Ratovi

Prosječan čovjek doživi oko dva rata u svome vijeku, a najčešće na jedan ljudski život naiđe minimalno jedan rat koji ostavi traga na tom životu, otprilike 30% nekog osamdesetogodišnjaka.

Ratovi u svijetu zauzimaju maksimalno 30% prostora i vremena nekog prosječnog čovjeka.

20% ljudi u svijetu je nepismeno, a malo više ih nikada nije čulo navještaj Isusa Krista.

Ratovi i nepismenost oduzimaju, dakle, čovjeku vrijeme i snagu, često ih osiromašuju i ugrožavaju životno zdravlje.

Pretpostavimo da čovjeku ostane 30% do 50% života u mirnodopskim uvjetima kada se može pokušati izboriti za kakvu, takvu egzistenciju i život bez teškog siromaštva i gladi, i bez nemogućnosti osnovnog obrazovanja koje je neophodno da bi postao pismen čovjek.

Prosječan čovjek može slobodno odvojiti pola sata svakoga dana za molitvu i barem jedan dan, to jest polovicu jednoga dana u tjednu za nedjeljno misno slavlje. To je deset posto prosječnog ljudskog vijeka.

Definitivno, kada bi kršćani molili svaki dan i pohađali nedjeljnu misu, mnogih ratova ne bi bilo, do ratova možda ne bi došlo. Malo stado kršćana u zbroju od dvije petine cjelokupnog svjetskog stanovništva bili bi molitelji Isusa Krista, a njihove molitve bile bi stostruko djelotvorne. Mogli bi održavati mir u svijetu i kada bi bilo sto puta više ljudi na svijetu.

Uzmimo da katolici danas čine oko dvadesetak posto vjernika u čitavom

religioznom stanovništvu. Oni bi morali biti ustrajni u vjerskom životu i molitvi da bi mogli biti jaki kao 12 milijardi ljudi dobre volje koji će sve učiniti da do ratova ne dođe.

Ratovi su uglavnom posljedice, vremenite posljedice ljudskoga grijeha.