svoje sne.

Darujem Ti križ svoj što ga ostavljam u kutu,

zabačena zato da mi veću čežnju stvara.



Drvo to je sraslo kao dio mene,

kao moje dijete i moj rod,

kao dio moga mesa, moje krvi.

Ono krije svoje bodlje ispod moje sjene

koju predajem Ti kao dragi plod

dok mi ona k Tvome Trnju hrli.



Križ me Tvoj naučio o meni

i o mom životu što će biti;

moja bodljikava sjena mene nudi, daje,

od zahvalnosti procvate, sva se zazeleni.

Protkana je umiranjem i životnom niti,

žrtvom srca koje lako se pokaje.



Ista ona Majka sviju vjernih ljudi

donijet će Ti, Oče, i sve moje kvare,

moje molitve za koje samo Sin Ti zna.

Ona nosi mnoge duše i moj život ludi

jer od ljubavi se srca toliko zažare

da u svom predanju Tebi nemaju ni sna.

02.02.2021. 22:13






Trenutak boli



Za to malo vremena što ga ostavljaš za mene,
što ga ponekad i guraš u prvi plan,
preplavljuju mi srce snažne uspomene,
već u ranim noćima započinje mi dan.

I taj dan je tako kratak, kao da ne marim
za sve stare pokušaje da te pjesmom pratim,
da kraj tebe u tim vrtlozima brzo ne ostarim,
da se nakon svakog bijega uvijek tebi vratim.

Te su uspomene tako žive, prisutne i drage
mada mi u duši samo bolna munja sjevne
jer je samo bljesak pokraj beskrajne te sage
ono što me vrati u u te događaje pjevne.

Tad poželim da me ista bol do vijeka kosi,
da taj tren spoznanja vječna čitavu me grije,
da mi tim ostacima života ona jedna suza rosi
tvojim pogledom i riječima što ih vrijeme krije.

I kad uspomene zamiru, i kad pamet hlapi,
čak i kada molitva se pretvara u san,
onaj bljesak boli tebe nađe i za tobom vapi,
mrkla mraka nestaje, a u duši sviće dan.
‎subota, ‎14. ‎listopada ‎2017. 03:55:54









Sjajni prinos



Mijenjam se, osjećam to.

Vraćam se iscrpljena

ka mjestu što drago mi tlo,

i kao za ljubav izmoljena.



Ljušture spadaju

i malo se gubim,

slike se rađaju

crtama grubim,



časkom su tu.

Nemam li dom

kao odoru

u srcu Tvom?



I na hladno gorim,

izgorjet ću, znam,

da se izborim

za blagi plam


u vječnosti toj

što mi je nudiš,

za nespokoj

kojime žudiš



za mojim dlanom.

Zoveš me Pićem,

osvajaš Hranom

i daješ se žićem.



Ne dolazim sama,

svjetlo dovodim

da nestane tama,

da sjaj oslobodim.

10.02.2022. 23:27









Uspon



Dušu Ti spremam

da bila bih bliza

jer drugo ni nemam,

jer uvijek je kriza.



Ti si moj Brijeg,

puna satisfakcija;

da ne bude bijeg

moja akcija.



Duša se penje

da je uzvise

ruke Ti, Stijenje,

uz Tvoje klise.



Slobodno diše,

zbog uslišanja,

kroz velike kiše

i teška stanja.



Ti si moj Lijek,

misija stvarna;

od planine jek,

melodija čarna.


 Uzalud žudi

pohlepna generacija,

podivljali ljudi.

Ti si mi civilizacija.



Uzalud teži

srce što juri,

srce što bježi

Tvojoj kulturi.



Usne mi čiste

prodoru tamnom.

Slavim Te, Kriste,

i Ti slaviš sa mnom.



11.02.2022. 17:34






Kočija Ljubavi



Stižem na mjesto okupljanja puka

radi sile Tvoje i Duha Ti snage;

ponizno molim, na srcu mi ruka,

i primam Te, Kriste, te okuse blage,



božansku slatkoću, vječnu hranu

moga života i vjerskoga ognja mog.

Toliko duša, a svi u Te stanu.

Kako snažnu ljubav daje naš Bog!



Dostojanstvo si spoznaj, slugo revni,

svećeniče Duha što gorljivo sja;

pred nama poniznom vatrom sjevni,

kao i narod što ljubi, i kao Marija.



Živi Bože, Ti ljubav šalješ nam tako,

kako si poslao Duha u dan onaj slavni!

Sve nas privlačiš i pjevam Ti lako

jer bit ću Ti prorok k'o Ilija davni.



Nije mi zasluga, a Tvoja sam žuđ,

i ne gubiš ništa od svog veličanstva.

Ni skroman prinos moj nije Ti tuđ,

vučeš nas putem u nova prostranstva.

12.02.2022. 07:45








Šator



Gledati unaprijed,

duhove osluškivati,

pratiti slijed,

Anđela dozivati



da me nahrani

u danima gladi,

to led je na rani

koji je hladi,



to dah je na uzdisaju

kakav posvećuje,

podložan utjecaju

Gospoda koji osvećuje



svaki pogrešan pokret

što bi Ga nijekao

jer svatko je proklet

tko bi to rekao.



Svetošću skidam

kletve te sve

dok rane vidam

zbog neistine.



Istinu zaobilaze

u velikom luku

i Gospoda gaze,

sebe i svoju struku.



A Ja bih Ga slaviti,

hvaliti beskrajno Ime,

šator postaviti

sred bijele zime.



Ljubav Mu dimenzija

bez koje smo zvijeri,

kraljevi tenzija,

proroci nevjeri.



Ljubav Mu veličanstvo,

usvajanje povjerenja,

temeljito poznanstvo

bez podijeljenja.



I ljubav nadogradi

da bi nas poosobiti;

u danima gladi

nas neće porobiti



nego će reći:

„Ja sam vam Bog,

tu možete leći,

sred šatora mog”.

08.02.2022. 16:47









Snaga Duše Kristove



Dušo moja, Duša sveta Tijela tog

što Ga žeđaš i u svetosti se trzaš,

za tebe je Isus onaj isti, pravi Bog

kojemu se često prepustiti brzaš.



Ona ti je sila koja neće se poskliznuti

kao što se rušiš ti i padneš svakog časa.

Zajedno će s tobom u svom plaču briznuti

jer ti žudi dati ljubav, milosrđe svoga spasa.



Čekat će te dugo, pa i život cijeli

kojim ti Mu vapiš da se očituje,

i za to se vrijeme neprekidno dijeli,

svojom riječju sebe ti opisuje.



Tragove Mu pratiš, uslišanja, odgovore,

a On daje sluha i srce otvara,

izvlači te uvijek od sve tvoje more

i od tebe svoju ljubav stvara.



I kada te jednom ka sebi privuče,

svetost postaje tad jedini tvoj put.

Druge duše ljubi što se slično muče,

pa vas sve okuplja pod božanski skut.



Dušo Kristova, Ti, snažna stijeno,

silo Boga, ljubavna i strašna,

što me vodiš tako nježno, postepeno,

iznad svega si dinamična i strasna



poput ognja koji nikad ne izgara.

Skidam svoje oklope i zidove rušim,

želim biti ljubav One koja sebe stvara

u mom srcu, i na tijelu, i u duši.

13.02.2022. 05:58



Pad mjeseca



Noćas je mjesec konačno pao,

poput ratnika strašna i uporna.

A puno je svjetla tamnici dao

što nije dočekala ta svjetla zorna.



Gledam u tamu, ali vidim jasno

jer nema tog bljeska što vid mi para.

Odajem počast, i ni malo prekasno;

pod ovim istim krovom nestalo žara



s kojim se mjesec borio slavno.

Zapravo ne znam što želim sad reći,

moje usne već pjevaju ljepoti odavno.

Večeras je muk što se otkriva sreći,



večeras je vani tama što ne traži pomoć.

Žar se primirio kao prah ispod pepela

u nekoj duši koja bdije u ponoć

jer je od mjeseca nekako strepjela.



Sprovoda nema, niti suza, odletio stvor

tamo gdje rijetko dostigne sunca zraka,

spržio krila ili se sklonio pod visoki bor.

Sad tornjevi svijetle sa svoja dva kraka.



Slavim Te, Bože koji stvori to sve,

i tugu, i radost, i iznutra plam.

Ta lagana žalost brzo uminut će;

od mjeseca ipak je ostao pram.



A bio je borac na oblačnom svodu,

ogromna kugla što nije se dala

ni svitanju, ni zapadu, ni svome rodu.

Pjesma ga opjevati nije ni znala.

18.02.2022. 19:51



















Propast pjesnikove Kuće



Gledala sam

stvari svijeta;

da je sve to san,

govori poeta.



Kao da će uvijek biti,

reče netko iz nutrine;

nikad prestat suze liti

pa se liju od rutine.



Svi u Kući bojahu se smaka,

da će, eto, brzo doći

i da neće izići iz mraka,

govorahu usred noći.



Jedno sitno zrno vjere

traži Tebe, Boga lijeka

i nalazi masline i jele,

stvarnost Križa prijeka.



I, na kraju, nisu propali,

ali sjećanja postoje.

Nikad nisu ljubit znali,

govori mi srce moje.

05.04.2021. 20:53 



Konačište



Što je bilo,

sad je iza nas,

ali se je skrilo

kao vječan Spas



u srcima što ljube,

i u prašini i krvi

gdje se kvarovi izgube

i gdje grijeh se smrvi



za budućnost

i za sutra.

Isusova ćutnost

prestiže sva jutra.



I kad nema prenočišta,

zvjezdane su noći

skučene bez konačišta,

u velikoj nemoći;



nemaš kamo,

nemaš gdje,

već u srce samo,

u elegije.



Hvališ Krista

i Majku nam, Djevu

što nam, čista,

daruje se pjevu.



To je naše sada,

bez kovanica.

Samo ljubav, nada

svježa je oranica.



I noć je mrtva,

nestala zauvijek.

I sprema se Žrtva,

jedini nam lijek,



jedino što treba.

Po njoj uzlazimo

sve do Neba,

i u sutra silazimo.

20.02.2022. 07:03















Zrno vjere



Pokušaji zemlje crne,

paklenoga Hada,

kao oštro, sitno trnje

što po svijetu vlada,



iskrice su mrkle tame.

Rastrgane prepelice

njihove su rame

protiv svake ptice



što ugiba.

O, ti, crni, jadni kneže,

toga mračna gliba,

Nebu Krista one teže.



Ptice prave, ptice Duha

jesu one koje žive djela,

snažne poput ognja suha,

čvršće su od svakog tijela.



Duše plahe, poput mene,

utječu se Kristu svome,

kraljevstvu bez sjene

i bez riječi trome.



Ne znaju to slavni bogataši,

da su zapeli u klinču

što ih u životu straši,

i u svakom pedlju, i u svakom inču.



Mnoge duše k tome luduju,

rasprše se misli kao perje,

a s tim knezom druguju;

ne znaju to vruće žerje.



Isuse, Ti smiluj se i spasi,

Sine Davidov, te slijepe.

Oko njih se magla praši,

nevolje se za njih lijepe.



Na tom svijetu svi ne lažu,

pravednika pun je grad

koji život svoj polažu

jer im sude strašan pad.



Zato znaju siromasi duhom

kojih nema niti blizu.

Opremljeni pravim ruhom,

na tu svadbu Kristu stižu.



Sve do posljednjega časa,

nitko ne zna tko su pali.

Za njih nema publike, ni glasa

što bi ovacije razne dali,



ali zato tu su gnijezda

svih tih ptica kraljevskoga neba,

daleko od zvijezda.

Svakoj samo zrno vjere treba.

21.02.2022. 14:56







Visine zemaljska praha



Rođena sam sluhom srca,

sve od ljubavi Ti Kriste, Tvoje,

da Te gledam svetoga u tajni.

Da se oslobodim prašnog grča

koji uzima zemaljstvo moje

kad pronađem biser sjajni.



Da Te tiho slavim u nutrini

jer si obuzeo srž ova života

slatkim prijateljstvom što ne hlapi,

već se neprekidno rađa u dubini.

Neopisiva i krasna ta Tvoja ljepota

daruje stvorenju tako slatke kapi



vječnosti što podiže moj prah

u visine kakvih ovdje nema.

Ti odnosiš križeve vremenite,

stvaraš meni svoj božanski dah.

Kad silaziš, srcem ovladava trema

od te Tvoje svjetlosti bremenite.

23.02.2022. 06:34





























Nova duša



Takva lijepa, intrigantna zdanja

nema ovaj raspušteni grad.

Kako je pobuđujućeg stanja

što zahtijeva uma ili srca rad.



Kako je znakovito i šturo,

a u punom zvučnom okruženju!

Skladno sa svom svečanom tom urom,

služi vjerskome oduševljenju,



služi dostojanstveno u svojoj svrsi.

Anđeoskom ispomoću nasta golem, sivi zid

od kojega prolaze mi dlanovima srsi

i za kojega se bude tajni sluh i vid.



Visoko Ti prijestolje, naš Bože!

Može vidjeti i čuti vjeran puk

sve te zahvale i molbe što se množe

kao divan rajska cvijeća struk.



Sva u bijelom, Zaručnica čeka

suprotivu visokoga zida siva.

Pjesma joj je tako zvonka, meka

da bi već omamila i neka diva.



Marija sve gleda, nadzire sve svoje

podno sunca svijetla, kraj Oltara bijela;

zrake prostiru se u pastelne boje,

od njih cvate crkvena dvorana cijela.



Čak i zvonce svoje mjesto ima

koje ne može se ne primijetiti.

Evo, kako zvučno objavljuje svima:

ovaj brak se došao posvetiti.

23.02.2022. 14:04



















Remont



Zrela sad je ura

da se uspomene

sabiru u hramu,

duši koja gura

ruke raznesene

u tu staru dramu,



bez velike sile.

Kao crna nevjesta

pojedinom danu,

tjera one vile

od brezika pa do brijesta



kao buru razuzdanu.

Smrskala se stara lađa

pa je načinila novu.

Nema dušu rasparanu;

platno jedra rađa

nesigurnom plovu.



Oduvijek joj namjera

taj direktan prijenos

prema pticama i flori

da se čuje vjera,

a ne lijenost,

koja romori i gori.



Brod joj bio klecao;

bijaše škriputao

poput prastara parketa,

kao da je malo jecao,

ali je šaputao,

ponosna korveta.



Sigurno će nova barka

biti brža, biti bolja.

Tu je ona duša ista,

mada nije neka marka.

Važna mi je dobra volja

za mog Boga Krista.



Već ja znam to,

vidim ispred zida

onaj jaki sluha bedem.

Tu je moje klecalo

koje uvijek rida

kao vjetar leden.

22.02.2022. 11:10













O, ti, dobi siromaštva!



Ljubav je u tebi, dobi siromaštva,

okolo ti mračne sile su bez broja

što te prate još od djevojaštva

kad si nosila se dušom koja nije svoja.



Zbog toga si raznim sustavima rob,

ali posta službenica nebeskoga Oca

gdje se izgubila ona tvoja stara kob

i gdje ti se duša stvori kao prazna ploča



da se vjekovima puni Božjom pravednošću.

Navikla si od malena pokornicom biti

sa svom svojom strogom savjesnošću,

a u Kristovom si križu naučila suze liti.



Zavidni su razni duhovi smlavljeni pokornošću

jer se javno pred njima ti gordo držiš

iako si nakićena pretjeranom ti udvornošću

kad se ispred Križa u svom paklu pržiš.



Ponekad si čak i mučna velika sablazan,

tko bi znao te tvoje upornosti.

Što se jednom steklo kao mozak prazan,

to je koristilo slavnoj ti udvornosti.



Nikad nisi spoznala te posložene glave,

svaka prostodušnost uvijek im je smiješna.

Da u tebi, siromahu, nema volje prave,

još bi teže bilo, još bi bila više grešna.



Pravednost od Boga ima lice milosti i nemoći.

Neuspjelu te orobiše pa ti rado ostade od praha

da ti Krist ulijeva sve od svoje moći

jer baš zbog toga Gospodin ljubi siromaha.

24.02.2022. 06:51







Tamo gdje gore svijeće...



Tamo gdje gore i plamsaju svijeće,

Bog je na djelu, Krist je blizu,

protivnik svake ljudske nesreće,

pa tako i ove, zadnje u nizu.



Tamo gdje gore leteći strojevi

što šalju smrt, sigurno, naglo,

duše su samo statistički brojevi;

tamo se Nebo do zemljice saglo



da uzdigne svakog ratnika, siromaha

što trpi i pati, ali ne plače,

nego se trsi do posljednjeg daha

jer srce mu od toga zla je jače.



Tamo gdje molitve gore u tinju,

sve duše su jedno u vrtlogu rata

i ljube, i grle si svoju svetinju,

Boga i dom, sestru i brata.



Posljednjeg dana, one posljednje noći

gorjet će duša od vječnih muka,

puno duža i trajnija od zemaljske moći,

ali Nebo neće ni čuti joj zvuka.

25.02.2022. 07:10









Vjerodostojna je riječ



Latice božanske plode u duhovnosti

poput cvijeća što ga duša ne miriši

kada robuje si sebičnoj udobnosti,

ali kada Boga slaviš, blagoslov udiši.



To je meni lekcija za svježe staze,

posute su latima i kamenčićima grubim.

Bose stope slobodno mi njima gaze,

vjerujem Ti, Riječi, i Pisma Ti ljubim.



Historijski mi zavjet postade već danas,

svjetlo istine milošću me puni.

Sjetva nam budućnosti ostala je za nas

da je Ime slavno plodnošću okruni.



Uzvišeno srce, dobro djelo, blaga riječ,

a pravednost se s vjerom spaja

da joj bude sočan plod i slatka mliječ.

Njihova se mirišljavost ne razdvaja.



Vjerodostojna je riječ sve do zadnje suze

koje u tom svetom srcu više se ne nalaze.

Hvalim Tebe, Riječi slatka, što me uze

u daljine gdje ni licemjeri već ne zalaze.

26.02.2022. 23:25















Pepelnica



Misli umom prolaze,

kao ptice lete

poslije kiše.

Golubice dolaze

i mnoge mi prijete,

samo jedna mirno diše.



Da mi poruku dostavi

iz blizina i daljina,

iz nizina i dubina.

Najjače me smlavi

takva srdžba njina

kao drva oštra trina.



Na odlasku blijedi

kad se molitva došulja

u to srce vruće;

druge ptice slijedi

pa mi jato kulja

naokolo kuće.



Neka, okajavam grijehe

kao umrljana rijeka

da se riješim smetnji.

Iznad moje strehe

molitva je meka,

mir mi daje u toj letnji.



U moltvi jedna misao

kao što je ljubav Krista.

Gledam onu mirnu pticu;

križ mi čitav smisao.

I duša mi bistra

dočekuje Pepelnicu.

27.02.2022. 15:15



















Za to malo ljubavi



Gitare se čuju instrumentali,

a ja čekam, čekam čas

da Ti pođem na taj susret mali,

da u očima ti vidim nas.



U taj moment nije važno

što se vani uokolo zbiva.

Ti si moje srce snažno,

moje pismo što u boci pliva.



Pregršt prisjećanja sad ne vrijedi,

niti ono nadanje postoji

da će naći tebe duša koja blijedi,

koja sva bez glasa u tišini stoji.



Kao da se stvarno zbilo

to u čemu vrijeme provodim u nadi.

Svaki put je kao da se nije snilo,

moja ljubav ti ustrajnost gradi.



Uskoro će stvarnost gruba

naići u život moj od praha,

al' u Bogu našem, što je Ljubav,

živjet ću za tebe, moliti bez daha.



Za to malo ljubavi u svijetu rata

isplati se sve učiniti za ljude.

Tko zna kome ću otvoriti vrata,

tko zna što ću reći kad se i to zbude.

28.02.2022. 17:12





















Žetva suza



I pri snivanjima, na Te duša pazi,

i pri neredima, uvijek Te se sjeti

u tom Zakonu što ga dušman gazi,

u tom Svitku kojim zemlja prijeti.



Za njih pepeljenje moje započelo,

kostrijet mi i tako duša uvijek prti.

Ovo, što se krvlju ovdje zapodjelo,

kao da je dar života, žetva smrti.



Tako uzak štap to sada podijeli

na dva različita ljudska stanja.

Roblje sije suze, a život su požnjeli

da bi istinita bila svaka naša sanja.



Zloduh priliku sad svaku čeka

da se okoristi i povuče mnoštvo

gdje je predaleko bistra rijeka,

Tvoje čovještvo i Tvoje boštvo,



ali od Tebe se, Kriste, sakrit nikad neće.

Praštanje mu Tvoje nije stiglo do ta uma

jer bi proplakao sav od lude sreće

i svim dušama bi služio bez ijednog šuma.



I dok pokajnici poslužuju anđeoske zborove,

sanjam Tebe, sjećam Te se, te Tvoje ljepote

što je izbacila lovore i donijela borove,

masline i palme, sve za nadu i za sve živote,



posebice one što su neutralni sada;

a kad treba nekog porobiti, oružjem svi zveče.

Ti i ja, naša vjera, naša ljubav, naša nada

jači su od svega, i od suze koja peče.

03.03.2022. 09:31











Ista količina, veća množina



Ti, najdraža mi ljubavi od meda

što se košnicama uzaludno išće

jer prohujala su ta vremena reda,

jer je drugo sjeme, nije isto lišće;



jedina mi svijetla zrako

što se tminama zrcali

kad je tijelo slabo, a srce je jako,

položit ću jedan račun mali.



Dužna sam ti neke molitve za sreću

jer mi nismo zbog toga se sreli,

jer vojnici uvijek u pohode kreću,

umirući napuštaju mrzak život cijeli.



Dužna sam ti mjesto žrtve bezbroj poljubaca

jer se traži igara i krvi,

i na tenkove se baca mnogo cvijeća i rubaca;

zemlja ledena je, svijet se mrvi.



Ipak, ništa dužni ne možemo biti

jer smo blagovali Krista

koji nas je poželio takve poroditi

da smo uvijek Crkva ista.



Umire u meni na tom križu svome,

križu našem što ga pokora donese

da bismo i poživjeli uskrsnuću tome

kad se duša milošću istrese,



kad se okovi raskinu

i kada se gladuje zbog posta,

kad se žeđa vinu

i kada se pomazuje gosta.



Ostani mi ljubav moja radi mene,

radi sebe, svetih, radi molitve ustrajnosti

što se postojano vrti poput sjene

koja postoji zauvijek u toj tajnosti.



Možda sada moram se ispričati

jer mi ljubavna balada ni sebi ne sliči.

Nisam željela se isticati,

duša mi se samo Istinitim diči,



i u misli, i u slutnji, propustu i djelu.

Znaj da ostajem u Riječi,

da sam pratila Ljepotu cijelu;

takvo stanje nikad se ne priječi.



Još za dana uvijek u tom križu se ogledam,

ali sve je manje mrtvila, a više života.

Što sam bliže želji da se predam,

to mi lakše šapuće ta božanska divota.



Znaš li da me davno izabrao,

još se dobro sjećam toga.

Mene oduzeo i sa mnom je sabrao

vjeru što se množi radi svoga Boga.

05.03.2022. 00:29















Pjesma sveopće ljubavi



Ljubav naša rađa se od Majke

i od njena zagovora, oštra,

silovita usred silne hajke

gdje se ne poštuje Korizme i Posta,



da bi ojačala one koji Bogu služe,

kojima je Gospod preveliki štit.

Znaj da za te u mom srcu cvatu ruže,

jer mi dijelimo tu istu, katoličku bit



od koje se nikad ne rode agresije.

Po tom znamo da smo djeca Svjetla,

djeca Božja što im uvijek sunce sije

protiv svaka nepoćudna vjetra.



Za tebe se nikad neću kleti,

ali vrlu snagu iz Neba prizivam

kao što to čine pokajnici sveti;

svoju ljubav stoga nikad ne prikrivam.



Gospod nam je dao zakon, veze kao znamen

kojima smo neraskidivi u povjerenju,

a da nismo srušili ni jedan kamen

jer je Sveti s nama i u našem oživljenju.



Znaj da molim za te najvećeg na svijetu,

snažnog, milosrdnog Boga svemira

i zemlje što još uvijek kruži u svom letu,

mada pružaju nam prijetnje rata i nemira.



Ljubim te odavno i kad progovorim;

neznatna je moja osoba u svemu,

al' je ljubav jaka jer u Bogu zborim,

jedino od Svetoga osjećam tremu.



Ne gledaj na grijehe, Bože blagi,

nego množi vjeru svojih slugu.

Beskorisna duša za Te, Kriste dragi,

čuva ljubav, radost, zahvalu i tugu.

07.03.2022. 05:15

























Čudotvorni mir



Odricanje od navezanosti,

od svih, onih loših ili boljih,

svakog novog dana što se rosi,

donosi slobodu mojoj volji,



mojoj radosti života mi u Kristu.

Jer za takav Dan te Muke

ništa drugo nema vjeru čistu

koja otvara se kada širi ruke



koje streme prigrliti samo Sina,

a u Njemu vrijeme, čitav svemir.

Nema više niti kruha, niti vina,

nestaje mi svaki nemir.



To je poniranje radi Tajne davne

kada Sina preda za spas življa,

i sve staze sad su savršeno ravne,

ne trepere kao neka narav divlja.



Kratkim, teškim putem Tebi ću se odazvati

jednim „Da”, jednom odrješitom odlukom

koja može vjetroviti zalet duši dati

kao strijela, odapeta snažnim lukom.



Ničeg nemam, samo tu slobodu golu,

dar od Krista koji nisam nikada zaslužila.

I samo je jedna još mogućnost na tom stolu,

predati se Križu da bih se rastužila,



mada uvijek probudi se radost živa

kao gorivo i pogon kojim ljubav guram

prema Muci koja nije ni za koga kriva

i s kojom je prestala ona divlja ura



besmislenih vrzmanja u povijesti svijeta.

Da si dirnuo me, to je malo reći,

kao pravi Čovjek koji nema više ljeta,

a svima će bezbrojne živote steći.



Šturo samo Čitanje je, samo slovo,

a tako je slobodan Ti pjev božanski

što ulazi mi u dušu kao stanje novo,

slatko – gorko, kao neki mir poganski



što se kao iznenada preobrazi

kao kada nestanu sve uze,

koji me u duši potpuno porazi

gdje bez prestanka mi liju suze.

10.04.2022. 06:23









Ognjeni čas



Ognjem Duha si me, Kriste, privukao,

kao Sila koja rađa dijete svoje;

čitav puk, materiju si povukao

prema tom Oltaru od ljubavi Tvoje.



Jedva si me dočekao, doveo u Dvore,

izabrao da mi dobrodošlicu Ti očituješ;

ljubav obuze nas kao snažno more

da pokažeš da mi dušu čuješ.



Strpljivošću čekao si kušnji mojih kraj,

strepio nada mnom poput Oca

koji bdije da Mu dijete ne izgubi raj

što se zatvorilo usred koca.



Kad si stigao do moga srca,

prizna meni sve te teške dane,

da me neće spasiti od grča

kaplje moje, kao Hostija slane.



Ognjem Duha si me, Kriste, privukao,

kao Sila koja rađa dijete svoje;

čitav puk, materiju si povukao

prema tom Oltaru od ljubavi Tvoje.

12.04.2022. 14:49













Čestica na Križu



Rekao si da mi praštaš sve,

pozvao me na te slavne Riječi

jer Ti plamtiš uvijek za mene

pjesmom koja meni dušu liječi



i od koje nikad žedna biti neću.

Tvoje slatko piće Duha daje tijelu

život radi rasta, bestežinsku sreću,

i obuzima me kao važnu, sasvim cijelu,



baš onakvu kakvom si me zamislio:

da Te grlim na tom kraju Tvoga Drva

gdje bi zamalo i od mene Ti zavisio,

od sve životne punine tim životom krvav.



Žeđ me vodila po pustarama

gdje je nisam znala ni utažiti.

Nađoh Te na ustavama

gdje si Ti me, Kriste, htio svu osnažiti.



Podučavao si me o tome kako piti,

kako uzimati Tebe, kap po kap,

veoma polako, bolno, kao biti.

Iz mog duha vraćao se Tebi hlap.



Dugo gledala sam kao neku tajnu

duhovnu tu egzistenciju i svijet.

Bijah slijepa za tu kaplju sjajnu

što je rosila na zemlji kao cvijet.



Držao si me na dlanu cijelo vrijeme,

koliko je bilo potrebno u mojim fazama.

Bila sam Ti sitno krhko sjeme,

a ni sad još ne znam na kojim sam stazama.



Ti si Onaj što u život moj je upirao,

čak u strašnom samrtničkom vrenju.

U Tebi sam bila kad si umirao,

a Ti sa mnom bje na mom krštenju.

12.04.2022. 21:35



Pustinjak



Uvijek sam tamo

gdje te prate apostoli

nepoznatim plamom

što ih osokoli



kao što i dušu ovu

svu rasplamti

na nebeskom krovu

besjeda Ti što se pamti:



„Krv je moja piće

za živote ljudi;

uzmi moje biće

i zaljubljen budi.



Nosi moje Tijelo

i obuci te sandale

za poslanje cijelo

preko sve horizontale.



Evo Sluge Božjega,

evo, Janje u sredini,

pokraj pobjednička stijega

na sakralnoj ledini!”



Pri Tvom drvu, pri Oltaru

Tvojih riječi su junaci,

sastali se u tom daru,

makar već se mrači.



Ostani zauvijek, zbori,

slušaju Te učenici

što ih ljudskost mori.

Slabašni smo podanici,



al' su jake sile

uprle se protiv nas,

svih barjaka vile

silom nude spas.



Protiv Tebe, Kriste,

ovaj svijet se vrti,

protiv istine Ti čiste

nude slatke smrti.



S Tobom prići svakom danu,

s Tobom u vremenitosti biti,

Tebe nosit na svom dlanu,

Tebe, Kriste, puku podariti,



kakva muka, kakva čast!

Kupolo u zvjerinjaku,

svećeniku Ti si slast.

Vječno Srce kuca pustinjaku.

14.04.2022. 14:50

Dodir Muke



Probudi moju ljubav za se,

razbudi me Ti svojom Mukom

kojom uzeo si moju dušu na se,

koja dotiče me probodenom rukom.



Nemam odgovora, ravna trnju

ili krvavome Tvome potu;

nemam sliku još od ove crnju

gdje si ispunio Pisma svaku jotu.



Slabost moja dok teturaš

sve je veća i sve više tijelo dršće

dok Ti grijehe svijeta guraš,

dok zbog mene na Golgoti Ti posrćeš.



Razapni me preko svog božanstva

da Ti čujem Srce kako zove

da se uspnem preko sveg poganstva

i da padnem nice zbog ljubavi nove.



Ne preostaju mi mnoga htijenja,

nema nagodbi, ni ustupaka.

Moja oholost i srdžba sada strašno jenja,

sad mi ne daj srca naopaka.



Ne popuštaj, molim, mojoj duhovnoj sljepoći

jer Te znam iz onog drugog Brijega

gdje si preobrazio se molitvenom moći,

jer ne poznajem ni jedan razlog bijega.



Priljubljena Tebi da me spasiš

već sam predaleko stigla, Kriste,

jer Te žeđam kad mi se oglasiš.

Uzmi sad iz vjere moje tragove od duše čiste.

15.04.2022. 07:23









Kad prelomiš kruh


Vjera se ne sastoji od praha,

u njoj ima dosta tuge,

malo Božjeg svetog daha,

sjećanja na duše druge.



Mada mir u duši daje,

nemirna je, uvijek čeka,

gleda život kako traje,

velika i važna rijeka.



Kad prelomiš kruh preda mnom,

znam da došao je čas

da se vratim onom trenu tamnom

što si ga odredio za nas.



Svjetlo si mi donosio,

a bilo je tako strašno

jer si rijeku odnosio

da Te mogu vidjet jasno.



Hvala, Kriste, za sav strah,

i za poniznost mi čednu

koja nasta kao zadnji dah

prije ulaska u zemlju lednu.



Tek sam poslije znala tko si,

da si Onaj što me ljubi

ognjem koji dušu rosi

i životom svojim što ga gubi.



Sanjat ću Te vjekovima,

ali jednom Ti ćeš stići,

znam već kakvim tijekovima.

Znam da ćeš me u vis dići.

19.04.2022. 21:39







Pusti me da tražim



Pusti me da tražim,

zaustavi me na pola puta

da se nadom već osnažim,

da me čežnja ne proguta.



Vodi me po cvjetnim poljanama

stazicama koje nisu ugazili

da mi pukne nova panorama

kakvu nikad nisu opazili.



Dopusti mi da Ti budem službenica

u toj šetnji, vrlo neobičnoj,

gdje bih bila nevidljiva družbenica

svakoj travki, zemlji vičnoj,



pa da odvedem je Nebom rasti

kako bi preživjela nas, ljude,

i da oblak ne bi tmasti

zabranio travki da tu bude.



Ne dopusti oblacima sivim

da zasjene sunca zrake,

pad i uspon pod kojima živim,

suton koji nosi nove znake.



Jer tu nisam jedina ta koja želi

brzo proći preko mosta

gdje se samo otrov dijeli,

gdje je globusu već svega dosta.



Daj nam zemlju Sveta Duha,

vrlo dobru zemlju meku

koja dijeli vječna Kruha

svakome tko naiđe na istu rijeku.

22.04.2022. 19:11

























Dvorac Milosrđa



Sanjat ću Te opet, ljubav moju

i moj život od velike Milosti.

I da imam dušu bilo koju,

saznale bi za Te svake kosti.



Svaki život Milosrđa plod

da se cijeni, da se štuje,

da postane nebeski rod

i da zemljom odjekuje.



Srce nespoznatljivošću okrunjeno,

Krvi Krista spasonosna,

što je ovdje smrću okuženo,

to je nova duša plodonosna.



Tu, gdje smrt se samo slavi,

Smrt je Tvoja nam zametak dala

najsjajnije sreće da se Tebi, Bogu javi

da bi svoje grijehe opravdala.



Da od puke prašine i zloće

nastane odjednom samo raj;

da se spasi tko god hoće

i da putuje u nezamisliv beskraj,



da se samo svetošću ukrasi

koja donosi sazrijevanje od svijeta

od kojeg se svaki život spasi

usred boli pakla kleta,



ma koliko da je loš i bijedan.

Prelomljena trska opet sukne,

svaki život neopisivo je vrijedan,

plamen koji tinja opet bukne.



Hvalim Te, moj Bože, života mi Tvorcu,

što si pozvao me iz ništavila

da prebivam vječno u tom Dvorcu

gdje se moja duša s Tobom sastavila.

24.04.2022. 17:25









Sakrament čovječnosti



Pronaći ću što ne želim reći

onog Dana, one svadbe sjajne;

rijeku onu neću moći prijeći

ako nosim bilo kakve tajne,



osim tih otajstava svih što me prate

i koji su tajna neopisiva za govor,

i koji mi dušu, srce vrate,

koja proriču mi mirisavi lovor.



I još ljepše, i još veće

stvarnosti od kojih plačem, gorim

jer ih kušam poput istinske te sreće

što me uči da Ti progovorim.



To je tajni kanal, naša nevidljiva spona,

tako čvrsta i tijelom dodirljiva;

načinjena ognjem koji zauzdava Krona

i u vječnosti je, sva pomirljiva.



To je spoj nam i pupčana vrpca

koja ne može se rastrgati, rastopiti;

to je odraz neba poput ona Rupca

i toliko vruća, ne može se utopliti.



Od njih nestaju mi krive riječi

i pogrešne misli, loša djela;

i od njih se svaki dah izliječi

kao neviđena rana duha vrela.



Molim, Kriste, Jaganjče od Boga,

Sakramentu putovanja k čovječnosti,

izbriši mi što je pogrešnoga sloga,

pa da čuje uho samo glas Ti od vječnosti.

25.04.2022. 21:23























Vrijeme molitvi



Utihnule vrane

podno mračna svoda,

antene kao grane,

kao jarbol broda



nevidljivo strše

maglovitim obzorima.

Vrapci se trse

nad zatvorenim prozorima.



Sunce se očekuje

svakoga časa

i prazno odjekuje

leteća trasa.



Duša čeka,

na radost pazi

kao tugaljiva rijeka

na Mliječnoj stazi.



Dobro je vrijeme

za sklapanje ruku,

za molitvi sjeme

u noćnome ruhu.



Od svakoga zla,

Kriste, oslobodi nas;

od svih predviđanja

da ne slušam glas.



Jer sada će svanuti

Tvoj odgovor,

Uskrs će granuti,

siguran pogovor



svake lamentacije

ovoga naraštaja.

I slušat će nacije

riječ Tvoga navještaja.

28.04.2022. 03:38























Izvor života



Duši si mi, o, Bože moj, život dao,

na sionskim vratima mene si rodio.

Poučio si duh moj da bi Te znao

i strune mi duha po sebi ugodio.



Vode života iz Tebe teku mi, Stijeno,

pustinjski izvore svjetla u tami

kojom lutah kao zamršeno vreteno

jer ljudi se ne mogu spasiti sami.



Jer uzalud bijahu svi moji trudi

dok me ne pozove Ti kao svoga sina:

„Na uskrsnuće života ti moja budi,

tebi ću dati reda i mira, kruha i vina”.



I sada mi duša živi na vijeke,

smrti ja više ugledati neću

jer si me poveo preko rijeke

i vječnu si moju rasplamsao svijeću.



Poželim li radosti, Ti si mi, Isuse, sve;

tražim li pravdu, Tvoja me desnica štiti.

Ti natapaš ljubavlju sve moje izvore,

u Tebi mi je utažiti žeđi i zauvijek biti.

05.05.2022. 02:47







Duša iz davnina



Otkada me Ti pozove, postade mi utočište

kakvo nemaju svi sveci uvijek i po svuda,

mada Ti si, Kriste, putnicima konačište,

svakom povratniku Ti si rodna gruda.



I meni si anđele čuvare dao

da mi služe kao pustinjski vodiči.

Za čim žeđala sam, sve si znao,

zemlja nekako mi već na nebo sliči.



A dok nisam Te poznavala još, Oče,

bijah kao otrgnuta sva od svoje biti

kao duša što je konopci od smrti koče,

poput prelomljene trske koju žele pregaziti,



mada ljubav svoju nosila sam istinito,

ali sama, usamljena usred svijeta kao srna.

Ne vrijedi to puno gdje je srce incognito,

gdje se siromahu duhom sprema hajka crna.



Ti si me odvojio od moje konačnosti,

sada ovaj, drugi život od mene je nastao.

Slabo srce si popunio mi svjetlom odanosti,

moj se stari čovjek s Tvojim Duhom sastao.



To je bio susret eksplozivan,

bacio si me u oganj svoje ljubavi u vjeri

što je, iznad svega, bio oganj pozitivan

jer si spasio me od svih ljutih zvijeri.



Otkada si pozvao me imenom u tajni

koje bijaše mi upisano Tebi od davnina,

Ti si postao mi duši kao biser sjajni

što mi uvijek svijetli sred krivina i ravnina.

07.05.2022. 22:28




Putem spasa



Tvoje lice, kao slavni sjaj,

ugledat ću onog dana

kao cilj na putu gdje je raj,

gdje me prati svaka rana



kao znak života, vječne sreće.

Tvoje ruke, kao raskriljeni šatori,

iznevjeriti me tom životu neće,

niti kad nastupe opći zatori.



Tvoje srce, duhovna mi stijena,

božanskim se glasom javlja

da me podiže iz zemlje sjena,

moju ljubav nikada ne zaboravlja.



Ova duša, s Tvojim srcem srasla,

jedno je sa svime, poput svetog puka,

kao snažna sila što bi vijekom rasla,

navikla na posluh uslijed progona i muka.



Tvoj sam izabrani narod, Kristov Oče,

to mi dozivaš u srce svakog časa,

kad mi vino Tvoga milosrđa toče,

gdje je dostojanstvo našeg spasa.

16.05.2022. 08:04







Gore srca



Pjevat ću Ti pjesme časne,

mada srce ne zna sebe izreći.

Za tu ljubav nema riječi jasne,

samo Križ se može više steći.



Samo milosrđe oslobađa

svaku emociju i afekte jake,

i nebeske misli rađa

koje dublje su od duše svake.



Moli za nas, Marijo, ti, Djevo draga,

da nam otvore se obzori, vidici,

da mi stopa prijeđe preko tvoga praga,

da mi duša sve to više tvojoj sliči



da ti Sina mogu gledati bez stanke,

da Ga mogu uvijek pridržati,

zagrliti naručju mi ruke tanke,

na životu sebe održati.



Prišapni mi pojmove, imena

kojima Ga oslovljavaš,

što Mu govoriš u jutra snena

kad si opominjati Ga dozvoljavaš.



Tvoga duha Isus se napajao,

svojim nam je Duhom predao sve tvoje.

Ljubiti sve vjerne nije zdvajao,

već je uzdigao ih na sveto Srce svoje.



Pjevat ću Ti pjesme, Kriste,

da TI iziđem u susret uzdignuća

i po srcu naše Majke čiste

da Te gledam slavom Uskrsnuća.

16.05.2022. 20:30





Spas od mreže idola



Okružena važnim predmetima,

omeđena dragocjenostima,

potrebom za spasom što je duša ima,

dozivam Te, Bože, među ljudima



koji prisutni su ljubavnome dahu

da me duhom svojim bude,

da ne poklanjam se općem krahu

pogleda mi koji naokolo blude.



Rekli bismo, nema jakih ovisnosti,

ali križ je vezanosti ovdje težak;

mnoge kušnje u svojoj su povijesnosti

kao nepoderiva i čvrsta mreža



koja stvara ožiljke i kožu stalno žulja.

Stoga, ako je i stih mi neprikladan,

iz njeg barem žeđ za Tobom kulja,

mada sigurno mi nije uvijek skladan.



Jer, na kraju, Kriste, Ti se uvijek odazoveš,

pomažeš mi užad mreže raspršiti,

daješ izraze i stihove mi neke nove

da ih mogu nekako i dovršiti.

I kad gubim u svom tijelu snagu,

kada pogledi me raznovrsni peku,

i kad volja mi još postoji u tragu,

Isuse, Ti donosiš mi svoju milost meku,



postepeno, neosjetno, kao sitnu kišu;

Ti mi šalješ Duha, kao snijeg se tihi sipa,

pretvaraš mi napore u silu višu,

iznad svih idola ili praznoga kipa.

20.05.2022. 01:16











Visovi vjere



Onih su dana dječica skakala,

čuli se i glasovi neki iz noći,

a Radost je tiho u sebi plakala,

pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”



Neki dječaci su veselo svirali,

prateći djecu kroz široko polje,

a starci su svoje suze otirali.

Radost se tješila da bit će bolje.



Tada su svi nekamo nestali,

u srcima ostala samo sjeta,

a trava i cvijeće su rasti prestali.

Došlo je doba novoga ljeta.



Ljubav se pojavila kao prasak,

kao kraljevna vedra i sjajna.

Spustila se na polja kao dašak;

gdje li se skrivala, ostaje tajna.



Blagoslovljene suze stale su sjati,

jedna po jedna, izvan svake duše.

Djeca i starci su stali pričati

kako se s neba zvijezde ruše.



Napunila duše i polja bez mjere,

i starce, i djecu, i one dječake,

a Radost se uzdigla u visove vjere,

slijedila Ljubavi korake lake.



Toga su dana djeca skakala,

sve tiši se čuli glasovi noći,

a Radost je potajno plakala:

„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.

01.06.2022. 13:05



Slavit ću Te, Duše Sveti



Riječi moje i moj stih

nisu zaista odavde,

nego samo čula sam za njih;

to je bio dašak Pravde,



odaziv mi Riječi kad je zazvah,

neprimjetno iz dubine.

Kad bi ljudi znali zauzeti dah,

kraljevi bi bili te širine,



poslušnici Volje koja ljubi.

Niti čežnje, niti žeđi,

samo da se ne izgubi

što su predali nam pređi.



Pjevat ću Ti, slaviti Te, Duše Sveti,

Riječi što je ubirem sa svoga uha,

jer sam slijepa kada bi me speti,

jer sam dugo bila kao gluha.



Na Tvom narječju ja sanjam,

i u Tvojoj postelji se budim

kako Ti se, Kriste, klanjam,

i kako se oko Tebe trudim.



Jedini si zakon tu, u gradu

gdje na Tebe duše samo odmahuju.

Nose Te na svaku paradu,

al' Te ne poznaju i ne štuju.



Blagoslov si, srce mi Te hvali,

moje si imanje, baština i obećanje.

Tvoja božanska me ljubav pali,

moje tijelo, život, razum i sjećanje.

04.06.2022. 19:28



















Ljubav svih ljubavi



Ne preostaje na ovom svijetu

nego čvrsto držati se Tvoje snage,

tako sačuvati život u svom letu

što je pao, Kriste, sav u Tvoje ruke blage.



Srce gleda Tvoju ljubav i sva Tvoja čuda

duhom što ga oplemeni nebesnošću,

ognjem koji budi život uvijek i po svuda,

neizrecivo me preporađa odanošću.



Velika si Tajna, a svakoga dozivaš

da u Tvojoj luci nađe put do neba;

odaješ se duši i u njoj se skrivaš,

Ti si jedino što čovjek treba.

Božanska Ti ljubav svoju djecu nađe

pa se dijeli njima poput zublje

što u tmini do dubina smisla zađe,

do dna srca i života, i još dublje.



Naraštaji puka Tebe, Bože, pamte,

blaženi sa svojim darom.

Ljubav si svih ljubavi što plamte

istinskim i trajnim žarom.



U Tebi smo, Kriste, jedno tijelo

gdje ne vrijedi ništa samo slovo.

Duh nas krsti da Te imamo za jelo,

Duh nas gradi u stvorenje novo.



Govor Tvoj je opor, tvrd i gorak,

ali iz njega se vječna duša rodi.

Vidim Tvoje srce i čujem Ti korak,

Dušo moje duše, Ti me još pohodi.

06.06.2022. 04:18



















Putevima vjetra



Oče naš, čitam Tvoje Svitke,

slušam pjesmu Tvoju koja blaži,

pratim riječi Tvoje pitke

da se Tvojom milošću osnažim.



Žeđi moja, moja stalna gladi,

Ti me, Kriste, vodiš gdje se ne zna

onaj put što se u mom srcu gradi

jer me hraniš i utažiš čak i usred sna.



Pravednost je Tvoja moja hrana,

mir od Tebe teče mi u čašu,

u taj kalež spasenja što se s Križa grana

i ka meni šalje radost našu.



Tvoja djela u meni se slave,

Tvoje meke kiše plode zemlju moju,

dar za sva blaženstva iz ljubavi prave

kao što je čežnja da posvetim vjeru svoju.



Na tom križu cvate nadnaravno cvijeće

koje miriše nepojmljivo i prodire do korijena

jer me čuvaš radi istinske i vječne sreće

kao što je zaljubljena ova duša snena.



Sve Ti dajem i sve činim, sebe Ti prepuštam,

da me vjetrovima nosi ta nebeska lađa

putevima Tvoje volje što silazi s Tvojih usta

da od moga praha vjekovima mene rađa.



Ne moram ni znati kako dalje plovi,

niti kada mi je doba na obalu sići,

niti kamo nose valovi me ovi;

gdje god bila, duša će mi k Tebi stići.

09.06.2022. 00:15











Noćne dubine



Noć me budi, i svježina,

kao da sam otporna na strasti,

kao da tu vječnost snivam.

Kao da sam jedno, nikada množina.

Mračan svod na mene kao da će pasti,

a još veću tajnu kao da u sebi skrivam.



Samo ona strast je u životu mome

koja vrlo slabo, neprimjetno tinja

poput mlakosti što smeta svima,

ali nije isto što su duša, ruke trome,

nije isto što je okno podno inja,

nije isto što je neka umjerena klima.



Ova tiha vatra nikada ne vodi me u blud,

to je vječni oganj Duha, Božji dar

koji me rastali u čitavom biću.

O, kad biste znali što je onaj strogi Sud

na kojem se odvajaju buktinja i žar,

pred kojim i suncu samo zvijezde sviću!



To je zahtjev Pravednosti svete

gdje se dragovoljno poštuje sloboda

ako duša za slobodu zna.

Nije potraga užitka, vrli svijete,

već je vatra koja uvijek nosi ploda

što ga samo žrtva odricanja da.



Je l' ti draže izgorjeti u zemaljskom prahu

što ti nosi samo okuse gorčine,

prolaznosti, zaborava

ili slađi ti je miomiris u proljetnom dahu

što u sebi nosi klicu rodne jesenske jačine

od koje još preživljava zima prava?



Noć me budi, osvježenje ljeta

koje žegom svojom prosi kaplje rose,

a u moždanima dodir laki.

Lijepa li je, puna strasti tmina sveta

što joj anđeli duboki značaj nose

kojim razbuktava srce Bog mi jaki.



Radosti mi potpuna, ti, mirna noći

što mi crtaš krošnjama sve vidokruge,

Duše Sveti koji mene vazda budiš,

ta tišina i mrklina morala je doći

kao znak da duša ulazi u mirne luge

gdje mi kraljevstvo nebesko nudiš.

06.07.2021. 02:19













Meso i Krv kraljevstva nebeskoga



Na zemaljskome si križu, Bože, razapet

kao Rana neba, otvorena za naš spas,

iz koje poteče novi savez svet

od kojega pada Milost na sve nas



i na čitav postojeći stvoren svijet.

Razapet si, Kriste, Bože, Oče naš,

da bi nestao nam grešan usud klet.

Kad će prestati nam kob, samo Ti to znaš.



Zemlju natapa Ti Krv kao pitak potok,

kao rijeka vode Tvoje što dostigne svima

da se Tvojom smrću krste, da ne budu otok,

već da postanu nadolazeća plima



što će preplaviti zemlju cijelu

da se rumenošću svojom blista.

Ti nas učiš svakom dobrom djelu

i od Tebe duša postaje nam čista.



Zrnje gorušice bacio si na me

i sad raste kao nebeska mi zgrada,

poput drveća i ptica koje lete za me,

poput poslušna i vjerna stada.



Sjeme gorušice rasipa se naokolo

i kraljevstvo raste, rodi i plodi;

ptice kao riječi Tvoje stale su u kolo,

a svaka me na svoj način k Tebi vodi.



Razapet si i ta Krv iz Tebe kapa

svakom putniku što traži poput stvora slijepa.

Tvoje Meso blaguje se poput prozračnoga hlapa,

Ti, si, Kriste, vječna životvorna okrepa.



Slatko li je te nebeske Tvoje Krvi piti,

kakva sreća, kakva li blaženstva i lakoće!

Lijepo li je, Oče, u Tvom srcu biti,

a tako je gorko ne poznavati te Tvoje slatkoće.

15.06.2022. 08:21



Pobjeda molitve



Sunčanim stazama našeg prijateljstva

prostiru se svilenkaste niti

sjajem snažna prosvjetiteljstva

koje nudi uvijek svježe „imati” i „biti”.



To su stjenoviti puti, ali pravi,

mada ne vidi se kako hrle.

Široki su i sa ciljem što ga Nebo javi

jer se staze naše s Kristom grle.



Volim znati kada moliš za me,

kad se za nas isparavaju te stijene,

kad mi srce zatreperi usred tame,

kada Duh dolazi Božji baš na mene.



Volim čuti riječi kojima me budi

nevina ta, čedna Majka koja bdije

da nas ne prevare zvijezde ili ljudi

kada vjetar vije i kad kiša lije.



Često pitam Boga dragog za te

u tom našem molitvenom spoju

što ga sve nebeske ptice prate;

tu nalazim potvrdu za ljubav svoju.

15.06.2022. 23:54









Oluje dolaze



Oluja se sprema

da zemlju pohara,

a duša drijema

prikrivena žara



dok omara tlači

srce i dah.

Obzor se mrači,

to ljetni je krah



s teškom prognozom.

Crveno upozorenje,

uzbuna s dijagnozom

za pokoljenje.



I, dok se sniva,

vjetrovi bijesne,

cesta sva pliva,

cijevi su tijesne.



A vremena ima

preko mjere

i sve se snima,

ali bez vjere.



Njoj ne može prići

kamera tanka,

ni zvukove stići

iz lagana sanka.



Sve se prati

na zaslonima

da muka se skrati

u zaklonima.



Nitko nije siguran,

traže se greške

i život je tmuran,

a noći teške.



Zlodusi kreću

Boga pobijediti,

ukrasti sreću,

vjeru povrijediti.



Nečiste savjesti

sve veze lome

da pometu svijesti,

da ih sve zgrome.



A jedno treba,

kraljevstvo moliti

što silazi s neba

Duha proliti.



Šminku sam stavila,

umila lice

i srčano slavila

s malo drhtavice;



mnogi razlozi

za spokoj moj.

Lažni bozi

kao muha roj



bježe pred svima

kao da nema reda

i kamera snima,

a Bog sve gleda,



čuje, oprašta

ako tko hoće,

mada ispašta

ljudske sljepoće.



Idućih dana,

zaspali ljudi,

nudi se Hrana,

tremor se budi.



Oluje dolaze,

šteta se broji.

Blagdani prolaze,

Euharistija stoji,



vječna i neponovljiva

za ljudski rod,

za život obnovljiva,

grmi nam svod.

16.06.2022. 23:04















Ljubav Boga Oca



Slabosti, milino, sjaju mojih večeri,

oko nas ponestaje ometanja i šumova;

jači glas je Tvoj, namisao mojoj vjeri

da večeras ostane bez mlakih kumova



i bez brige, i bez bojazni za neke drage ljude

jer na sigurnom se kraju duša ova ukotvila,

mada sama sebi buku stvaram i sve krive sude,

mada prašina sam koja se sa tijelom urotila.



Isuse moj, Srce prepuno te sve miline,

dah me Tvoj pridiže i nosi u visine,

snažno grmiš kao kad mi munja sine,

a ne čujem groma usred nastale tišine.



Klijetka trza se, treperi; ono što mi u njoj teče,

to je volja Boga Oca što me sada proziva;

ono što je stalo u njoj, to je sve što meni reče,

da me Duhom takvu snenu ljubav doziva.



Svi mi znalci smo za te manje važne teme,

hrabri svi kada doba je od silne pameti.

Sve što znamo, to je nama samo breme,

to su dosadni i smiješni nameti.



Ipak istom riječju naziva se naš Kreator,

Tata moj što vidi kamo smjera licemjerje,

a isti je izraz kao da ta ljubav je predator,

a ne Život, Duša Tvoja, nježna kao perje.



Pod tim silnim udarcima takva slabost,

takvo milosrđe božanskoga vrta,

takvo praštanje, a sramotna nagost,

takva krajnost i granična crta.



Kao milje Oca svoga, Ti nas k sebi uzimaš,

pod svoje okrilje i zaštitu od zloga.

Nama, grubima, Ti, Kriste, sve oduzimaš

i tek tako ostaje nam ljubav Boga.



Ljubav bez pameti, a ne može bez uma,

ne može bez ognja Duha koji se ne gasi.

Jača od sve buke, slabija od svakog šuma,

daruje nam spoznaju i bitak što ga spasi.

17.06.2022. 23:27








Lastavičje gnijezdo



Jabuke i dunje,

i mirisi stari

kao kiše, kao munje,

kao s neba dari,



a na vrhu citadele

lastavice lete,

kao jedna su, sorele,

nikome ne prijete.



Kamenje i krošnje guste

prepliću se od davnina,

i ceste kao staze puste,

a jezero kao ravnina.



Sveto mjesto

zaklon je i dika,

razvije se često

kao groba slika,



mramorna i sjajna,

gdje je vječno breme,

gdje je Krista tajna

kao uskrsnuća sjeme.



Vjetrovi blagi

kao zore rane,

i lahora tragi

kroz dvorane



kao prošlost huje.

Plesna bajka,

a daljina čuje:

ratnička hajka.



Kao u početku

na tom Dvoru,

i potomku, i pretku,

i jezeru, i moru.



Svi bi rado

i te lastavice

što za malo stado

svijaju se nemilice.

In memoriam matris meae

25.06.2022. 14:08







Povjetarac u kostima



Evo, opet u to rano svitanje se budim

i za disanje se u tom hladu spremam.

Duh mi Sveti ne da da se kudim

jer ja noću takve smetnje nemam



kao što je omarina otežala ljeta.

Tu, pod krovom, duša shvaća

da je strpljivost još jača neg' poeta

što se uvijek zapisivanja prihvaća.



Slušam tuđe recitacije o svemu,

zarobljena tom opsesijom za rimu.

I praznina preda mnom me nalazi u drijemu,

ali sričem stihove i hvalim ovu klimu.



Noć je tako svijetla, svježe je i prohladno;

jedva sam to dočekala uz tek malo sna.

Ništa drugo nije potrebno za srce jadno

što ga opterećuje vrućina moga tavana.



Nemam nadahnuća, samo olakšanje.

Ljudi, kako je to dobro vrijeme

kada duša dobro vidi Božje obećanje,

a ne samo križne pute i na srcu breme.



Kako slatka tama za te moje izmučene oči,

a kroz nju se vidi sve što duša hoće.

Ona u toj kupki Boga žeđa, vjeđe moči,

ganuta do vrha svoje nebeske kakvoće.



Kako li je onom prazno tko ne čuje Krista

i kako su moždane na miru za pozornost.

Kao da mi dodiruje kožu ta Esencija čista

koja žeđa mene, i nudi se kao sveopća udvornost.



Slušam dugačke sve pjesme koje ljubav dočaravaju,

običnu, zemaljsku, s puno psovki i prostota.

Znam za Tebe, Kriste Bože, stvorovi Te očaravaju,

ljubav žive, ali ne znaju za istinu, ljepotu svog života.



Pitaju se o predmetu ljubavi svoje,

misle da je uzrok ljubavi u njima.

A u duši nose stope čežnje Tvoje,

i neće nikada tu ljubav podijeliti svima.



Škrto čuvaju se pa sve rasipno potroše,

uzalud im onaj vršak duše što u njima pati,

zove Tebe, Kriste, od kojega se okrenuše i odoše.

Ponekad se samo pitanje o duši s bolima im vrati.



Kriste, Tajno za te mnoge duše zatvorene,

jedino je malo patnje ono što ih liječi.

Za te duše što su s neba stvorene

patnja mnogima sačuva srž od Božje Riječi



jer ni spoznaja ne dođe s nekim užitkom,

već užitak prati spoznaju Ti, Bože.

I ja čeznem vijekom za tom noći pitkom

dok u srcu izjave se Tvoje množe.



Kada razgovaram s Tobom, mili Kriste,

tek mi tada lahor prodire kroz kosti,

tek u srce dirne, obnavlja mi misli da su čiste.

Tako oduvijek je bilo i bit će do vječnosti.

04.07.2022. 02:28











Zrnca jedinstva



Stihove pišem

da se rashladim,

prostoru višem

da se uskladim



koji mi daje,

koji me nosi

da mir mi potraje,

da Duh me orosi.



Ljiljane bijeli,

k tebi se stječe

tvoj narod cijeli

da molbu ti reče,



prošnju za red

u okolini,

molitve slijed

da se podčini



Božjoj volji,

da je prepozna,

da bude još bolji

i raj da spozna.



Majko nebeska,

krunicu spusti

do praha i pijeska

pa je izusti.



Ogromno štivo

za ljude u hladu,

sjećanje sivo

za dušu mladu.



Nespretno brojenje,

slaba energija

i prazno voljenje,

duga elegija.



A tako je zlatan

taj govor tvoj,

sjajan i blatan

za mir i nespokoj.



Kad pripovijedaš,

ti, Ženo bez riječi,

na prijestolje sjedaš

koje nas liječi.



U srcu prebireš

sve naše muke,

pa se ne prepireš

oko nauke



jer svatko zna

nevolju svoju,

a ti si sva

u tome zbroju



gdje zrnca nas vode

u jedinstvo.

Puno slobode

to tvoje sestrinstvo,



tajne otkriva

i srca budi,

duše doziva

pravednih ljudi.

27.07.2022. 14:03









Govor Duha



Druga izlaza za mnoge duše nema

nego da podnašaju se strpljivošću.

Svakog dana neka nova tuđa anatema

rađa blagoslovnom, prokušanom blagošću.



Što se duši više pjeni jad i ljubomora,

to je manje sposobna za život pravi

i za osluškivanje joj Duha, ptica ili mora,

i ne čuje kad se neki stvor njoj javi.



Da joj rekne za te više, ljepše stvari,

makar i za tugu usamljenu koja čeka

da joj stane život il' za novu bol ne mari.

Da je zove pod obronke neba ili rijeka



i pokaže Boga Krista običnim govorima

kao što su riječi, šum, cvrkut ili tihi valovi.

Jer svi žele vidjet sebe pod lovorima

dok stvorenja časte Onog čiji svi su darovi.



Kiše slave Gospoda, i zvijeri Ga časte,

ptice poklone se Njemu svakog časa.

Jer On šalje sunce žarko, i oblake tmaste,

a čovjeku daje izobiljem da mu napuni se čaša.



Jer Bog šalje ljude, djevojke, djecu i dječake,

sve mladiće i sve starce koji nešto traže,

koji ne znaju ni tko se krsti u riječne brzake,

niti tko se preobrazi kao Biće voljeno, najdraže.



Na vrutke ih tihane vodi, dušu krijepi,

sve za život blag i za život izobilja vječna.

Jedan, Dobri, Istiniti, Pravedni i Lijepi

daje nadu, ljubav i za život vina tečna.

26.07.2022. 18:58







Kristova kula



Prošla si lako

pokraj klupe,

došla si tako

do moje muke



da me istrgneš

iz mojih problema,

da ih svrgneš

i više ih nema.



Kako sam žestoko

tražila spas

i tako prestrogo;

ti zbliži nas



u nevolji jakoj

što je nahrupila ,

u malenkosti svakoj

koju si upila



da me izvedeš

uz veliki trud ,

dušu privedeš

na svoju grud.



Majčice slatka,

Marijo krasna,

kruna ti kratka,

a pobjeda časna.



Nema ta daha,

niti te noći

kad imaš straha,

kad nemaš moći



nad velikim zlom.

Bedem si Krista

na križu tom

i kula Mu čista.



Hvala za zagovore,

za poglede blage,

za luči što gore

sred naše sage.

28.07.2022. 07:22







Moja vječna čežnjo



Život pun je raznih imperativa,

ali duša prvo ono što joj drago čini.

To je poziv jak i potreba je živa.

Samo posluhu se Bogu, dušo, vini.



Slava Tvoja, Kriste naš, rasprostire se sva

poput zlatnih zraka proljetnoga svjetla.

Daje razumijevanje u vjeri toga kraljevstva

što ga Ti navijesti kao snažnim naletima vjetra.



Kada se pokažeš, kada se prelomiš da se dijeli

Tvoja Krv i Tijelo, duša i božanstvo,

tada malo ih je koji nikad ne bi htjeli

trsiti se ući otvoreno u Tvoje prostranstvo.



Blažen onaj tko Te prima i blaguje nježno

usred puka što Te mirno i u redu čeka,

naša Stijeno, moja vječna čežnjo,

jer sam duša što je nosi ta nebeska rijeka.



Jedino uz Tebe, Bože, može djelovati

duša što u Tvome kraljevstvu uživa:

svako dobro, ljubav, istinu će znati

jer je Sveti Duh Tvoj milošću umiva.



Hvala Tebi što sam problem socijale,

što sam čudna, bolesna i kao stara;

što sam teška svima kao duh potencijale

pa mi puštaju da srce šikare obara



koje divlje zarasle su oko duše sve.

I zidove ruši kao da su od papira

pa ih gradi kao druge spoznaje

od kojih i sama dobiva od mira.



Hvala Tebi što od moga znanja

načiniš mi ludu ljubav sve do neba

pa sam sretna i od bolesna stanja,

pa mi duši drugo više ne treba.



Jesmo li svi tako zaljubljeni ludo,

ili duhovno su lijena srca naša?

Jesmo li svi svjesni da nas nosi čudo

koje logična je, dobra nam i sočna ispaša?



Zaruči nas za sebe do vijeka,

čuvaj nama hljeba, mošta, vina

i sve ono na što ovaj puk tek čeka

dok još prati na Golgotu Sina.



Progovori ovoj pustinji da žarne,

da procvjeta, da na Ljubav odgovori

plodovima sreće, tako stvarne,

da privuče narod koji „Vjerovanje” zbori.



Preobrazi nas na vjerskim visovima,

molimo Te, topla nježnosti od žita

što surađuje sa svojim dragim sinovima,

žarko ljubi onoga tko za razlog nade pita.

29.07.2022. 21:40







Sjeme krštenja



O, tako ti hvala,

ti mene uze

kad sam te zvala

kroz vjetar i suze.



Naklon ti uspravan

kraj dobrih anđela,

i svijet ovaj ravan,

a krunica bijela.



Za ljubit mi ne bi,

ali tvoja upornost

i mir taj u tebi,

a nije udvornost,



spustiše glavu

do najniža tla

da prikriju slavu

što tvoja je sva.



A meni dade

pregršti svega

i svatko te krade.

Sloboda i stega,



kako su divne

i paralelne,

a riječi ti slivne.

To oči su smjerne



i blago gledaju.

Izravne, brze

Boga mi predaju,

nikad ne mrze.



I tko da te otkine

s moga imanja

kad srce ti gine

zbog mojih sanja?



Ispuni me snaga,

nutarnja, jaka,

ti si mi draga

poput pješaka



što prelijeće brane,

brda preskače,

donosi hrane

kao za nejače.



Odakle meni,

Majko nevina?

Nebo rumeni

Krv ta divna



na travi čuvara

pologa sva

jedinstvena para:

narod i Djevica.



Rodi nam Sina,

Kneza spasa,

naruči nam Vina

i slatka Klasa.



O, hvala ti svijeta

što pohvalu neće

zbog takvoga sjeta

koji me pokreće.



Milostiva, Božja

veličati hoće,

nabacati ložja

na vatru samoće.



Ljubiti zna

čak i mene

kao nitko nikada.

Sjaj što ne vene



dušu svu grije.

Na Golgotu ide

i putem se krije

da zvijeri ne vide,



da Boga prigrli,

moju Uzdanicu.

Svjetina hrli

da posije klicu,



a tamo bijah i ja.

Majka ne pita,

nesalomljiva,

srce mi čita.



Odnese tjeskobu,

privine na grudi,

ovome robu

slobodu nudi.



O, tako ti hvala

za dan rođenja

kad si posipala

sjeme krštenja.

02.08.2022. 22:00







Ružo otajstvena



Naš se rastanak odužio,

svako malo još te uvijek tu pohodim.

Na tom kamu koji nas je združio

tvoju vjeru svakog puta iznova porodim.



Mislila sam da će brže stići

onaj dan od žuta lišća i od leda,

uvjerena da ću s toga vlaka sići

čim okrene vjetar protiv reda



da razruši životne mi tračnice.

Tada pristigla bih na poljane grube

gdje ne propadaju nikada sve ratnice;

ostala bih bez tih riječi što se ljube.



Al' drugačiji je bio Očev plan,

druge misli, druge nade Bog moj gaji,

pa i kada pust je osamljen moj stan,

Krist me nosi brže nego tramvaji.



Oni što su zemlju baštinili

uvijek raduju se svojim konopima

jer su šatore na divnoj zemlji svili,

hvale tebe, Djevo što molitve prima.



Danas tek se vidi, tek se zna

kako snažna bila je ta sila

kad sam se u tebe ja zaljubila,

kada duša ova još je mlada bila.



Sve mi teži korak

i sve slabije mi vene,

a život je sve manje gorak

jer sve češće ti pohodiš mene.

07.08.2022. 19:13





Molitva za blagoslov



Pozvat će me Marija u svoje krilo

i pod okriljem će svetim Kruha dati

da mi ništa ne bi teško bilo

kada Krist otpočne anđele mi slati.



Pitat ću Ga zar si zvao mene,

moje ruke, usne moje, moje lađe

sada, kad su otkucaji ove duše snene

primakli se kraju od zemaljske građe?



Zar ta duga cesta velikoga svijeta

što me vodila kroz tjesnace i sve širine,

što se uspinjala smjerom duhovnoga leta,

tako brzo, tako konačno se k Tebi vine?



Reći će mi Majka Marija o svemu,

da je putovanje bilo tijesno,

da je život donio mi snažnu tremu,

ali da je okrilje mi njeno sada za me utješno.



Odvjetnice moja kojoj duša se utječe,

prihvati mi slabosti i mane

pa iznesi sve pred Sina da poteče

iz Njegova Srca struja vječne Hrane.

12.08.2022. 23:17



Jedna suza



Znam da duša, sasvim slaba,

može dati izobilje sklada.

Jedan dodir nježan, u nemoći hrabar,

može biti snaga koja vlada.



Jednoj ženi dovoljna je lepršava kosa,

mada ne zna svoju čar.

Jednom cvijetu dovoljna je rosa

da očara djecu, to je Božji dar.



Sila jaka olako sve smlavi

dok se krhka sila s mukom gura,

sa strpljenjem koje sve preplavi

kada jednom bukne procedura.



Poznaješ me bolje nego itko,

Gospodine nad anđeoskim silama,

i to moje srce grubo, naglo ili britko

što se vijekom tuče s vilama.



Zato dao si mi Bezgrešnicu Djevu

da me glatko k Tebi povuče,

da me preobrazi u mekanu pljevu,

da se srce svojim prahom tada potuče



s vilama i grubostima

od kojih mi prejako zadrhti,

i sa svojim glupostima

radi kojih zatreperi ili prhti.



Jer je meka haljina joj čedna

kao najnježnije molitvene ruke,

jer je kao moja Majka vrijedna

što je samo suzom zašla u sve Tvoje muke.

14.08.2022. 22:15





Duhovni hram



Radosno se k Tebi, Kriste, privijam u duši

dok Te blagujem u Tvojoj jednostavnoj riječi

što me prosvjetljuje, što mi sve okove ruši,

kojima sam zasužnjena, da ih svezati me spriječi.



Žele svezati me ti okovi svijeta kao grabežljive ptice,

sa svih strana stežu moje misli, moje tijelo;

čine farsu, laž i klopke podmeću mi potajice

koje ne bih znala da Ti nemam Tvoju riječ za jelo.



Velike su kušnje Tvoje, prozirne su tek ponekad,

ali kada nastoje me zarobiti, ja se Tebe sjećam

jer su riječi Ti u srcu mome na toj straži gdje je „Čeka”,

gdje osvijesti me te ljubavi Ti plam što ga osjećam.



I kad ne znam, spašavaš me jer se Tobom hranim

i u sebi ja već dugo svoju gradim neprobojnu kulu.

To je Tvoja ljubav za me što je u sebi pohranim

kao što se molitve poslažu kada čujem na Te hulu.



I kad su vremena dobra, još Te više slušam, Kriste,

molim one Anđele Ti da raskinu svaki lanac koji je na meni.

Svaki okov spadne da se jasno vide Tvoje riječi čiste

što ih izgovara duša i na svjetlu, i u sjeni.



Jer Ti, Kriste, dušu si mi davno pripravio

pa se navikla je da u njoj si svakim tijekom.

Tako si me, kao suho tijelo, popravio.

Poput duhovna ću hrama stasati ja vijekom.

18.08.2022. 11:26









Pohod Slave Kristove



Ljubav me Tvoja budi,

osjećaj života blažena

i blagosti, i životne mekoće

tu, u duši što mi rudi,

gdje mi tijelo kao pjena,

a u grudima mi srce od lakoće.



I čežnja se iznova rodi

za nebeskim dobrima,

i zahvalnost moja za Te

jer me u sebi porodi,

jer u Tebi sve se ima,

i minute se ne krate.



Srce samo od sebe govori

da za Tvoju nježnost dobro zna,

za taj Kristov mir i moć.

Duše Sveti, zamirisali su lovori

kad sam Tebe zazvala

da mi Te proslijedi kišna noć.



Ti me cijelu čašću ispunjavaš,

čisto srce stvaraš meni,

milosrđe razlijeva se kao plam

što ga moždanima rasplinjavaš

da u djelima se odmah oplemeni

jer u Tebi život nikad nije sam.



Vječnost pjeva Tebi hvale

i slave Te zvijezde, sva stvorenja,

stvorovi Te svi odreda sada sanjaju.

Vatre bez Tebe se ne zapale,

Ti si slatka tajna Božja proviđenja

u kojem se svi životi rađaju i klanjaju.

20.08.2022. 03:27





Kristalni sjaj



Oblaci se tmasti izlili na suho tlo,

prvi dan je jesenskoga slavlja,

mada mnogi reći će da još je ljeto.

Čas je stigao nam koji Te pozdravlja,



pun je izobilja, plodova i sreće

kakve možeš načiniti samo, Bože, Ti.

Ova kiša nalikuje treperenju svijeće

što je svečano rasplamsali su vjetrovi.



Doba je tu, miriše na prozračnost i po svježini

prelijepoga cvijeća, poljskih biljaka i začina,

kao mlada gorka trava što će sazret u tišini

da bi Tebi, Kriste, služila do krajnjeg čina.



Razmaklo se more mojega krštenja,

prođoh paklenim vrućinama do raja.

Kraljevima dao si od moga posvećenja,

prsten si mi namaknuo dalekoga sjaja.



Vodio si moju dušu kroza žrvanj i kroz tijesak

jer si mene, svu ovakvu, ljubio već od početka

dok me pepelio taj Tvoj pustinjački pijesak,

dok je pojila me Tvoga milostiva srca klijetka.



Ti odredio si me za ropstvo bezbroj puta,

pritom dao si mi snagu vjere spasonosne

da izvučeš me iz grijeha koji naokolo luta.

Tako stigoh i do jeseni te plodonosne



što će višestrukim radostima sjati.

Nakon svega prilaziš mi svojim Duhom,

a ja ne mogu ni zvijezde prebrojati.

Govori, Gospodine, pred mojim sluhom



što si ga za nadu osposobio u mome srču.

Srest ćemo se u toj pustinji sa Stijenom

jer si me uputio u mome tajnom grču

da se često pognem kristalnome sjaju njenom.



Poslije svega, rodit ću se sasvim nova

kada siđeš Ti u jasle pastirima svoga puka.

Opet ćemo istraživati te tajne anđeoska kova,

ljubit ću Te križevima što ih dade Tvoja Muka.

02.09.2022. 22:43

















OBRED PONIZNOSTI



Kažu, dobro je da su Te ubili,

da su Te malo mučili i krv Ti prolili.

Zlodusi su svijeta svi se sljubili,

dao si se, Bože Oče, da bi svi Te molili.



Žena! Ona žena vodila nas, Majka naša

što tad ponizna je bila poput cvijeta

jer je znala da je stigla opća Pasha,

oprali smo haljine si čitavoga svijeta.



Nije dobra Zahvalnica, Tvoje Tijelo i Tvoj Duh,

nije dovoljna za poklon, adoraciju.

Poniznošću dijele sav taj sveti Kruh,

ja Te ljubim kao posinak Ti svaku naciju.



Jer Te slijedim kao Marija,

jer si uzeo me iz tog blata,

jer za mene Tvoja je Kalvarija.

Majka si mi usred zakopana zlata.



Biser si mi što ga meni dade,

oholoj i tako zanesenoj savršenstvom;

uze od me sve što stekoh, rose mlade,

i sada si Baština mi kraljevanja i svećenstvom.



Nisam tako naivna da tjeram imitaciju i glumu,

želim biti u Tebi i kao Ti,

bog u svom životu i u svome umu,

i uz Tvoju volju što je poput vječne Pomoći.



Prašinu si načinio zrakom,

a ja ne znam što sve zborim.

Duhom si me uzvisio mahom,

iz ta Duha, lijepo li je, i Tebi govorim.

28.08.2022. 13:59



















Dan za pamćenje



Kako bila si mi, Majko, lijepa

kad si došla k meni,

sva u pratnji serafina,

kao da si sami melem i okrepa

svakoj dragoj uspomeni,

poput vina tvoga Sina.



Nisam sanjala te kratkih noći,

ti si bila uvijek tu, na oknu, blizu,

trzajući se na miris moga cvijeća

što se prosijava u punoći

kao ljubav ta i veza nam u Križu

kad nam plodi sjemenje iz proljeća.



Rekla si mi najljepše o tajni

što je nosi kruna tvoja slavna

i pokazala si zorno tko si,

da je srce tvoje dragulj sjajni,

vrijedan svaka truda davna

za sve one kojima i raj donosi.



Moja duša ne može te ostaviti

jer si posvuda u mom životu

i u mojoj biti kraljuješ iz tiha.

Samo ti mi možeš otvoriti

uska vrata u vječnu divotu,

nedovoljno opjevanu siromaštvom stiha,



Golubice Duha silna,

nevero i povjetarcu srca moga,

tako oštra i umilna,

kao najvjernija učenica Krista Boga.

09.09.2022. 12:22



















Ništa osim Tebe



Željela sam samo jedan dah

i u miru slab trenutak neke duše.

Sasvim svjesna da sam uzvitlani prah,

tražila sam kapi što se slapu ruše.



Da sam Ti u srcu nisam čula, nisam znala,

da si Onaj koji spasit će me bilo kada

i u toj samoći burno sam sve osjećala,

dobro sakrivena gorjela je moja nada.



Nikada posustati u tome nisam htjela,

tako dugo, dugo vatra je u meni bila ustrajna

da tek pogledati više nikog nisam smjela;

nisu smjeli pomisliti da sam očajna.



Puno svjetla si pripremio Ti za me,

Bože što si vodio mi stope preko žara

čije iskre pratila sam putevima tame

da rashladim dušu usred pepela i gara.



Boljelo je strašno kad si bacio mi Duha,

sve sam saznala u jednom času,

i o nadi, i o ljubavi pod prilikama Kruha,

a Ti, Kriste, još mi zapaljena ulja nasu.



Svijetlila sam kao fosfor ili poput sunca,

gotova da predam srce, dušu, sve što jesam;

odveli me kao bolesnika koji bunca,

a u meni smrt je cvala kao plijesan.



Još i danas iz mene izlazi

ono svjetlo Tvoje pa me grije.

Ne znam da l' na pragu se nalazim

Tvoga Duha što po srcu mome brije.

19.09.2022. 06:34











 















No comments:

Post a Comment

just do it

Subscribe to: Posts (Atom)

Popular posts

  • Hvalospjev ljubavi Svetoga Pavla
    Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1  Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
  • VELIČA!
      Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj *     u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: *     odsad ć...
  • Psalam 100
      Kliči Gospodinu, sva zemljo! *     Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite *     s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
  • Psalam 95
      Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
  • HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI
    Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
  • Hvalospjev Zaharijin
      Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *     što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja *     u domu Davida, sluge svoje...
  • Danijelov Slavospjev stvorenja Bogu
    Blagoslovljen budi, Gospodine,      Bože otaca naših, *      hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
  • DJEVICA MJESEČINE abc
    38. DJEVICA MJESEČINE abc poezija 57 Kazalo: Aleje pahulja  Anđeo nutrine  2 Blagoslov srca  Božanske vlati...