Misa - poslanje vjernika u prirodu i društvo

 

Pitali političare u Hrvata preferiraju li izlet u prirodu ili odlazak na misu, očigledno se to odnosilo na nedjelju, jutro ili dan, ili uvečer. Političari odgovaraju i nitko se ne trza na neobičnu usporedbu jer izlet u prirodu se ne može svrstati u kategoriju izleta u crkvu, na misu pa se dvije različite kategorije pojmova ne mogu ni uspoređivati da bismo dobili neki logičan odgovor, podatak ili zaključak.

Izlet u prirodu ne isključuje misu, a misa isključuje i prirodu i društvo u svijetu koji nije na misi ako može biti i koji ne moli negdje jer ne može na misu. Može se i jedno i drugo učiniti.

To nije moje mišljenje, niti moja ideja, niti ideologija, niti zatupljenost, to je nalog samoga Boga Stvoritelja svega i svih, zapovijed Boga svome narodu, čovjeku koji ga prati, čovječanstvu i onim ljudima koji su mu već iskazali vjernost, poslušnost i odanost.

To nam je zapisano kao zapis prethodne usmene predaje što je uobičajeni historijski znanstveni postupak i način utvrđivanja istine i činjenica na koje se ljudi mogu slobodno osloniti. To sve ne ovisi o tome vjeruje li netko ili ne, to je činjenica, istina, realnost. Bog, zvani Jahve, zapovijedio je:

„Sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji”.

To se odnosi na sedmi dan u tjednu, na nedjelju koja nije neradna zato što je to neka revolucija izborila ili neki čovjek izmislio već samo zato što se toga dana slavi Gospodina Stvoritelja svega i svih pa se nema vremena za rad, a budući da je to mali jubilarni dan, dan sedmice, dan Saveza Boga i čovjeka, tada je potrebno čovjeku i da se odmori od svojih šestodnevnih dobrih djela kao što se i Bog odmarao kada je stvorio svjetlo, nebo, zemlju, svemir, prasak, raslinje, zvijezde, biljke, životinje, svjetlila..., a tada i čovjeka, muško i žensko. To je sedam Božjih dana. I vidio je Bog da je sve vrlo dobro stvoreno, svijet i ljudi i priroda i svemir pa se tako i čovjek trudi da sve dobro načini i stvori i radi kako bi se ugodno odmorio sedmoga dana jer ako radiš krivo, ne možeš se kvalitetno i s užitkom odmarati, a kad vidiš da je sve dobro učinjeno, nema boljega od toga.

Nadalje, ako ideš na misu i slušaš i vršiš Božju riječ u koju si povjerovao, svjedočiš i ispovijedaš tu vjeru, blaguješ Gospodina Boga i Riječ, Sina Božjega, a sve u Duhu Svetom ( što znači da nisi ovdje radi uživanja u prirodnim ljepotama ili društvenim konvencijama ) pod prilikama kruha i vina koji transupstancijacijom postaju Tijelo i Krv Isusa Krista po riječi svećenika u Duhu Svetome pred svima vjerujućim moliteljima, tada postaješ dionikom božanske naravi, to jest dobivaš vječni život na dar, život pravednosti, ljepote, istine, dobrote, ljubavi, razumijevanja, milosrđa, slobode, mira i radosti istinske, život u svoj punini tako da ti je bolje nego da si neki besmrtni anđeo koji čini što želi i uživa, primjerice u livadama i parkovima, na takozvanom svježem zraku u prirodi, na izletu.

I konačno, nezavidno je kao novinar postavljati stručna pitanja, a ne imati pojma o čemu pitanje govori ljudima i o onima koji postavljaju pitanje i o onima koji odgovaraju na takva nezgodna pitanja kao da stručni novinar hoće silom uvjeriti ljude u laži i očekivati od političara da sudjeluju u tim istim lažima s novinarima. Isprika je – neznanje, a toga nam je puna kapa u Hrvata. Ako ne zna novinar, zna vjernik koji je slučajno ponekad i političar, ali novinari to izbjegavaju kao što i ovaj članak mogu nekako osjetiti pa ne postavljaju takva pitanja političarima koji imaju vremena naviještati svoju katoličku vjeru i vjeroispovijest, odnosno Radosnu vijest o Isus Kristu, njegovom kraljevstvu i spasu čovječanstva od smrti. 14.05.2025. 13:16

Pa ti sad vidi je li bolje šetati po parku nekim volterovskim bijegom u prirodu ili živjeti dobro i vječno ( ili - ili ).