Saturday, November 21, 2020

Vijenac od trnja

 


Želim Ti reći

iz dubine svoje

da sam sjetna

i da moram prijeći

te visine Tvoje

da bih bila sretna


i da molitva je vruća

zastala u stihu

jer sam sama,

a velika kuća

štiti moju dušu tihu

što je obuzima tama.


Vijenac od lovora

pletem svake zime

pa ga puštam da se suši

kao duh od lijepa govora

u kojemu nemam ime,

koji ne dopire duši.


Stari list se baca spalionici

da potpiri srca žar,

da poravna strasti

gdje su šapati i krici

pretvorili se u crni gar

jer mi duša ne da svoje časti.


Samo jedno dirnuti se može;

to je vijenac, sav od trnja

od kojega krv se lije.

Moj Gospodine, moj Bože,

prepuna sam Tvoga zrnja,

a duša Te željno pije.

21.11.2020. 21:37

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts