MOMENTI VJEČNOSTI

 

32. MOMENTI VJEČNOSTI

poezija

Kazalo:

Momenti vječnosti

Svjedočanstvo sjenki

Obronci plača

Sveti Grad

Svjetlo Proviđenja

Ta vremena

Slavni život siromaha

Kvaliteta ljudskog duha

Blaga opomena

Tanka crta

Nebeski stol

Barka pravednosti

Izgubljene riječi

Slavni poziv

Zemaljski grad

Vatre Milosti

Naša susretanja

Grijači duše

Blago čistima srcem

Dvije Hrvatske

Duhovni procvat 

Šator grešnika

Kralj kraljeva

23

Vjernost čuvam za te

Tajno ime

Polomljena glina

Dnevna svijeća

Utapanje duša

Sjeme postanka

Nektar mudrosti

Stanje neba

Sveto piće

Božanski pašnjaci tvoje mladosti

Evo Kralja

Uzak prolaz u nebo

Prva zapovijed

Dozivanje s nebesa

Vremena radosti

38

Žena je tajna

Vruća krv

Dlanovi Milosti

Savez mira

Nakane srca moga

Dubina duše

Zapovijed ljubavi

Ispred tebe

Sretnici

Lanjski šlager

Sraz vremena

Najsjajnija noć

Rosa Duha Svetoga

Plač lutnje

Gorak med

Povijest u duši

Ljepota jedne tuge

55

Bezopasne misli 

Vrsta koja izumire 

Duša mira 

Majčino pletivo 

Daleko je nebo 

Prva zapovijed 

60

Momenti vječnosti

Riječi Boga, moji su momenti

da se Tebe, Kriste, sjetim

kada primaju me sakramenti,

kada sveti mir osjetim,

kad mi srce istinski doživi

ljubavi Ti posvećenje,

tijelo mi se vatreno Ti divi

jer nastupa uzvišenje.

Osudi tad nema niti traga,

Milost uzima me cijelu;

nije usporediva i sva je blaga.

Predanost za ljude tada je na djelu.

Ti si moja vječna uspomena,

Ti si moj početak, moje sada,

mome grijehu stalna opomena

dok me obasjava svjetlost vječna Grada

što se gordi pragom od opala

i do smaragda se čvrsta spušta.

Nisam dorasla do tih korala

što ih Majka Marija dopušta

koja serafima daje vrijednost

sa svom svojom ljubavlju i pažnjom,

koja proglašava svoju čednost

nad svom svitom i svetinjom snažnom.

O, nebeski skupe poniznosti

i te tvoje svetosti božanske,

užadi od moje žarke ovisnosti,

marijanske, čovječanske, kanske,

vazda s Tobom pirovala

nakon mnogih ljeta

kad sam Tebi vjerovala

u samoći mala svijeta!

30.09.2023. 04:45

Svjedočanstvo sjenki

Svijesti ne vide svu ljubav i ljepotu

od kojih se živi i na vijeke rađa,

al' Ti, Bože, nekad pokažeš grozotu,

zavist koja nikada ne postaje mlađa,

ljubomoru i zajedljiv, strašan smijeh;

kroz njega se prerušava mržnje plač

i od nemoći se pretvara u smrtni grijeh

jer kad vidi ljubav, diže u vis oštar mač.

Zavist koja obilazi istinu odavno

nije sposobna se takva snaći,

pohlepom se diči protupravno,

kani sebičnošću ljubav smaći.

Ulicama poput prosjakinje bludi,

nestaje joj lijepih izraza i fraza

pa se i cereka i svakom se čudi,

navija za onog tko je uzrok sraza.

Mržnja svjesna je da ljubav gubi,

nesretna je svojim postojanjem cijelim

jer zna vrijednost koju naokolo snubi,

na pogrešan način sebe, egoizam dijeli.

Bože dragi, koliko ta ima pristalica!

Oko mržnje prionut će da se griju,

solidarni kao jato prikrivenih prepelica

i na svaku psovku zlokobno se smiju.

Kako da se sad izvučem od grubosti svoje,

kako popraviti ove grube note?

Hvalit ću Te, Gospode, i anđele Tvoje

što su mi pokazali sjenke što se rote.

Privit ću na dušu ljubav Tvoju mladu

od koje se živi i postaje blaženstvo.

Smiluj mi se, Kriste, grešniku i jadu,

rekao si kako dostojno je plemstvo.

02.10.2023. 19:25

Obronci plača

Svom silinom sada opravdavati

svoju ljubav, strah, godine i žar

ili možda sebe mlako osporavati,

propalo bi, a i ne bi bio Duha dar.

Priznajem što činim bez velike grižnje,

i u miru, s nemalim oduševljenjem;

Istina nam služi za dodirnuti bližnje,

ona nije neki poriv za opustošenjem.

Mada nekad bolna, ona sva je lijepa,

prekrasna u svome skromnome odijelu.

Potiče nam svijest na budnost, još nam tepa,

sreću dijeli duhu, snagu čitavome tijelu.

Daje nam slobodu koja veća je od praha,

u toj moći iskrenom je nalik i opraštanju.

Stoga duša najjača je kad je slaba ili plaha,

poput naša Kralja, umiruća u ispaštanju.

Kako ne bih slijedila Te, Kralju moj,

kako da ne gledam u te Tvoje halje

što ih trga predrasuda strašan broj

dok Ti gledaš dublje, više, snažnije i dalje?

Slabosti me ta Božanstva liječe,

potiču me konačno i proplakati

nakon mnogih dana što me spriječe

iskre srca na taj oganj dotakati.

Divljenje je moje s nebeskih visina,

Ljubav ta je slaba i od mene jača.

I na dlanu nosim brata, majku, Sina

koji dovode me na obronke plača.

06.10.2023. 05:10

Sveti Grad

Ratovi i sukobi svi oko mene, oko nas,

poput mreže koja pada iz daljine

kako sad bi zahvatila za svoj spas

sve što smeta rastu zamišljene kraljevine,

stvaraju mi dojam da se netko grdno prevario

kao što i ribari riskiraju za ulov svoj,

kao neki stari mornar koji mora je prevalio

pa sad ne zna gdje je put na kopnu Tvoj,

Kriste, Bože moj, Marijo, ti, zvijezdo mora

koja gledaš nas i moliš, prebireš sve riječi;

najbolje ti poznaš kruh sa sedam kora

kakav i mornare, i sve ribolovce liječi.

Ali mi smo ipak samo Abel, samo Kajin još za uvijek,

pšenica i kukolj, jedni pokraj drugih, a svi ljudi.

Naraštaj smo koji ne zna za svoj vijek,

pametnjakovići što im sad ne vrijedi život ludi.

Različiti smo mi, ljudi, mnogo Adama i Eva,

i u svemu smo drugačiji, čak i svi u Svetom Duhu.

Zato Ti nas, Kriste, spajaš makar svi smo pljeva,

da načiniš narod što se klanja Tebi, vječnom Kruhu.

Nitko ne zna, ne mogu opisati to stanje,

kada čovjek odjedanput ugleda Te, Srećo,

kad Ti nađe pogled, Kriste;, to je čvrsto vjerovanje,

molitva za mir, svijećnjak s upaljenom svijećom.

Tada znam da slavit ću Te, Gospodine moj,

u svom vječnome životu, zajedno u jednom,

da ćeš za nas osvojiti sveti Grad nebeski svoj

što nas čeka tu, u tom habitu svom bijednom.

07.10.2023. 19:32

Svjetlo Proviđenja

Zemlji ovoj i zemaljskom kada klonem,

bezvoljna i potištena kao mokra sol,

gorko tad mi riječi Svetog pisma zvone,

ciljaju me tamo gdje se rađa bol.

Stari grijesi ova, pa i svaka naraštaja

na dva otoka se uvijek nekako podijele;

pronađu si razloge iz svoga zavičaja,

nekog drugog traže radi osvete im cijele.

Tihi stanu zlobni biti, bogati su siromasi,

a prosjaci povratak čekaju od Krista.

Svi oslijepe i gdje mir je, razviju se uzdasi,

zaglušna je buka od nečastiva i nečista.

Nebu mome kada klonem poput bolesnika

što mu ona prva groznica se vraća,

tada vidim pod uzdama Sina Čovječjega lika

kako svemu, pa i svima stiže ta zemaljska plaća.

I taj jedan otok na kojega krhka sjedam,

označava mi sada moje opredjeljenje

gdje sa svojima ja pripovijedam

i za pravedne sve žrtve molim Proviđenje.

08.10.2023. 19:53

Ta vremena

Stih mi ne ide, samo stoji

kao da na pragu nešto čeka,

kao da mu drugi slova broji,

kao da će pasti izvan svoga vijeka.

Možda sanja ono čega nema,

za čim žeđaju mu zvuci.

Ne postoji nikad nema shema,

ipak, uvijek je pri ruci.

Nasilje se množi pa se dijeli,

razni porivi su napast jaka,

a ni čovjek nije čovjek cijeli

prije dana ili poslije mraka.

Lijepo je to što si ovdje, Kriste,

na tom otoku gdje molitva je naša

sam komadić duše čiste

koja Ljubav neba oponaša.

Uskoro će ta vremena

lakim zaboravom ići

jer se zima ne priprema;

možda neće niti stići.

09.10.2023. 17:50

Slavni život siromaha

Siromašni Kralju, Tvoje ruke čiste

samo nama služe, samo ljude da izvedu

iz ta ropstva naša, Ti, pravedni Kriste

čije milosrđe, nadnaravno ovom slijedu

vremena i raspadanja, neizrecivo nas grije,

neopisivo nas hladi u paklenom svijetu

kako bi preživjelo nam Vino što se pije,

koje spašava nam grešnu kob i kletu.

Kruše za život i mir, i za vječnu pravednost,

Ti oslobađaš i slobodna, i okovana roba

križem svojim koji obećava dosljednost;

riječi Tvoje istina su preko svaka groba.

Siromahu daješ stradanja da mu budu plaća

da bi na nebesima u vijeke uživati stao,

bogatome samo jad i brige da se mača laća

ne bi li u povijest ime svoje slavno upisao.

Gospodaru neba, vremena i povijesti ljudske,

Ti si ona jedna Istina koja čovječanstvu vrijedi!

Sretan onaj koga izabereš da mu dijeliš pljuske

i kojega šibaš; tko za uvijek Tebe, Kriste slijedi.

10.10.2023. 10:53

Kvaliteta ljudskog duha

Odričem se gluposti i besmislica,

gotovo bih odrekla se ova svijeta

da mi nije draga žrtva nesanica

što me baca gdje mi malo toga smeta;

gotovo bih kritizirala sve institucije,

hipokriziju nad hipokrizijama

i sve uglađene prazne revolucije,

marginalnost neku s dobrim vizijama

da mi nije jednom darovao pogled jasan

Siromašak božanskoga srca svoga tijela

što ga čini ljudstvo, njihov malen Saziv krasan,

sastavljen od molitelja i od Duha cijela.

Prosila bih, molila bih, ali pratim Tvoju volju,

Bože moj, Bože moj, jaki Bože moj.

I sve je tako prosto, jasno kao klas u polju,

kao zorom postojećih ptica poj.

Ne može se tražiti Živa među pokojnima,

ali svaki život uvijek moguće je dopustiti

koji godine nam čini blaženima, opojnima,

za kojega anđeli će rado stisak popustiti,

to nam je u naravi oduvijek postojalo.

Dvoznačnost je ljudska da se hvali

kako joj je u jedinstvu svega dostajalo,

koliko su svi u miru stvaralaštva dali.

Dinamika božanskog je bezgranična

u tom ljudskom srcu koje s Kristom gradi,

uvijek je i potajna, i uporna, i zvanična,

nikada ne priznaje da štogod teško radi.

Samo vlastitom će krvlju natopiti to tlo

jer zna da je tako plodno i ne zdvaja.

Nikada za trajnu radost neće učiniti zlo

tko se miru raduje i vječnošću napaja.

10.10.2023. 20:39

Blaga opomena

Slutim krike iz nebeske ure,

vapaj mučenika, svetaca i anđelica.

Kao silan poziv, to je zov kulture

što u jutrima ga čeznu nijeme ptice.

Konačna vremena, dar života zorom,

u kojima živim, u kojima dišem

i s kojima putujem zemaljskom korom;

Boga molim, svoju dušu pišem.

Svaki malen čovjek ima toga sluha,

i u sutonima, i u praskozorja

kada lakše osipa se snaga Duha,

kada zvona miruju još podno gorja,

mada morala bi zatutnjati snažno

da se budnica ta čuje na daleko

radi svega što je dušama sad važno

puno više nego proliveno mlijeko.

Nije zavjera, niti smak bi bilo to,

već je blaga opomena

malenima koji ne gledaju zlo;

i na Krista uspomena.

Rekao je tako, mnogi pamte to i znaju,

jedan čovjek, to je jedan čitav svijet.

Dragocjen je pravednima u svakome kraju,

zbog njega bi pčele prekinule let.

Pokraj sakrivena grmlja pase janjad,

mekeće o tome rajskome životu,

mada meteori padnu, zviždi tanad;

čuvaju još uvijek nebesku divotu.

13.10.2023. 05:43

Tanka crta

Nećeš valjda u ratove kročiti

da te horde napadaju s leđa,

ljudi koji ratuju bez Boga,

koji žele tuđi život oročiti,

a ne brane, kao ti, zidove svih pređa

pred pohlepnom navalom Zloga?

Ljudi se podijelili poput kukolja i žita,

svak na svoju zastavu priseže

kao da još ima izobilje ulica i dana.

Ni za što na svijetu nitko te ne pita

da l' te nešto priječi il' ti srce veže,

je l' ti došlo doba tvoga umiranja.

Ah, ne, valjda nećeš se junačiti,

uzmi samo konce sve u svoje ruke,

sebe kontroliraj potpuno i strogo.

Netko će ti i ordenje zakvačiti,

reći ti da ideš, da se čuvaš bruke,

da priskrbiš pobjedu i plijena mnogo.

Gospodin je na istoj, tvojoj strani,

nebesa te čekaju da tom Sudu priđeš

da bi mogao se i ti, i dom tvoj posvetiti.

Za te vrijedi samo reagirati u obrani,

to je ona tanka crta na koju naiđeš.

Sve će boli Bog tvoj kraljevski osvetiti.

13.10.2023. 18:49

Nebeski stol

Ni ta tuga nije ono

što bi zauzelo mjesto

gdje još malo zvono

uzdiže me često.

Korali, slatki korali

što mi dirnu srži

kao prepuni bokali,

to mi vene prži.

Cvrkutavo buđenje

kroz ta jutra snena

metropoli suđenje;

okupirana antena.

Nakrivljena streha

nebesa para

i rumena lijeha

što je bršljan stvara.

I za sreću svaki čas

postaje mi blažen

i za molitvu u glas,

anđeli je traže.

To je mira zvuk,

radosti, predanja

kad je srcu muk

i grad još sanja.

Tu je odmor i utjeha

Isusa, ta Boga naša,

Svetog pisma jeka

i obilna ispaša

ta Čovjeka časna.

I tko bi drugi znao

do li Crkva krasna

koju nam je dao.

Novo nebo, novo tlo

i drukčiji ljudi, novi duh.

Novo vino i božansko Svjetlo,

vrela Krv i svagdašnji Kruh.

To je ljubav, dobra djela,

istina i pravednost.

Duša svetoga Tijela,

ljepota i čednost.

Taj zemaljski krug

molitvom je ispunjen,

taj Djevičin meki lug,

u vječnosti okrunjen.

Dvanaest prijestolja

nebeskoga grada,

narod oko istog stola

u sve vijeke, pa i sada.

14.10.2023. 22:29

Barka pravednosti

Isuse, Ti si ljubav u svim životima,

ona karika koja mnogima nedostaje,

dobra volja koju uvijek netko otima,

iznad svega istina koja uvijek ostaje.

I vjetrovi, i visovi, i šume koje šapuću,

i svi Te znaju, rekoše mi mudri ljudi;

svi Te slave srcem i u najdaljem bespuću,

a bez Tebe blizu, svatko divlja ili ludi.

Srce je kameno koje Tebe ne prepoznaje,

makar Te i čuje, vidi, ali ne vjeruje tome;

traži Tebe gdje je greška, ali se ne kaje,

milosrđa nema nikad, ruke su mu trome.

Kad je duša zarobljena u svom nasilju,

kada čuješ ružne riječi bilo čijih usta,

Ti se predaš ukoru, patiš u svom žilju

i na Tvoje dlanove padne magla gusta.

Ništa ne pomaže tada duši da se pakla spasi

i da se izvuče iz te svoje opsesije i varke.

Ti ćeš spasiti od zla sve duše što ih pravda krasi,

nitko nadvladati ne može čvrstoću Tvoje barke.

17.10.2023. 06:21

Izgubljene riječi

Svi ratovi ova svijeta

nose svoju mladost

u dubine i provalije.

I za tiha ili mirna leta

gdje se hvali radost,

događa se što se ne smije.

Naš je zborio nam Stvoritelj

da je svima nama ista Žrtva,

Bog nam sve živote platio.

Sjećaj se da je Upravitelj,

da je bio kao zemlja mrtva,

da je za tu našu djecu patio.

Tamo gdje i teror vlada,

Bog te kuša, tmina provocira,

a ne čovjek, neba vrijedan.

Riječ je Boga naša nada,

obećanje koje duše dira,

Osvetnik je samo jedan.

Eh, da nisi bio tako dugo mlak,

ne bi bio potrebit sva spasa,

ne bi sada gledao što gledaš.

Da si studen kao zimski zrak,

ne bi narod ostao bez glasa

što mu pravi primjer ne daš.

I sad, kada vatre plamte,

ti još uvijek tu ne goriš

od te borbene ti snage.

Stope tvoje zlo ne pamte,

okolišaš umjesto da progovoriš

da sačuvaš duše drage.

Bog nam uskrsnuće sprema,

nekima se hoće smilovati,

zato nam je posudio Ime.

Ali mlaka što čistoće nema

brzo daleko će ispljunuti

da se pomiri sa svime.

Smiluj nam se, blagi Bože,

i nauči kako da te moli

svatko čije srce Tebe traži,

kako milosrđe biti može,

kako gori onaj tko Te voli,

kako pravda duše snaži.

20.10.2023. 16:38

Slavni poziv

Sada čini mi se da sam ljubila Te prije

dok mi spoznaja još nije sjela

da me zove Onaj što me ni poznavao nije,

mada znao je za moja djela.

Onog slavnog trena kad sam čula poziv Tvoj

da na njega odgovorim iz sve snage,

već si pripravio moje srce za dom svoj,

već su čvrsto držale me Tvoje ruke blage.

I sad premalo je, Kriste, što od sebe dajem,

premalo za svu tu pažnju i Tvoj trud.

Ti već praštaš kada shvatim da se kajem,

kada dolazi sva Tvoja ljubav mi u grud.

Povremeno u meni bi gorjele te glavnje,

ali uzburkana duša nije razloga dokučila

dok mi nisi otkrio Ti riječi svoje slavne

kada o Tebi sam čula, kada vjeru sam naučila.

Ljubav Tvoja, Bože, u dušama nekim čeka

dok im riječi, djela sva na kušnje stavljaš

da bi gorjelo im srce čitavoga vijeka,

da im praštanjem i strpljivošću sve popravljaš.

23.10.2023. 07:30

Zemaljski grad

Pjevam što mi srcu godi

kao med i mlijeko tečno

jer me Ljubav kao plod porodi

za to kraljevstvo u meni vječno.

Čestito je duši da je živa

kao ruža vjetrova što plovi

gdje se Kristov Križ uživa,

gdje nebesko krilo zemlju lovi.

Mostovi su divni i raznoliki,

najljepše starine svaka grada;

čamci mali, ljudi preveliki

pa tu brzo neko srce strada.

Stari dvorci odlaze u zaborave;

Kristova kultura vjernih sljedbenika

plače neutješno jer ih tako gnjave

oružane pljačke cvjetnih vrtova, sjenika.

Tornjevi se nižu i balkoni, i rozete,

uskoro će se pretvoriti u sveti prah;

putovat će okna polomljena, mali cvijete

što mi miomirisima oduzimaš dah.

Velike će gljive, ognjene i strašne,

spaliti svo kopno kao pročišćenje,

zakopati podzemne tunele prašne

gdje sva gamad i svo blato stenje.

Kralj će se pojaviti u svjetlu,

Konjanik na tlu od oblaka.

Zapovijedit će i nebu, i tim ružama na vjetru

nek im bude ova plodna zemlja laka.

25.10.2023. 22:20

Vatre Milosti

Posljednja noć stvara mi trnce

jer drugo je sutra za ovu godinu.

Još komadić mira, samo zrnce

obećanje je moje u Gospodinu.

Uvod u molitvu koja me zove;

Isus me strpljivo gurka i zbori

da ovdje još plode riječi nove

jer krotko srce još ljepše gori.

Milosti predana, tihe patnje,

prepuštaš Majci svoju stvar

da spomen bude na duše zlatne

tako skroman, a veliki dar.

Jer što je u noći jedan sat,

pravo na bdjenje s malo riječi

da ima ih svaki vjeran svat

i da nas rana Tvoja izliječi.

Zima dolazi milosrđa Tvoga,

hvala Ti, Bože, za ovo vrijeme,

za česticu posvećenja svoga,

za slatko nama breme i sjeme.

Stari je dnevnik na mojim rukama

zato da vidim ogledalo Križa,

cvijeće što cvate u našim mukama,

plodove duša od slatka Ti briža.

Bijah slijepa, a gledam snažno,

što me tek čeka dok vatre plamte?

Ništa još ne znam, a sve je važno,

mnoge Ti duše sad milost pamte.

28.10.2023. 05:19

Naša susretanja

Život neba svoje divne tajne krije,

samo stope moje dotiču se tla.

Duboko u grudi čisto srce bije,

a ja moram reći sebi da sam zla.

I kad shvatim, to je neizbježno,

živim samo za tu moju pričest

koja dlanu mome sjedne nježno

da me krijepi za Radosnu vijest,

da mi greške makne, veo skine

kako sposobna bih postala za tren

vidjet Lice što mi održava tinje,

zamoliti Majku za zagovor njen.

Uzimam na sebe Tvoje lako breme,

Tvoje rane i Tvoj život, Tvoju riječ

da zaboravim na svoje crno vrijeme,

i da blagujem Te lako kao mliječ.

Sve što duša bi planirala, to blijedi

jer sam slabi, Kriste, otisak Ti grubi.

Za naš susret samo spoznaja mi vrijedi

da me Srce Tvoje čeka, iznad svega ljubi.

30.10.2023. 03:12

Grijači duše

Jesen u gradu zamirila,

na jedan tren pojačala nadu.

Duša u Krista zavirila,

bijaše zgodna lakom padu.

Ali brzo će zavjese noći,

revnuje molitvom srce ovo.

Kroz oganj će brzi proći

da dobije opet ruho novo.

Bijeli se zidina, počasne stube

kojim se uzdiže tijelo i prah.

A dušu nose anđeli što je ljube

da ne bi joj zastao kratak dah.

Već bi se i noć ušuljala

da pokaže kakve zube ima

sada, kad već se uljuljala

na vjetru što nosi ga zima.

Lampioni će duše ugrijati

u vječnom i svetom spomenu,

drage i mile će svoje upijati

pod velikim Križem u kamenu.

30.10.2023. 18:28

Blago čistima srcem

Svi Te uvijek naokolo traže,

ne znaju ni Tvoje sveto ime.

Izmišljaju svašta, duše snaže

raznim glupostima, bilo čime,

sve će njima dobro doći

za tu težnju koja nema cijene.

Sve će njima lako proći

iza vela, iza sive mrene.

Svi Te traže, samo Tebe hoće,

a ne žele znati niti lijevo, niti desno.

Misle da si zabranjeno voće,

srce kao da je ugušeno, tijesno.

A pred nama stojiš, Kriste,

i dozivaš, pružaš ruke,

ali nemamo mi duše čiste

da Te vidimo na križu Muke.

Srce uvijek treba očistiti,

oprašiti ga i oprati sjajno,

a ne duboko u sebi skriti;

tada gledat će Te, vječna Tajno.

01.11.2023. 04:00

Dvije Hrvatske

Teška su bila sva naša vremena

na svim ovim hrvatskim prostorima,

još nije došla ni jedna smjena

koja nije zauzeta starim kosturima.

Doba napredno, doba ratovanja

nikome ne da prosperiteta,

tako i ovo naše doba svatovanja

promociji svakoj dobra je meta,

i žutoj, i zelenoj, crvenoj, plavoj.

Najniža karika, najviše ljudi

legalno grca u državi pravoj,

izdajnički poltroni prave se ludi.

Siđite s oblaka dalekih, bajnih,

gle, biračko tijelo u prašini,

porezni obveznik ruku sjajnih

zove vas kao većina u tišini.

Nije to siromaštvo, al' Hrvatska gladuje

to vidi se već na svakoj temi.

Čak ni onaj na vlasti sad se ne raduje,

opasno žive i glasni, i nijemi.

Nije to strašno za ovaj puk,

ali to nije ni demokracija.

Nije ni suveren taj napeti luk

jer ovdje nije sve birokracija.

Oni doma i oni vani samo se zbroje

pa nastane neka lijepa slika.

I jedni i drugi čuvaju svoje,

a oko nas još zuji starinska klika.

Imamo ceste, imamo mostove,

ali hrana je skupa, ta kome treba;

imamo pokore, imamo postove

koji vode nas ravno do rajska neba.

Krive se, lome, padaju institucije,

u srednjoj klasi prazno je smeće.

Tamo još nema ni jedne solucije,

od vrata do vrata svakog se šeće.

Ne da se davni socijalizam,

hodaju nespretno svi po groblju.

Misle da stigli su u komunizam,

pričaju bajke siromašnom roblju.

Isuse, dođi, u hrvatski kraj

da se obrati tko vidjeti može,

da spraši se onaj oronuli zmaj

što njima drijema ispod kože.

Glavata zvijer još nije mrtva,

ne palite uzalud svoje svijeće.

Još nije pala hrvatska žrtva

dok ološ se deblja od silne sreće.

01.11.2023. 17:39

Duhovni procvat

A iz mene bit će netko drugi,

nešto drugo, savršeno, bit ću ja.

Neću više biti na sunčanoj prugi

nego bit ću kao sunce što u nebu sja.

Jer taj grijeh na meni obitava,

moje sitne, mlake radosti

što prolaze danom, venu kao trava

ili koriste se rupama u znanosti.

Ja sam samo malo zrno u raspadu

što je plodne zemlje našlo trag,

a iz njega cvijet se rodi koji drži nadu

što u ognju pročišćenja cvate kao lahor blag.

Ne znam reći kako će se razviti

tu, iz moga grešna, tvrda stanja

netko tko će savršeno svijetliti,

i bez stiha, i bez znanja.

Samo znam da ta duša već se rodi

kada postah ovdje, prorečena.

Iz vječnosti ću nicat u nebeskoj odi

Božjim Srcem, milosrđem izrečena.

04.11.2023. 23:49

Šator grešnika  

Mislim samo na tu Tvoju Muku,

mada radujem se ja u Tebi uvijek

tihom zahvalom da godi Tvome sluhu,

molbom jasnom da mi budeš lijek.

U ganuću, dok Te slaba slušam

ili dok Te duhom svojim gledam,

rastapa se moja grešna duša.

Rekla bih Ti, Kriste, nikome Te ne dam.

Kad je tako, dostojnom si me učinio.

I za nas i mene krv si prolio Ti mnogu.

Žrtvu slatku, ali tešku i za mene Ti si prinio,

a ja nisam sposobna za žrtvu Bogu.

Ipak si podario mi te teškoće,

uživam u ljubavi Ti i u njima.

Ti si jaki Kralj sve moje slaboće,

to bih uvijek reći svakome i svima.

Popravi me, Isuse, jer se jako kajem,

molim Te da riješiš ovaj kvar.

Ta teškoća kod mene već tako dugo traje

i ne ostavlja baš mjesta da raspirim žar.

Volim Te, moj Bože, Janje Oca naša,

Ti, Jedinac, napušten od mučitelja

i od promatrača što im bila dobra paša;

ne dirajte moga ranjenoga Učitelja.

Hvala, Kriste, što si sebe dao

i što tako razgovaraš sa mnom.

Lijepo je to jer moj duh je bio pao,

mnogi zlodusi još krenuli su za mnom.

Dok Ti spasavaš nas, u Tebe mi zurimo,

nema uvijek ljubavi u našem biću.

Kao ovce Tvoje prema pašnjacima jurimo

i ne divimo se nikad nikakvom otkriću.

Želim Ti se klanjati, samo Bogu svome,

i nikome neću priznati tu čast.

Nespretna sam, strah i stid me slome,

ali samo Ti nada mnom uvijek imaš vlast.

05.11.2023. 21:50

KRALJ KRALJEVA

Nepregledno je more raznih sila,
jedna je pravda, jedan je zakon
pod kojime pravda se razlila,
jedan je ljudskome srcu zaklon.

I sve sile po zakonu djeluju tome,
zakonu pravde što Boga slijedi
koji je jedno u kraljevstvu svome
i čija riječ u svim srcima vrijedi.

Niti kamen na kamenu ne stoji,
niti je ptica blagoslovljeni let
bez riječi Boga koja sve kroji,
koja čini da čovjek svaki je svet.

Božja je riječ zakonitost svega
što srce ljudsko mjeriti može
i svaka duša gledat će Njega,
svi će Te slaviti, jedini Bože.

Sve živo bez Tebe ne može biti,
ni radosti bez Tvoje ljubavi nema,
ni zdravlja, ni poleta ne može kriti
srce što Tvoje riječi posprema.

U srcima našim Tvoji su stanovi,
na rukama ljudi Tvoja je slava
dok bregovi vječni Tvoji su dlanovi
u kojima milost pravedna spava.

I pravda Ti siđe, u jasle se stavi
da Ti se poklone sve sile strašne,
Ti, Riječi zakona što čovjeka slavi
jer dade mu govor i riječi strasne.

I sila se svijeta klanjati stala,
zemljom putuju radosni glasi:
slavna Riječ je čovjekom postala
da ga izvuče i da ga spasi.
‎17. ‎prosinca ‎2018. 06:30:30

Vjernost čuvam za te

Radosno te primam, Kriste ponizni,

daj mi križ ovakav kakva prtim.

Svi su puti o tome mi ovisni

dok u sjeni tvog božanstva mrtvim.

Ne vraćam se gdje su slike blijede,

moja sjećanja na zlo poganstvo

što mi sada nikako ne vrijedi;

bez njega sam zadobila tvoje poznanstvo.

Da me spasiš ti si mene odabrao

i da moje srce milošću obdariš.

Sve si zloduhe mi odagnao

samo zato da mi obraze ozariš.

Vjernost za te čuvam kao koru

što bez drveta se neće održati,

čiji godovi mi ulaze u svaku poru

svakoj zlobi da se mogu othrvati.

Značajan si meni Kralj i Majka

koja nikada me neće odbaciti.

I ma kakav bio progon ili hajka,

znam da ćeš me k sebi dopratiti.

07.11.2023. 18:34

Tajno ime

Poslanici bez te svoje puste domovine,

pomazani tu, baš u centru svega svijeta,

što zagubila je svoje pravo, staro ime

jer ga zatiru, to kob je njima kleta,

nariču po redu stiha jadikovke blage.

Nije takva melodrama hodati za Kristom

apostolu koji ljubi sve kršćane drage,

utjeha im riječ sa svetom vodom bistrom.

Nazivaju je još i sluganskim gradom

premda je metropola za puno duša

što su davno primile krštenje kradom,

progonjene zato da ih Bog prokuša.

Rođena je tamo gdje su ratovi svi trajni,

bježi naokolo tim planetom krasnim,

po svuda i gradi, ostavlja i trag svoj tajni,

svojim, samo svojim srcem časnim.

Metropola prisiljava na raštrkavanje,

a Bog daje to porijeklo im proširiti;

bezimeno, poškropljeno razvrstavanje

Duh će Sveti pravednošću još raspiriti.

To je posvećena zemlja, kamena i plodna,

tlo od svetinja i ponornica, visova i žita

zaboravljenih ratara i književnika doma rodna;

rajska mora s tisućama otoka i lakih gigabita.

Apostoli te dijaspore vjekoviti su stanovnici

ona svijetla grada što ga raspinju i napadaju

bičem, trnjem, križem što ga prte časni uzvanici;

oni domoljublje sapinju i svakom kruha daju

što ga lome danomice, to je dio im osobnosti.

Po tom poznat ćeš ih kada vidiš tu ljepotu

što je ispunjena, načinjena od sposobnosti;

tada dovest će te k vječnome životu.

10.11.2023. 11:45

Polomljena glina

Mislila sam da sam s tobom srasla,

punio si moju praznu glinu svime,

i otkrićima života prevelika.

Kao znanje neka me je sudba snašla,

kao da sam prepoznala svoje ime,

čežnju da poprimim od tvojega lika.

A duša je bila nekad tako polomljena

od sve malenosti i bez kvalitete,

s puno svakojake krivnje zakriljena.

Načinio si od mene duha progonjena,

samo da udijeliš svoje epitete

da bih Milošću tad postala ja zadivljena.

I ti stihovi su tako loši, glina se raspukla,

u komadićima leži na dnu svijeta

jer u oholosti nema bolje zasluge za nas

koje sudbina je uvijek naokolo vukla

sve dok nisi duše pozvao put leta

kojim donio bi, Isuse, ti nama spas.

Opet poniženja dočekujem sretna

jer ću biti dragi tebi siromašak,

moliti za uvrede i slaboću tijela.

Ludom načini me desnica ti spretna

da ne pamtim niti jutra dašak

i da cvilim jer ja nemam djela.

Zato odlazim u Galileju gdje se prosi,

na početke koje ne znam ni pronaći.

Ni ponizna više sada ja ne mogu biti

jer me snaga tvoje ljubavi odnosi

gdje si pustio me k tebi zaći;

da sam ponosna u bijedi, to ne mogu kriti.

12.11.2023. 22:04

Dnevna svijeća

Danju ova svijeća mi treperi,

čak i kada misle da sva blijedi,

da ne sliči mojoj katoličkoj vjeri

i da ničemu i nikome ne vrijedi.

Stoji svijeća jer je uokolo sivilo i mrak;

meni je poslužila već bezbroj puta.

Kao što i krošnje dira sunčani trak,

tako me dovede do božanskih skuta.

Ti si moje prosvjetljenje žarko,

ti si, Kriste, moje vatre plam

koji pali sve i grije kao sunce jarko

pa tako zapali od ružarija mi kam.

Slavu svoju mi očitavaš u jadu

i da toga nemam, ne bi bilo moći,

mada Duh bi mene čuvao u stadu

gdje nam svima omogući u to svjetlo doći.

Gori svijeća ova, nikome ne smeta,

ali bliješti često tvojom, Kriste, slavom

koja sve rasprši u podzemlje svijeta

da se bolje vidi put u nebo plavo.

13.11.2023. 15:23

Utapanje duša

Klanjam li se noćima i tminom,

puni mi se duša vječno Prisutnime

što je bio, što će vječno biti svom jedninom

u kojoj se tražim i nalazim s njime.

Svijet je tako potonuo, brda su mu otoci

koji podnožje su naših zajedničkih stopa

za to jedino nam Veličanstvo, ali plaču vidioci,

uronjeni s lažnim bogovima sve do stropa.

Kriste, s tobom je sve blago i tako puno sreće

da mi bijeda, jadi, boli čine potpunim taj raj

gdje se istinito s dubinskim susreće

i gdje uskoro izgleda kao da će doći kraj.

Ti od kamenja ćeš načiniti svoje narode,

ti ćeš svaku dušu dovesti do zida

gdje će naći svatko svoje porode i rode

gdje će na daleko čuti jedno drugo kako rida.

U ljubavi Boga ne može se drugo naći,

nego samo sve persone, stopljene u Kristu,

viseće na križu gdje bi srca svakome istaći

da dožive otkrivenja Božju riječ i čistu.

13.11.2023. 20:05

Sjeme postanka

Molimo te, o, ti, Kriste, Bože moj,

za sve nas i naše godine i vrijeme,

da strovališ sav odavde ljuti boj

jer još nije niti niklo od postanka sjeme.

Još su rijeke bistre za drveće plodno,

još je klasje obilato i riba se prima,

i dječaci s cvijećem idu djevojkama, tako zgodno,

i još uvijek razne školjke ostavlja nam plima.

Još te duše traže, trgaju se da dostignu

tvoju riječ i križ tvoj kako bi se poklonili

i da spase sebe i svoj dom da tek podignu,

i da stigneš njima boli, suze njine otkloniti.

Idemo za tobom, Bože, i toliko nam je stalo

da je mir tvoj i za starca, i za mlada

jer na svijetu toliko je ljubavi preostalo

da sve pršti i od smijeha djece, i od sklada.

Mnogi hoće da taj život nama malo vrijedi,

da svi strepe, očekuju bezvlađe i strah,

ali poslije kiše uvijek čisto sunce slijedi

da oživi i uskrsne onaj nedužan zemaljski prah.

14.11.2023. 03:51

Nektar mudrosti

Nestrpljivost mrmlja na moje uho

kao vjetar zaglušni, kao presuda stroga

za nerve što na kušnjama drhte gluho

jer ne pijem nektara Boga svoga.

Starica nepravda uporno lupka

na moja okna gdje ni kiše nema;

a duši je potrebna mudrosti kupka

kao da dijete ta majka priprema

za nemile tužbe i osude nečasne

i da se uzdići od malena zna

daleko iznad sudbine strašne

gdje zbrka se zajedno s neredom tka.

Kraljevstvo nebesko je poput mreže

u koju se hvata i pravedan, al' ima i zla.

I zajedno dijete s nepravdom liježe,

a kao mudrost već sve to zna.

Strpljenju nikada kraja ne nazirem,

uvijek iznova Isus me doziva

da s velikim naporom pasivno zazirem

od svaka bića koje u mreži pliva.

Nektara pravde u sebi nalazim

i krvi ti guste za pravednost tražim

da izdrži tijelo jer kao da plazim,

i kao da njime dušu snažim.

Drži me, Isuse, samo me drži,

tvoj zagrljaj čvrsti sve rane liječi.

Duša mi nekad i s tvojom se prži,

daj mi od mudrosti nektara riječi.

15.11.2023. 01:17

Stanje neba

Stanje tijela, to je stanje stopa

na tom tlu zemaljskom, na podlozi

na kojoj čovjek raste i temelje kopa,

a u kući stanuju mu mnogi izmišljeni bozi.

Stanje čežnje, to je stanje nebeskoga stana

koji nema kraja i gdje duhovno prebiva,

neoskvrnjeno je grijehom i vječna je hrana,

a u srcu, bubrezima slava Boga živa.

I ti si, Kriste, u zemaljskom stanju

dok te gledam i dok ti se klanjam,

ali nemaš zato slavu manju

s kojom tebe cijelo vrijeme sanjam.

U toj istini i u Svetom Duhu hram se rađa,

i sva Crkva, i svi anđeli su tu.

To je zbilja, to je tvoje slave moja krađa

jer ja čeznem tvoju ljubav odanu.

Ne mogu te, takva Jaganjca, dobro podnijeti,

ali samo ti mi, Kriste, daješ moć i snagu,

samo ti mi možeš nespokojstvo odnijeti,

darovati meni svoju slavu u obliku blagu.

Svaka osoba tad svijetli koja tebe slavi,

zajedno tu sa mnom gdje i svetinje se steru.

Sad još neznatni smo kao sjaj u travi,

ali od te slave naši bubrezi se peru,

naša srca daju čiste misli, pogled jasan;

čak naslućujem u tebi veličinu i širinu

koje daruju mi život vječni, život krasan

da mi ostane u svakom trenu i u svakom činu.

16.11.2023. 02:37

Sveto piće

Jednostavan čovjek sav u duhu,

u životu praktičnome il' u povjerenju,

svaku rijeku prelazi po suhu,

svaka misao mu služi posvećenju.

Blago tome ljudskom stvoru

koji uvijek jednostavnosti se sjeća.

Bog je jedan na svom dvoru,

isto veli, isto čini što osjeća.

Siromah je, nema nikada teškoća

o kojima brinuti se treba.

Snagu ima i kad onemoća

što je njemu daje Mudrost s neba.

Samo jedan takav Božji sin

ljubit može ljudskog stvora

koji nije niti dobar, niti fin,

koji nikad nema odgovora.

Koji ne vjeruju nebeskome,

sude sebi svojim odlukama

dok se siromahu grudi lome

pred tim smrtnim okukama.

Samo Bog je sudac svima,

kralj je koji sve stvorenje zna,

a siromah jednostavnost ima

koja nosi ljubav usred zla.

Izdajice, ubojice, licemjeri,

svi su oni prava ljudska bića

što ih nikad Bog ne iznevjeri,

ali siromahu daje sveta pića.

17.11.2023. 07:12

Božanski pašnjaci tvoje mladosti

Jednoga dana, pomislim, samo će prestati,

kao nekakav blagi poremećaj rasporeda,

curiti note što bih od sebe mogla još dati

zbog velika, divna božanska reda.

Jer nisam dostojna, nisam dorasla istini blata,

siromaštva i gladi, samotnosti što kosti kosi.

Nitko nikada, nikada ne smije znati dušu od zlata

koja u sebi pati, koja svugdje bol svoju taji i nosi.

Jer svi žele senzaciju, traže igara i krvi, kruha i rata,

jer takvo je duševno stanje svijeta i nacije svake.

Ne vide ljudi izgladnjelu sestru, ranjenog brata,

a ne čuju niti, tupi od grijeha, božanske korake lake.

Teško je podnijeti ravnodušna lica, a Bog ih zove

i sveudilj traži to malo milosti ljudske, zaboravljene

jer bi dao radosno milost svoju, praštanje i prilike nove

kad bi se trgnula srca za vrijednosti zapostavljene.

Ludi svijete, nisam dorasla tome da ne možeš priznati

koliko te mori zavist i preplavljuje neopisivi, veliki strah.

A sve to krene jer poželiš dalje od istine znati

pa od slabosti svoje volje polako i sve jače gubiš dah.

A bolje od Istine nigdje ne postoji takvo mjesto,

mada znaš da te čeka strah u paklu još trajniji,

pa opet ubijaš i zavaravaš samoga sebe često,

jer predmet zavisti rađa se pred tobom i sve je sjajniji.

Ubijaš ljubav, ubijaš djecu i sebi spremaš smrtnu infuziju

jer si zaboravio božanske pašnjake svoje mladosti.

Govorili su svi tada da je sve to laž, da ne gajiš iluziju,

a sada znaš da si izgubio dušu jer već odavno nemaš radosti.

Ali ne, to nije sve što ti misliš da ja mogu,

lamentirati, zdvajati na grobnom kamenu tvome.

Briga me nije, odlazim sada, okrećem se Bogu,

okrećem svoje lice jedinoj Istini u životu tome.

21.11.2023. 01:18

Evo Kralja

Evo Kralja našega, evo, dolazi u slavi

i u našem poniženju križa njegovoga rastenja.

Kad na svodu zvijezda Danica se javi,

to je naša kob i sud kraljevskoga spasenja.

Gledamo ta kojega smo proboli, sada i u vijeke,

da ga molimo za uzvišenje Božje milosti;

čekamo ga skakućući poput podivljale rijeke

da ga pitamo za dolazak u pravednosti.

A nismo ga nikad čuli kada pitao je nas

da mu samo nekoliko riječi odgovorimo.

Nismo htjeli da nam skandal bude spas,

a sami smo se spoticali da sa njime zborimo.

Nismo ga ni upoznali do li tek po koplju tome,

tek po Rani koja dala nam je žrtvu zahvalnicu

da poživi sveđ umjesto nas i naše duše trome,

a mi samo žalimo se i tražimo naknadnicu.

Dolazi na konju i svim oblacima, i u pratnji

anđeoskih legija što bore se kroz vjekove

da i nas povedu u svom Kristu i u njegovoj patnji,

da ostvare protiv nepravdi sve lijekove.

Gledamo ta kojega smo proboli, sada i u vijeke,

da ga molimo za uzvišenje Božje milosti;

čekamo ga skakućući poput podivljale rijeke

da ga pitamo za dolazak u pravednosti.

Evo Kralja našega, evo, dolazi u slavi

i u našem poniženju križa njegovoga rastenja.

Kad na svodu zvijezda Danica se javi,

to je naša kob i sud kraljevskoga spasenja.

22.11.2023. 14:05

Uzak prolaz u nebo

Između rata i politike,

rata i snijega

malena razlika.

Previše kritike,

sve puno bijega,

obična praslika.

I što ćeš tražiti

u tome grotlu

s kojim si rođena?

Nered ublažiti

u duševnom kotlu

sroka pogođena.

Ući u tajnu,

ma kako teška,

gdje vlada red;

za dušu sjajnu

jedna greška

čitav je koloplet.

Ipak znati hoće

može li to,

a sigurno smije.

Vrlina slaboće,

a sveto tlo,

i lako nije.

Blagovati treba

za Boga miloga

sve što joj daje,

predokus neba,

vonjavu zloga,

da se ne kaje.

Jer sve je isto,

ali sasvim je drugo

u Euharistiji.

Srce lako i čisto,

i smiješi se dugo,

a pogledi bistriji.

Isplati se

upornost

i ponavljanje;

rađa se

postojnost

i obnavljanje.

Činiš sve novo,

zaista, Kriste, zbilja,

o, Bože moj!

Pitanje ovo

po redu obilja

ne treba broj.

Hrabro samo,

to dar je vjere

sa srcem i mozgom.

Bit ćeš tamo

gdje mir se stere

što dođe odozgo.

22.11.2023.

20:59

Prva zapovijed

Za tvoju ljubav i žar

kojime goriš,

a ne izgaraš;

za tvoju brižnost i mar

kojima zboriš

da život stvaraš;

za dobru ti volju

i milost što sipi

iz tvojih ruku,

posipam solju

duha što kipi

kroz tvoju Muku

koja mi govori,

govori sve.

I da se predajem

dok život romori

u dane te

po kojima trajem.

Ljubiti ljude,

kako veličanstveno,

kao da ja sam to.

Do granice lude,

kako dostojanstveno,

i kao da propada tlo.

Ali ljubiti Boga,

zapovijed uzeti,

kakva slast,

za Krista svoga

nešto poduzeti

da plamti strast.

Sestro i brate,

kada bi znali

ljubljeni stvorovi,

našli bi svate

pa bi ih pozvali

da pune se dvorovi.

Volim te, Isuse moj,

zbog izabranja

što mi odjekuje.

Sluga sam i posinak tvoj

zbog tvoga zvanja

što ga iščekujem.

23.11.2023. 22:44

Dozivanje s nebesa

Gdje li su te riječi lijepe,

epiteti i metafore,

gdje li anđeoski glasi?

Da me ljubavlju okrijepe,

da me prate sve do zore,

jer me lijepo uvijek spasi;

jer me dobra uvijek nose

prema svojim bistrim izvorima,

i na visoravan Kralja moga

gdje se porađaju kaplje rose,

gdje se nikada ne zbunim izborima

jer zauvijek tragam samo volji Boga.

Eh, da mi je opet stići svakog dana

ili svake noći što se sprema ostarjeti

gdje se svečanost ta zbiva i ponavlja,

sve do časa kada zauzme se strana

da bih jednom i zauvijek mogla žeti

blagovanje sveči koja me obnavlja!

Daj pokreni ovu oronulu dušu slabu,

Isuse i Kriste, cvijete, križu moj,

uporno dozivaj srce što još sniva

pa, kad god se može zaobići grabu,

da dostignem u taj sladak roj

što u našem svetištu prebiva.

27.11.2023. 22:19

Vremena radosti

Slavit ću te, Branitelju, Duše Sveti

koji ljubav u svom naviranju kriješ,

pjevat će ti sretna duša i udovi speti,

koji krila golubice nosiš ili viješ.

Ne molim te da me uzmeš i poneseš,

put nebesa da mi srce uzdižeš,

niti da mi tijelo, dušu sad uzneseš

već da samo sa mnom sada uzdišeš.

Nisam poletna, ni izabrana gore,

ali radujem se sva u tvome dahu.

Nisam preletjela vise, niti more,

čak sam podložna i svetom strahu.

Ali radujem se svijetu cijelom,

radujem se sebi, tebi i ljudima svim.

Radujem se miru, al' i snijegu bijelom,

radujem se zemlji pod nebesima tim.

Može li se život svijeta danas radovati,

može li se kao dijete nasmijati,

makar mora patiti il' gladovati,

može li se susret jedan razvijati?

Stara godina je prošla i dani se bliže

kad započinje to slatko razdoblje i era

da se radost i nada kao ogrlica niže,

da se putuje u nebo gdje nas vodi vjera.

Neću prekinuti nikakve ratove,

neću promjenu pokazati, ni slutiti.

Nastavit ću radovati svatove,

još ću više spoznati, oćutiti.

28.11.2023. 18:43

Žena je tajna

Prilazim trgu dok tramvaji zveče,

kiša se njiše u jeseni kasnoj.

Podno Kaptola vitezovi kleče,

ispred Djevice u molitvi strasnoj.

Zdravo, Marijo, Milosti puna,

odjeni nam žene u odoru časti

da mogne nam zasjati sveta kruna,

da može nam grad u istini rasti.

Takva je ljubav i takve su žene,

nenametljivo ona sakriva draži

jer ljubav je tajna, veća od mijene

u poniznom Kristu koji je snaži.

Za muževe naše koji ne nalaze

potvrdu Isusa, Gospodina slavna,

daj da im djeve u dušu zalaze

da ih pronađe vjernost pradavna.

Ne ostavljaj narod svoj bez potomstva,

bez posinka i bez djevice kćeri.

One sve su princeze poklonstva

jer žena svijetli u žarkoj vjeri.

02.12.2023. 09:09

Vruća krv

Riječ je Boga Oca ljudsko tijelo,

čovjek Isus, isto kao što je Bog,

bezgrešan i svet više nego nebo cijelo

što ga stvori zbog nas za života svog.

Postao je kao mi kad se utjelovio

u tom krilu Djevice i Majke čedne;

Ocu svome Krist je udovoljio,

opravdao naše duše nepravedne.

Riječ je nježna kao spoznaja djetinja,

ali jako glasno zbori, glasna djela čini

i za svakoga je došla biti svetinja

koja ljubi i koju se ljubi u istini.

Došao je prije svih početaka do kraja

kao što je ljubio sve svoje, izgonio zloduha.

Izgradit ćemo s njim si stanove sred raja,

isprat krvlju Isusovom duša svojih ruha.

S njime ćemo stolovati bez prva i bez zadnja,

dijelit ćemo Krista, ništa drugo više ne treba,

samo Kralj od krvi prolivene koja nikad nije hladna;

izabranih malo bit će više nego zvijezda s neba.

05.12.2023. 03:06

Dlanovi Milosti

Utjeho mi noćnih sati,

snago svagdanja mi moja,

tvojom samo želim sebe zvati

u svim danima bez broja.

Budiš ljubavne mi žice,

srce ovo neće više biti kam

nego tvoga pravog Duha žiće,

božanskoga obraćenja plam.

Uvijek iznova te tražim,

tješiš mene u nevolji svakoj.

Istinom se tvojom snažim

na toj zemlji tužnoj, mlakoj.

Toliko te trebam, vrlo jako, vrlo često,

a ti mene takvu hoćeš više još i jače.

Ja u tvome srcu imam povlašteno mjesto,

a od tvoje sve miline duša moja plače.

Potrebno mi samo da te iskreno zazovem,

a ti već si tu kao klijetke cvat;

strpljivo me čekaš da se odazovem

kao kćerka Ocu, kao Sinu brat.

12.12.2023. 20:20

Savez mira

Pjesme će završiti na smeću

usred grada, ali usred rajska polja.

I grad ovaj više vidjet neću

jer će biti duši samo tvoja volja,

samo obrisi će biti tvoga lica.

Strpljiva sam, to je od tebe mi dar,

Sine koji čezneš suza radosnica,

koji si rasplamsao moj žar.

Haljine su moje pepeljaste, sive,

dlanovi mi čađavi od krimena,

ali ti uklanjaš moje recidive,

nalaziš me radi svoga Imena.

Spasio si me već bezbroj puta,

ti si uzdanica čvrsta mi i stijena;

samo mi je biti srce tvojih skuta

jer mi duša nije nikada zaboravljena.

Eto mene, među nama savez bridi,

a u našim umovima jedna nit.

Činit sve što Bogu mom se svidi,

to je meni dah i piće, moja čežnja, moja bit.

16.12.2023. 18:06

Nakane srca moga

Progledat će jednom prosjak slijepi

jer ne gleda dar svoj odozgora

dok za njega samo drač se lijepi

s mrazom što ga neće odlediti zora.

Pronaći će istomišljenike mnoge,

a svak skriva srce daleko u visu

i još slijedi preljubničke boge

dok mu duša zapinje na strmu klisu.

Zašto nisam takav prosjak važnosti i zlata,

zašto ja ne prosim sjaja skrivenoga

te je ugled ovaj neugledan sjaj iz blata,

ne znam, al' je ljubav jaka Boga moga.

Nije meni dovoljno sad reći hvale,

siromaške riječi spore su i teške,

a još uprtila što mi razne vile dale

da otežaju mi krivnje i sve greške.

Ali ti mi, Kriste, razgoniš bremena,

u tebi mi moja nakana ne blijedi

i sve mislim da je kraj vremena

jer mi srce kao zaleđeno sjedi

da mi ga otopliš ljubavnom ti snagom,

da ti pjevam uspavanke bolje, tiše,

zajedno i s Majkom našom dragom

koja zagovara nakane mi više.

Jer u tvojoj se blizini sve otkriva,

nije potrebno ni vatre zapaliti

da bi ugrijale led koji se skriva,

kojega bi vječni plamen još prekaliti.

20.12.2023. 07:49

Dubina duše

Sile neke bizarne i slabe

teže naći izgubljeni ključ,

iz srca mi greške vabe

kao da je ono malen struč

mlada proljetnoga cvijeća.

Ali za te, prijatelju dragi,

uvijek tinja, plamti svijeća,

to je trajni spomen blagi

što ga nikad ne zaboravlja

moje tijelo, sve što mene čini,

jer te dušom ne zapostavlja,

niti, kao uvijek, ljubav hini.

Jer zbog tebe volim ljude,

ljubim Boga bolje, blisko,

mada često sanjam sprude

na kojima tlo je sklisko.

Znaš me, ne moram ti reći,

neku vrst slobode sanjam

kojom želim brzo prijeći

k srži Boga da se klanjam.

Često ometači dižu brade,

jer sam smetnja svojim likom

pa izmišljaju i dodatne parade

kada ne može se reći krikom,

mada zvučnost im ne fali.

Odlazim u druge sfere

jer sam gluhi nijemak mali,

skrećem s teme u afere.

Kažu kriva moja plemenitost,

kriva duševna mi tempera

koja preskače vremenitost,

stari nervi kojih nema zera.

Znaj za radost i mir s Kristom

jer to jače je od svake noći;

za nas plamtim snagom istom,

bilo gdje da moram poći.

21.12.2023. 02:36

Zapovijed ljubavi

Nema snage ova gruda

da se uzbrdo kotrlja,

da pričeka riječi Suda

umjesto da srcem srlja,

i da mrtvljenjem se naoruža.

Razlika je prevelika, čudo njeno

još od kad je izrasla ta ruža

što bez ljulja zimi cvate sneno.

Prošlo doba voštanih figura,

živjeti se mora i hoće se radovati

jer je davno prošla mračna ura,

trideset će ljeta Bogu darovati.

I da nije bilo crnih noći,

i da sve je prolazilo kao med,

ne bi mogla jošte k sebi doći,

ne bi upoznala zlatan slijed.

Bog je prvi, Bog je uvijek prvi,

a tek tada dođe pokajanje

koje liječi svu prljavštinu u krvi,

blaženo je takvo postavljanje.

Mnogi moji grijesi pokojni odavno,

a da do tebe pristignem, to moguće nije

jer sam ukopala što je bilo slavno,

što se, eto, u toj zapovijedi krije.

Zato radujem se času tomu

kad me anđeli od nježnosti rastope

da bih pristigla ka svome domu,

tada bit ću cijela, svijetlit će mi stope.

21.12.2023. 14:26

Ispred tebe

Neću te još niti zagrliti,

ti ćeš već učiniti mi čudo.

Ruke moje k tebi će pohrliti

kao treperenje jako, ludo

svih leptirića iz utrobe, iz grudi.

Da izgubit ću se, to već znam

jer već dugo duša gore žudi.

Često juri ove jedrilice pram,

tako silno da i prebrzo poskoči

kao da će sva se prevrnuti.

Duh joj tada proročanstvo sroči,

al' ga srce ne može ni čuti.

Jedrilica ova kao jasle tvoje,

ne znam tko je veće dijete:

ti što brineš za nas obadvoje

ili ja što imam noći spete.

I ne tražim tada, i ne molim

da mi otvaraš emocije i zid;

znaš da sve te više volim,

znam da otvaraš mi srca vid.

Ispred tebe duša mi je slaba

jer tvoj silazak je bolna kota,

prvi susret već je tvrda graba

kao uvijek izgubljena prava nota.

Prizor za nas, ljude je ljepota,

i za mene to je ono isto pitanje;

patio si već početkom svojega života,

ali donio si cijelom svijetu svitanje.

22.12.2023. 17:18

Sretnici

Toliko te ima

u riječima ljudi,

u odama silnim;

na mnogim zaslonima,

u centrima grudi,

na rukama mirnim.

Velika čeznuća,

potrebe nepresušne,

stalno dozivanje.

Potraga vruća,

iluzije slušne

i zapitkivanje.

Tako si neznatan

gdje te ne tražimo,

Kralj si nam skromni.

I Zakon ti zlatan,

a njim se ne snažimo;

i propisi pomni.

Molitva tvoja

spas je za nas,

kraljevstvo neba

neprikladna kroja,

u pogrešan čas,

a sve što treba.

Svi smo mi sretnici

i k tebi pozvani

na vječne hvale.

Kao ljudi na skretnici,

pažljivo probrani,

duše te zazvale.

31.12.2023. 15:09

Lanjski šlager

Molitve putuju kroz novu noć

i do moga srca stigle skoro.

To je poziv ona vječna mira

što ga daje nemoć i moć,

što ga šalje Isus s gorom

i još daje duši mojoj odabira.

Ako moći se odreknem

da pokažem razlog svoj,

to će uvijek dobro biti

da si više Krista steknem

i pronađem nespokoj

što se uvijek hoće skriti.

Tada Bog mi daje mirotvorstvo.

Nije li to izraz moći ponajveće?

Tada mi svejedno na kojemu tlu

stvara Bog mi stihotvorstvo

što se po vremenitosti kreće,

koje vodi ljubav što je ponor zlu.

31.12.2023. 23:44

Sraz vremena

Usred svijeta vrla

ptice časkom umuknuše,

sve iz čista grla;

vratove si uvukoše.

Prekrasna poezija

njima pjeve spriječi;

nasta sjajna kohezija

od riječi i mliječi.

Dočekale zvijezde dan,

hoće sveprisutne note

za svoj dobar san

dok noći se pote.

A u duši jaz

od ljepote silne

k'o vremena sraz

zbog istine umilne.

To se rađa Knez

i nebo se para,

stvorilo s ljudima vez

za primanje dara.

29.12.2023. 17:56

Najsjajnija noć

Prvi put ti prilazim iznova,

mada znam da sve si dao.

Želim napuniti srce preko krova,

ostati u suzi koju si mi isprao.

Znaš da dolaze ti kraljevi

i da prosjaci se svemu dive;

anđelima okupirani su krajevi

u kojima tek pastiri žive.

Najsvjetlija je noć i njeno probuđenje,

sjećaju me uskrsnoga jutra.

Dizao si pravednike, tvoje pohođenje

pročulo se kao novo sutra.

Počašćena tvojim povjerenjem,

izdat ću iz duše svaki plam

samo da ukrasiš mene zrenjem

u toj nadi što ju jedinu još znam.

Utkala sam te u ispovijed još prije,

tesere mi stihovi srčikom prostruje.

Uvijek novo, nikad poznato mi nije

jesi li me pronašao gdje vjetrovi huje.

03.01.2024. 18:12

Rosa Duha Svetoga

Tko Ti ne bi ispjevao stih

i za svako doba jednu odu,

svakoj riječi, Gospodaru svemira;

Ljubavi za dušu kojoj glas je tih,

Sjemenko života za slobodu,

Kralju sveta i vremenitoga nemira?

Tko te ne bi, Crkvo Krista,

Savezu svih svetih ili siromaha,

ljubio u srži tvojoj i ljepoti,

u raznolikosti Duha čista

i u Pismu koje čita se bez daha,

i u mudrosti što klanja se divoti?

Tko Te ne bi zvao u pomoć i stalno

kao kakav utopljenik blizu spasa,

poput rose koja teži zablistati?

Tko se ne bi uzdigao nad jezero kalno

kad u vjeri konačno pokrene se i stasa

da Te mogne nemoguće zaiskati?

Da sam Tvoja, Gospodaru moj,

da sam Tvoja pa da se priklonim

skutima Ti, rumenim i krvavim,

i da sam uz Tebe kada krene boj,

da se samo Tvome križu tad poklonim,

da se preobrazim u ritama prljavim!

Postala bih to što jesam stvarno,

činila bih mala djela za Tvoj Grad,

a Ti zvao bi me kao sunce rosu.

Poput vjetra, koji hladi srce sparno,

častila bih svaki uspon, opraštala svaki pad;

slavila bih kao dašak koji mrsi kosu.

24.10.2020. 14:47

Plač lutnje

Ova mi tišina kao zavjet šutnje,

ova pjesma je balada beskrajna

iza koje sakriva se i plač lutnje,

i to moje srce koje sad je tajna.

Nisam sjajna pa si Boga štujem

da ga pitam savjet koji boli

jer je ono što odozgor čujem

kao krik što uzaludno moli.

Daj mi, Bože, da u zabludi sam,

da sam štetočina, da sam blud,

samo da sve to što vidjela sam

ne dam nikad, ni po svud.

Voljeti ljude i čuvati tajne,

mora biti plod preteška križa.

Sada pokraj Istine mi sjajne

sjela mi na ljubav jaka kriza.

Al' zbog tebe, prijatelju svijetli

koji meni pruži slobodu bez kraja,

neka stupe sad u snagu naši vjetri

da se brzo mogu nagledati raja;

da u vjernosti ti neviđenoj

povijem se poput čeda

k'o u Majci, Djevi snenoj;

poput mlijeka, poput meda

da odnjeguje mi snagu

kakvom i tebe je osokolila

pa da imam dušu blagu

koju sam ti noćas otvorila.

04.01.2024. 18:36

Gorak med

Čim na dvore moja stopa tebi kroči,

odlazi iz mene anksioznost.

Ljubav, Kriste, tvoja me optoči,

uzima mi vjeru i pozornost.

Jaki Bože, svet i presvet Bože naš,

koliko je samo tvoga Sveta Duha

potrebno za jedan ovaj težak čas

kad ugledaš me bez svadbenoga ruha!

Ustegne se srce tako alarmantno,

duša pukne poput niska smilja

kad ga zgaze nonšalantno

kao da su pogodili usred cilja.

A još uvijek o tebi razmatram,

mada znam da zakon možda ne da,

možda pogrešno i uzaludno smatram

da me neće zapast koš od gorka meda;

no, ne pati samo radi toga

i ne tuguj o tom jer pobjeći neću

da u nekom trnju tražim Boga;

razne pčele uvijek donose mi sreću.

05.01.2024. 20:29

Povijest u duši

Povijest nas uči,

izobilje daje

i ne zaboravlja.

Ponekad buči,

često ne haje

ili se zabavlja.

Zahvalno slavim

iz dana u dan

sve što mi dade.

Svu me preplavi

i zbilja, i san,

budućnost mi krade.

Doba bijaše

kad ostadoh sama;

sasvim dovoljno.

Noći me ne straše,

ni svjetla, ni tama;

srce nije mi zdvojno.

Radost i mir,

istinska sreća

ispod kože.

Povijesni vir

je plima najveća,

Oče naš, Bože.

Proteklo vrijeme

u meni živi,

duša mu dom.

O, lagano breme,

životu se divi

u Bogu mom.

06.01.2024. 05:47

Ljepota jedne tuge

Lako je povrijediti slaba,

al' je zato vječno zlato

uskrsnuti poput Krista,

reći Bogu Ocu: „Abba,

baciše me sveg u blato

koje preko mulja blista”.

Uvijek vrijedi sve što rekoh,

ali praštanje u mojoj veni

kao mlado vino vrije

jer iskustvo sebi stekoh;

jer sam rođena u sjeni

kojoj ništa ravno nije.

Ta ljepota jedne tuge

odnosi se sva i na te,

prijatelju zaneseni,

a i na sve druge

koji ne znaju kad pate

da su ruglom zavedeni.

Idem dalje istom stazom

jer za mene druge nema,

slijedim sve što nebo da.

Susrećem se uskoro s oazom,

to budućnost meni sprema

koja treba čvrsta korijenja.

Možda nećemo se prepoznati,

ali slatka vjera uvijek stoji

da su ljudi dobro načinjeni.

Zar ne molim za to dugih sati

i dok sitno kamenje ja brojim

kojim su mi lijepi dani začinjeni?

06.01.2024. 11:46

Bezopasne misli

Rekoše mi nevinost je bezopasna,

ali ona može bit' po svuda;

i u glavi koja nije jasna

i u kojoj nema truda

jer za misli dobro je iskustvo

i mentalna prokušanost,

a ne tjeme prazno ili pusto,

niti čelo koje neće znanost.

Nevin biti, kako krasno,

nedužnost je savjesti,

mada učenje je strasno

i razvijanje svijesti.

I bez znatiželje što sam

kao forma viseća na tankoj niti

pa da ne znam tko sam,

da me Bog od zloga štiti.

Ostala bih poslušnica svakom

tko se naučio dobro nametnuti

i tko drži moć na uspjehu lakom

il' je navikao pamet zametnuti.

Željna svaka znanja, duša stiže

daleko od svoga prvotnoga stanja,

lakše uzme, nosi teške križe

i ne pada u sve zamke od neznanja

kao što su dosada i razbibriga.

Ne može zabluditi u stranu

samo tako odbaciti mudrost knjiga.

Bog zacijelit će joj svaku ranu.

07.01.2023. 02:30

Vrsta koja izumire

Prošla su vremena davna

kada mislilo se svi smo pjesnici.

Sva su naša djela slavna

dokaz da smo bili romantici,

da je nebo ovdje samo za nas,

nježne duše napojene dobra vina,

da u uzdizanju svima leži spas.

Danas držimo se više slobodnima.

Danas najbolje je biti izvjestitelj

jer koga je još briga za recitacije

kada ugrožen je većma svaki žitelj

zbog slobode prevelike svake nacije.

Nebo više ne vidi se od zaslona,

mjesto zvijezda svijetle nam rakete,

a od ratovanja nema zaklona.

Stakleni su zidovi postali palete

na kojima se zaista životi zamute:

grozničavo miješanje je slikarskih boja,

boje koja svijetli s bojom krvi prosute,

a pjesnici ginu usred bojnog stroja.

Sve to donio je tehnički napredak,

ljudska volja za vladanjem i moći.

Više nam ne vrijedi duševni poredak

jer nam više nema niti sutona, ni noći;

nema onog unutarnjeg udubljivanja

u krajnji smisao zajedničke odiseje;

nema više niti stvarna zaljubljivanja...

nema više mira, nema pjesničke ideje.

24.08.2015.  01:36

Duša mira

Postoji na svijetu kao jedan dragi kamen

koji će na svjetlo neke duše dati ono najbolje.

Dragocjen je, rijedak, krhak, ali stamen,

u svom snažnom posjedu je dobre volje

za sve ono što si duša duboko u sebi nosi,

ali ne znam kako bih do njega stići.

Kao dah u kosi srce ljubavlju orosi

gdje su duše promrzle na kiši kao ptići.

Govore mi da je uvijek na svom mjestu,

tamo gdje su potrebe i nužda jaki;

gdje su vjenčanice bačene na cestu,

gdje na dušu kradljivac nasrne svaki.

Nije nikakva čarolija, mada bajci sliči,

da u svakom gradu postoji mu neki dom.

To je galerija što se draguljem ne diči,

putujuća družba kakva često nađe slom,

mada ima nešto kao stalak na izložbi vrednota

ako li ga neka duša, kažu, možda i pronađe,

pa je važno znati tajni nacrt s mnogo kota.

Zahvali se Bogu dragom kad kraj tebe zađe.

Ne smije se uzeti, niti ovjesiti oko vrata;

nemoj gledati u sunce, niti smijati se stati.

I provjeri svoje kvalitete nakon toga svata.

I ne zadržavaj duše već se svome domu vrati.

Žao mi je samo što ja ništa ne znam reći,

niti jedan putokaz do ove draguljarnice,

samo uvijek potrebno je u nebesa prijeći

kao neka duša mira koja zna za golubice.

07.01.2024. 13:24

Majčino pletivo

Divno i tajanstveno je naći

ono što se cijeni i što vrijedi

da se mnogim sestrama i braći

preda ili primi tako kako slijedi,

kako se je pronašlo i otkrilo

uvijek isto, ali uvijek drugačije.

Poslije kasno svašta bi se skrilo,

istovremeno je putovanje svačije.

Zato jesmo jedna Krv i Pismo,

zajedništvo same ljubavi presvete.

I od boljeg, i od težeg bježali nismo,

zato Majka raspliće i iznova plete.

Zaista su predivni ti pozivi i zvanja

kad se duša, kad se tijelo preda

volji Boga Oca usred sveg imanja

od kojega rastavit nas Majka ne da.

Sve nam rješava i svemu se nada

duša u tom naručju, malena i odlična,

jer ne molimo da itko svijetu strada;

to je vjera što je samom Bogu slična.

08.01.2024. 21:03

Daleko je nebo

Jasno rekao si mi zemaljsko ime,

jasno si me naučio da si Krist,

da te zovem i da molim s time,

moj direktan zaziv da bi bio čist;

da si meni Otac, Svetac, Duh i brat.

Kao Sin ti Čovječji i k meni si došao

i pred mene stao da proglasiš rat

zlodusima srca što mu otkucaj je stao.

Da sam znala kako veliko je mnoštvo

vilenjaka što će zagorčati život moj,

mnogih vila što njeguju mnogoboštvo,

pronašla bih brzo neki zaklon svoj.

Ali prije svega nudio si utočište

što na dohvat bijaše mi, ispred nosa:

tvoje lice istine i nacrt za poprište

gdje ću uvijek biti službenica ponosa,

makar u pokornosti, u postu i u suzama.

Već sam svjesno prihvatila siromaštvo

što si svezao ga za me čvrstim uzama,

uzdanico moga srca što mi dade to krstaštvo.

Pobjede su tvoje tako veličanstvene,

dugotrajne, iznenadne, neizbježne;

s uskrsnućem tvojim kao šutnje znanstvene,

tako nevine i bezazlene, tako nježne.

Samo Križ je opis moga srca i njegovo ime

što ga znamo sve to bolje, što sam češće

na nebeskim odajama gdje ti, Sine, zarobi me,

gdje su anđeli ti divni i sve nove bitke žešće.

09.01.2024. 10:28