Thursday, November 5, 2020

Život je dug

 


Svjetlo dođe u moj stan

kao uvijek, kao mnogim danima

u tom dugom postojanju mome.

Bogu to je kao kratak san,

a ipak je sav u suzama mi slanima

svakog trena i sekundi što me slome.



Puno dana, milijarde časaka

da mi srce samo malo zatreperi

kad mi misao na kraj proleti.

Kao laki treptaj svih podataka

vječnost mi u Bogu i u mojoj vjeri

obećava život nebeski i sveti.



Vidim širom otvorena vrata

gdje sam samo neko sitno zrnce

koje stupa pred božanske veličine.

Toga dana, toga jutra i tog sata

uskrsnuće uzrokuje duši trnce

koji ne znaju za sve moje pličine.



Uzdrhtala anđelima dajem da me vode

i bez riječi odgovaram na sva pitanja,

baš onako kao da sam u molitvi sada;

isti mi je doživljaj lakoće i slobode,

milosti i moći koji prate moja skitanja

dok u srcu izvjesna sigurnost vlada.



Toliko je prilika u jednom dahu

ta života zemaljska, vremenita

da se duša Kristom osokoli.

Nema mjesta pesimizmu ili strahu

dok je časom uskrsnuća sva bremenita,

dok u Milosti nebeskoj Boga moli.

05.11.2020. 04:58





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts