Želim Ti reći
iz dubine svoje
da sam sjetna
i da moram prijeći
te visine Tvoje
da bih bila sretna
i da molitva je vruća
zastala u stihu
jer sam sama,
a velika kuća
štiti moju dušu tihu
što je obuzima tama.
Vijenac od lovora
pletem svake zime
pa ga puštam da se suši
kao duh od lijepa govora
u kojemu nemam ime,
koji ne dopire duši.
Stari list se baca spalionici
da potpiri srca žar,
da poravna strasti
gdje su šapati i krici
pretvorili se u crni gar
jer mi duša ne da svoje časti.
Samo jedno dirnuti se može;
to je vijenac, sav od trnja
od kojega krv se lije.
Moj Gospodine, moj Bože,
prepuna sam Tvoga zrnja,
a duša Te željno pije.
21.11.2020. 21:37
No comments:
Post a Comment
just do it