Jaganjac - Kralj kraljeva

 

Uskrsli je Krist ušao u svoje kraljevstvo.

Ali On mora najprije dati da Njegovi svjedoci shvate narav tog mesijanskog kraljevstva koje se razlikuje od onoga što Židovi očekuju: ne radi se više o tome da On uspostavi kraljevsko dostojanstvo u korist Izraela; Njegovo će se kraljevanje uspostavljati navješćivanjem Njegova evanđelja.

Kralj On ipak jest; takvim Ga obznanjuje kršćansko propovijedanje koje na Nj primjenjuje proročka Pisma: On je Kralj pravde iz Ps 45,7 (Heb 1,8); Kralj svećenik iz Ps 110,4 (Heb 7,1). On je to na otajstven način bio već u početku svog zemaljskog života, kako to naglašavaju evanđelisti kad pripovijedaju Njegovo djetinjstvo.

Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta i njega u tom svijetu ne predstavlja nikakva ljudska monarhija na koju bi Isus bio prenio svoje ovlasti; Njegovo kraljevstvo nikako ne ugrožava vlast zemaljskih kraljeva.

Kršćani postaju Njegovim podanicima kad ih Bog istrgne iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga Sina u kome imaju otkupljenje (Kol 1,13). A to im ne priječi da se podlože kraljevima ovoga svijeta i da ih časte pa bili ti kraljevi i pogani: dostatno je da oni kao pohranitelji vlasti ne suprotstavljaju vlast koja im je dana Isusovoj duhovnoj vlasti.

Nesreća je u tome što oni ponekad ustaju protiv Isusove duhovne vlasti i tako se ostvaruje proročanstvo Ps 2,2:

„Mesijanska drama

Zašto se bune narodi,

zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski,

knezovi se rote protiv Gospodina

i Pomazanika Njegova:

'Skršimo okove njihove

i jaram njihov zbacimo!'.”

To se već dogodilo u vrijeme Muke, a biva t6ako i kroz cijelu povijest kad kraljevi zemlje provode blud s Babilonom (Otk 17,12) i puštaju da im on kraljuje (Otk 17,18), postajući u isti mah dionicima sotonskoga kraljevstva Zvijeri (Otk 17,12): tada se oni, opijeni vlašću, bacaju progonstvom na Crkvu i njezinu djecu, kao i sam Babilon koji se opija krvlju Isusovih svjedoka (mučenika; Otk 17,6).

U simboličnoj slici posljednjih vremena što je ocrtava Otkrivenje konačni će, dakle, preokret započeti pohodom svih kraljeva protiv Janjeta: predavši svoju vlast Zvijeri (Otk 17,13), oni se sabiru u očekivanju velikog Dana (Otk 16,14), ali Janje će ih pobijediti (usp. Otk 19,18sl.) jer je Ono Gospodar gospodara i Kralj kraljeva (Otk 17,14; 19,1sl.; usp 1,5). Njegova će Paruzija značiti silovito očitovanje Njegova kraljevskog dostojanstva, a ujedno i Božjeg kraljevanja. Prema Izaijinu proročanstvu (Iz 11,4) Kralj – Sin Davidov uništit će tada Antikrista sjajem svoga dolaska (2 Sol 2,9). On će zatim vratiti kraljevsku vlast Ocu je, prema tekstu Ps 110,1 On ima kraljevati dok ne podloži svoje neprijatelje pod svoje noge.

Po isteku eshatološkog rata koji će On voditi kao Božja Riječ, Krist će – kaže Ps 2,9 – vladati nad svojim neprijateljima palicom gvozdenom (Otk 19,15sl.). Tada će, kao udionici Njegova kraljevanja, svi mučenici, obezglavljeni zato što su odbili da se klanjaju Zvijeri, uskrsnuti i zavladati zajedno s Njime i s Bogom (Otk 20,4sl.). Tako će oni, prema obećanju u Dn 7,22.27, sudjelovati u vječnom kraljevanju Sina Čovječjega.

Nije li to sam Isus obećao Dvanaestorici na Posljednjoj večeri: „Zato ja vama dajem kraljevsku čast kao što ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena (Lk22,29sl; usp. Otk 7,4-8.15)?

Iz Rječnika biblijske teologije, Dufour, str. 438. 14.11.2020. 13:16