Prepoznavanje Isusa

Ukazanja su u Bibliji jedan od načina Božjeg objavljivanja, naročito prisutnost anđela od početka Isusova života sve do uskrsnuća; Bog nam pokazuje da je u tim najvećim trenutcima Isusova života nebo prisutno na zemlji (Dufour, str. 1380):

No, Isus izbjegava naglašavati božanske stvari i objavljuje Boga samim svojim životom. Bog se ukazao u Kristu.

Razna Kristova ukazanja zapisana su kao živi izvještaji živih svjedoka.

Najstariji popis donosi Sveti Pavao g. 55. u 1Kor 15,3 sl. Prema toj staroj ispovijedi vjere, Krist se ukazao Kefi, Dvanaestorici, braći kojih je bilo više od pet stotina, Jakovu, svim apostolima i, najzad, Pavlu.

Evanđelja spominju ukazanje Šimunu (Lk 24,34) kao i Jedanaestorici (Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Iv 20,19-29) kojima se pridružuje nekolicina drugih učenika (Lk 24,33-50). Oni izvješćuju o ukazanjima pojedincima: Mariji i ženama (Iv 20,11-18; Mt 28,9-10; Mk 16,9-11), učenicima na putu za Emaus (Lk 24,13-35; Mk 16,12 sl), sedmorici na obali jezera (Iv 21,1-23).

Ova ukazanja se mogu svesti na dva tipa, već prema tome jesu li namijenjena apostolskom zboru (gdje je naglašeno poslanje što je temelj Crkvi) ili učenicima općenito (gdje je naglašeno prepoznavanje Isusa).

Ukazanja Isusa uskrsloga po tim izvještajima nikako se ne daju kronološki pratiti, ali su svim izvještajima zajednička tri vida koja omogućuju da se pozitivno pronikne nakana pisaca. To su:

1. Inicijativa Isusova

2. Prepoznavanje Isusa od onih kojima se Isus daje vidjeti

3. Poslanje učenika i apostola

1. Inicijativa

Pokazujući da upravo Isus poduzima korake kod ljudi ili među njima i to ljudi koji to ne očekuju (izuzev Lk 24,35), evanđelisti pokazuju da nije po srijedi subjektivno izmišljanje zainteresiranih, kao plod bolesna vjerovanja ili razuzdane mašte. Isus je dao da Ga vide te izvještaji opisuju iskustva što su ih učenici stvarno doživjeli. Ta strana izvještaja u skladu je s pogledima Isusova prvotnog propovijedanja: Bog je nastupio da uskrisi Isusa, dao je da se On živ pokaže poslije svoje smrti. Vjera je posljedica tog susreta.

2. Prepoznavanje

Učenici otkrivaju identitet bića što im se nameće; to je upravo Isus iz Nazareta kojeg su i život i smrt poznavali. On koji je bio mrtav sada živi. U Njemu se ispunjuje proročanstvo. Oni, na neki način, nemaju više što 'vidjeti' u budućnosti: ta sve im je bilo očigledno u Uskrslome. Način tog ponovnog spoznavanja napreduje: u čovjeku što dolazi k njima, učenici isprva vide obična čovjeka, putnika (Lk 24,15sl; Iv 21,4sl), ili vrtlara (Iv 20,15); po tom prepoznaju Gospodina. To je prepoznavanje slobodno jer doslovno oni bi mogli i ne povjerovati. Budući da se Gospodin redovito ukazuje skupini osoba, olakšan je njihov međusobni nadzor.

Da bi književno razradili tu temeljnu datost, pripovjedači su istodobno istakli kao prvo da Uskrsli nije podvrgnut uobičajenim uvjetima zemaljskog života, kao i Bog u teofanijama Staroga zavjeta (Post 18,2; Br 12,5; Jš 5,13; 1Ljet 21,15sl; Zah 2,7; Zah 3,5; Dn 8,15; Dn 12,5...) te da nije utvara: odatle ono isticanje osjetnih dodira.

Tijelo Uskrsloga je ipak pravo tijelo, po Svetom Pavlu to je 'duhovno tijelo' (1 Kor 15,44-49) jer to je tijelo što ga je duh preobrazio (usp. Rim 1,4).

3. Poslanje

Za izvještaje je značajan i ovaj vid koji je čujnog reda. Prepoznavajući Gospodina, učenici anticipiraju viđenje što će se dogoditi na nebu. Kada učenici čuju Isusovu riječ, oni se vraćaju u svoje zemaljsko stanje. Tako saznaju za obećanje o stalnoj prisutnosti (Mt 28,20) i poziv da nastave Isusovo djelo poslanjem u užem smislu riječi (Mt 28,19; Mk 16,15-18; Lk 24,48sl; Iv 20,22sl; usp. Mt 28,10; Iv 20,17). Isusova prisutnost nije statička već misionarska.

Ova tri vida ostaju u dinamičnoj vezi. Inicijativa Uskrsloga neprestano obnavlja sadašnjost; učenik je pozvan da prošlost prigrli u Osobi Isusa iz Nazareta koji mu onda daje da gradi budućnost, a ta je budućnost Crkva.

Inicijativom Uskrslog učenici su očuvani od obmane koja bi ih dovela u sumnju o vjerodostojnosti svoga susreta sa Živim; time što Ga 'vide', oni to iskustvo povezuju s prošlošću što su je proživjeli; time što Ga shvaćaju okreću se k budućnosti.

Upravo u odnosu između tih triju dimenzija krije se tajna prisutnosti živoga Krista danas.

Bog je, dajući učenicima da Ga prepoznaju, dao njima vjeru: ta je vjera u nekom smislu posljedica viđenja.

Vjernici, koji nisu povlašteni svjedoci, znaju za smisao ukazanja tek kroz aktualno propovijedanje Crkve, Tijela Kristova.

Trojaka dimenzija prisutnosti Uskrsloga opet je tu, samo transponirana. 1. Inicijativa uvijek dolazi od Boga, točnije rečeno: od Uskrsloga, ali danas On govori kroz aktualno propovijedanje.

2. Isus iz Nazareta daje da Ga prepoznaju, ali upravo kroz povijesno iskustvo prvih svjedoka.

3. Gospodin šalje ovaj put u izravnom kontinuitetu s apostolskim poslanjem.

Uskrsli je, dakle, i danas prisutan:

Evanđelje po Mateju 28,20:

„Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio!

Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.”,

ali posredstvom žive Crkve, svoga Tijela; i On uvijek daje da Ga prepoznaju:

Evanđelje po Luki 24,35

„Nato oni pripovjediše što se dogodilo na putu i kako su Ga prepoznali u lomljenju kruha.”

02.05.2019. 19:24