Svjetlo dođe u moj stan
kao uvijek, kao mnogim danima
u tom dugom postojanju mome.
Bogu to je kao kratak san,
a ipak je sav u suzama mi slanima
svakog trena i sekundi što me slome.
Puno dana, milijarde časaka
da mi srce samo malo zatreperi
kad mi misao na kraj proleti.
Kao laki treptaj svih podataka
vječnost mi u Bogu i u mojoj vjeri
obećava život nebeski i sveti.
Vidim širom otvorena vrata
gdje sam samo neko sitno zrnce
koje stupa pred božanske veličine.
Toga dana, toga jutra i tog sata
uskrsnuće uzrokuje duši trnce
koji ne znaju za sve moje pličine.
Uzdrhtala anđelima dajem da me vode
i bez riječi odgovaram na sva pitanja,
baš onako kao da sam u molitvi sada;
isti mi je doživljaj lakoće i slobode,
milosti i moći koji prate moja skitanja
dok u srcu izvjesna sigurnost vlada.
Toliko je prilika u jednom dahu
ta života zemaljska, vremenita
da se duša Kristom osokoli.
Nema mjesta pesimizmu ili strahu
dok je časom uskrsnuća sva bremenita,
dok u Milosti nebeskoj Boga moli.
05.11.2020. 04:58
No comments:
Post a Comment
just do it