Povratak duše

Tamnica crna,

svagdanji okovi

bez čavla, bez trna

i gorki sokovi

koje ispijam

jer tako se mora,

tako se klija

i sviće zora;

tako se robuje,

tako preživi

onaj tko čuje

i tko se divi

nebeskim crtama.

Dozvola za šetnju

u zemaljskim brtvama

za dušu sretnu

što vidi svjetla,

razgibava udove

pod naletom vjetra,

ne priznaje sudove.

I nitko ne zna što se krije

iza visoka zida,

da li se plače i smije,

ima li sluha i vida.

U dvorištu zatvora

svi su zadovoljni;

plodovi zatora

i osmijesi dragovoljni

pa povratak tmini

gdje sunča se duša

u tišini, u mrklini.

I prestaje suša,

pije se nektara,

svježa i slatka

jer ne daje dara

šetnja kratka

već duhovni ponor

u kojega padam

da ne gledam pomor

i da se nadam.

27.09.2019. 09:48