Komadić kruha i kap svjetla

Nevidljiva svijeća

duhom plamti,

a bol sve veća

nesreću pamti.

Sablazan pravednika,

zgražanje i skandal,

bijeg od bolesnika

jer on je vandal.

Jao vama,

vi, površne oči;

jao nama

jer sve nas koči

da budemo isti

poput puka,

grešni i čisti

kad pruža se ruka.

Ne zbori prosjakinja,

niti beskućnik prosi,

već vapi divljakinja

i Kristu sve nosi.

Hvala Ti, Kriste

za ispovijed vjere,

za duše čiste

koje ne mjere.

Hvala, Isuse, Gospode moj,

za blaženstva i zasluge!

Blagoslov sad je Tvoj

na kapcima Tvoga sluge.

Svjetlo je došlo

za kratak čas.

Da ne bi prošlo.

Molim za nas,

to me spasi

kad ne mogu van,

čežnju gasi

i plodan mi dan.

Mogla bih tako

u nedogled

jer nije lako

pronaći slijed

kada je žena

sociopat,

a nije ugrožena.

To pravi je mat,

ali izlaz postoji,

moć neizmjerna:

nadarena stoji

duša vjerna

jer Pravda je Bog,

nije trgovina

i ne svira rog

gdje je lovina.

Samo mirovati

jer gdje taknem,

grijeh će zvati

pa se maknem.

Umora slad

i molitva nečujna,

nebeski kad

za klecanja rujna.

Aureola tiha

od migrene,

a pomoću stiha

bježi od mene.

Crpljenje prostora,

crpljenje zraka,

za mala stvora

suvišna tlaka.

San mi kane

kao mir visina

iz noći u dane

jer sve to je Istina.

I tu mi je Bog,

tu Mu Evanđelje?

Zbog slušanja mog

šalje mi anđele.

Neopisivo

i neizrecivo;

neispisivo

i neporecivo,

slušanje korala

na pola uha,

bijeg iz kala

sigurna sluha.

Kada bi znali

oni što plešu

da anđeli mali

nose depešu

i mir, mir savršen

bez napora kakva,

nikada završen

jer se istakla

zavjesa vjere.

To je ono u samoći

što nema mjere,

niti će doći.

Vjera u Sina

nepremostiva,

to je ta Istina

premilostiva.

Kada je lijepo,

divna je sva,

a kada je zlo,

već je osvojiva,

staza Isusova

koja se živi,

uvijek nova;

Duhom se divi

vilovitim

kamo hoće,

silovitim

protiv zloće.

I tada se vidi, vidi sve.

Svaka riječ, odjevena ruhom

poput svijeće nevidljive,

znači ono što čuje se Duhom.

02 05 2019. 23:46

03.05. 2019. 08:05