Slobodne lađe

Čekam u strpljenu lakom,

kao zemlja na kišu,

kao nebo na tamjan.

Čekam sa suzom svakom,

kao vali što njišu

lađe što htjele bi van.

Braća i sestre neće mi doći,

oni ne znaju gdje mi je dom,

niti uspavanka neka

za posljednje noći

neće se svidjeti srcu mom,

niti tirkizna rijeka.

I, dok čekam, pomalo sviram,

čeznutljivo dozivam nebeske zvuke

da me otvorenom pronađu moru

jer tamo najlakše anđele diram,

tamo nema prevelike buke,

tamo sam najbliže svetome dvoru.

Dolaze pjesme, ode i riječi,

odlaze brodovi veliki, snažni

na ona daleka, tužna putovanja,

a ja samo slavim malene sveči

kad nisu mi brodovi više važni

jer imam lađe što nebo ih sanja.

18.05.2019. 18:38