DAN ŽIVOTA

18. DAN ŽIVOTA

poezija

Kazalo:

Dan života

Jedna kap neba

Slobodne lađe

Posveta zemlje

Nebeske uvertire

Radost anđela

Pustinjsko vino

Zračna luka

Starica i more

Pomazanje ljubavi

Bablja noć

U danima ispraznosti

Riznica

Odsada dovijeka

Na hladnim kišama

Četiri životna doba

Pjevaj, Djevo

Ljubav i Riječ

Brdo smirne

Potraga za našom pjesmom

Pod vedrim nebom

Melem

Evo Službenice Gospodnje

Privilegija

Pustinjska voda života

Životni let

Tragovi krsta

Uskrsnut će sva tjelesa 

Blažen životni čas

Pad zloduha 

Put, Istina i Život 

Novi zavičaj 

Jedan susret, jedan glas 

Krštenje svijeta

Lice Isusovo

Božji stvor 

Hvali, dušo moja, Gospodina

Blagoslovljen budi Bog

Kraljevanje duše

Obnovljeno srce

Slavlje moga doma

Sjedinjenje

Dalje od zvijezda

Breme ljubavi

Noćni život

Sitne godine

Škola povjerenja

Odsjaj dalekih puteva

Krsni pečat

Ljubav je vječna

Čista ljubav

Vječno ljeto

Jedrenjak

Komadić kruha i kap svjetla

Zemaljska sparina

Besplatan dar

Pjesnikovo jutro

57

Dan života

Daj mi piti tvoju bol,

govoriš mi Ti s visoka,

daj mi grijehe svoje;

sići ću u tvoju dol

gdje mi lije iz ta boka

voda za sve stado moje.

Uzimaš od mene tugu,

ovisnosti i sve mane,

a na Tebi mane nema.

Skidaš bolesti i kugu,

smrti odbrojavaš dane,

otkupljenje sad se sprema.

Daj mi piti Tvoju briž,

Tvoju ljubav, Tvoju snagu

što Te nosi k meni;

kada stanem poda križ,

donesi mi suzu blagu

i Tvoj pogled zaneseni.

Daj mi piti ovu čašu,

s Tobom okušati vina

što ga sipaš svatovima;

daj, učvrsti vezu našu,

nek me nađe ova trina

koja svetu srču ima.

Žedno čekam onaj čas

kada slavit ćemo mi,

zajedno se radovati

Tebi, Kralju sviju nas;

Tvoji ćemo biti svi,

vječno ćemo svatovati.

14.04.2019. 06:40

Jedna kap neba

Uskoro mi ponoć stiže

kao tat i kradljivac u srcu mome

koji obećava slatke križe,

obećava sve oluje srca, udare i grome.

Neću otvarati kapije na dvoru,

niti zasjede ja ne bih podmetati

jer ja ne čekam na noćnu moru,

niti mi je obrambene snage pokretati

već je meni otvarati dušu, žednu

svake kapi, svakog treptaja i zvuka

što me vode izvoru premednu

do kojega nikad ne dopire ruka.

Sada u pomoć Te zovem, Kriste, Cvijetu

svake staze vrta u kojemu snivam,

ponekad i pjevajući dalekome svijetu

kakva ja ne poznam, nit' uživam.

Moje cvijeće skromno Ti mi blagoslovi

što ga napajaš iz nebeskih visina

i na svaku molbu moju koja Te oslovi,

daješ njemu svoga nektara i vina.

Neka čuje Tvoje zvuke i sve Tvoje glase.

Makar jednim tirajem sebe će pronaći

zrelim rasti nebu s kojeg sipaš spase;

svojim listovima Tebe će dotaći.

Kada samo jednu bi okusili kap

kakvom si me pojio u mojim snima,

niknuo bi onaj nježan, prvi lap

što sam gajila ga danima i noćima.

13.05.2019. 22:01

Slobodne lađe

Čekam u strpljenu lakom,

kao zemlja na kišu,

kao nebo na tamjan.

Čekam sa suzom svakom,

kao vali što njišu

lađe što htjele bi van.

Braća i sestre neće mi doći,

oni ne znaju gdje mi je dom,

niti uspavanka neka

za posljednje noći

neće se svidjeti srcu mom,

niti tirkizna rijeka.

I, dok čekam, pomalo sviram,

čeznutljivo dozivam nebeske zvuke

da me otvorenom pronađu moru

jer tamo najlakše anđele diram,

tamo nema prevelike buke,

tamo sam najbliže svetome dvoru.

Dolaze pjesme, ode i riječi,

odlaze brodovi veliki, snažni

na ona daleka, tužna putovanja,

a ja samo slavim malene sveči

kad nisu mi brodovi više važni

jer imam lađe što nebo ih sanja.

18.05.2019. 18:38

Posveta zemlje

Kako plodna postaje poema

kad se nad njom nadviju nebesa

i, kao neka zemlja nijema

koja cvate latom plavetnoga vrijesa,

postaje nebeska, slatka

poput anđeoskih straža,

kao baršun ili svila glatka

koja postaje sve blaža,

što je bliže kraju nekom.

I daljine postaju sve kraće,

a blizine se šire kao rijekom.

Bogato je medno saće

i plod krasna propolisa

iza kojih straža bdi

koja nema jasna lica,

koja nikada ne spi.

Puno muke, izobilje truda

sada, zemljo, ti posveti

nebeskome Ocu svuda

pa do neba ti poleti.

19.05.2019. 02:10

Nebeske uvertire

Da li je pjesma to što diše

u mome sluhu, u srcu mome?

Glazba bez riječi, poput kiše,

note što bude život iz kome.

A nije to dan kao svaki prije

već je melodija čiste ljepote

kojoj se sumnja približila nije;

nutarnje poklonstvo iz divote,

kvaliteta tradicije, struke, umijeća

gdje brat i sestra se traže

kao što duhove traži svijeća,

odraze duša i nebeske straže.

I zvukovi nalaze nutarnje riječi,

a tijelo se spušta niz vode lake,

kao kad biljka nikne iz mliječi;

to je početak koji odašilje krake

i oni će dirnuti bilo koga

ako je takva zemaljska kob,

ako je volja nježnoga Boga

kojemu nije naudio grob

pa kako bi tada i duša umakla

iz ovih nebeskih uvertira

ako je samo malo dotakla

to nadahnuće kojim se svira

jer to je za ljudske moždane raj

u kojemu cvate drvo spoznanja,

jer to je početak, a nije kraj;

tek slijedi navještaj vjerskoga stanja.

29.05.2019. 15:00

Radost anđela

Poput Vjerenice tvoje lice svijetli,

kao suza tvoja s tobom sreću dijelim.

Od Gospodina su došli osvježavajući vjetri

i uz kiše blagoslivljam bićem cijelim

onu odluku samoće sred velika zbora,

samotnicu kojoj srce uzdiše put gora;

mladenaštvo, niklo iz velika dvora,

tvoju domovinu, kamen i valovlje mora;

sretne puke i sve one što se rado smiješe,

mada u grlu im stoji kamen grubi;

sve te svete duše i one koje češće griješe,

Zaručnika Krista koji svoju Crkvu ljubi.

Sada povlačim depresiju i crne misli

jer me jednim časkom ozdravio Kralj

zbog kojega oni zlodusi su svisli,

pobjegli od ljubavi što putuje u dalj,

pobjegli od naše radosti i sreće.

Blagoslovljen Bog je naš, El Šadaj,

Gospodar nad vojskom kojoj nema veće

i nad anđelima koji radost donose u raj.

01.08.2021. 20:32

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Zračna luka

Mole se putnici da ne gledaju
i ne prodaju zjake na putu svom
već neka prtljagu predaju
i mirno odšeću u novi dom. 

Sirotinja leži, sirotinja spava;
prazni šeširi, obrnute kape
očekuju novčić iz neba plava
i poput ustiju gladnih zjape.

Nikada neće prosjaci krenuti
tamo gdje plove nebeski strojevi,
plavetnilom će se odjenuti
dok prolaze kraj njih samo brojevi.

Odlazim tiho dok jutro se budi;
narode, pa ja niti imena nemam.
Po meni gaze zvijezde i ljudi,
u slabosti svojoj na pola drijemam.

Nekome za konjak, nekom za kruh
kovanica pade, na rosi se sjaji.
Prinosim darove za svoj duh,
a nebo me diže, nebo me taji.
‎utorak, ‎20. ‎ožujka ‎2018.  08:14:48

Starica i more

I sad kad se moje godine ne broje
jer su drugima još previše apstraktne,
vidim neke druge koji se ne boje
da bi mnogom došlo da ih smakne

jer kao da već nekako su uspjeli otupjeti,
anonimni, nemoćni i ravnodušni, strašno stari,
ali znaju kako treba u životu uspjeti;
za njih nitko više kao da ne mari.

Starost velika je glavna nagrada, 
starenje oduvijek bijaše umijeće,
i tad kad se lagano prikrada
ili kad izgleda da je u životu bilo sreće.

Bijah djevojka na oceanu ničega,
a sada sam naišla na mnoge morske psine
koje izjele su moju dušu nakon svega
što sam ispjevala za dubine i visine,

samo kostur ostao je od ulova moga.
Uzele su sve što bilo im za napredak
jer se same nisu znale domoći ni sloga,
progutale lakomo su i posljednji redak

pa su htjele i sve moje misli, moje ruke.
Sada ralje prema mojem brodu steru
da bi site bile pjeva bez i malo muke:
možda još prežive ako i mene prožderu.

Sada moram pristati u neku morsku luku
gdje su starice i starci, oni što ne plove.
I njima je nestalo baš sve, posjeduju samo muku.
Morske psine za sada me uzaludno love.

Ako moram jednom i ja ravnodušnom postati,
radije ću predat moru brod onako kako znam
jer ne želim kao lovina u nekom kutu ostati.
U meni još uvijek tinja onaj mali, slabi plam

kojega se zvijeri nisu mogle dokopati,
koji ne vidi se kao da je sidrom zapretan
za ovo more i tu obalu što tiho pati.
Svoga broda samo ja sam uvijek bila kapetan.
‎ponedjeljak, ‎29. ‎svibnja ‎2017.  06:12:26

Pomazanje ljubavi

Čekat ću na plodnost ova vremena,

čekat ću na tebe, sveto doba

da ti sve prepustim, da ti se prinesem

poput dobra, čvrsta zimska sjemena

kojega je puna duša i prepuna ova soba,

da ti trud od sretne godine iznesem

kako pružila bih Tebi, Bože, onu priliku

za koju me strpljivo Ti čekaš već odavno:

da od mene dobiješ Ti otvorene ruke

kako pustio bi me da prerastem u Tvoju sliku,

kako dao bi mi sveto svoje Ime slavno

što ga spoznajem na mjestu Tvoje Muke

gdje si pozvao me kroz dolinu smrti proći,

s Tobom umirati svemu svjetskom zlu

i pobijediti u sebi zločine i strasti.

Radi svega toga moram bliže k Tebi doći,

blagovati svaku Tvoju Tajnu neopisivu,

uzeti od Tebe Sveta Duha radi ljudske časti.

Pomazanje tražit ću od Tebe, ljekovitu travu,

ulje na svom čelu i znak križa Tvoga

da se utisneš u moju pamet i u moja djela

jer se često i ogriješim na tu našu javu.

Neka izliječi me ljubav Tebe, moga Boga,

neka otvori se srce moje i duša mi cijela.

Tijelo Boga, moj živote i sva moja srži,

Krvi Krista što me milošću napajaš,

Ti si lijek moj i sva snaga koja drobi krime

da me zlodjelo ni jedno nikada ne sprži.

Sjedinjenje želim s Tobom, Kriste koji me osvajaš,

da ja spoznajem sve dublje Tvoje sveto Ime.

02.09.2021. 20:37

Bablja noć

Okna moja mute se od kiše
koja lijeva brazdama od stakla,
u daljini vidim mjesec što se njiše
i treperi kao da mu staza se pomakla

jer se budim kada ide se na počinak,
kad mi zore sviću na početku noći.
Očekivala sam sunce kao duše znak,
namjeravala sam u pobjede poći.

Neobično djeluje na mene
tanak srpac u toj magli listopada,
bliješti baš u moje zjene
kao da na život ovaj inje pada.

Tama noćna kao da će zamijeniti zoru,
sada stiže vrijeme kontemplacije 
koja će mi otkloniti svaku moru;
uvijek ima razlog za nove vibracije.

Nije baš romantično se buditi pod injem,
ali mjesec za sad još ne prži kao dan;
možda sanjat ćemo uskoro i doba djetinje,
sklanjati se svjetlu i tražiti san.

Morala bih smoći još to malo hrabrosti
šetati po ulicama jesenskih mogućnosti,
izići iz hladne sobe kao prosjak prosti,
naći se u svježoj noći beskućnosti

jer me srpac vuče provjeriti stanje grada.
Lijeno prozore otvaram, ali svijet se krije;
ljudi moji, pa to stvarno vani mračno inje pada
na zlokobnu tišinu koja snažno brije

poput bure što bi raščistila pute,
ali južinavo vrijeme bablje ljeto sad mi daruje.
Eto, to je, bablja noć raširila je skute,
naokolo tlači smog i zatopljenje caruje.

Niti kiša više nije što bi morala biti,
niti kosti stenju, nit' ima migrene.
Poremećaj neki kao da mi ne da sniti,
kao da već noćas život izlazi iz mene.
‎četvrtak, ‎12. ‎listopada ‎2017. 01:10:20

U danima ispraznosti

U danima ispraznosti moja duša čami,
noć mi više nije prilika za stih
već me mnogi zao duh poput vile mami 
kako ja bih potrčala da upoznam njih.

Već ih dobro poznajem jer srela sam se s njima,
vikali su da su gazde u mom srcu
koje još odonda averziju ima
prema svim osvajanjima njihovim u grču.

Oni kažu kad ih spoznam da će mene usrećiti.
Vidjela sam ljude pod takvom komandom,
postali su zvijeri, kao mržnja otresiti
i već postali su dežurni pod mojoj verandom.

Nikad nisu meni prepoviše smetali,
ali nikada se ne zna kad će udariti.
Sjećam se da brzo su se kretali,
više ih je bilo pa su htjeli mi udaljiti

koncentraciju na dobro i na molitvu krasnu.
Imali su umotane rogove i papke
i zahtijevali od mene riječ mi časnu
kao da se može tako zalijepiti kapke,

praviti se časnim pred nečasnim stvorom,
odgovarati mu dobro i sve čisto,
ne sluteći da te hvata vlastitim ti izgovorom. 
Njima ne mora se pretvarati moje oko bistro.

Kako oni će završiti, to se dobro zna:
krdo svinja gostit će ih pred provalijom
ili će se spetljati kao leglo zmija;
možda će poroditi se društvenom anomalijom.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  21:11:22

Riznica

Samotne su moje priče, 
dosadne su kao nemir u nervozi
od koje se zapravo i stvaraju.
Da se barem nekim izričajem diče
sve te riječi u obimnoj dozi
koje me proganjaju, razaraju.

Da bar imam neki slijed,
neku plodnu notu i sa svrhom.
Ne. Sutoni i sjene, jutra, noći
samo neznatan su trag, i blijed,
što ga čovjek može prepoznati uhom,
ali zaista u sebi nema one moći

kojom mene stihovi spopadaju.
Kako samo naporno je tu pronaći rimu
koja odgovarala bi ritmu klijetki,
kad bi srce dalo čem' se misli nadaju,
kad bih izvukla iz riznice istu takvu klimu
kojom djeluju na mene neki snovi rijetki.

Iz mene izviru slapovi i vodopadi,
a ja ne znam kamo vode ove divlje rijeke,
gdje su mora moja i jezera slatka,
niti da li kakva kap izgradi
ono isto što me mami osluškivati jeke
i donositi na bijeli svijet samo slova kratka.   

Čemu služi sav taj nakit, svi dragulji,
zašto prebirati po tom zlatu, tražiti prstenje,
načiniti mnoštvo jeftinih ogrlica?
Eh, da mi je zaspati na samoj vrulji
i snivati tamo dok se ne pojavi zrenje,
dok se srce ne pokaže na crtama lica.
‎utorak, ‎10. ‎listopada ‎2017. 05:47:59

Odsada dovijeka

Molitve mi neće propasti,

nikad uzalud mi one nisu

kao što mi nije niti život cijeli.

Najljepše će riječi meni procvasti,

poput runolista što na klisu

podlaže nebesima svim lat svoj bijeli.

Izlasci su moji kao blagoslovi,

povratak u molitvu još draži.

Poziva ja nisam svjesna svoga.

Samo kad me Providnost oslovi,

tada misao mi note traži

i ja slijedim Gospodina Boga.

Dva trenutka ovoga života

više vrijede od svih godina poganstva

jer u vječnosti je kvaliteta.

Ovdje je za dušu sva divota,

ovdje i sloboda nosi sva prostranstva,

ovdje istina je puna pijeteta.

Znala jesam kamo hrlim

još od onih mračnih dana

kad se duša ova otvorila,

naglo kao da si smrti grlim.

Ovo piće, ova hrana

sjemenku je rasporila

da iz nje sad nikne mi poklonstvo,

ljubav divna, krasna, puna reda.

Uzalud su grobni humci.

Zato shvatit će potomstvo,

baštinici sveta slijeda:

to su neosvojivi vrhunci.

23.12.2020. 22:53

Na hladnim kišama

Od kada je tako da su kiše slijepe
i da ne zna kaplja gdje će pasti
kad se za nju molitve zalijepe,
kada srce želi sa njom srasti;

od kada su studeni nam okovale
ove duše što se kao lava tope!
Jedna drugu čežnjom omotale,
a nedužni vapaj k nebu se prope.

Sakrivene suze čisti obraz orosile,
porivi se ljubavi međusobno traže,
a kiše su silno snoplje pokosile
i drveće visoko sve to više snaže.

Munja kao suha trska puca,
nervi ne podnašaju ni groma
koji trese utrobu u kojoj grca.
Kako zaplivati poslije sloma

ako nije nebo ono koje šalje kapi?
Tiho, dušo, ne buni se protiv toga
da ti život u u toj čežnji hlapi
jer će čuda neviđena vratit' uzetoga

kao što se k nebu vraća kap.
Ljeta će stići oblikom sparina,
sanjat ćeš da miluje te slap
i postat će novo od starina.

Ne boj se, to je samo oblak tusti,
prognani su najsvetija bića;
ne trzaj se, samo se prepusti 
svome uvjerenju, boli svoga žića.
‎četvrtak, ‎19. ‎listopada ‎2017. 06:31:40

Četiri životna doba

Svjetla se pale dok sumrak lako klizi,
sluša se Vivaldi dok se duša miri
s ovim danom što je već u krizi
i sa sretnim prilikama koje širi

sve do kasnih sati, sve do sutra
jer to tako slatko nudi zaborave.
Kako nekad dugo bilo je do jutra,
kako sada rađaju se noći prave!

Blagoslivljam onaj dan i čas,
onu kotu na globusu lijepom
gdje je spoznao me Spas
jer me jedna noć učinila slijepom.

Svima činilo se da sam blaženica
jer sam prazno gledala bez sluha
kada god bi našla moja zjenica
nekoga tko ima prijetvornoga duha

ili kad bih čula za nekog mrtvaca.
Rekli su mi da je umrijeti tragedija
i da nije važno ako se po blatu gaca
nego da je živjeti u sreći privilegija.

Moje im neznanje i sljepoća
izledali kao neki osmijeh oholosti
sve dok duša mi ne onemoća
u toj bari strašne nezrelosti

za sav svjetski novi poredak.
Nisam dostigla promišljati,
težak bio mi je svaki redak,
a ni tajne nisam smjela znati.

Noć je stigla i na mene, 
opet tražila sam glas jasnoće
pa sam prebrojala uspomene.
a to mi je stvaralo teškoće.

Stalno ista slika se ponavljala:
"Daj mi, Bože, samo jedan dan
jer bih poslove obavljala
pa nek poslije utonem u san

na koji me šalješ kao kažnjenicu".
Primila sam nalog, navikla k'o pseto,
i do poda pognula sam kralježnicu,
moleći Ga samo još krštenje sveto;

blažene li noći što je spustio je na me.
"Proljeće" je prošlo, već se čuje "Ljeto",
ubrzani letovi bumbara iz tame
kao što je ubrzano bilo moje srce speto.

U jeseni rumenoj života svoga
pronašla sam ono što se uvijek dugo čeka.
Tada saznala sam da za Boga
ja sam izabrana modra rijeka,

da bez mene niti vlas mi neće pasti
jer je vjera moćna poput diva.
I sada još uvijek Bog mi daje rasti
makar čak i pahuljica snijega mi je siva.
‎subota, ‎22. ‎travnja ‎2017.  20:42:53

Pjevaj, Djevo

Danas dan je kao noć,

nebo hladne kiše lijeva

u mom pustom gradu.

Velika je ta nebeska moć,

ali danas duša samo pjeva,

zalazi na svečanu paradu

koja slavi pobjedu svog Boga,

zajedno i s ratnicima svjetla

koji su živote svoje dali.

Nema narod naraštaja svoga

podno ova hladna vjetra,

ali slave ovi koji su preostali.

Bit će dana, anđeli govore,

budit će se djeca sva u miru

i na plodnosti od pravde.

Oblaci i topovi romore,

al' ne daju sliku širu,

slave koji krenuše odavde.

Koliko se lakše danas diše,

samo oni dobro znaju

što su godine napunili,

mada krivim crtama se piše

skoro sve u našem kraju.

Ipak, obećanja su ispunili.

Hvalimo Te, Bože blagi,

milje naše, naša luči

jer nam daješ od života plam.

Pjevaj, Djevo, pripjev dragi,

sve nas ljubavi poduči

da i dalje cvate ovaj Kam.

05.08.2021. 07:52

Ljubav i Riječ

Ljubav od Boga, Gospodina,

riječ Mu što se srcem širi

što mi caruje u grudima i tijelu,

s Njim je meni točka dodirna

jer u Kristu milosrđe miri

i u svakom mome dijelu;

svaka čestica je moja Božji rod.

I sve moje emocije, osjećaji,

moja djela, i moj um i misao

na Drvu života jedan poseban su god.

I svi moji svakodnevni ispraćaji

u Bogu su dobili smisao.

Riječ u srcu, ljubav Kristova i riječ

koja pada u me poput čiste rose,

isto su i jedno, jedinstvena cjelina,

posveta i nježnost, med i mliječ.

U životu i u mrtvljenju me nose,

vode duh moj put visina.

Kriste, Gospodaru, pjesmo moja,

moja dušo, moja boli, srećo,

i moj dragi što u Tebi živi,

i taj narod što mu nema broja

svijetle Tvojom riječi kao svijećom

usred moga srca što se Tebi divi.

Dođi, Kristov Sveti Duše,

moj početku, moja vječna baštino,

da Te čuje svaki djelić mene;

da mi zaziv nikad nema suše,

da me krijepi od te Loze vino,

da u duši, duhu i na tijelu nemam sjene.

20.05.2021. 09:06

Brdo smirne

Da Ti mogu pjevat hvale,

zdravila bi moja duša, moje tijelo,

mirile bi riječi moje.

I kad su me vile zvale,

žudjele su pokrit Brdo cijelo

da ne gledam lice Tvoje.

Sada opet molim Tvoje uho

da se prigne mome glasu,

da me vrati danu koji stiže

jer ne želim slavlje suho -

ono ne vodi me k Spasu

koji svoje stado striže,

sprema ga za dane ljubavi i snage

što se Duhom Svetim rodi

poput lađe, pune stiha.

Ljubiti bih, Kriste, misli blage

da me pjesma hvale oslobodi

kao mlada ponornica tiha.

Ozdravit ću, već se čuju ljubavnici

ispod brda smirne,

na brežuljku tamjana.

Nisi ostavio mene u tamnici,

dao si mi Hrane silne,

od ta Vina duša mi je pjana.

Ulazim kroz odškrinute dveri,

gledajući prema nadi

koja bliješti, sva se sjaji

jer me podučavaš svetoj vjeri,

jer mi srce Tvoju ljubav sadi

da je nikom ne zataji.

04.02.2021. 05:34

Potraga za našom pjesmom

Pjesmom ću ti prići kao spas vremena
koja izgubljeno lutaju po čistilištu,
u kojima ostali su traci kršćanskoga sjemena
što mi ga ti preda da mi pjesme Boga ištu,

da mi Majku našu nestalno dozivaju,
da po kaldrmama lome stope i da lome koplja
dok svi tvoji dari daleko od mene plivaju,
da me slože kao što se složi hrpa mnoštva snoplja

izgubljenih dana i uspjelih pjesama, posinstava
što zbog tebe navikla sam ja navješati i propovijedati,
a sve zato što sam porođena kao lijepa strava,
kao stravična ljepota koja ne zna zapovijedati

vlastitom životu da se bilo kamo i što prije makne
ili srcu vlastitome da potraži zaklon mrtve grude
prije nego što ga ova čežnja i potraga sva smakne
ili makar prekasno da odomaći one divlje sprude,

koji postojaše onog dana što se uporno i kobno vraća
u sve moje svagdašnjice, u sva moja prenočišta, 
da ti opet lađu tvoju razbijenom pjenom staklenom ispraća 
od šampanjca i od porinuća, od sveg čišća

jer su još za tih vremena bili rastanci svi savršeni,
a ne, kao oni poslije, nejasni, magloviti,
a, osim toga, nikad niti jedni nisu bili završeni,
nisu nikad bili, kao ovaj sada, tako vjekoviti.

Jesmo li zaslužili to, da li ja sam tome dostojna
da te uzaludno tjeram iz svih svojih misli večerima,
je li vrijedno toga da tu plodim kao smokva osojna,
da se dičim sa svim svojim bremenitim šekelima

srebra, zlata, meda, ulja i maslina, i pšenice
koji će poslužiti prije ili kasnije bar nebeskim pticama,
i kojima ću pogostiti, ponuditi zaklon ove sjenice
jer ja nikad ne znam dolaziš li to sa sivim grlicama

ili kao car u pratnji sve svoje ekipe i presjajne svite,
a možda i kao slavni konjanik i crni vitez, ili bijeli,
da me zaobiđeš il' mi blagosloviš oči, pokraj stupa skrite
da te ne gledaju kao žeravu od sunca što se dijeli

naokolo tako bezočno i nadasve bezobrazno darovito.
A nije me toliko briga za sve nas da bih zdvajala,
ali vidim da je ovo što se događa znakovito
kao zaljubljenost svih leptira što bi vječno trajala.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  00:15:21

Pod vedrim nebom

Beskućništvo naše moderno je ovih dana
u mom gradu koji se obojio u sveč
jer se čeka Mlado Sunce otvorena stana
koje siđe s neba kao Božja Riječ.

Razodjenulo se društvo i prirodu pravu,
ogoljela glad i neimaština u gradovima;
nema se gdje počinuti, nasloniti glavu,
usponi se događaju u najžešćim padovima.

Isusa se slavi na bjelosvjetskim smetlištima,
daleko od neprobojnih i sterilnih kupola
gdje se proizvodi za razmažene umjetna klima
i gdje smrti nema, niti siromaštva, niti spola.

Otpisano mnoštvo na svježem je zraku
gdje sve bolesno istruli od kisika,
napaja se izvorima u sveopćemu mraku;
otpadništvo hvali Boga za malo dušika.  

Raduju se narodi, sastavljeni skupa,
i molitva se sjaji na dječjim usnama,
a za dijeljenje je dovoljna i klupa;
nebesko  je Svjetlo neprekidno s nama.
‎nedjelja, ‎22. ‎listopada ‎2017. 23:19:32

Melem

Kako bi to stvarno bilo
kada ne bih imala ni rod,
niti majčino sveto krilo,
niti nesiguran hod;

kada ne bih nosila u sebi
rodnu grudu i životni stil
dok mi suza spala ne bi,
dok mi ne bi spao til?

Kakva bih ja bila poetesa
kada ne bih ljubav uličnu isprobala
i kad ne bih nosila ni krijesa
tamo gdje mi se pokaže obala;

kad bih provodila dane, noći
u sterilnosti si stihova
koji nikad ne bi mogli doći
tamo gdje je domovina njihova?

O čemu bi pjevale moje priče
iz bračne ložnice, iz kuloara,
od nevolja koje se diče
i od nebeskih zlatnih dara;

čime bih badrila jutra snena
i sumrake s jesenskm kišama
kad ne bih bila i crna sjena,
kad ne bih znala što je tama?

Kako da pjevam o zvijezdama i svjetlu
ako ne poznam blato po kojemu gacam
i kako da odriješim životnu petlju
ako lažne tonove ne pobacam

svuda po livadi njina rođenja?
Zar mi je pjevati samo djevojčicama
koje dosadom plode u zemlji buđenja
raznolikih želja i pota na sljepoočicama

dok se pod nebom zeleni ružmarin
i obećanje vječno za sretne i mirne dane
pa da snivam život koji je dobar i fin
i da mi nikada melem ne osvane?
‎srijeda, ‎25. ‎listopada ‎2017. 05:26:19

Evo Službenice Gospodnje

Nevjerna je bila

ona Duša

što je proplakala

kad je gnijezdo svila

gdje je suša,

gdje je grana pala

na čijoj se strani

sakrio zli duh

što te tjera,

što te mami

u pakao suh.

Velika je vjera

koja polog čuva

svoga doma,

obećanja drži,

stope si obuva

pjesmom groma

koji duše prži.

Bludnica je bila

zemlja posvećena,

sve od neba

pa do ranih krila,

zemlja nesređena

koja vode treba.

Bog je uze,

za se uobliči

kao Crkvu svoju,

kao trn od ruže

koji draču sliči,

koja nosi crnu boju

poput udove i siromaha,

al' je vjerna

sve do kraja,

sve do posljednjega daha,

tako smjerna

i bez sjaja,

puna grijeha,

osuda i tužbi

za koje ne mari

za životna tijeka.

Odana je svojoj službi

jer je krase svi božanski dari.

09.08.2020. 15:51

Privilegija

Proljeće me svako dijeli

od mojeg identiteta,

sjećanja bi da me koče.

Svaka moja uspomena želi

vratiti me danima svijeta

kao da sam njegovo siroče.

A ja plovim jedrilima

negdje prema pučinama

gdje me ne čekaju zasjede

već me ljubav svojim dodirima

zove k sebi ovim pljuštinama

iza kojih samo slatka jutra slijede

jer će buditi me ribe sve i ptice

da im pripovijedam život svoj

koji počeo je tek u Kristu jakom

koji uspomene smaknuo je nemilice

onog trena kada postao je Pastir moj

da Mu budem sunce svojom zrakom,

da mi novi život odmah da,

da mi bude Prijatelj najbolji

među ljudima od leda.

To je sada moja privilegija,

sad se ravnam po Njegovoj volji.

Krist me poji kapljicama meda

svakog jutra, večeri i dana

kad mi prođe šetnja noćna

i tada mi rajsko Nebo sviće.

I ja postajem Mu ljubav rana,

mlada vjera, nada moćna

jer i ja sam sada živo biće.

29.04.2020. 16:44

Pustinjska voda života

Znam da morala bih naći riječ,

samo jednu, ali ne znam koju.

Ova pustinja je blijeda kao kreč,

u njoj nikad neću naći pjesmu svoju,

ali to nit' nije ono što mi srce traži.

Znam oprosti, ili molim, ili ne.

Samo ključna riječ tu pustinju mi blaži,

samo jedna riječ bi popravila sve.

Spustio si se do mene, Kriste,

Bože preveliki, jaki, slavan,

ostavio moje ruke, takve, iste.

Mislila sam, Tebi nitko nije ravan.

U tim moždanima ništa se ne mijenja,

čak i kad se molitvom utješim

jer tek tada mi poteče voda Stijenja;

nikad ništa, Marijice, ja ne riješim.

Ne znam čemu služe one suze

ili oni osmijesi, il' uspomene

koje ispod kože puze.

Samo jedna riječ bi spasila sad mene.

Spustio si se do mene, Bože,

to je ono što jedino znam.

Nitko nikada promijeniti ne može

čine koji od mene su načinili plam.

Samo da ne gorim prejako i često,

samo da mi tinja Ti ne gasiš.

Ti si Ljubav, a ja znam si mjesto:

pustinji me zoveš da me spasiš.

09.08.2021. 19:23

Životni let

Sada slobodna je duša ptice, 
duša umorna i grešna
dok se nad njom lome letjelice
kao eskadrila sasvim neuspješna

u svim svojim pohodima.
Slobodna je i sve više sveta,
što je bliže ropskim obodima
gdje se probija iz svijeta

kao da će brzo izići iz zvučnog zida,
kao da će svjetlo polomiti,
stići tamo gdje se molitvom poskida
svaka brana što se teži okomiti

protiv takvih letova slobode.
Najteže je krilima lepetati,
ali ta ju krila prema nebu vode
gdje joj ne mogu ni anđeli zasmetati.

Rumeni se oblaci na istoku noći
otvaraju stazi, bjelkastoj od svih svanuća
što ih morala je ista duša proći,
ogrnuta plaštem velikih ganuća

koji sada tako lako spada s njenih krila,
kao pahulje bez vode, pahulje kisika
za kojim je tragala i uvijek žedna bila,
gotova preuzeti na leđa mnoštvo raznih rizika.

Sve to sada, sav taj put se gubi iza nje,
ne terete je ni sjećanja, samo draga uspomena
što je kljunom svojim nosi poput grančice,
bogata od plodnih uroda, poput zlatna omena.

Samo ona svjesna je svih veza
što ih s Bogom ima i s kojima plovi
iako svi znaju tihi šapat breza,
iako su svakom teški svi ti okovi,

samo ona zna i njezin Bog
šifre toga puta i ustrajnog leta.
Jedini je On joj bio na strmini vrha tog,
samo Njemu poznata je njena meta.
‎ponedjeljak, ‎9. ‎listopada ‎2017.  06:57:47 

Tragovi krsta

Spoznat ću Tvoje milosrdno srce,

ali ne u potpunosti, nikada,

dotaknut ću dlanove Tvoje,

Ti, čvrsta mi stijeno i loze trse

na kojemu cvate najljepša nada

za sve velike grijehe moje.

Od života Tvoga ću piti

beskrajnih mogućnosti sjaj,

slobodu od koje se rađa

sve ono bez čega se ne može biti,

a Ti ćeš mi biti zavičaj

po kojemu plovit će moja lađa.

U Tebi gledat ću sve duše svete,

zajedno s vama stvarat ću vina

svih mogućih sorti i vrsta.

Vidjet ću misli kako mi svemu lete

što nastade od Tebe, Čovjeka, Sina

svakom tko slijedi tragove krsta.

Drvo križa bit će mi tijelo,

duša će moja punit se slovom

koje tu množi se slavnom krvlju.

Kad me pogledaš, prići ću smjelo

da Ti pokleknem odorom novom

koja se plete dok prilazi Biblijskom Drvlju.

Predat ću lađu Tebi na ruke

da ju posvetiš na život vječni,

da rastrgaš pečate moga stiha

kako bi otkrili molitvu Tvoje Muke

koja je jedini istinski liječnik

u srcu iz kojega izvire voda tiha.

04.07.2020. 22:48

Uskrsnut će sva tjelesa

Naišle su mnoge čudne zvijeri

ovih dana, Bože, u Tvoj vinograd.

One opiru se nadanju i vjeri,

kao da je nepoznat im težak rad.

Kao čopor svinja srljaju niz litice,

presnažna im povampirena sloboda.

Prepune su jala njihove im plitice

pa se pjene kao uzavrela voda.

Ne znaju da oduvijek je tako

da je priroda u mozgovima ljudi

pa prevrću ljubav naopako,

njihov duh im protiv svega sudi.

Ne znaju ideje svoje usmjeriti

jer su one, kažu, nepostojeće.

Da bezumnika! Žele djecu uvjeriti

da sav život Duha uzaludno prolijeće,

a ni sami svoga duha svjesni nisu.

Valjda ga ni nemaju, ni pameti

što je nizbrdo se prolila po klisu

i završila si kratak život k'o u zameti.

Ipak, oduvijek je toga ovdje bilo.

Znam da žališ narod koji nije Tvoj,

kojemu se propadanje svijeta snilo

pa sve kreću u svoj zločinački boj.

Neka bude, uskrsnut će sva tjelesa,

u slobodi svojoj vjerovati neće

da su, trule, ostavila ih Nebesa

gdje se iskovalo izobilje vječne sreće.

04.09.2021. 08:15

Blažen životni čas

Ovi su stihovi dugo bili odraz moje čeznutljivosti,

oni su zaista postojali kao nevidljivo tkanje,

mada vidljiva su sva ta brojna slova ćutljivosti

na svu ljubav. Ili možda puko bili su neznanje.

Tek sad vidim odjeke na poziv kad se na pučini čulo

dobro skriveno i čak i meni tajno to moje čeznuće

što je razgrađivalo sve što bješe u mom srcu trulo,

sav moj pakao i sve moje tuge, jade umiruće.

Bilo mi je kao dugo da sam samo snivala,

mnogi pokušaji od života nisu rađali mi plodom.

I sve više ovu oklopljenu dušu sam sakrivala,

sve dok ćutnost nije probila se jednom zgodom

kada Duhovni me susreo maestral, sasvim tiho.

To je bio slavan, Bože, blažen životni mi čas!

Tvoja snažna Riječ se sudarila s mojim stihom

kad sam Tebe, Kriste, zazvala i zadobila opći spas.

05.09.2021. 08:03

Pad zloduha

Posred svih dolina suza

skupit će se malo stado

u jednosti, u tvome naručju

koje oslobađa smrtnih uza,

koje svakog prima rado.

U tom kršćanskome stručju

naći ćeš i moje cvijeće,

nadam ti se, Majko blaga.

Nosit ćeš me kao sina

koji gori za te poput svijeće

na kamenu Groba prazna, draga

gdje je Isus uzašao put visina.

Tamo ja ću uvijek tebe naći

kako pratiš, kako držiš stražu

jer si strah i trepet zlodusima.

Tamo ću i samo nebo ja dotaći,

ispjevati svoju molitvu najdražu

slavi koju tvoja snaga ima,

moć i snaga vječna djevičanstva,

Majko naša, Majko mila.

Tebe prvu Bog je zamislio

kao prethodnicu proročanstva

kad si srce moje zarobila,

kad se za te Duh naš zamilio.

Svrgnula si boli, patnje,

žedne ti si napojila

mlijekom svoje nevinosti

kakvu nose Ruke zlatne

koga ti si zadojila

u tišini malenosti.

Molitvom ćeš svojom čednom

uništiti zloduha nam svaki trag,

nebom, zemljom ti ćeš kraljevati

u našemu raju mednom.

Svak će ljubiti te, biti tebi drag,

malenošću svojom ti ćeš carevati.

U dolini smrti četrdeset dana,

koja žari, koja ledi, koja zebe,

koja pali naša srca, naše duše,

i bez vina koje daje Kana,

živimo u nadi pokraj tebe

da se zlodusi do kraja sruše.

11.04.2020. 13:13

Put, Istina i Život

Rekoše: “Podigni hram!”,

rekoše da spasiti se ne zna,

a sve što znaju i što ja znam

jest moliti da spasenje nam da.

Kreni, putem vjere hodaj

i samo istinite putokaze gledaj;

hvalu Božjoj smrti podaj,

tijelo svoje smrtno Bogu predaj.

Na tom putu život vječan čeka;

vječan hram od duše si izgradi,

makar probada te istina neka,

makar sve o tvojoj glavi radi.

To tvoj ti je put i tvoja cijena,

na njemu ti istina je pobjednik.

Život ćeš zadobiti istoga trena,

a pred Bogom bit ćeš pravednik.

29.03.2015. 08:14

Novi zavičaj

Svakog dana gledam u Te,

svaki dan se susrećemo.

Svaki put mi senzori oćute

one breze put kojih se krećemo.

Kažu da i nije dobar onaj

tko ne misli nikada na kraj,

a ja možda previše sam sklona

gledati u novi zavičaj.

Oduvijek je bilo tako,

znala sam da mora biti

neki izlaz što se nađe lako,

da će jednom se pojaviti,

možda u breziku il' u meni.

Jer kad nije u tom svijetu,

tada izlaz neki postepeni

možda postoji u malom spletu

svega onog što mi srce sluti

s mojom sviješću koja zna

da mi nisu pravi ti zemaljski skuti

jer to stvarno nisam ja,

jer sam bliže Tebi, istino u Kristu,

nego bilo kome, bilo kada.

Često vidim apstrakciju čistu

na toj zemlji gdje me drži nada

u slaboćama i srditosti.

Nema mira ni u crnoj raki,

niti spokoja u šutljivosti

jer me ganja šušanj svaki

kao sjećanje na pravdu živu.

To je tako snažan bitak

da me uvijek nađe krivu,

mada Svitak uvijek mi je pitak

pa ga recitiram i kad boli,

i kad plačem, kad podviknem,

kada netko tvrdi da me voli,

kad od prevelika jada kriknem,

uvijek! Uvijek i po svuda

susrećem Te, Kriste, da Te spoznam,

da Ti gledam nova čuda,

da o Tebi ja što više doznam.

21.03.2020. 16:55

Jedan susret, jedan glas

Jedan trenutak u danu

i čitav dan u jednom trenu

bukne u domu mome

večerima kada svijeće planu

kao kratak dah za dušu snenu

i puhne vjetar da se slome

zadnji pokušaji otpora za spas

ono malo hrabrosti što ima

samotnost u pustari.

Kao da je jedan susret, jedan glas

dovoljan da kažem zbogom svima

jer mi duša, tijelo tada slavi

bezbrižnost života, obaveza raznih

koje tište poput sedmoglavog zmaja,

a da nisam niti svjesna toga.

Hod mi postojanja i pauza praznih

sve to lakši, što se više držim kraja

i što češće slušam Krista, Boga.

Bog me čuva, On me ljubi, tješi

jer sve moje Njegovo je biće,

ono isto što ga anđeli čuvari

sjete da me molitvom odriješi.

Kao labudovi koji štite ptiće,

anđeo me pronađe u ovoj bari

i ja vidim spasonosnu granu

koja vodi me iz živa blata

svakodnevnih nezgoda i sloma.

Misli sve mi u trenutku stanu

i obasipa me kiša, sva od zlata,

što je šalje ljubav čak do moga doma.

28.10.2020. 22:22

Krštenje svijeta

Gospodine, Bože moj,

vrli slušatelju riječi,

Duše Sveti slatki,

zaustavi ljuti boj,

propast moju spriječi

da mi dani kratki

napune se plodom

Tvoje sjajne pravednosti,

da se postojanju radujem

izvorskom slobodom

koja rađa, oživljava kosti,

da u Tebi ovaj život štujem,

da u sebi sad obnovim

naše zajedništvo u krštenju

gdje me oganj Tvoj zapali

dok u lađama ja plovim

prema vječnom oproštenju

gdje te neprekidno hvalim

zbog te vrhunske dobrote

što je sveto Srce dijeli

kao sjajno praskozorje,

zbog Tvoje ljepote

Lica svijetla što me želi

dovesti na strmo gorje

odakle se vidi čitav svijet

što ga savršeno stvaraš

dok mu propast uzaludno prijeti,

gdje je svaki stvor u Tebi svet

jer ga milosrđem zagovaraš

da za vječnu sreću može mrijeti.

20.07.2020. 05:00

Lice Isusovo

Kriste, Ti se preobrazi

ispred svojih apostola

da Te prime, blaguju Ti čest.

U božanskoj snazi

svijetle iznad svetog Stola

poput Boga koji jest,

koji dade svima priliku za mir,

pravednost i radost Duha.

To je domovina moja

kojom vladaš jer si moj Pastir

u blaženstvu sveta kruha.

Razna pića nudiš svoja,

slatka vina, opojnoga meda,

mlijeka i nebeske hrane

koja moju dušu visoko uzdiže

u odaje Tvoga savršena reda

gdje ja živim vječne dane,

gdje prilaziš mi sve bliže

da Ti gledam lice svijetlo, sjajno,

bijelo kao ništa viđeno u svijetu.

Svjetiljka si srcima od gline,

dušama što traže sebe tajno,

nadaju se visokome letu,

čeznu da im zlatno sunce sine.

Ti mi praštaš, Ti me ne osudi

za sve moje krive, lažne čine.

Ti se dade križu što Ti ga postavih

kao i svi drugi grešni ljudi

koji oličenje svake su opačine.

Milosrdno Srce, Ti sve zaboravi.

Kada dođe ono vrijeme i moj čas,

sve će suze moje mene dočekati

na ramenima Ti koja me očekuju.

Ti si meni dao sjenicu za spas

kojim dušu moju, moje srce opečati

da Te moje ruke zovu, slave, štuju,

da Te hvalim pred stvorenjem.

Ne zna puk Tvoj sve što nije zlo

pa se zakona od ljubavi ne drži;

ne zna da je Tvojim oproštenjem

zadobio život, dušu, svoje sveto tlo,

ovu zemlju što mu svaku stopu prži.

Tvoja milost čitav svijet posveti

te je jadan onaj koji ne zna

ni za poniznost, ni pokleknuće,

koji misli da mu Tvoja ljubav prijeti,

koji propade u ponore bez dna

dok mu Tvoja slava znači sjajno uskrsnuće.

06.08.2020. 04:54

Božji stvor

Tvoje je, Bože, blagoslovljeno Ime,
duša Te slavi svojom hvalbenicom,
žedno tijelo sklada svoje suhe rime, 
podno neba stislo kao pod sjenicom

sa svim svojim ranama i bolestima,
snovima i nadanjima, povjerenjem,
s otvorenim i drhtavim pestima
i s čudesnim Tvojim odijeljenjem

od sveg drugog svijeta ili bića.
Ti me odijeli, Ti me uobliči
kao stvora koji ne može bez ića,
koji otvoren je svemu, Tebi sliči.

Svakog časa kao da će nestati,
a u svojoj volji sve što želi, može,
nestalna mi duša koja želi znati
ima li je s one strane kože;

duša među svima, kao dio kama,
a u Tebi sa svom svojom snagom,
nosi svijet na sebi, sasvim sama,
a u Tvome zajedništvu blagom.
‎12. ‎svibnja ‎2018. 06:35

Hvali, dušo moja, Gospodina

Danas sam, Isuse, griješila,

bila sam kritična i ogorčena,

ali samoj sebi sam se smiješila

kao da sam olakšanjem optočena.

Danas Ti si, Isuse, odredio

da je kraj dugim trpljenjima

jer me ovaj svijet je doslovno obijedio

u mojim požrtvovnim mrtvljenjima.

Danas je sišla s mene grbača đavla,

čak se nasrdiše mučitelji moji

što sam se usudila uniziti stiskanje čavla

odozgora, odakle mi svijet sva moja rebra kroji

pa su čak priprijetili da će žešći biti

ako samo čuju jednu riječ preveliku

i da će me, jadnu, svu poplaviti

ako dopustim si slavu Tvome Liku.

Ja sam učinila kako si me učio.

Dobro si me izvježbao, ljubio i šibao.

Tada, kad je trebalo, snagu si razručio

i kada sam plakala u sebi, Ti si mene zibao.

Uzalud sotona prijeti svojim iskricama

i nije mu jasno odakle mi pravo.

Uzalud mi postavlja i klopke na liticama

kad ja dobro poznam put u nebo plavo.

13.12.2016. 18:41

Blagoslovljen budi Bog

Reci, samo reci što ti duša zbori

svojim nadahnućem nebeskim, božanskim,

Duhom Svetim koji mi romori

tvojim srcem proročanskim

jer svi znamo da se čuje sve

kad se moli, kad se pita Krista

što nam kao otkrivenje djeluje;

za nas Njegova je nota ista

bilo gdje da pođem ili stojim,

sama ili kao dio Božja puka.

Uvijek slušam i malo se bojim

jer je tako snažna sveta Muka

u željama sakrivenim,

u nadanju nesvjesnome.

Vijest je u klijetkama iskrenim,

u kopljima što se lome.

Istinom se krstim kao s mliječi,

sladak je taj glas i gorak.

Srce zato čuje Duha riječi,

poznaje taj nemiran ti korak.

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Blagoslovljen onaj čas

kada smrću spasi nas!

Još je bolje biti tu zemaljski putnik,

apostolski svjedočiti nebeske te tajne

kao netom odriješeni uznik

uskrsnućem Sina Majke veličajne.

06.02.2021. 20:15

Kraljevanje duše

U mom srcu začinje se kraljevanje

gdje se ljubav istinita rađa,

to je srce svake duše žive.

Centar čovjeka božansko je zdanje

u kojemu duša je najslađa

prije no što krene na puteve krive.

Prije svega duši potreban je mir

jer je sazdana u njemu i od njega,

spokojnom se hrani posteljicom.

Prije no što strmoglavi se u vir,

koji može rastaviti čovjeka od svega,

srce ljudskom začinje se strelicom.

Kraljevanje služenje je svake vrste,

radi pravednosti služiti se uvijek mora

ljubavi i miru, istini što vlada.

Tad iz duše ljudske iskre pršte

poput anđela iz rajskih dvora,

kao sjajna svjetla kraljevskoga grada.

Sluga Boga čovjek uvijek može ostati

jer je nadaren raznolikim talentima,

lijepim sklonostima što ih stekne,

što ih ljubav izobilno može dati

slavnim Božjim sakramentima

u kojima čovjek na koljena klekne.

28.07.2020. 06:30

Obnovljeno srce

Čekam Te u srcu svome,

mada preda mnom se krećeš,

budiš zamrznute usne trome

da pohvalim što, od svega veće,

prolazi kroz utrnule vene.

To je slava što pred Tobom kroči

da pripremi i osvježi mene,

moju dušu da se ne ukoči

na toj hladnoj podlozi od mraza,

na toj površini sjajna leda.

Služit ću se Tobom jer nam nema jaza,

jer Tebi ne smeta moja bijeda.

Kriste, Bože, želim prozboriti

veliku zahvalnost za Tvoju ljepotu

što je dade srcu mome izgoriti

da bi zadobilo najveću mekotu

ovim osunčanim buđenjima kasnim.

Bistra jutra s Tobom će mi proći

i ne žalim ništa u riječima časnim:

kraljevstvo će Tvoje k meni doći.

Prošle noći spustio se tihi san

kad sam Tebi srce pokvareno dala,

a Ti si me obnovio za taj divan dan.

Dragi Bože, nek Te slijedi moja hvala

sada, u sve dane što ih slavim.

Ti ćeš znati onaj pravi čas

kad me budiš da Te blažena pozdravim

jer Ti daješ mom životu spas.

19.01.2021. 08:27

Slavlje moga doma

Slavit ću Te domu svome,

Isuse moj nepobjedivi

koji raduješ se, kom' se raduju.

Probudit ću sve moždane trome

da se svaka duša Tebi divi,

da Te srca zarobljena čuju.

Slavite Ga, hvalu dajte, svećenici,

sluge svete, sluge nepogodne,

stado malo i nevjerni puče!

Slavite Ga, Krista moga, nesretnici,

dvorani svi ove zemlje rodne,

ne puštajte da Ga muče!

Bregovi svi suze liju, i nizine,

traže vjerne duše svojim plodovima

da ih sve nasite Uskrsnućem

kao hrast što plodi godovima,

kao Majka koja gleda iz visine,

koja daje život pučju umirućem.

Ribe morske i svi sveti preko rijeke

slave Boga, svoga Stvoritelja

još od pradavnina i od davnih noći;

pčele koje meda daju, sve latice meke.

Svaki čovjek neka slavi svog Otkupitelja!

Svaki čovjek ne zna Pravednika moći.

Slavi Duha Sveta, vjerno brdo poniznika

što se valjaš kao pijesak od pustinjskih dina,

kome nitko ne zna kraja, ni početka!

Ti rasprši pepeo i prah svih pokornika

koji danas gledaju u Božjeg Sina

što im dade neizmjerje svoga Svetka.

13.04.2020. 08:27

Sjedinjenje

Dušo moja, noćas ti Bog tvoj

s tobom jedno biti želi.

Uzeo te, molbe tvoje u dom svoj

gdje i mnogi su sveti živjeti htjeli.

Biti s Tobom, Gospodine, jedno

tako je dobro, tako je moćno;

puno je slađe no saće medno,

jače obuzima nego nebo noćno,

olovne boje, pretile težine

što pada na prsa poput dlana

zbog svoje duši željne blizine,

da spadne sa čela joj prašina slana.

Bjelasaju se nebeske oblačne brazde

i lud je svatko tko Nebo ne žudi,

poljane Kristove koje dažde

svetom ljubavlju što ne bludi

već nalazi ovaca svojih stada

koja hrabrim pjevom molitve šalju

jedinoj ljubavi svoga grada

što diže se snažno ka nebeskom dalju.

O, tako je dobro, tako je gusto

plavetnilo mračno na srcu mome

i svijeća što doziva polje pusto

u meni, u duši ka Srcu Tvome,

Isuse, Sine za vječnu ljubav i spas.

I nema dvojbe što to ljubav jest,

ona je sada sjedinila nas

kad sam okusila Tvoje milosti čest.

29.07.2020. 23:35

Dalje od zvijezda

Željela sam pronaći dragocjeno biserje,

osvojiti neki glavni zgoditak,

otkriti što skriva nježno paperje,

okusiti najskuplji napitak

i vidjeti iz bliza osobe razne, slavne.

Željela sam dokazati sebe u najboljem izdanju,

iskopati sve spise proročke, davne

i nahraniti dušu najsiromašniju i najmanju.

Željela sam tajno društvo i veliko otkriće,

izbjeći nevolje, nikada se ne mučiti,

spoznati mudrost koju ima Najviše Biće

i svu istinu svijeta naučiti.

Željela sam živjeti dovoljno dugo

kako bih ostvarila sve želje i snove,

imati neopisivu snagu, mladost i drugo

kako bih prebrodila sve prepreke nove.

Željela sam sresti svog najljepšeg princa,

upoznati najveće hrabre borce i mistike,

spasiti dobrog šerifa od krvavog linča,

iskoristiti najsmjelije mogućnosti i prilike.

Poželjela sam svijet bez rata i zločina,

mirnu oazu gdje ljube se puci

i sretan završetak zadnjega čina

kojega prate rajski zvuci.

Nisam ni sanjala nešto bolje i više,

ni slutila da postoji neka želja veća,

da Netko sve muke i suze briše

i da je Njegova ljubav ta popuna sreća;

da postojim u duhovnim prostorima

gdje se ne mora silom na Golgotu ići;

da tu, pokraj mene anđela ima

i da ću živa dalje od zvijezda stići.

08.03.2015. 06:51

Breme ljubavi

Prolazim ovih dana često svim ranama Tvojim

kojima se utječem sada jer treba mi skrovište.

Više nego smrti sad vlastite sumnje se bojim,

sakrij me, Isuse, žedna mi duša milost ište.

Evo me opet tik iza Tebe, na istom putu,

a to sama sam željela, da me opet pozoveš

jer bilo je tako lijepo pri Tvome skutu

da sam molila za sve druge da ih dozoveš,

da postanem više od blaženog promatrača

što se kinji jer tako nečista savjest peče.

Opet sam ranjiva, gladna sam obična drača,

ali bogata ganućem što Ti mi ga steče.

Dodirujem na Tvojim dlanovima one praznine,

učim se pognuti na vodi podno svetoga boka

da mi oholost srca i pohlepni dah još više umine;

jedna, najteža rana Ti zjapi na duši duboka

jer moja te sumnja kao i nevjera previše boli,

i ta licemjerna kolebljivost zadire kao oštra žica.

Ledena moja tamo unutra tek suza se proli,

a ovdje u meni kao da niče razdora klica,

i umor me svladava od grijeha što slabom me čini;

poslušaj sada, ja se smekšavam, kajem i želim Ti prići,

i jedva otvaram svoje srce što nalik je splačini.

Smiluj se, okreni me jer kako ću takva za Tobom ići?

Ti me vodiš na skromna polja gdje ljiljani rastu

kao melem od suza Tvojim dušama rajskim

jer svi oni promatraju tužnu zemaljsku kastu

koja zatire sunce ružama svibanjskim.

Ovdje bih sada ostala i čekala dok miris Ti buja,

dok iz daljine slušam povorku Gospina plača

jer me moja slaboća još uvijek pritruja,

a vedra je glazba sve glasnija i srce mi jača;

opet si ostao u svome poslanju spasa potpuno sam.

Hoću li spoznati tu ljubavnu snagu koja Te gradi?

A ruže cvatu i tako je moralo biti, ja znam

i krećem kroz polja gdje venu mi moji sitni jadi.

09.03.2015. 05:02

Noćni život

Usamljeni jauci tišine

govore mi da bez nadahnuća

neće stati dok ne mine

ova slabost odreknuća

jer ne sanjam više ove noći.

Preokret se dogodio,

ovaj stih mi neće proći,

nije zdravlja porodio.

Tebe, Bože, tražim,

Tebe gledam naći

srcu koje snažim

u predjele zaći

gdje ne prebiva ni žal,

niti jauk nepotreban,

niti ove zemlje kal,

nego jedan trag od neba.

Kad bih znala ponoviti

te nebeske savjete i riječi,

svoju pjesmu obnoviti

kao udaljenu stazu mliječi

kad se noćno nebo vedri,

hvalila bih poniznim Te sluhom

kao da mi lađa opet jedri,

kao kad me častiš Duhom.

Dođi, Kriste, Duše Sveti,

na zemaljske ravni;

dođi, Tijelo k ovoj klijeti

kao Bog pradavni,

još iz onih dana

velikoga obraćenja,

da ta suza slana

kapne sa svog stijenja,

da Te hvali, plemenita,

da Te blaguje do vijeka,

ova staza vremenita

da okusi od božanska lijeka.

09.09.2021. 04:30

Sitne godine

Ovo je moj dan,

dan mog rođenja,

poput sunca razbacan

Tvoj čas pohođenja.

Ovo su moje niti,

od smrti umakle

gdje može se biti:

i zvijezde me takle

tamo, u ponoru

i tamo, u dubini

te priđoh Ti dvoru

u svoj punini.

Svijeća mi moja

zapalila plame

nebeskih boja

i nestade tame.

Svjetlo me uze,

na pola slijepu,

osuši mi suze,

dade okrepu.

Ti preda se meni,

Kriste najdraži,

u život bezimeni

da srce Te traži.

Tvog povjerenja

blagoslov daj,

Tvog posvećenja

silan rasplamsaj.

15.04.2019. 9:40

Škola povjerenja

Cilj je svake lađe odanosti

da se jednog dana vrati,

da prebrodi vode opakosti,

a da plovidbu si previše ne skrati

kako nastala bi lovina od svega

što na svome putu čini,

bilo da odmara, bilo da je sprega

samog moreplovca na pučini.

Nevolje su burne, požari, oluje

i sve ono što tu lađu kinji.

Kruh sa sedam kora iziskuje

da se smjerno pokorava svetinji

i da hvali Boga, ma što bilo,

da u Vodilju si zvijezdu gleda.

Što je mekše srce lađu uhvatilo,

to je više snage, mira ili reda,

to je skuplja škola povjerenja

što se uvijek u životu plaća.

Kada zna kapetan smisao si usmjerenja,

s nagradom se izobilnom k svojoj luci vraća.

09.09.2021. 17:39

Odsjaj dalekih puteva

Na obzorju zrcali se fronta,

primiče se zemlja moru,

more primiče se priobalju;

to je odsjaj horizonta,

to je jeka što se suncem puni,

to je znak da ondje stojiš Ti

i da ima kraja što se slavom kruni;

nije zov moj svršio u zameti.

To je odgovor na moje slutnje,

to je završetak lutanja i velika sila,

slavan kraj mi sveopće pomutnje

kad nad ponorom sam bila

pa se činilo da okreće se svijet

u kojemu priroda ne vrijedi

kojoj zakoni su uvenuli kao cvijet

na čijim su laticama samo znaci blijedi.

Iz kamena sad cvjetovi izrastaju,

sad od sjaja još se bolje čuju

glasi Tvoje duše kako praštaju,

kako me dozivaju i odjekuju.

Nisam li ja, Kriste, slika Tvoja?

Nisam li Ti odraz u prozirnom velu

što se prostire u tisuću boja

da ne vide ptice odoru mi bijelu?

Nisi li Ti moja ljubav, moje ispunjenje?

Nisi li Ti utaženje što me žeđa?

Kakvo bi to bilo naše udaljenje

kada i Ti ne bi krio suze ispod vjeđa?

29.04.2019. 15:39

Krsni pečat

Na mom čelu pomazanje,

iznad mene nebo otvoreno,

ispod strehe svjetlo danje

i od ljudi sve u Bogu stvoreno.

Bog i čovjek zajedno sve dijele,

duša mi u Srcu velikome,

a ruke i usne proslaviti žele

Spasitelja Krista, rodni Dome.

Znak je krsta pečat živi

što u grudima mi bije,

kojemu se čelo klanja, srce divi

dok mi bratsko sunce svjetlo sije.

Doći će pred mene Bog moj

da me slavom svojom sad odvede,

da me uzme u Dom svoj,

anđeli da vječni život mi urede.

12.08.2020. 07:25

Ljubav je vječna

Tu sam, pored Tvojih skuta

da bih čula svaki šum,

da bi pronašla me sudba kruta,

da bi bistriji mi bio um,

srce mog života, moja duša

što joj rijetkih slika padaju sve kapi

dok Ti riječi slatke sluša,

dok joj pamet kao vrela voda hlapi

usred kiša svakojakih, bez pomoći.

Slušat ću Te, Kriste, Tvoje vječne riječi,

sve dok ne otmu me duhovi od ponoći,

sve dok neka Tvoja riječ mi slušanje ne spriječi.

Tada pijeskom pratit ću Ti stope,

tada žalom gacat ću po sluhu

sve dok mi se boli, smetnje ne rastope

u Tvom ognju, u Tvom Duhu.

To će biti sjedinjenje konačnice,

to će biti ušće mojih rijeka,

završetak životne mi koračnice

gdje me prima Tvoja Duša meka.

09.09.2021. 20:15

Čista ljubav

Sad se jače budi puka svega vjera,

slaba ljubav sada silno raste,

sada počela je mnogom nova era

kada anđeli se svi još više časte.

Imati kraj sebe takvo srce ratnika

koji dao sve bi za to naklonosti malo,

koji poslušan je Duhu; dušu patnika

kojem ništa previše se nikad nije dalo,

jednako je sreći u izgnanstvu

kada dolazi u pohode Bog

izbaviti duše osobnom poznanstvu,

pružiti slobodu žića svog.

Sveto srce, nedodirljivo u svojoj vjeri,

što je usamljeno putovalo

tim životom u kojemu prijete zvijeri,

sad je svima utočište dalo.

Srce što je gledalo u Boga, Dijete

još na ovom svijetu, punom zla,

sada je u nevinosti duše svete

povuklo sa sobom čista srca sva

da im bude primjer, uzor slavni,

da ih vodi brže, ravnim stazama

gdje znakove je ostavio još Pradavni,

da ih dovede ka nebeskim oazama.

Svi su puci u tom redu, mnogo pozvanih,

mnoštvo ruku vijekom tamo teži,

ali samo malo stado tu je odabranih,

kojima na srcu takva ljubav leži.

30.04.2019. 16:05

Vječno ljeto

Sunčeve se zrake tuku

s odbljescima dana,

s modra neba ptice vuku

svježi dašak vjetra rana

i tako je zora vedra

za sve žitelje ta loga

što se bacaju u njedra

velikoga sveta Boga

kao da će vijekom potrajati

ovo ljeto što se sprema

gdje bi sunce kao slava sjati;

na zemaljskom polju drijema

prošlost koja sad je okopnila

i sve što je do nedavno bilo,

svaka vlat je sada dozorila,

svako letjeti je naučilo krilo

da se duhovnome sad primakne,

poput suncokreta da se svije

i da svatko nebo to dotakne

koje nekad dostižno mu bilo nije.

Doletite, ptice; dođite, puci

u to slavno rajsko slavlje;

neka ogriju se janjadi i vuci

i svi grešni što zabijali su čavle

u tu predivnu ljepotu spasa;

sve je Bog naš oprostio,

svakom nudi uživati krasa

jer je mržnju premostio

i smrt strašnu usmrtio

da procvate Crkva što je rodi.

Sve je ljude i sve živo uprtio

da se danas muka Mu oplodi.

Navalite, duše, na bogate trpeze

što se sad izlijevaju od Duha nam Sveta,

raskinite uze, sastavite veze

da sve krene putem ova vječna ljeta.

07.06.2019. 07:02

Jedrenjak

Lađe moje svrstao si, Bože, sve u grupe,

jedrilice tu, a jedrenjake ondje;

ne vide se, jedna drugu, ni od lupe,

svaka ima što nalazi ovdje.

Lađa moja nije uvijek ona ista

kojom krenula sam ka pučini smjerom,

koja prati Tebe, najmilijega Krista,

s puno nade i s velikom vjerom.

Krenem tako kao jedrilica mala,

a veliki vali nastanu poda mnom,

sruče se na lađu koja ne bi stala

niti kada vjetrovi bi bili sa mnom.

Pretvaram se u veslača, galijota,

nitko ne vidi me tamo dolje, ispod krme,

kolika je muka i koliko ledenoga pota

obuzima moje ruke iznad rupe crne.

Kad oluja prođe, gledam gore,

gledam naokolo, a jedra mi sjenu čine,

toliko su snažna da ne vidim more,

samo vidim da si ponio me do pučine.

27,04,2019. 10:25

Komadić kruha i kap svjetla

Nevidljiva svijeća

duhom plamti,

a bol sve veća

nesreću pamti.

Sablazan pravednika,

zgražanje i skandal,

bijeg od bolesnika

jer on je vandal.

Jao vama,

vi, površne oči;

jao nama

jer sve nas koči

da budemo isti

poput puka,

grešni i čisti

kad pruža se ruka.

Ne zbori prosjakinja,

niti beskućnik prosi,

već vapi divljakinja

i Kristu sve nosi.

Hvala Ti, Kriste

za ispovijed vjere,

za duše čiste

koje ne mjere.

Hvala, Isuse, Gospode moj,

za blaženstva i zasluge!

Blagoslov sad je Tvoj

na kapcima Tvoga sluge.

Svjetlo je došlo

za kratak čas.

Da ne bi prošlo.

Molim za nas,

to me spasi

kad ne mogu van,

čežnju gasi

i plodan mi dan.

Mogla bih tako

u nedogled

jer nije lako

pronaći slijed

kada je žena

sociopat,

a nije ugrožena.

To pravi je mat,

ali izlaz postoji,

moć neizmjerna:

nadarena stoji

duša vjerna

jer Pravda je Bog,

nije trgovina

i ne svira rog

gdje je lovina.

Samo mirovati

jer gdje taknem,

grijeh će zvati

pa se maknem.

Umora slad

i molitva nečujna,

nebeski kad

za klecanja rujna.

Aureola tiha

od migrene,

a pomoću stiha

bježi od mene.

Zemaljska sparina

Crpljenje prostora,

crpljenje zraka,

za mala stvora

suvišna tlaka.

San mi kane

kao mir visina

iz noći u dane

jer sve to je Istina.

I tu mi je Bog,

tu Mu Evanđelje?

Zbog slušanja mog

šalje mi anđele.

Neopisivo

i neizrecivo;

neispisivo

i neporecivo,

slušanje korala

na pola uha,

bijeg iz kala

sigurna sluha.

Kada bi znali

oni što plešu

da anđeli mali

nose depešu

i mir, mir savršen

bez napora kakva,

nikada završen

jer se istakla

zavjesa vjere.

To je ono u samoći

što nema mjere,

niti će doći.

Vjera u Sina

nepremostiva,

to je ta Istina

premilostiva.

Kada je lijepo,

divna je sva,

a kada je zlo,

već je osvojiva,

staza Isusova

koja se živi,

uvijek nova;

Duhom se divi

vilovitim

kamo hoće,

silovitim

protiv zloće.

I tada se vidi, vidi sve.

Svaka riječ, odjevena ruhom

poput svijeće nevidljive,

znači ono što čuje se Duhom.

02 05 2019. 23:46

03.05. 2019. 08:05

Zemaljska sparina

Pred kišu je tlak,

zemaljska sparina

kao natopljen zrak

iz davnina

mojega djevojaštva.

Ista se misao svija,

povratak jastva

gdje život klija.

Tražiti se ne isplati

udaljavanjem i bijegom

jer ovaj muk i mir će dati

pobjedu nad egom.

Već tada sam znala

i oduvijek je tu

ta prešutna hvala

kao izazov zlu.

To nisu hijene

već nebeski dar

što nema cijene;

i to je veliki mar,

i ljubav je snažna

poput oblačna svoda,

i nije nevažna

kao lanjska moda

samo zato što sunce se krije

jer što više je pasivno,

tim jače grije,

kao glavnja masivno.

I sve se pod suncem utišava,

topi se i kao da umire;

i samo se nutrina spašava

koja u sebe uvire.

I spržit će sve,

ništa već neće klijati,

ni šuma, ni tle

jer sve bi ubijati.

15.06.2019. 16:35

Besplatan dar

Zar bih zvučnim porukama

doprla do tebe i do tvoje kobi,

zar bih mogla riječima ti dati

otvoreno srce na rukama?

Nečiji se život kao kamen zdrobi,

nekima je svetcima se zvati.

Zemlji ovoj nitko nije čuo

tko bi gore svetim postao,

tko je malen među velikima,

tko je srcem svojim odjeknuo;

ako je pred Krista stao,

sigurno u sebi dobar život ima.

Molitva je pravednika

kao sunce na vrh brda,

poput bistre rose čista,

svijetla kao Božja slika;

ona slama srca tvrda,

slama srce Boga Krista.

Izgubljene duše nit' ne traže puta,

ali za njih može poslužiti zaziv

što ga neprekidno šalje srce vjerno

koje sjedi Kristu pored skuta;

molitva mu nosi sveti naziv,

srce mu je neizmjerno smjerno.

Dao tebi Bog da ti srce se obrati,

da Mu priđeš takav kakav jesi,

duša jedna, Njegovo stvorenje

radi kojega sad Božje srce pati;

nevolje i sreću, svoju bol istresi

da si nađeš puta svoga ostvarenje.

Ništa drugo Isus žedan sad ne čeka,

nikakve Mu nepotrebne jake geste

neće na tom Križu zazvati ganuće,

oproštenje raznih starih grijeha;

On je Kralj i završetak tvoje ceste,

On je uslišanje, život, uskrsnuće.

Vidjet ćeš Ga u ranama svojim,

naći Ga u sreći i životnom slavlju;

odmah će ti prići kao Gospodar

koji zna o tebi sve, o željama tvojim

jer se nalaze u Njegovom čavlju,

jer je On za tebe neopisiv dar.

Tada znat ćeš sve o sebi

i što znači uskrsnuti

sred zemaljskoga života bijedna

što se guši i davi u potrebi.

Isus će životom obasuti

sve što žudi tvoja duša žedna.

18.04.2019. 08:43

Pjesnikovo jutro

Zorom, kada zaspali pjevači
još od noći snivaju gorke,
prvi jave im se anđeli svjetla
jer potiho bude ih svirači
notama Jesenjina i Lorke
dok se mjesec ljulja još od vjetra.

Normalan građanin još spi,
još su mu rolete dolje,
uskoro mu je na posao ići,
a u glavi pjesnika tek zri
što je sinoć išlo bolje,
hoće li na svoj zadatak stići

jer se svaka ispunjava riječ,
svaki stih se istini bilježi.
Glavobolja kao mamurluk prolazi,
anđeli i ptice dolaze na sveč
i svaka zabluda ujutro bježi
jer mu molitva na usne konačno dolazi.

Trudovi su noćni urodili plodom,
zloćudne mu misli umakoše:
Ti znaš, Bože, da sam Tvoj
pa otkloni što sam zadobio rodom;
moji grijesi sada Tebe prose
da povedeš sa mnom ovaj boj.

Smiluj mi se vijekom kao i do sada,
zloću moju ne gledaj tom danu
što ga dade meni da poživim;
načini od mene da uskipi nada,
Tebi predao sam svoju zoru ranu
da me čuješ kako Ti se divim.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 05:57:41