Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01