O,
kada bih sanjala
sve
ono što imam,
kad
bih se klanjala
svemu
što primam,
ne
bih Te dostigla
tako
upoznati
i
ne bih postigla
da
se pozlati
svaka
Ti riječ Duha
što
Ga u meni rađa
ova
pustinja suha.
To
nije nikakva krađa,
Ti
želiš od mene
još
više ploda,
makar
ne vide mi zjene
i
nije nikakva moda
zapostaviti
svoj spas
radi
stvaranja gline.
Tako
mi imamo nas,
tako
ni ratnik ne gine,
niti
se cvijet predaje tako,
a
niti ne prestaje
klanjanje
svako,
i
nikad se duša tako ne kaje.
Tvoja
je ljubav u stvaranju
što
mi ga nudiš,
pa
čak i u paranju
sa
mnom se trudiš;
Ti
me ne čekaš u tišini
gdje
sigurno znam da sam Tvoja
već šalješ me širini
i
tražiš da više budem svoja.
27.05.2019.
19:33
No comments:
Post a Comment
just do it