Tajanstvena sreća

Problematika postojanja u kraljevstvu nebeskom nema primjera, niti uzorka po kojemu bi se mogla promatrati. Često pomislimo kako nemamo što raditi u raju, kako je tamo sve strogo i dosadno jer ono što je čovjeku privlačno na zemlji uglavnom jest grijeh.

Vizija vječnoga klanjanja Jaganjcu Isusu koji svima svijetli možda zaista izgleda statično, čak i monotono i šturi je opis blaženoga gledanja Božjeg lica, ali u takvoj viziji vjernik svjetlo doživljava kao savršenu ljubav, najslađu što je može zamisliti u svome zemaljskom iskustvu po kojemu dobro zna kako je ljubav dinamičan odnos među osobama i kako je to određeno posebno stanje iako često na zemlji nije trajno već se događa kao prolazna zaljubljenost.

Budući da je Bog čista ljubav, On u svojoj bitnosti i srži također omogućava sržnu ljubav, doživljavanje same srži ljubavi o kakvoj mi u zemaljskom životu nemamo pojma. Mi ne znamo opisati ljubav zemaljsku pa tako ni njezin uzrok i nastanak, bit, srž i cilj, to jest posljedice.

Ipak se može reći da od ljubavi živimo jer Ljubav nas je stvorila, Ljubav nas preporađa i svi bismo željeli to doživljavati zauvijek, imati dobar život, sreću, radost i mir. Na određeni način, mi smo ljubav u svojoj biti, mi se možemo ostvarivati onakvi kakvi jesmo i, osim toga, biti bez grijeha, ne doživljavati nikada više grižnju savjesti i njezino moraliziranje.

Mi smo od ljubavi načinjeni, ljubav je sastavni dio svega onoga što smo mi, osim grijeha.

Ali kako zamisliti savršeno stanje u ljubavi, a ne sjetiti se grijeha kojima smo načičkani? Samo u sakramentalnom životu i milosti Boga, kroz molitvu i smjelo nastojanje oko predavanja i služenja drugima i to po Kristu, zbog Krista, s Kristom i u Kristu.

Kompletna kršćanska i katolička vjera i vjeroispovijed usmjerena je upravo na to da čovjeka poduči i uputi do Krista, do blaženoga gledanja u raju. Često pomislim kako ću imati manje posla oko skidanja svoje grešnosti u čistilištu ako odmah sada odlučno krenem u skidanje svojih težih i učestalih grijeha ovdje , na zemlji; naravno da to ne mogu, ali može Bog u mojoj vjeri i u mome sakramentalnom i molitvenom životu.

Bog ipak bez čovjeka ne može čovjeka dovesti u raj. Jednom, na početku, već ga je bio postavio u rajske uvjete, da živi i upravlja rajem u zajedništvu sa svojim Stvoriteljem. I čovjek je krenuo živjeti, nazivati životinje imenima, upravljati čitavom rajskom zemljom pa je brzo i uvidio da, bez poznavanja različitosti između dobra i zla, ne može spoznati svoju sreću, svoj mir i dobar život. Tako je čovjek počeo učiti o tome koje su mu krajnje granice, kako razlikovati stvari i slično te do dana današnjega još uvijek uči o toj tajanstvenoj sreći do koje teži dospjeti.

Stanje blaženoga gledanja Boga čovjek teško prihvaća jer je ogrezao u svojim grijesima pa ne vidi dobro, grijesi su kao nesavršenost i ranjenost svakoga čovjeka pojedinačno, muka koja kinji, patnja koja boli čovjeka te on može samo sanjati o budućim možebitnim dobrima. Upravo zato što je ranjen, čovjek sam, ali i pred Bogom, nema snage i moći, a ni strpljenja, shvatiti gdje mu je lijek i kako će doći do lijeka.

Ako se čovjek sjeti da je načinjen od ljubavi, lakše je spoznati mu koliko zapravo pati taj ljubavni dio čovjeka, to jest, čovjek može spoznati da su mu rane duboke do same srži. Ljubav je milostiva jer je ranjiva, osjetljiva na svaki pokret ljubljene osobe; ljubav je stoga i jaka i slabašna: jaka je jer izdržava sve, a slaba je jer je osjetljiva i ranjiva kada gleda dobro ljubljene osobe.

Ljubav prema samome sebi je neophodna čovjeku kao i ljubav prema drugome, ali sve to u Ljubavi koja je Bog. Ljubav prema samome sebi nije sebičnost koja grabi i ne gleda tuđe rane već je upoznavanje samoga sebe, po mogućnosti upoznavanje u svjetlu vjere svoga ranjenoga, ali vječnoga dostojanstva, svoje milostivosti prema svemu i svima i svoje težnje za razvijanjem, stvaranjem, širenjem, odnosno plođenjem.

No, sebičnost vlada, ona ovladava čovjekom i zavarava ga. Potrebno ju je zbaciti s ramena, izuti je, skinuti je sa sebe, sa svoje srži koja je ljubav. Čovjek je ljubav koja je odjevena u sebičnost. Najjači je čovjek koji pobjeđuje sve i svakoga, ali od njega je puno jači onaj koji pobjeđuje svoju sebičnost, korak po korak, dan za danom.

Sebičnost kaže čovjeku da se mora pobrinuti za egzistenciju dok ljubav cvili da joj je egzistencija samo u Vječnome jer ona je vječna u svojoj srži. Sebičnost se grubo nameće, a ljubav trpi njezine hirove. Hrabar i jak čovjek, jednako tako kao i slabašan i ranjen čovjek, može načiniti pokret prema svojoj vječnoj srži i zamoliti Vječnu Ljubav pomoć u skidanju sebičnosti. Čovjek u tome uvijek uspije, uspije pobjeđivati svoju sebičnost, ali nema nikoga tko bi mu to rekao, tko bi ga pohvalio i osokolio da tako nastavi, sve dok čovjek ne prihvati svaki odgovor koji dobije od Boga na svoje molbe.

„Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!”

Mt 7,7

Tako čovjeka upućuje Vječna Ljubav, Isus koji je sam raj za čovjeka, Isus koji je sam kraljevstvo nebesko, Isus koji je sakrament katoličke kršćanske vjere i života.

„Do sada niste ništa iskali u moje ime. Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna!” Iv 16,24

Sve što čovjek zamoli Boga, dobiva.

Ali čovjek nije sasvim svjestan što zapravo moli. Uslišanje se mora prepoznati. To je uslišanje Vječne i Bezgrešne Ljubavi koja nije odmah razumljiva ranjenoj ljudskoj ljubavi. Čovjek uvijek mora imati na umu da mu Bog daje ono što je za njega najbolje, za njegov spas od grijeha koji ga ranjava i boli. Dobro je sjetiti se da uvijek može biti bolje, ali i da uvijek može biti još puno gore.

Čovjek mora biti siromah, žalostan, krotak prema Bogu, gladan i žedan pravednosti, milosrdan, čista srca, mirotvorac i progonjen. Zašto progonjen? Zato jer Grijeh u svijetu ne trpi siromaha već traži bogate, traži kredite od njih. Biti siromahom je krajnja i najviša točka blaženosti, a biti progonjenim u svijetu i od svijeta je najsigurnija jamčevina čovjeku da je na pravom putu, ali već i prije toga stanja, ljudska ljubav dobiva ogromnu radost i utjehu jer primjećuje da je rane grijeha sve manje i manje uništavaju. Bog čini čuda u čovjekovom životu gdje se počinje događati željena pravednost i ljubav, ali na drugačiji način od onoga kako to grešan čovjek, ranjen čovjek misli i očekuje.

Grešan čovjek, to jest ljubav koja je ranjena, ne može puno razmišljati i birati kojim će putem krenuti u potragu za lijekom. Uvijek dohvaća ono što je najbliže i što izgleda ljekovito za kratko vrijeme ili ono što obećava potpuno izlječenje. To su lažna obećanja Grijeha, kneza ovoga svijeta.

Jedini kompletan lijek je za ranjenu ljubav njezina zemaljska smrt. Tu se ljubav oslobađa svojih rana, po žrtvi Krista koji je Ljubav Vječna, ali i za života na zemlji čovjek može mrtviti svoju sebičnost, svoju težnju za posjedovanjem. Nije dovoljno posjedovati lijek već ga je potrebno i redovno konzumirati, uzimati kako je propisano, u malim i stalnim količinama, redovno.

„Blago siromasima duhom:

njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima:

oni će se utješiti!

Blago krotkima:

oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti:

oni će se nasititi!

Blago milosrdnima:

oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem:

oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti:

njihovo je kraljevstvo nebesko!”

Mt 5,3-10

Bože, Isuse, Vječna Ljubavi, Ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me i bit ću bjelji od snijega. Objavi mi radost i veselje, nek se uzraduju kosti satrvene.

Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu.

Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni. Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene. Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim.

Tako je molio kralj David u Psalmu 51 koji počinje molbom; „Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome”.

Ranjena ljudska ljubav za svoga boravka na zemlji može činiti čuda.

Koliko će tek čudesno biti kada se počne u milosti Vječne Ljubavi razodijevati od sebičnosti i boriti za sebe! 04.05.2019. 02:22