Prvi udah

Dan se sav od sunca rađa,

nalik svjetlu što u srcu mome

plodi tiho, postepeno;

njegova je životna i sjajna građa

kao otvaranje duše Bogu svome

kad se tama sva povlači sneno.

Svjetlo, to je život, pokret ili udah prvi,

poziv duši, mračnoj kao noć;

to je Božji glas što progovara moje ime.

To je udar bila i strujanje krvi,

to je snaga, piće koje daje moć,

dan što vidi moju muku i sve moje krime.

To je rađanje i porod što se mučno budi,

što se trza od siline koju vječnost daje;

to je poriv da se živi, da se duha pije;

i više od mene, Bog se ovdje trudi

da u mome krvotoku nevinost potraje.

To je svjetlo kao sunce koje zemlju grije.

To je prvi plač i na usnama hvala,

to je slava Boga, sva u mome biću

jer je svjetlo postojalo i u mome snu

kada nisam za njega još niti znala.

Ranim jutrom u meni sve snage sviću

jer je Bog uz mene, zauvijek je tu.

09.05.2019. 06:17