SVETI ZVUCI

 

19. Sveti zvuci

poezija

Kazalo:

Sveti zvuci

Kod Večernje

Lančić

Siva golubica

Sjaj molitve na rukama

Pozdrav Križa

Ljiljan u polju

Drama molitve

Pir duše

Vino vječnoga života

Jubilarni dan

Bogu naroda moga

Klasje

Vječno ljeto

Nebeski krov

Blagoslovi suzne doline

Socijalno angažirana poezija

Okovi

Susret križeva

Stvarnost vječnog Dana

Božanska romantika

Dodir otajstva

Vječna je ljubav Tvoja, Gospodine

Grad od ljubavi i prijateljstva

Male riječi

Balada za uzašašće Isusovo

Moja Marija

Putovanje u tišinu

Drugo srce

Povratak Ljubavi

Za let si stvorena

Vrata srca

Šapat jeseni

Tajni savjet

Svitanje duše

Miomirisi tjeskobe

Divan je Bog

Krik sutona

Anđeli ljubavi

Moj Anđele

Male Božje svečanosti

Ne reci

Majka svih rijeka

Glasovi s drugog svijeta

Jedna kaplja Vitezove Muke

Svaka žrtva u Gospi vrijedi

Verige jeseni zorne

Symbolum

Svi mrtvi, svi živi

Žetva ljubavi

Zvijezdani ples

Prije neg' umuknem

Kradljivac tuge

Ribarska ljubav

Drugo srce

„Ljubite se kao što ja ljubim vas”

Zaboravljeni krajolici

Svijeća neba

Ljubav neviđena

Jutarnja zvijezda

Dan susreta

Robija

Dobro jutro, Pravdo

Ljubavna muka

Strah Božji

Sonata spasa

Moj je život putovanje u slobodu

Divlje smokve

Robija

Rujan

70

Sveti zvuci

Uspavanku svetih zvuka violine,
gudala i duše koja tiho roni
sitne kaplje suza s velike visine
dok je tipka glasovira goni

strasnom nježnošću, upornošću
kakvom čezne uzeti za ruku dijete,
odvesti ga carstvu snova ornošću
za neke druge, neke nove svijete,

čujem kao iz tih poznatih daljina
što me ponekad ponesu k javi,
daleko od snova i od svih manjina;
tu se samo stvaralaštvo slavi.

Da bi rekla, kao majka, sve što sanja,
sve što želi srcem zagrijanim,
duša samo lagano se, tiho klanja;
usnama se, molitvama zatrpanim,

osmjehuje nekom duhu radosnome,
istinskom i unutarnjem u dnu noći,
utrobi odzvanja, trbuhu joj rosnome
zbog svih suza što će jednom doći.

Ja sam uvijek s Bogom, ona zbori,
koji rađa svoga Sina prvoj meni,
srcu mome svjetlo da razgori
što će zablistati vječnoj ekumeni.

Ljepši zvuci samo tada postojaše
kad sam prvi puta čula naviještenje,
isti takvi, samo s više boli naše
od koje se rodi moje ognjeno krštenje.
‎09. ‎siječnja ‎2019. 23:24:09 

Kod Večernje

Večeri ove,
milosne tako;
mirise zove
nježno, polako

djetinji spomen.
Gdje si tad bio,
jedini Dome,
gdje si se krio?

Gdje sam tad bila?
Daleko, daleko
Tebe sam snila
uz majčino mlijeko.

Kasno Te sretoh,
Sigurnosti, Stijeno,
i svako ljeto
bilo mi lijeno.

Ti si me nosio
na dlanu svom,
uporno prosio
pravdom, istinom.

Ja Te dozivah
u dubini sebe
dok ne ispliva
zima što zebe.

Ruke mi poganske
dirale dvore
dok bure orkanske
njih ne otvore

i nebo Te dade,
k Tebi me vrati,
sveti Grade,
a srce Te prati.

Srži srca moga,
gdje prebivaš sada,
sjećam se toga,
uvijek je nada.
‎27.‎12. ‎2018.
17:16

Lančić

Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44

Siva golubica

Već sam četiri dana dugih ja bez tebe,

jedna noć, a četiri sunca.

Po mom oknu već i vrana grebe,

ne miče se oknu niti jedna unca.

Čvrsto zatvoreno okno vidi dalje

nego što bi i najfinije staklo.

Vidim jasno otvorene ralje,

a ne marim je li me dotaklo.

Da li mi to umiremo ili tek smo živi,

zar me nije okušala Stijenka

kojoj srce sveđ se i u vijeke divi?

Tko to traži još od mene plijenka?

Guja li je u njedrima ovim,

slaba njojzi podvala i mamac

jer i ja po morima plovim,

jer mi okno moje moj je jamac.

To je mjesto sive golubice

što se kiti ogrlicom od crnine.

Nju ne zovu niti pticom,

nitko ne zna njine poputbine

do li srce moje što u glasu šuti.

A taj glas je Boga vječitoga.

Njegovi su naši skuti,

Njegova je molba stroga

bez koje ni mene ne bi bilo.

Što se trzaš, zlato moje,

što se tebi noćas snilo?

Tvoji snovi moju sudbu kroje.

17.12.2015. 16:59

Raskrižje

Puti odvojeni,

a iste su note.

Da mosti su spojeni,

stog vjeđe se pote

rad' izgubljenih staza

jer veza nemaju:

ovdje oaza,

a ondje si spremaju

pakao života.

Nekome radost

nebeska ljepota,

drugome žalost.

Ista Riječ razdvaja,

međ' putima sudi

i mnogi ne zdvaja,

a mnogi tek bludi.

Oni se srde i bijesne,

a ovi ih blagoslove.

Te ljubavi prijesne

neće si rajske krove,

nemaju milosti dosta.

Bog je podijelio svijet,

a samo ljubav tu osta

što zove na vječni let.

Pobjedniku Kristu

ljubit je stalo

dušu, od zloće čistu,

za početak barem malo.

10.09.2021. 17:08

Sjaj molitve na rukama

Sjaj obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede mnogolike
ostaviše prašnjav trag.

Trznuh se i sva protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam isprepadano
kako nestajem u nemoći.

Uvijek stojim previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su priviđenja,
ne znam se približiti.

Smiluj mi se, sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj snagu moga iskupljenja

da Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
‎03. ‎listopada ‎2018. 16:38:23

Pozdrav Križa

Jesu l' ikad zadnje kapi sunca

na tom nebu pogleda i oproštaja

tako slatke, tako vruće

kako to je tražitelj kad bunca,

koji plače s toga premještaja,

koji čeka uskrsnuće?

Majčice, ti slatka visom stremiš

u ta njedra i te brazde modre

hrabrošću fanatika što sije

riječi da me svu opremiš

za dan kada zađem među odre

gdje se šutjeti čak smije

sred ta značaja i veličanstva

jer u duši toga nikad nije bilo

pa se povukla u sebe sva.

Ti si s one strane čovječanstva

kojim te je Nebo to izgradilo

da bi spustila se sve do dna.

08.11.2020. 19:09

Ljiljan u polju

Ima netko kome vrijedim

iznad svega što se može zamisliti,

k sebi taj me prima.

Kako da te staze slijedim,

kako bih slobodi zavisiti

kad me dar taj obuzima

poput vrtoglavice što traje?

Kao da u srcu vidim ljiljan bijeli

čija krasna jednostavnost bi me zadužiti.

Ima netko puno veći tko se meni daje,

tko mi divan život vječni želi

kakav nikad neću ja zaslužiti.

Besplatna li i velika dara!

Mogu li ga primiti i prihvatiti

s punim pouzdanjem i u poniznosti?

Taj me ljiljan svu očara,

niti njemu da bih podati i uzvratiti

svu ljepotu, diku što je nosi lat mu prosti.

Uskrsnuće veliko je, lijepo kao cvijet,

isti ovaj što ga duša posebno osjeća

u dubini srca gdje i Uskrsli mi Isus živi

koji jamči da ni ljiljan bijeli neće mrijet'.

Blažene li duše kojoj Bog nešto obeća

koji u mom srcu cvijetu se skromnom divi!

04.05.2019. 20:40

Drama molitve

Malo vjerujem u propast

svega što je ova duša iskusila,

malo vjerujem u poništavanje.

Molitva je za me bila čast,

ona mi je mač izbrusila

kojim siječem ponižavanje.

Molitva mi snažan brod

što me drži, što me štiti

prolaznosti, zaboravu;

u njoj postoji moj kod,

postoji mi sve i sve je biti.

To je brod što nosi vječnost pravu.

U njoj mi sigurnost Boga

koji čuje sve i odgovara,

nosi svijet i mene samu,

prihvaća me u toj moći dijaloga

s Kristom koji život stvara

da ja uđem u tu dramu.

Moja hrana, moje piće

i moj duh što moli

sad su daleko od svijeta

jer me to božansko Biće

uvijek snažno osokoli.

Vjernica sam, ne poeta;

moliteljica u duhu svjetla

što je obuzelo vremenitost moju.

Posveti mi, Kriste, moje riječi

i zaštiti me od prolaznoga vjetra.

Podaj meni neprolaznost svoju,

darak sveti koji svaku ranu liječi.

07.05.2019. 03:50

Pir duše

Odavno tu piri

noćni zrak

da duša se smiri

i spusti tlak.

Najljepše od sparine

je njezin završetak,

večerima se sjedine

grad i svetak.

Sluh je pun vode,

zuji i trubi

o šarmu slobode

što noć je ljubi.

Više je prostora,

lakše je sve.

Pseto iz dvora

na tata laje.

Zvijezde će pasti,

opjevane i sjajne,

a suze će rasti

Djevice bajne

jer ona je ta

koja sve tješi

i pitanja sva

plodno riješi.

I mladica Klara

jasni je izvor,

predokus dara

za glavni zbor,

za Uznesenje

Marije kraljice;

svetima zrenje

od Školjke bisernice.

Svjetla se gase

i tama miluje

što svetci je krase;

i duša piruje.

11.08.2021. 01:32

Vino vječnoga života

Noći tamne, riječi vruće

padaju na ovu zaboravnu svijest,

molitvena pustinja mi godi.

Slavim, Isuse, Ti uskrsnuće,

u Tebi mi duša postoji i jest,

Tvoj me Duh za rajski život rodi

da ja mogu sjetiti se toga.

Tiha tmina i ta tajna razmjena

milosti od neba i nemoći moje

daje snagu koja dolazi od Boga.

Sad ne promatra se sjena,

sada život ima slikovite boje,

sad je mir, na meni on počiva.

Sad je vrijeme konačnoga spasa,

sve do jutra boravim u njemu.

Dar je da mi duša sad ne sniva,

poput obraćenja ona davna časa

kada spoznah da Ti Duh je sve u svemu,

da sam ja u Tebi i u meni Ti.

Silaziš mi, Kralju, u moje pličine,

činiš sve što ja bih mogla biti

u starosti svojoj, a u svetosti:

uspeti se s Tobom u visine,

vino vječnoga života piti.

18.10.2020. 03:03

Jubilarni dan

Mnoge godine na žitnim poljanama,
mnogi dani u velikoj neizvjesti;
i noć svaka kao zalog pohranama
različitih nadanja i loših vijesti:

neće stati tvoje ropstvo u tuđini
dok ne namakne se jubilarni dan,
dok se ne pojavi svjetlo na pučini
što ga nosi zakon obavezan

da se i to more odmoriti hoće,
i ta žitna polja predahnuti žele
pa da korov nakupljene zloće
nestane u magli obljetnice bijele.

Bježi, robe, sada na slobodu
jer već došao je onaj Božji čas
koji daje pabirčiti tvome rodu
što za milost proglašava spas.

Skupa li je ta sloboda tvoja,
dragocjenija od nagodbe svake
kada moraš laćati se boja
i gdje moraš donositi ruke lake;

sad odmaraj stope, izgažene vjetrom,
stavi vijenac mjesto suha pepela
i obasjaj svoju žalost sretnim svjetlom,
hvali Boga, tvoja godina je cijela.

Evo, podiže se grad iz razvalina
slomljenih srdaca i poharanih duša;
podiže se Sin u kom je Bogu sva milina,
što u milosti nam čak i zlikovce iskuša.

Sad je vrijeme da i tvoje njive rode,
da u gradu molitve prineseš stoljetnice,
da se umiješ u kapi blagoslovne vode
i da slaviš doba svoje muke i Cvjetnice.
‎07. ‎siječnja ‎2019. 07:15:21

Bogu naroda moga

Ovo je dan za svečane ode,

za pohvalu Boga koji me nađe,

koji me samo za sebe stvori,

za kojega ustrajno morima brode

sve moje raznolike lađe

pred kojima vječni oganj gori.

Ova su mora kušnja za mene,

ovaj mi život u kraljevstvo hoće,

i kad ga želim, i kad ga mrzim,

a Bog me na dlanu drži k'o zjene,

milost mi daje sred moje samoće

u kojoj Ga zovem, u kojoj se pržim.

Jedna me lađa ka Bogu vodi

i s njom u kraljevstvo Božje stižem

kada zazovem pomoć i red.

Moj Bog mi uvijek molitve rodi,

za Njega sad svoje dlanove dižem

jer narod Mu moj sladak k'o med.

Ovo je dan za božansko slavlje!

Zbog toga me jutro ranije budi,

zbog toga su lađe stigle na vez

jer slavi se dan kad zadobismo zdravlje,

mi, moreplovci, bogobojazni ljudi.

Ovo je dan kad je Bog nam načinio rez,

kada je podao sebe narodu svemu

da časte Ga duše kroz pokoljenja

i s njima On uvijek ide u boj.

I sav će se narod naći u Njemu

jer primi plodove prosvjetljenja

u kojemu kliče: Bože, o, Bože moj!

12.09.2021. 02:14

Klasje

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Vječno ljeto

Sunčeve se zrake tuku

s odbljescima dana,

s modra neba ptice vuku

svježi dašak vjetra rana

i tako je zora vedra

za sve žitelje ta loga

što se bacaju u njedra

velikoga sveta Boga

kao da će vijekom potrajati

ovo ljeto što se sprema

gdje bi sunce kao slava sjati;

na zemaljskom polju drijema

prošlost koja sad je okopnila

i sve što je do nedavno bilo,

svaka vlat je sada dozorila,

svako letjeti je naučilo krilo

da se duhovnome sad primakne,

poput suncokreta da se svije

i da svatko nebo to dotakne

koje nekad dostižno mu bilo nije.

Doletite, ptice; dođite, puci

u to slavno rajsko slavlje;

neka ogriju se janjadi i vuci

i svi grešni što zabijali su čavle

u tu predivnu ljepotu spasa;

sve je Bog naš oprostio,

svakom nudi uživati krasa

jer je mržnju premostio

i smrt strašnu usmrtio

da procvate Crkva što je rodi.

Sve je ljude i sve živo uprtio

da se danas muka Mu oplodi.

Navalite, duše, na bogate trpeze

što se sad izlijevaju od Duha nam Sveta,

raskinite uze, sastavite veze

da sve krene putem ova vječna ljeta.

07.06.2019. 07:02

Nebeski krov

Imala sam vrlo skromne snove,

da mi Bog, na primjer, tad oprosti

kada dogodi se kakva zabluda.

Željela sam da me noć ne zove,

da me nikad ovaj svijet ne gosti,

da me zaobiđe mnoga svjetska luda.

Poput požara o kojem javljao je klaun,

mojom dušom širila se svaka nepogoda;

saznala sam tada da me sreća ostavila,

nesreća je gizdala se kao kakav paun.

Cirkus moga svijeta gorio je poput nasukana broda,

ali tada Božja ruka lađe mi je otpravila

k obalama sitnih udaljenih otoka,

što su, kao napušteni ljudi, izgledali pusti,

nije tamo bilo ničeg osim pješčanoga tla.

Život mi je stao izvan vremenskoga protoka,

oblaci su stvarali mi pokrov gusti

koji kao da me je zaštitio od zla.

Sreću već ne mjerim, niti čas;

nekako sam odmah prepoznala povjerenje

kao dokaz ljubavi i čvrste egzistencije.

Ovdje svako zrno pijeska osluškuje moj glas

i još slavi moje neprekidno poniženje;

oblaci me vode visovima rajske Eminencije.

27.12.2019. 03:25

Blagoslovi suzne doline

Zlodusi su, Kriste, opet stigli

na ta moja rasklimana vrata

što se jedva drže čvrstoj staroj cigli.

Duša molila Te uslišanja nepoznata

jer ja ne znam druge stvari

koje nisu tema sveta obraćaja

već prepoznam samo gdje su sveti dari.

Što da molim sred ta remećaja

što u mojim venama već dugo vlada?

Blagoslivljaj, rekao si, i svom svojom snagom,

sve dok ne zadrhti tvoja brada

i dok ne prosuze oči pred ikonom dragom.

Ništa ne razumijem, to je duši mojoj stres,

mnoge riječi ovdje čitam naopako.

Čak doživim i osjetim tuđi bijes,

sažaljenje dođe meni samo tako.

Ako griješim, a siguran mi zaključak je taj,

Ti mi, Kriste, Bože, ravnaj krive crte

po tom što je moje srce za Te blagi raj,

kraljevstvo nebesko što ga ove riječi prte.

Blaga, sveta Majčice ti moja,

sad za mene moli jače

jer te svete vode ima i bez broja,

jer mi molitve ti puno znače,

čak toliko da za te sam od razuma biće

jer mi daješ darove od Mudrosti,

razumijevanja za sve što mojoj duši sviće,

makar kad i nema smisla, moja Nevinosti.

12.09.2021. 14:49

Socijalno angažirana poezija

Da sam ponudila sve za socijalu,
znaju oni zbrinuti zbog mene.
Nisam za to dobila ni slavu malu,
još mi šalju razne opomene.

Kad sam rekla da mi, siromasi
zbog toga i sada ništa nemamo,
nasmijali su se vrli bogataši 
dok se mi u grobe spremamo.

Tako postala sam socijalni slučaj,
dajući od sebe zlata, kruha, nerve, krv.
Mnogi padoše mi u naručaj
pa me ostaviše kao odbačenu strv,

ali ja i dalje živim nekako na rate
dok svi oni viču da su ugroženi,
a u stvari masne pare mlate,
kradu nama iako su dobro podloženi,

a za svoju savjest koja pati im u glavi
imaju i naziv što su sebi ga nadjenuli:
'mi smo svi humanitarci pravi'.
Samo jedno nisu napomenuli,

da bez krađe i te bezobraštine
ne znaju ni kako zapravo se zovu.
Rastu svi na plodu siromaške baštine,
jedino im siromasi daju lovu,

jedino su siromasi koji sve njih drže,
oni dobro znaju njine humanizme.
Dok se bogataši svi zbog para prže,
siromasi preživljavaju sve kataklizme.
‎srijeda, ‎7. ‎lipnja ‎2017.  05:22:38

Okovi

Okovi su moji zagotovo spali,
kližu lanci nevjere i sumnje
što su mome srcu vječnu ljubav krali,
što su remetili moje skromno umlje.

Vezice se pokidane razbacale,
zgaziše ih stope moje tihe
što su mekoj travi sebe obećale,
rijetka rasta na kamenju psihe

pred kojom sam dugo bila nemoćna
kao siromah na velikom sudu
kad izjedala me gorka rana noćna,
kada peklo me za dana, ludu.

I u tome košmaru ona Ljubav zbori,
razgovara sa mnom i ja s njom
kao da to nije ništa. Anđeo govori,
Djeva bajna obećava dom,

Bog mi neki drugi život pripovijeda,
a da ipak to su bile sve godine moje
i svi znaci što su sada roj od reda.
Nalazim ih kako meni i taj život kroje

kako nalaže im to Providnost slavna
jer su moje srce, moja duša sretni
tamo gdje ne stiže riječ mi pravna
već mi samo Ljubav daje darak sjetni.

Sada anđela razumijem i sveto ga primam,
svaku stopu moju nosi k oblacima
od kojih ja ništa ne uzimam
nego sastajem se svijetlim tracima.
‎31. ‎siječnja ‎2019. 19:57:49

Susret križeva

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.

Kod mene ima samo udar u prsa,
od mene samo tihi se javlja glas;
nisam dostojna biti loza od Trsa
koji za moju prašinu želi bit spas.

Zoveš me k sebi po sunčanoj putanji
svojom velikom božanskom čežnjom
da dočekam onaj Tvoj lahor jutarnji
koji se miluje s vjerom mi nježnom.

Evo, već plovim s jedrom od papira
i pratim sunce na drugoj strani
gdje križ se moj s Tvojime dira;
od velike vatre kiša me brani.

Stojiš na gori za deblom od bora,
blagoslivljaš me njegovom granom,
pružaš mi jedan let preko mora
da budim se s novim sunčanim danom.

Silinom, brzinom svojega pada
kugla od sunca ostavlja trag;
gubim se od silne ljepote i sklada,
prelazim u sebi taj sveti prag.

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 18:55:08

Stvarnost vječnog dana

Duše Sveti, Duše Krista moga,

Tvoja uslišanja brža su od svega;

Ti si zajedništvo sveta puka svoga,

Ti si sva sloboda naša, moja stega,

stega dragovoljna, sva u Tvojoj snazi.

Ako ništa drugo, vezat će nas to općinstvo

u kojemu živi vječno svetstvo, iz Tebe izlazi

pa i mene tješi kao presveto očinstvo.

Svi su oni sa mnom, mučenici za Tebe su bili,

stari oci, majke svete, sveta naša Marija, Djeva

oko koje svi su ležajeve svoje vječne svili

na kojima za Te svaka duša sada slavu pjeva.

Hvala Tebi, Sveto Trojstvo od božanske biti

kojoj se pridružujem u srcu svome,

na toj zemlji što će plodove nam uskrsnuća piti,

u tom tijelu krhkom i u domu mome.

Zagovore nosim, oni nose mene stazom

na tom putovanju i u vremenu gdje sviće vječni Dan

i gdje nikad nema zabune sa nekim srazom.

Ti si, Kriste, moja stvarnost, a sve drugo kao san.

13.09.2021. 05:44

Božanska romantika

Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.

Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.

Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati

sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?

Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći

da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.

Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.

Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,

jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.

Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.

Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka

kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27

Dodir otajstva

Želim te vidjeti sretnoga od  iščekivanja,
mirna od sigurnosti i utjehe
i nemirna od one znatiželjne strasti
što za Bogom čezne bez izbivanja
jer je okajala grijehe,
potpuno uvjerena da neće pasti

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,
što se više bude nadala i ohrabrivala
svojim iskusnim i prorečenim znanjem,
kao snažno porinuće rajsko
o kojem je često snivala
pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.
Želim te ugledati u molitvi rastepena,
u tom svemu ipak neobično svoga
kao da ne možeš više prestati
ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,
ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

s kojim uvijek siguran je Savez vječni
i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju
pa u srcu mene uvijek primaš.
Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,
da pošalješ molitvu još nježnju
pa da znaš da sve više mene imaš

jer te često čujem, čak i iznenada,
jer mi pomažeš u mom spoznanju
onda kada više ne znam kamo dalje,
kada mi u Boga duša pada.
Želim samo proslaviti te poslanju,
čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje. 

Želim ti se opet malo nametnuti
sada, kad me kopka ovaj novi poziv,
želim srcu tvom se odazvati,
reći ti da ne možeš zametnuti
samo tako ovaj buran Božji proziv.
Želim samo reći ti što moraš znati.
01.12.2014. 07:33

Vječna je ljubav Tvoja, Gospodine

Kako su daleko kiše jesenje,

kako je dugo vrijeme pred nama,

sada, kad konačno dođe mi Ti

obećati ono slavno uznesenje.

Duh se nadvija Tvojim haljinama

jer Ti ćeš Ga, Isuse, ovamo poslati.

Slava Ti jer si razbio drvo tame,

kamene gromade koje Te hvale,

prastare ljude što znali su sve,

sve osim kraja budućnosti same

što su ga pravednom puku dale

blagoslovljene Tvoje odluke.

Sada je svijet zanijemio i oslijepio,

strah je u srcima koja ne znaju

odreći se zlata i vlasti što buja

za dragi kamen što se zalijepio

na kameni luk, na zadnju postaju

gdje pjevaju anđeli „Aleluja!”.

Kako su sada blijedi ponori muka,

zaborav teče pustinjskom oazom

gdje izvire život iz riječnih struja,

život i riječi Tvog svetoga nauka;

i nebo, bilo je prekriveno mrazom,

sad se otvara i daždi nam Aleluja.

Sada tihom vodom što kamenje dere,

odanim srcem koje strpljenje zna

rastopi ravnodušnost ledenih guja,

obeskrijepi tu pošast koja se stere

duž ovih podzemnih provalija;

neka zemlja sad čuje „Aleluja!”.

21. 04 2019. 16:42

Grad od ljubavi i prijateljstva

Nadi svakoj protivno je zdvajati,

vjeri ili povjerenju što se gradi

čim se otvorena srca krenu zbrajati,

čim se prva riječ u istini posadi.

Tada teče logika po temeljima,

tada naklonost je građevina čvrsta

prijateljstva koje u začetku one vlati ima

ljubavi što posebna je, rijetka vrsta.

Tada se isprepliću elastični spojevi

koji drže i povezuju sve čvrste grede,

kao što su nježne riječi i stabilni brojevi,

na kojima već i anđeli čuvari sjede.

Nada ne da, ne da vjera, pouzdanje

da se tu probija dašak sumnje

jer je ljubav, a i prijateljstvo, zdanje

što je ispleteno Majke, duhovne i umne.

Ona Boga moli, prebire i daje blagoslove

i sve riječi djelotvorne poput ruže cvatu;

ona daje poticaje i postavlja krove

prema dobroj volji Krista svojoj sestri, svome bratu.

Zato prijateljstva ta su vječna i beskrajna,

zato Ljubav u toj zgradi slavi

sve te duše kojima i nije tajna

da se Svjetlo usred ponoći pojavi

po kojemu dobro vidi se i zna

da su kao zvijezde koje vjerno prate sunce,

da su jedno kao duša nebeska,

da je gradnja dostigla vrhunce.

23.04.2021. 22:35

Male riječi

Zavjet jedan ja u srcu nosim

o kojemu nitko ne zna pa ni ja,

samo Bog zna kada milost prosim

da je riječ u tome neizreciva.

Ta je riječ najčvršća, lijepa,

formirana kao prah leptira,

kao glazba kad je sasvim slijepa,

kad je samo blaga tuga dira.

O, da samo znate svu ljepotu

takve tuge ili sjete plodne!

Ona nosi male riječi u divotu,

ona stvara sve nebeske krošnje rodne.

Često prate zlobni dusi

ovaj zavjet što se ne da reći,

što se neprekidno s oka trusi,

što bi mogao i sunce speći.

Još se više lastavice roje,

trgaju se kao što bi rado pile

sa izvora sunce zlatne boje;

one nikad nisu nijeme bile.

28.07.2019. 00:14

Balada za uzašašće Isusovo

Pjesma često tuguje i plače,

čak i kada padne vedar stih.

Kad balada neka krene,

terapeutske joj riječi zrače,

melodija kao uzdah tih,

a u zraku emocije snene.

Da si bio ovdje od moga početka,

da sam vjerovala sebi više,

spoznala bih Tvoju ljubav jasno.

Jer Bog nije samo radi svetka

već je darovatelj sunca ili kiše,

jer sve Božje stvoreno je časno,

stoga Te i tuga dohvatiti može

ili, bolje, umor pa i zasićenost.

Svatko grabi izbornu si moć,

a Ti si već uzašao, dragi Bože,

nebo gleda Tvoju nakićenost

dok na zemlju pada noć.

Kršćani u svijetu žele biti demokrati,

a ne slavljenici Tvoga povratka ka Ocu,

Tvoga odlaska iz prašne zemlje ove

gdje Ti Duh je otišao da se vrati.

Velika si slava svakom vidiocu,

svima koji vide haljine Ti svijetle, nove.

Bolje da Te pogledamo krvavoga, Kriste,

da nam jasno bude što nam se događa.

Kad se vratiš Ti u svojoj svetoj slavi,

spoznat ćemo da nam duše nisu čiste,

da iz Tvoje krvi Spasiteljica se rađa,

Crkva koja se u nevoljama javi.

Ne tuguje mi srce u nekoj baladi

koja ne zna što bi stihovima svojim.

Duge kiše veliki su blagoslov za ljude

jer dolazi protivnik u golemoj paradi,

a Crkva nas štiti otajstvima Tvojim

dok se sve što rekao si i ne zbude.

Nemoj niti mene zaobići, zaboraviti

nego dođi srcu mome odmah sada

dok još moja nada, vjera cvate

da mi ljubav nećeš zapostaviti,

dok u meni svjetlo Riječi vlada,

dok me riječi Tvoga Duha prate.

13.05.2021. 18:27

Moja Marija

Ledeni se vjetar spušta niz ramena,
na uhu mi svira slavna lijepa melodija,
osvježenje klizi preko pramena,
kakva sreća i užitak, istinska rapsodija.

Političke su vijesti vrlo zanimljive,
a prognoze vremena su sjajne,
zvijezde su i dalje zadivljive,
u tome i nema neke tajne.

Lučica se pali za Mariju moju
jer je ona uvijek tu kad treba;
i tada kad molitva još nema boju,
Marija je ovdje, moj komadić neba.

To je stoga što me uvijek pozdravlja
kad već plamen svijeće počinje se gasiti,
često me tek u tom času uspješno zaustavlja
kad poželim svijet vrlo hitno spasiti.

Sad se uvijek u toj radnji sjetim nje,
mada nemam odmah određenih misli;
ova svijeća vjeran znak je moje Marije,
u nju su se njeni dojmovi o meni stisli.

Kad misao krene, molitva još nespretna,
ona prvo kreće s brda, s dola,
ali duša tad već postaje mi vrlo sretna,
Marija prilazi, kraljica je stola

i to dovoljno je da se sva saberem.
Kruna joj se sastoji od mnogo križeva
što ih gledam duhom i očima berem
kao trunčice od iskričavih žiževa

da provjerim nadnaravna svojstva.
Srce se formira, plameno i tamno,
oko njega bukti sjena Presvetoga Trojstva,
privlači mi dušu jako i zamamno.

U tom plamenu se vjera širi
i, što dulje molim, to se više miče,
a meni se to Djetešce sve to više mili;
znam da trpi i sve jače viče,

daleko se diže sjaj, zrakama se mjeri;
naokolo mrak, plamen nema sjene.
Kao otkucaj od Boga bilo mi treperi,
a duh Moliteljice me vodi u prostore njene.
‎četvrtak, ‎29. ‎lipnja ‎2017. 23:50:56

Putovanje u tišinu

Slušaš li me, Ti, daljino mojih niti

gdje mi prekida se obzorja trag,

gdje se više nikad neću skriti,

gdje počiva povjetarac blag

jer izgubila sam vezu kao lađa

kad je puste da bonaci pluta,

da se ljulja i da tihe vale rađa

dok ja tražim mrvice svog puta.

Slušaš li te neizvjesne note

i ta stalna previranja u dubini

u kojoj se vrlo često nađu kote

zajedništva s Duhom u nutrini;

da li čuješ ondje nešto više,

nešto ljepše još od obećanja

što se ispunjava tiho, tiše

i od najtišega šaputanja

kojim se dozivaju i anđeli,

i nebeske ptice što se gnijezde

tamo gdje dolete samo smjeli

svi letači koji kao vranci jezde

poljanama sve do beskraja?

Spustila bih sidra svoja

sve do vrta krasna i dalje od raja

da me primi nježna duša Tvoja.

12.06.2019. 19:00

Drugo srce

Pamtila sam oči zadubljenog starca,
drhtala sam svaki put kad zasjale su meko
kao da su svjesne moga srca, svakog udarca;
njegove su riječi plovile daleko.

Kada bih ga ugledala, bilo mi je uvijek drago
što ću slušati od Neba najfinije note,
uvijek željela sam znati isto tako blago
rušiti sve đavle, raskrižja i kote.

Onog dana kad su zemljotresi palili sav zrak,
kada smo se rastajali, tako sporo, tako trajno,
njegove su ruke rastvorile sav moj mrak;
ljubav, ljubav nas je odvela u beskrajno.

On me je podučio da istinita sva je slutnja,
tajna želja, sakriveni snovi moje svijesti;
među nama nije bila okrznuta sveta šutnja.
Tad sam znala da ćemo se opet sresti.

Tad sam znala sve što čovjek ne zna reći,
sve što duša ne može proslijediti,
spoznala sam koliko nam potreban je Treći
da bi drugo srce moglo se zavrijediti.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 17:49:00

Povratak Ljubavi

Ponekad znam

prigušiti malo

ljubavi plam

jer mi je stalo

do Svetinja.

Ne patim ja,

to Nebo tinja

od silnih uvreda.

Zemaljsko tlo,

zemaljski puk,

Isus je to

i Njegov luk,

Krista svod

na kojemu pati

za svoj rod

i da se vrati

suditi nama

po svojoj pravici;

nekome tama,

nekome krici

i lažne suze

postaju slane.

Jednome uze,

a drugome svane.

I mir se vraća

na usne moje,

nebeska plaća

koju ne broje.

I prašina ostaje

u onome gradu,

a stopa mi nestaje

u duboku hladu

velika Hrasta

gdje dolazi Bog

da mi oprašta

jer nije strog

pa ljubav procvate

kao iz pepela

jer duše ne pate

od previše šekela

vina i ulja,

vode i kruha,

a ljubav kulja

od Svetoga Duha.

I nagrada stiže,

ispred je Krista

i srce se diže

do Neba čista.

08.12.2020. 22:22

Za let si stvorena

Šaljem te odavde prema zasjedama,

poslala sam pratnju, mnoštvo ptica

i spremila ti poputbinu.

Već odavno sam te natrpala besjedama,

još pokazala ti život sa stotinu lica

i  opisala ti svu puninu,

znam da znaš to još od malih nogu.

Iako su zvali mnogi, i blagostanje

pa sve lude zemlje velikoga mira,

nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.

Sad već možeš skupljati imanje

koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

U tim zasjedama najteža je borba

kada duša ne zna i kada oklijeva.

Veliki je ispit tući se sa sobom.

Samo jedan zaziv, samo jedna molba

i na nebu pravda se prolijeva,

anđeoska zaštita je tada s tobom

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,

svaku zeru srca, svaki poklon mali

i te sretne duše prati legijama.

Sve to drži Gospod što je jednom rekao,

a sve ono što su ljudi tebi dali,

Njegovo je po svim regijama.

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,

neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,

ali bit će radost otkrivati toga,

zajedno sa svakim tko se nađe svet.

Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato

i sve ljude ljubi kao svoga Boga.

11.07.2016.  22:51

Vrata srca

Zovem iz dubine srca svoga

glasom šutljivosti u tišini

samo da bih dala odgovor.

Osluškivanje je jezik Boga

i zaglušna buka u visini

gdje se čuje samo dogovor,

gdje se samo spojevi pronađu,

gdje i cvijeće samo raste, cvate,

gdje se ljubi čovjeka i ženu,

gdje izgubljeni mladunci zađu,

gdje se stope same vrate,

gdje i more spušta svoju pjenu.

Zgrčeno je ovo tvrdo srce bilo,

ali u tom grču čekao je sutra

Bog moj od kojega srce moje pade.

Čekao je da prohodam čilo,

čekao je, sakriven unutra

sve dok duša pred Njega ne stade.

Bog je Ljubav koja dolazi iz srži;

srce svakoj duši dolazi od Boga

kada odluka se kobna stvori.

I kada se duša nad grijesima prži,

srce može naći vrata Doma svoga

gdje mu Bog o ljubavi govori.

Tamo odlazim ja ove noći

kao što je duša navikla na mir,

kao što i žena krene prema zdencu.

Gospodin će u mome srcu poći

da otvori mojoj duši sakriveni vir

kao što se Sinu otvara, Prvencu,

da prihvati moje tijelo i zavlada

smrću i životom, ljubavlju i redom.

Tamo pjevat će mi ta tišina,

a ja u njoj primila bih lentu Grada

kada ne bi ljubilo se Božjim slijedom.

Osluškivala bih pjevanje visina.

02.12.2020. 23:00

Šapat jeseni

Večeras leluja nebeska modrina

pod vjetrovima, tako varljivim,

jer ova je uskipjela moja kotlina

podložna vremenima pokvarljivim.

Rađam se na jesenskim vratima,

na ulazu gdje jesen lako stupa

treperavom lišću i mladim vlatima

dok orhideja raskošnih boja pupa.

Sve će se to pljuskovima pokloniti

i svi će znati da ljeto je stalo

jer jesen je došla tiho pozvoniti

gradu i lišću što već je palo.

I to je sve, plodovi već su odavno tu,

praktični ogrtači i obuća stara

jer jesen zaustavlja moju generaciju

koja sad pati za dobima iz ormara.

Laste još neće, možda nemaju traga;

ta, kamo bi letjele stalno u krug?

Možda čuju moj šapat: jesen je blaga,

u srcu je mome gdje vidi se lug.

Rađam se, rekoh, kad lupkaju kapi,

a plodovi kestena preda me padnu.

Moj najdraži ormar samo zjapi;

za šetnju nosim jaknu neprikladnu.

Jesen je blaga, lastama šapuće

i zemljotresi ne ruše kotlinske strehe

po kojima svaka ptica skakuće

kao da svaka će stvoriti svoje lijehe.

Otvaram širom vrata života

jer lakoća je nastala neopisiva.

Sjećam se mnogih godina života:

svaka je jesen ostala neizbrisiva.

Nosi me sjećanje, vjera i nada;

ne vidim ništa, samo modrinu.

Vjetar mi nosi kaplju što pada

poput milosti Boga za moju kotlinu.

15.09.2021. 21:07

Tajni savjet

Možda nikad nije bila ova nota

tako uspavana, tako snena,

sretna, tužna, vedra ili mračna.

Nije blizu Sveta Oca Sabaota

kao da je umorna i lijena;

nije blizu niti svoda oblačna,

mada svemu sad se divi,

i životu, i toj poniznosti

koja srcem njenim vlada.

Lijepo li je kad se živi,

kad je Bogu puna potisnosti

duša njena uvijek ili sada.

Znam Te, Kriste, Bože moj,

evo, tu sam za sve dane.

Tek toliko da se zna.

Velik je i sjajan naum Tvoj

da mi kazuješ za bezdane,

za sve prilike od zla,

da me držiš podalje od toga

što je štetno za moj spas.

Dovoljno je zavjet poduzeti tami

gdje se nađe istinskoga Boga,

gdje se ćuti svak od nas

kao slog u nekoj drami.

Lijepo li je, blažen bio čas,

kad se duša nada i podnese

sve što vodi je u raj.

Jao kome nepotreban spas,

tko iz srca rat iznese

pa na njega stigne zmaj.

Jao bijedi koja traži pravde

pa još čini sebe pravednikom;

jao nama u tom svijetu.

Ali ne ide se sad odavde.

Činim sebe nasljednikom

da popratim Djevu svetu

i da u njoj nađem svoju mati.

Jedan savjet mi je dala

za života moga dok je bila;

samo jedan da ga srce prati.

Štitila me, sve je znala,

nikada me nije ostavila.

18.09.2021. 18:48

Svitanje duše

Svjetlo noći,

mjesečina sjaji

nebeskoj ravni.

Duša će poći

gdje život se taji,

u dan pradavni

kada se rađa

i postoji

njezina kob.

Ovo je krađa

da duša se zbroji,

da ne bude rob

već da se pita

što je postigla

slobodne volje,

makar i skrita.

Da l' se pridigla

il' mogla je bolje.

Brojati dane

sad je naučila

dok se prisjeća.

Nastale rane

jer često se mučila,

a danas osjeća

da bila je rodna

i bogata Kristom,

a znala to nije.

Jeseni plodna,

u zraku se čistom

nagrada krije.

I svanula zora

potpuno nova

na tadašnji dan.

Nestala mora

noćnoga kova

i mučan san.

U Kristu se našla

nedavno tek

u smrtnome času

i tek malo se snašla

za ovaj vijek

da dođe k spasu.

I muka stade

zbog poklonstva

kad primi krst

u svitanje nade

i protiv progonstva.

To Božji je prst

i Njegov je plan

da rodi se zdravlju,

da napusti rov,

da ju stavi na dlan,

pridruži slavlju

na Božji zov.

I neće stati

životne muke

da se izgubi,

al' Bog će dati

pružene ruke

da još ljepše ljubi.

U svitanje dana

rodi me mati

za zemlju ovu,

a bezbroj rana

da duša propati

za ljubav novu,

da život se javi

ispred puka

novoga svijeta,

da duša proslavi

rađanje muka

i postane sveta.

19.09.2021. 04:36

Miomirisi tjeskobe

Nestat će mi čežnje jer ću naći
onaj tihi plamen neugasiv,
jer u dvore Tvoje kročit ću i zaći
gdje je molitveni izražaj mi spasiv.

Nestat će mi nesposobnost izražavanja,
nesposobnost da Te ljubim, gledam;
znat ću stil i način ljubavnih predavanja
kad Ti cijelo biće svoje predam.

Već pristiže miomiris i do mene,
mir tjeskobe, predanosti vječne,
predanosti volje Tvoje posvećene
Ocu našem kojemu su riječi tečne,

koji dobro zna kad prave misli niču
što proizlaze iz molitvenih stanja;
grijesi mog sazrijevanja već riču,
spadaju mi s uma od svih poziva i zvanja

ove ljubavi, slobode neizbježne.
Molitvom ću se komunicirati,
ničim drugim jer su riječi nježne
samo kad se mogu živjeti i dirati.

Tad ću znati što je milost i realnost,
sve će zajedno sakupiti se kao more.
Samo jedna može biti podudarnost,
jedan je vrhunac, a mnoge su gore.

Kada progovorim snovi bit će krhki
i najveće želje ostat će preslabe,
a svi grijesi raspast će se prhki
što me sada neuspješno grabe,

ja Te molim, Bože slatki, Bože mili.
Ti si moja baština i moj početak,
moja srž u koju su se svi životi slili;
ja sam spašeni, određeni zametak,

a svi drugi ljudi djeca Tvoja,
tako nespretni, nesavršeni, dragi.
Ništa im ne znači neka žrtva moja,
samo prosvijetljenje i mirisi blagi

da ih primamljivo ka Tebi vuku
makar oni nemali ni svijesti.
Kad Te vide, spoznat će i Muku,
tad i oni čeznut će Te sresti.
‎11. ‎travnja ‎2017. 03:20:46

Divan je Bog

Ti si, Gospodine, baština bajna,

Ti si mi, Kriste, najveća moć

i snaga si, tako beskrajna,

jer ljubav si koja neće proć'.

Možda te i nisam iznevjerila

u danima sumnje i nestrpljenja.

Ljubav me Tvoja opet uvjerila

da dio sam neraskidiva Stijenja.

U Tebi sam, Bože, jakosti moja,

u Tebi sam potpuno, sva.

Ti si me primio pod krila svoja

da nikad ne propadnem ja.

Ruke Te hvale, usne Ti kliču,

anđele putim da nose ti vijest;

bregovi padaju, a mora viču:

„Divan je Bog! O, kad ću Ga srest?”.

23.09.2021. 22:33

Krik sutona

Neću li noćas naći sna,

neću li biti toliko jaka

u Bogu svome

kome sam vjerna ostala ja,

iako vjernost nije mi laka

u sutonu tome

s kojim svi snovi odlaze?

Jutro ću pratiti

poput straže budne

gdje ptice zalaze

i neće se vratiti

noći uzaludne.

Gasim svijeću

jer mi je gotovo jedina,

gasim pticama plam.

Čekati neću

jer prazna je ledina

i život je sam.

Poražena stojim,

mada se radujem

jer takav je Krist,

jer Ga se bojim.

Sa srcem ratujem

za zaziv čist.

Zar to hoće,

povrijediti slaba,

odbaciti gladna,

noći samoće?

Puna je graba

naroda jadna.

I vrapci se boje

preglasnih sutona,

krika iz jame,

ljubavi moje.

Samo su zvona

hridine tame.

Kriva si , kriva

za sve što se da

i samo se šališ.

Barem si živa

sred ova nereda.

Nikad ne žališ.

Istino, gdje Ti je kraj?

Razriješi me, sužnja,

dođi što prije,

priteci jer vidim već raj

i duša mi nije tužna,

najslađa vina pije.

I ništa ne glumi

Igračica ova.

Umrijet ću mlada.

Breza nek šumi

bez ružnih snova,

bez velika jada.

12.04.2020. 21:06

A nđeli ljubavi

Prestat ću skladati

note od pjene,

zlatne poput životna spasa.

Moram se nadati

da naći će mene

anđeli moji umilna glasa,

snažnoga sluha,

velika znanja

i nježnih ruku.

Pratit će Duha

što Mu se klanja

tko traži luku

treperava daha,

zamrznutih suza,

prepunih soli

zbog izvjesna straha

od čvrstih uza

koji ga boli.

I ne samo s toga

ljubavna poslanja

koje obuzima

već samo za Boga

u kojeg uranja.

I pravo ima.

Živjet za Njega

punim plućima,

najvećom snagom;

a, iznad svega,

daje Ga pucima

desnicom blagom.

Znaju se anđeli naši,

znaju ga anđeli moji,

takvoga svata sveta

koji te uvijek spasi

jer se ne boji

ovoga svijeta.

Bog mu je Pastir

i najveći Znak

koji ga zove

da donosi mir

što nema ga svak'

za anđele ove.

Prestat ću s notama

jednoga dana

kad anđeo moj,

što vlada kotama

ovoga stana,

zaustavi boj

na zemljici mlakoj

što se potresa

u stanu svakom,

u duši svakoj

radi nebesa

anđelu lakom

jer on me štiti,

a ima ih više

u Duhu tom.

I neću se kriti

od ljubavne kiše

u Bogu mom.

21.04.2020. 02:47

Moj Anđele

Anđeli nebeski,

anđeli Gospodnji,

sva ih je sila.

Povijesni, epski,

uvijek u pohodnji

što vjernom je mila.

Uvijek si mi tu,

Anđele, čuvaru moj,

kao snažne ruke.

Liječiš mi brigu,

daješ mi znaka veliki broj

i sve to bez buke.

Uvijek te znam

po djelima tvojim,

po blagoslovu Boga.

I nikada sam

na putima mojim,

ti ljubav si stoga.

Anđele, Anđele moj,

što da ti prizna

duša što voli?

Ti si pomoć za boj

i protiv zla,

i uvijek te molim:

ostani sa mnom,

tako vjeran

i nebeskih čina.

Ti hodiš za mnom,

velik i neizmjeran,

protiv opačina.

Štitiš mi dušu,

čujem te uvijek,

budi mi blizu.

Dok vjetrovi pušu,

za sve si lijek

u životnom nizu.

U odlučnom času,

ti me odvedi

daleko od zla,

ka vječnome spasu

tad me povedi

da sretnem te ja.

29.09.2021. 07:58

Male Božje svečanosti

Sanjat ću te u dubinama

srca koje ne zna stati

lomiti se dinama,

baršunasto osjećati

životnu puninu

što se stere

kroz širinu

atmosfere,

što se slatkim poji

sitnim znakovima

pažnje koja goji

dušu tlakovima

od kojih se i na javi

dosanjati može

ono što se slavi

kad se svetinje umnože.

Bit ću tvoja potsjetnica

jer se ne da pameti

uništiti osjetnica

koje čekaju u zameti

da im prođu karavane

što istražuju po svijetu

gdje je voda za sve dane.

Uzimat ću vodu slanu, svetu

da ozdrave doticaji,

poljupci i rukovanja

kao svježi poticaji

za sva dugovanja

što ih bolesti donose

jer sam samo gruba poniznica;

moje ruke Majku prose

da ozdravi me od ronisnica

sada, kad su liti stale.

Slavim stoga

svečanosti male

jedinoga Boga.

29.09.2021. 20:00

Ne reci

Ne reci mi 'nikada', osim u bijegu,

u željama i prošnji, molitvama;

ne drži prokletstva na stijegu

već blagoslivljaj gdje je tama.

Ne reci mi 'uvijek' jer ne znaš ti to,

bića smo ovisnici kao loza na trsu;

mi imamo vijek i srce pokvarljivo

što sklono je piću, grijehu i mrsu.

Ne reci mi 'istina', ona je previše za te,

za tvoju meku kožu i slabu kost;

samo kad govoriš skromno svoj 'da' i 'ne',

od tebe nastat će umjetnost.

Ne reci mi 'ljubim' kad se ne klanjaš

Najvišem Biću, jednom i jedinom,

jer ti preda mnom samo o sebi sanjaš,

ja sam ti orah, praznina i slom.

Ljubav je za Boga, Njegova osveta

za sve što imaš i sve što jesi;

Njegovo je sunce i kiša sveta

za svakoga stvora, što god da ga resi.

‎nedjelja, ‎27. ‎kolovoza ‎2017. 12:13:54

Majka svih rijeka

Iz daljine čujem kako zove
majka zemlja i sve rijeke i nizine
da raspustim uze i okove;
viču sve planine i visine:

prekinuti tokove i rastrgati brane,
naopako sve okrenuti i provjeriti
da li ima rijeka koje nisu izabrane,
svaku kaplju vode posebno izmjeriti

pa na jednu hrpu postaviti sve što vrijedi.
Ostao bi samo zagađeni zrak,
hrpa olova i željeza u koritu što blijedi,
a na to bi smeće polegao mrak.

Novu zemlju, nove otvore prokopati
na kamenjarima niz koje teku ponornice
pa sve ono dobro opet iskopati
neka šiknu tuda lađe razne, podmornice

što ih nosi uvijek svježi vjetar maestral.
Vodoskoke potrebno je usmjeriti
da nam budu pijedestal
s kojeg ćemo svakog uvjeriti

da je nepisano pravilo i rajsko
ne bacati svoje na tuđe terene
jer kad stigne sunce majsko
ono zabacit će sve te sjene,

spustit se milostivo na rijeke,
obavijati nas svim toplinama,
zaviti nas sve u kupke meke,
osnažiti svim svježinama.

Rijeke su kao ljudske duše,
čiste su na svojim izvorima
gdje im svježi vjetar puše
da bi brže stigle nizvodima

gdje ih čekaju već korita izdubljena,
prepuna od crne zemlje, mnoštva cvijeća;
tada ista svježa voda ostaje izgubljena
jer se duši nakupilo otpada i smeća

što ga vjetar ne nosi već bezbožnici
koji crpe silnu vodu pa je uprljaju
da bi sami sebi činili se možnici
pa odlažu duši sve što umrljaju

i od duše ljudske nasta mulj i bol;
sva je sreća da je izvorište svježe
jer ga drži Bog što svjetlo je i sol
pa od duše iste bezbožnici bježe

nakon grešnih radnji i užasa.
Ne znaju da rijeke će se osoviti,
a da oni neće vidjet spasa
jer ne žele odbačenu dušu obnoviti.
‎srijeda, ‎19. ‎travnja ‎2017. 10:27:36

Glasovi s drugog svijeta

Predat ću Ti svoje zanimljive misli

što su tako izmiješane, guste

s tuđim glasovima sa svih strana,

a Ti s Mudrošću, od koje su mnogi svisli,

Kriste, Bože, ispuni te moždane mi puste

koje ne mogu se othrvati s urođenih mana.

Da preuzmeš moju pamet, Ti mene zazovi,

da mi svojom mudrošću pomažeš,

mjesto mene da zamisliš svaki stih

ili me na kraju svega konačno pozovi

da mi taj nebeski raj pokažeš

i taj Dvorac, tako taman, tako tih.

„Dođi, Isuse!” kad je proplakala duša,

svi su zavidnici nestali i ohole zmije,

svi su strvinari se ukočili kao od kamena sol.

Ti si pustio tek nekog da me kuša,

ali zloba nikad usamljena nije;

uvijek ima netko tko ti želi zlo i bol.

Dao si mi da razumijem neke prave ljude,

da ih, beskućnike, neimaštinom dotaknem

pa su pripovijedali mi povijest moju

kakvu netko vidi, kao povijest nesposobne lude;

da im ne diram ni veo, ali da ga smaknem

i da otkrijem Te tamo kao ljubav svoju.

Sad pozovi sluškinjicu opet u samoću

jer su kosti već osjetljive za dokazivanje.

Znam da svi će jednom znati sve.

Sve je, Kriste, Tvoje što ja hoću,

lađe stigle na vezivanje,

novo sunce već odavno zre.

03.10.2021. 12:59

Jedna kaplja Vitezove Muke

Moje crvene su koprive u cvatu

što je preuzeo na se boju purpura

i nijansom plava neba prošarana.

Bogataši uvijek su u nekom ratu,

a siromah sretan život gura

dok još nije opći požar dana.

Nije meni što Te žele utihnuti,

ništa novo na toj cičoj zimi,

već su nezgodni ti nervi starosti

koji su mi u genome utisnuti,

koji cvatu na polarnoj klimi

kao gubitnici uslijed silne jarosti.

Kada pukne link na svjetskoj mreži,

čitava se zemlja svome domu vraća

kao što je duša moja vratila se k meni

gdje ju čeka Vitez koji nikada ne bježi,

koji sve račune tuđe plaća,

mada često gleda zločine u sjeni.

Ti si meni dao da uzraste moja kob

gdje svi kažu da to nikada ne boli

kad preuzimaju profiteri vlast.

„Živi dobro, daleko joj grob,

neprekidno blebeće i moli,

i ometa svima zdravi rast”,

govore mi zlodusi u glavi.

Bože, zašto pjesnikinjom me učini

ako ne zbog ljubavi u letu?

Brata sunce čekam da se javi

dok me čegrtuša ganja u pličini,

dok se riječi sapliću i pletu.

Da mi ljubavi te Tvoje nema,

boljelo bi puno češće, puno jače.

Gledala bih, čula puno gore zvuke.

Proganja me k tome još i anatema

što je zlodusi ti za mene zakvače

da ja spoznam kaplju Tvoje Muke.

Ti si Onaj koji prati moje duhe,

koji cvate pustinjačkim latima,

koji za me kreće radosno u boj.

Taj si koji poji moje klijetke suhe

da se tope raznobojnim cvatima,

Viteže od neba, Bože moj!

03.10.2021. 23:03

Svaka žrtva u Gospi vrijedi

I taj život što ga ista sudba prati,

i ta povijest svih božanskih odgovora

kao da će uvijek iz početka Duha dati,

mada kao da se nikad ništa uzvratiti ne mora,

niti prijateljstvo, niti dar, ni moć.

Svaka ptica pamti put na jug,

ali ne zna svaka letjeti kroz noć;

zato postoji na svakoj stazi neki Lug.

To je odluka nam Stvoritelja Boga.

Bog je Onaj koji nagradom uzvraća,

Krist je Sin što odavde istjera Zloga,

Marija je ona čija staza je najkraća,

čija najbrža je strelica i ruka

koja vodi blagostanju što se vijekom tu uživa.

Znaš li nešto bolje? Je li strana tebi muka?

Da li ostarjela duša nekog drugoga doziva?

Je li umiruća il' se okašnjela rađa,

duša samo Djevi prići može, inače je mrtva.

Zvijezdo jasna, tebe prati ova lađa,

s tobom, Djevo, sigurna je svaka žrtva.

05.10.2021. 20:39

Verige jeseni zorne

Ne bih voljela da ptice umuknu

samo zbog crnoga dana, samo zbog mene

već da im životni sokovi suknu

zbog novoga doba, radi velike smjene.

Evo ih na oblačnom nebu današnjeg dana,

laste što se okupljaju na veliki podvig i boj.

Još uvijek jesen je, sad joj se tmurna pokazuje strana,

naglo se mijenja kao i beskrajan križni put moj.

Sigurno su nam sati postali dragocjeni,

a tako dugi u nevoljama sveta postojanja.

Manje je svjetla što pažnju nam plijeni,

sve više se broje daleka odstojanja.

A moje se nemirne ruke traže po kiši

dok vjetar puše, a krošnje se ljuljaju.

Lijepa si, jeseni, u mome naručju diši

da svježa se olakšanja u grudi mi šuljaju.

Donesi mi spomen i nadu razbudi,

tako se sneno povija podno strehe.

Jesam li ikada rekla da Bog još ne sudi?

I prije mraza odnesi mi grijehe,

podaj sve Kristu, o, jeseni zorna,

zvala sam Majku u pomoć, i svete

jer tako je bistra i prodorna

moć ti što pere sve objede klete.

Eh, kako je lijepo s tobom ostarjeti,

i ne brinuti nikakve goleme brige.

Još uvijek smo tu i željna sam zrijeti

uz Krista što trga i spaja nam verige.

07.10.2021. 19:57

Symbolum

Nađi se u srcu mome

i pokaži onaj tajni znak

o kojemu znamo samo ti i ja,

o kojemu ne zna svak',

samo Bog naš u punini.

Samo čekam pogled tvoj

na tu dušu u nutrini

gdje je bio Čuvar moj.

Dvije riječi o kojima sanjam

sad su zauzele jedan dvor

gdje se u tišini klanjam

i gdje muči čitav zbor.

Jedno znam, da nitko drugi

neće zauzeti počasno ti mjesto

gdje su zaštićeni lugi

koje sad ne viđam često.

Bože blagi i Marijo sveta,

podaj onu ljubav svoju

i podari orlu svega svijeta

da počasti dušu moju.

08.10.2021. 05:41

Svi mrtvi, svi živi

Pripravljam lampaše za velike noći
da mi svijetle na nebeskom putu
i da njinim svjetlom svatko mogne proći
prema meni, prema mome srcu krutu

da me svu omekša, moje riječi grube
kojima se probijam kroz trnje i kroz šaš
kako pronašla bih duše koje se ne gube
i kako bih mogla dati što je život naš.

To bi bilo susretanje neprekidno,
raskrižja života trgovi su na koraku svakom
ako srce nije kruto nego nezavidno
pa da čuje, pa da odgovori tom koraku lakom.

Nema na tom svijetu nikakva zadatka
koji ne bi mogao se riješiti i znati,
samo kada bismo mogli biti veza kratka,
kada bismo htjeli tuđa srca pohvatati.

U tome mi pomažu svi naši sveti,
samo oni znaju kad se duše vežu,
kada misao nam zajednički leti
pa oko nas isprepletu nevidljivu mrežu.

Tada mrtvi govore molitve za žive
jer svi imamo jedinstvenu priliku
svetosti se prihvatiti, nebeske njive
dok svi živi na toj zemlji nose istu sliku

koja govori o vječnosti, prikazuje Boga.
Tako se na raskrižjima susrećemo skupa,
susrećemo uzora, nalazimo prijatelja svoga
koji putuje iz drugog smjera, a ka istom cilju stupa.
‎subota, ‎28. ‎listopada ‎2017. 18:51:45

Žetva ljubavi

Ljubim, Kriste, ovu slatku tajnu,

život što se nosi nekome na dar,

Križ na kojem vidim zvijezdu sjajnu,

u kojemu svak je zaljubljeni par.

Jer u Tebi i kroz Tvoju dragu žrtvu

duša nađe ljubavnika, sebi srodna,

gine dati se, i ne za žetvu mrtvu

već za žitna polja blagorodna.

Svako zrno što se sije, svaki uzdah,

svaka sitna i neznatna riječ

plode zato što su jedan Božji dah

kojim hranimo se kao mliječ.

Lijepe li su tople korizmene noći,

večeri u postu, Tebe žedne, Tebe gladne,

ispunjene kao izvor Tvoje moći,

kao Križ na vodi u plovidbe skladne.

Blagoslovi jaki množe se do beskraja,

slatka plodonosna kušnja sad je tu.

Trnje oskudice vodi nas na vrata raja

da pronađemo si zajedničku luč presvetu.

Da se pustimo u Tvoje časne ruke,

da Ti predajemo krhka, grešna trupla

čije kosti rode se od Tvoje slavne Muke

i na uskrsnuće usred ova groba mukla.

Da si Bog moj, o, da si moj

pa da budem ja Tvoj djetinjasti puk,

da mi neprestano nudiš zakon svoj

da mi bude zvono u taj noćni muk.

Da me nosiš, da me vodiš na izvore

kao onih dana moje mladosti, još nježne,

kad si bacio me slabu u to sinje more

da Te zovem, da naučim patnju čežnje

što si je pretvorio u izobilje blaženosti.

Ja još uvijek patim zbog ta straha

da me nećeš izabrati za te svoje osti,

izgubiti tragove do moga praha.

27.02.2021. 02:22

Zvijezdani ples

Dadoše ti ime vjerno, ime sveto,
šutjela si mirom nepokornim
kojega dozivaše svi za te, eto,
da ih čuješ srcem nepobolnim,

da ih dlanovima nježnim blažiš.
Tapkala si naokolo anđeoskim noćima,
svi su znali da ih čuvaš, da ih tražiš.
Nitko ne ču kako kušnja tebe otima

i koliko je bilo potrebno ti snage
u milosti Boga čija bijaše ti ruka.
Mislili su dao ti je oči vjerne, blage,
a ti samo gledala si trista muka.

Predala si svoje force, sva se istrošila,
meni jasnu lekciju si jednu pružila,
a znam da me nikad nisi tetošila;
još se uvijek nisam s tobom ja razdužila.

Mama moja, zvijezdo moja sjajna,
od tvojih sam djela živjela u sjeni,
sigurna od svega. Kakva tajna!
Kad sam propadala, utjeha si bila meni.

Znam da svijetliš i da ti se dive,
onaj vrag mi uspomenu tvoju krade
jer si jarka svima, jer su ruke tvoje žive
kojima ti snagu mome srcu dade.

Još i danas ne bi stala njegovati ljude
da te Bog ne prekide u milosrdnom letu.
Kad se tebe sjetim, sve se istom zbude,
tvoj mi savjet lađa sigurna na svijetu.
‎23. ‎siječnja ‎2019. 05:52:17

Prije neg' umuknem

Duh se Sveti blaguje i sveti,

nudi meni slatku svoju ruku;

strah me, ljudi, strah me mrijeti,

a ne ostaviti oporuku.

Što ću reći, što bih ostavila

za te ljude, za te dane

što ih lijepa Vlada postavila

da zaliječe otvorene rane?

Dobro sve je, izvanredno.

Radi mira i napretka

pošteno je zaigrati medno,

diplomatski sve do petka.

Al' kad stigne ono vrijeme

kad se Boga na misu pohađa,

iz kamena ova niče sjeme,

sjeme koje potiho se rađa.

Nije zabranjeno, i da jeste, tim je gore

jer bi buknulo u jami koja otkrivena nije,

uzburkalo bi se lijepo, sinje more

i sve donijelo bi što se krije.

Ova Domovina mlada, ovaj vjerni rod

dobili su jednu svetu riječ na dar

koju nisu htjeli nit' upisati na pod,

a sad sanjaju je: to je himna „Vukovar”.

Pristojna je, kratka, stiže iz daljine,

ali tim je veća njena snaga

kada bukne, kada hukne iz dubine.

Nije krimen već je oda blaga.

Eto, tako, izbori su opet tu, pred vratima,

šutnja vlada, a moj život već je star.

Srce moje sad pred Bogom jednu himnu ima:

Vukovar, Vukovar, Vukovar.

27.04.2019. 17:15

Kradljivac tuge

Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.

Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.

Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.

Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39

Ribarska ljubav

Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ni ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene puno postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14

Drugo srce

Pamtila sam oči zadubljenog starca,
drhtala sam svaki put kad zasjale su meko
kao da su svjesne moga srca, svakog udarca;
njegove su riječi plovile daleko.

Kada bih ga ugledala, bilo mi je uvijek drago
što ću slušati od Neba najfinije note,
uvijek željela sam znati isto tako blago
rušiti sve đavle, raskrižja i kote.

Onog dana kad su zemljotresi palili sav zrak,
kada smo se rastajali, tako sporo, tako trajno,
njegove su ruke rastvorile sav moj mrak;
ljubav, ljubav nas je odvela u beskrajno.

On me je podučio da istinita sva je slutnja,
tajna želja, sakriveni snovi moje svijesti;
među nama nije bila okrznuta sveta šutnja.
Tad sam znala da ćemo se opet sresti.

Tad sam znala sve što čovjek ne zna reći,
sve što duša ne može proslijediti,
spoznala sam koliko nam potreban je Treći
da bi drugo srce moglo se zavrijediti.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 17:49:00

„Ljubite se kao što ja ljubim vas”

Danas ću ti opet ono isto reći,

onu jednu, jednostavnu slavnu riječ

koju čuvamo za svako naše slavlje

što ga ne moramo sami uvijek steći

jer je sve od Krista našeg sveč

koja uvijek podari nam duhovno zdravlje.

Volim našu ljubav kao svoj gubitak,

ovo prijateljstvo što je sakriveno niklo

jer su rekli da se ljubav ne isplati

onom tko izgara sav za sveti Svitak,

onom čije srce je na odricanje sviklo

ili onom koji ode da se nikada ne vrati.

Volim ono drhtanje zbog tvojih odlazaka,

nikad ne znaš je li posljednji u nizu;

volim osjećaje nestajanja svega,

onaj pad u Nebo usred sveprisutna mraka.

Žarko ljubim onu želju da ti budem blizu

svakog trena moga svakodnevna bijega.

Častim svako odricanje, duševnu prazninu,

ono srce koje njedrima se uspinje do čela,

onaj let u stopama što kročile su okovima.

Moja odluka za ljubav mi dočara nebesku ravninu

na koju je idealna ljudska ljubav žrtveniku sjela

da je Isus primi sa svim njenim sokovima

jer se Bogu riječ Mu ne vraća bez ploda

nego uzlazi u časnom preobraženju

kada oprava joj svijetli poput svijeće.

I Gospodin prima darove od svoga roda,

molitve i godine, čežnje zov u svome utaženju.

Poslije svega, nikada nas Bog zapustiti neće,

ni najveća Mučenica, naša Majka i od Boga dar

koja blagoslovi već u tajnosti sve koji ljube

da bi od njih bilo odjeka u svoj ljepoti.

Ovaj Post je sladak kao njene ljubavi nam žar;

ovo odricanje nesagledivo je kad se prijatelji gube

da bi pronašli se već u raju vječni njihovi životi.

Da te nemam, tvoje spremnosti da budeš sluga,

nikad ne bih znala što je uspon iznad svih nizina;

i da ova srca nisu spremna da sve bilježe i pamte,

nikad ne bi bila jasna niti jedna tajna druga.

Sad u nama Krist nas nosi putem najvećih visina

jer Mu svidjelo se izabrati srca koja za Njim plamte.

07.03.2020 09:17

Zaboravljeni krajolici

Zaboravljeni su predjeli života moga,

zaboravljene su odaje od srca,

to je kob što čeka uvijek na me.

Znam da živjet ću kod velikoga Boga,

da će nestati sve i bez grča

pa i ove moje moždane od tame.

Znam da dobar razlog tu postoji,

pokraj mene, tako usko u blizini,

ali ga ne vidim svojim sjetilima,

niti da se barem duša udostoji

preskočiti zapreke sve u nizini

svojim provjereno snažnim letjelima.

Boga molim, ali slabost je u sluhu,

previše je zvukova i duša

i to umorno je tijelo.

A toliko toga plodi u mom duhu!

Evo, Ti mi dade, Kriste, da zavlada tmuša,

da propada sjeme cijelo.

Predajem sve što si posijao

pticama za hranu, pčelama za piće

pa nek nestane i svako zlo

iz ta srca što ga i Ti usijao

jer tad znam, pokazat ćeš mi Lice,

iz daljine vidjet ću i plodno tlo.

Sve što htio si da ostane u meni,

ostalo je, plodi, raste, cvjeta.

Ne brinem se za senilnost.

A Ti daješ da se odmaram u sjeni

kao što se ne odmara ni poeta

kakav nikad nema tu servilnost.

Molit ću Te jače, s više suza,

i uz adoraciju Ti istine i milosti,

s usana mi ne silazi za Te hvala.

Slavit ću Te u raskidanju svih uza

jer si dirnuo me, Nevinosti,

jer sam pred Tebe na plodne njive pala.

Ludost moju Ti izabra da posrami zdrave

i produžio si mi lucide intervale

sve do iscrpljenja i do nove nade.

Samo ja znam blagodati sieste prave,

nadnaravne učinke i mirne vale;

ispijat ću ovu čašu što je meni dade.

21.06.2021. 06:47

Svijeća neba

Nemam sada kome pjevati o svemu,

nemam s kime sanjati o sreći.

Nemam kada osjećati slatku tremu

blaženosti kada poginjem s k Svijeći

kakvu ću pripaliti u čast i hvalu

Jednom Bogu koji pružio mi žar.

I sva braća, sestre čekat će na žalu,

prepoznat će mene i taj slavni dar.

Za sada još stojim ispred svetih vrata

kao usamljena, kao nemoćna i stara.

Poput odbačena tijela poslije rata

dižem se iz kaljuže maglovitih para

što ih sunce zubato na zalazu odnosi

iz tog mirnog dana, plodne rose Duha.

Slava Boga sa mnom se pronosi

predjelima prašnim kao zemalja suha,

žedna, bezvodna i željna mene

da naiđem češće u te puste zaborave

gdje su samotničke duše poput sjene

već izgubile i nadu, i sve vlati trave.

Kada dočekaju sutrašnje monsune,

bit će napojene sve te duše same.

Sklonit će se podno bodljikave Krune,

oko njih će pasti kišni zastor tame.

Opet pjevat ćemo Bogu o tom svemu,

zajedno prosanjati blaženstvo, sreću

čiji predokusi donose već slatku tremu.

Pred vratima Neba naći ćemo tu plamteću Svijeću

što dotiče dušu i nebo i zemlju spaja

poput uzašašća svega svijeta

prema plodnim dolinama raja.

Čekat će nas Otac, sestre i sva braća sveta.

12.10.2021. 19:59

Ljubav neviđena

Gubim svoju snagu,

zavjet mi je loš

i nervi bez veze.

Uspomenu dragu,

lijepu poput meda koš,

nosim podno breze

gdje mi suza krene.

I još mnogo toga,

znam u srcu svome,

ovdje drži mene

u milosti Boga

na vidiku tome.

Nikada se nije znalo

da sam pjev od ptica

urezala u svoj stan

kad je drvo palo,

a sada mi nevjerica

obuzima sladak san.

Sada ne mogu bez njih

sastaviti svoje slike,

svoje note jasne

što su pratnja dana svih;

i taj čar poetike,

duševne i strasne.

Terapija srca moga

ako nađem izraz,

to je poziv nebesnika

jer bez uma umornoga

naiđem na izlaz;

utjeha za ostarjela pjesnika.

Ovaj stil je za te noći

kad je duša ispunjena

snovima i javom;

na počinak poći,

tako slaba i zbunjena,

teško s punom glavom.

Toliko značajnih riječi;

niti jedna da je ona

kojom ljudsko srce nađe

izraz koji liječi;

poput premalena zvona

vrlo tanke građe.

Zadovoljstvo neizmjerno

za knjiškoga moljca

što se spasi svoje kobi

kao biće tako vjerno,

poput duše dragovoljca,

da i kosti si orobi.

To je poziv, zvanje,

rijedak izraz prilježnosti

životne nutrine

koja nema znanje

nego otvara se nježnosti

božanske dubine.

04.12.2020. 00:14

Jutarnja zvijezda

Gospodine, Ti si svima ispunjenje

koje svakoj duši jedino nedostaje,

Bože dragi i Gospodstvo, Gospodaru, Divni

koji svima nosi sjedinjenje!

Ime daješ po kojemu duša postaje,

po kojem su jedno svi, oni blagi, oni kivni.

Svjetiljka si vjernom i prokletstvo srditoga,

meni duša, moje ime i osobnost

iz koje dozivam sva Tvoja imena.

Znam Ti Ime kad Te zovem „Milosrđe Boga moga”

ili kad mi daješ svu sposobnost

da Ti gledam u ljepotu kraljevskih ramena

na koja si uprtio čovječanstvo,

što ga nađe prašinom i čađom,

da ga spasiš po volji slobode.

Smrtnica sam kao ništavno prostranstvo

što ga zovem svojom lađom

i kraj mene mnogi bezimeni brode.

Dao si mi sebe, svoja svojstva!

Kako da ne poznajem Te, Biti mog čeznuća,

kako da ne hvalim svjetlo Slavna

koji savršen je u jedinstvu Trojstva?

Kako da Te zove duša umiruća,

kako da Te zove neka duša davna?

Moje Svjetlo noći i mrkline, novi Dane moj,

blagi Teretu mi lađe, Lađo moja, moj životni Plove!

Ovo srce nema dosta molitvi i zaziva!

Samo u dubinama Ti poznajem što mir je Tvoj,

Ribaru Ti, Kriste, što Ga ljudi traže i po zemlji love,

ali puno više nego nas ima Tvojih naziva.

17.07.2021. 14:57

Dan susreta

Volim Te kao cvijeće rosu,
kao što putnik zavoli izvore vode;
volim Te potajno kao da Te ne znam.
Otkada se ova ljubav prosu,
moje lađe sigurno brode,
mada im kapetan često je sam,

sam bez posebna puta,
ali uvijek u pratnji zloduhe ima.
Ja Ti se divim, ja Tebe nosim
čak i kad brod moj nemirno pluta,
čak i kad smeta lađama svima;
ja samo Tebe u duhu prosim.

Svaka je molitva dan susreta naša,
svaki je susret mi dragocjen,
Ti vodiš me kao pustinjska roba;
Ti si mi Stijena, Ti si mi ispaša
i ja samo sam hrastova sjen'
koja vidjeti neće ni zalaza, ni groba.

S Tobom je živjeti teško i lako,
Hrana si kakvu nitko mi nema,
Piće si pitko i životvorno.
Budiš me lahorom, tiho, polako,
u Tebi mi sve tišina je nijema
jer Ti si mi žiće djelotvorno.

Piti te Vode, hranit' se Tijelom
što tako se duboko svijetu usadi,
isto je kao dići se visom;
Ti si oduvijek Jedini zemljom cijelom
koji nam vječnu svježinu ugradi
kao mladica, biljka nad čvrstim klisom.

Strujiš mi venama, strujiš mi duhom,
pojiš me, hraniš i s Tobom zrijem,
o Tebi ovisim poput grane; 
vječnim se rađam Tvojim kruhom,
vječno Ti vino radosno pijem 
što mi ga stvaraju Tvoje Rane.
‎03. ‎travnja ‎2019. 02:16:35

Robija

Tri su gladna dana

prošla od te sreće

i tri noći, puste

kao zora neudana,

svenuše k'o svijeće

usred magle guste.

Sve su ptice rastjerali

glasi neki, zvuci, mukli

kao sablazan od svega,

pa se stropa nazvjerali,

besmislica se natukli

i sve ode poput snijega.

Za trenutak se pojavi

malo svijetlih zraka

pa nestade kao pljeva

sumaglica što se gnjavi,

teža još od mrkla mraka

što u grobu već sazrijeva.

Zagrli me da mi suza sad poteče,

suza olakšanja, drhtaj uskrsnuća

onih svijetlih zaljubljenih riječi

kojima mi blagoslov proreče

jer se nadah nova ukrsnuća

kada nije bilo nikoga da spriječi

ovu robiju bez Tebe i u tami.

Ništa već ne nađoh osim grijeha,

dobrodošla da se sva obratim

i da osjete se blagoslovi sami

kao proljeće i kao kiša smijeha

kojima ja opet Tvoje riječi pratim.

05.04.19 04:54:16 PM

Dobro jutro, Pravdo

Čvrsto, tvrdo srce kad se budi,

snage pregoleme od božanske noći,

lako tada u krivinama zabludi,

prevari se od sve svoje prevelike moći.

Snaga koju daješ, Kriste, nije već odavde,

život živ i nepristran prema svemu što susreće.

Istina je, u tom srcu i na zemlji ima pravde

koja veća je od obične zemaljske sreće.

Snažne noći koje žude Krista, jutra jedra

što nebeskom snagom se utaže,

nosite moj pozdrav da bi zemlja bila vedra,

nevidljiva milost i božansko da ju snaže.

Ludo Božje, mudrije od svih zemaljskih ljudi

i slabosti Božja, jača od najjačeg diva,

moćnike od svijeta molitvom probudi,

pravdom svojom sad načini srca živa.

28.04.2019. 07:45

Ljubavna muka

Mira nema,

samo drač u tijelu

boluje od mene same.

Duša se oprema

preživjeti dramu cijelu

koja vladat će dubinom tame.

Hvala Ti, Isuse, Bože moj,

na tom osjećaju zdravlja

što ga daruješ mi za moj put

i za život koji prati život Tvoj

i još prilazi u Tvoja slavlja

da mi cesta nije uspon krut.

Da me daleko odvedeš,

sve do želje cilja toga

što je puno viši od Golgote,

da me široko opredeš

ljubavlju za Oca, Boga

što je poduzela te grozote.

Pravilan je kod nas, ljudi,

samo onaj osjećaj u tijelu

da se stradavati mora

mjesto bližnjeg u tren hudi;

čovjek ravan samo tom je djelu,

ali sve učini da dobije mnoštvo bora

zato što to nije nikad napravio,

jer izgubila mu od života duša,

jer slobodu zadobio nije.

Puno prilika si za nas sastavio,

svaka od njih tu je da nas kuša.

Čovjek žanje ropstvo što ga sije.

I gdje nema ljubavnoga sjeta,

gdje je sve u Tebi bol i muka,

svaki čovjek mora znati;

da iskusi otkupljenje svijeta,

u tom znaku da mu bude luka

i da može na Golgotu stati

poput Majke, poput bliskih žena,

kao zaljubljeni učenik Života

ili kao prosti službenik na djelu.

Duša vjernika je tada osnažena

osjećajem nebeskih divota

kao rana prikazana, Kriste, Tvome Tijelu.

26.06.2021. 20:14

Strah Božji

Oko mene vjetrovi slobode,

uz mene i baklja, sva u plamu

dok se moždane mi bude

da se neke nove misli rode

i da rasprše mi neizvjesnu tamu;

budući, a isti život da se zbude.

Budućega nema osim ralja

od kojih se mučna bol porađa,

samo jedna stara riječ se vrti:

sve to nije ništa ispred velikoga Kralja

što Ga čak i moja muka još pogađa

da me vodi preko svoje svete smrti

da me pustinja zazebe i ohladi,

da me istim vjetrovima svu izlaže,

da me može ognjem tim prosvijetliti,

da se staza moja otvori, pomladi

kako prošla bih sve lakše pokraj straže,

kako uspjela bih moždane provjetriti,

kako saznala bih zašto sam u koru

gdje pripada čitavo mi biće,

zašto tako lutam širokim vidicima,

zašto rado prilazim sve bliže dvoru

kada ponoć, kada jutro sviće,

zašto more mene stihovi u Svitcima

kada nisam tako bogata i sita

i tako se krasno siromašim,

i kad nemam drugih razloga

kada god me netko to upita;

zašto se u miru tom prestrašim

samo svoga Kralja, jedinoga Boga.

10.09.2019. 20:15

Sonata spasa

Ne sluša svatko,

glazba je trn,

pjesma što daje reći

srcu na kratko

što mu je zrn

kojega valja steći

dok, naizgled, mirno odmara.

Ljepuškaste note

skladno se redaju,

ali srce se uvijek ne otvara.

I strune se pote

da sebe predaju.

Živeći sve svoje

u zatvorenom prostoru

oblaka, peludi i dima,

osluškujem uzdahe Tvoje,

Duše Sveti, melodiju sporu

spoznaje i ptica u njedrima.

Da, to si Ti i ljubavi trag

na mojoj ledenoj koži

iz koje nestaje vlažnost

da bih Ti dostigla dodir blag

ta nadahnuća koje se množi,

a svaki dobiva posebnu važnost

uvijek kad uhvatim neki tračak,

stih ili rimu, tipku ili strunu,

glas ili dah, uzdah ili glas.

Kao povjetarac ili sunčani zračak

na vrhu Tvome ugledam krunu.

To zvuk je kojim se javlja moj spas.

29.05.2020. 20:32

Moj je život putovanje u slobodu

Moj je život kao zatvor s rešetkama,

kao nužno zlo kroz koje moram proći;

kroz njega mi dopire i svjetlo i tama

i kroz njega mi je na slobodu doći.

 

Moj je čitav život samo pregled jednog obraćenja,

ja mu nisam više ništa obavezna dati;

on se uvijek sastoji od samo jednog čina svetoga krštenja

radi kojega sam došla čovjekom se zvati.

 

Postala sam zato da dostignem preko tijela

ono isto za što me je Bog odredio,

da me svu obujmi i zakrili odora mi bijela,

da bi mene svojim krstom kao neživu odledio.

 

Ništa drugo nije bitno za to moje postojanje,

sve što mi se događa samo put je prema gore,

prema tamo gdje me čeka ono stvarno stanje

za koje su predoređene mi kosti da izgore.

 

Sve je ovdje samo radi moga neophodna spasa,

sve što živim i što činim samo krst je časni

da bih rodila se duhom i bez porođajna plača, i bez glasa;

taj mi čas rođenja nikada ne žuri i ne kasni.

 

Procesijska svijeća izgorjela noćas mjesto mene,

čuvala me Djeva Majka dok sam u nesvijesti spavala.

Niti jedna duša nije ovdje koja nema to rođenje,

svaka duša zato jeste da bi vječnosti spoznavala.

 

Svak se drugim krstom rađa, ali svatko živi da se rodi

kao što je svaka krošnja postala od korijenja

što se je napojilo u zemlji, klijalo u vodi,

što se probilo na površinu čak i preko stijenja;

 

jedna klica je određena da bi drvo se razgranalo

što u nebo raste i što tamo ptice nebesnice hrani

koje gnijezda svijaju da bi sve stvorenje sanjalo

onaj vječni duh na beskonačnoj nevidljivoj grani.

 

Pa neka sam i nesvjesna, neka me i smrću zovu,

taj mi odlazak sa svijeta neminovno pruža onaj život pravi

koji mi započinje u tijelu, na zemaljskom krovu

već i onog časa kad se duša svome Bogu javi.

 

Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi

i od svjetovnoga daha što ga skidaš Ti sa svojim Križem;

već Te dugo slijedim dok se moje tijelo mrvi

i svom dušom k Tebi u svoj stvarni život stižem.

05.10.2016. 09:30

Divlje smokve

Tvoja duša me pronašla

kao kakvu zagubljenu stvar,

kao skitnicu neku što je zašla

negdje u dubinu koja krije čar

i mogućnost neopisivoga skrivanja.

Tako mi se srce smanjilo i stisnulo

da mi nije bilo nikad dovoljno izbivanja

jer je kao pokisnuli vrabac svisnulo.

Nisam znala da sam na tvom sprudu,

na terenu gdje si divlje smokve gajio,

a koji me prihvatio sasvim ludu.

Ubrzo sam prepoznala što je tajio.

Tvoja duša nije mene iznenadila

kad je zaplovila tragom lađa bijelih

kojima sam strpljivošću ja zaradila

da me nađeš raširenih ruku cijelih

jer si me u svome srcu osokolio

provokacijom što istinu pogađa,

vruće ulje si na vatru moju dolio

riječju koju sada nosi moja lađa.

Još jedno vrijeme i pola vremena

plovit ću po moru što me snađe

voljom Krista od čijega nosim bremena,

od kojega bit će sve te bijele lađe

što se i dan danas naokolo traže.

Čekat će te ono što je nekad bilo,

sad na sprudu bit će od nebeske plaže

gdje je pitomo se sjeme žive smokve svilo.

22.06.2020. 20:37

Robija

Tri su gladna dana

prošla od te sreće

i tri noći, puste

kao zora neudana,

svenuše k'o svijeće

usred magle guste.

Sve su ptice rastjerali

glasi neki, zvuci, mukli

kao sablazan od svega,

pa se stropa nazvjerali,

besmislica se natukli

i sve ode poput snijega.

Za trenutak se pojavi

malo svijetlih zraka

pa nestade kao pljeva

sumaglica što se gnjavi,

teža još od mrkla mraka

što u grobu već sazrijeva.

Zagrli me da mi suza sad poteče,

suza olakšanja, drhtaj uskrsnuća

onih svijetlih zaljubljenih riječi

kojima mi blagoslov proreče

jer se nadah nova ukrsnuća

kada nije bilo nikoga da spriječi

ovu robiju bez Tebe i u tami.

Ništa već ne nađoh osim grijeha,

dobrodošla da se sva obratim

i da osjete se blagoslovi sami

kao proljeće i kao kiša smijeha

kojima ja opet Tvoje riječi pratim.

05.04.19 04:54:16 PM

Rujan

Rujan, tako svjež i hladovit rujan

ova života što sebe ne poznaje,

mada se toliko toga dobro zna.

Nikada neću iscrpiti zrak taj bujan

godine svake koja ga tiho odaje

i tada se čini poput sna.

A Ti me, Gospode, ispunjavaš njime

kao svoju najdražu glinenu posudu,

kao najljepšu teglu od zlata,

obasipaš mene i moje ime

kao na Tvome milosrdnom Sudu

na koji stižu svi ljudi od blata.

Ne poznajem sebe jer Ti si mi blizu,

i tako si daleko još od mene

da bi mi dao da shvatim slobodu silnu

od koje treperi mi svaki živac u nizu;

rađa se istina koja me prene,

oživljava moju starost mi nemirnu.

03.09.2020. 22:33