Pusti me da prođem kroz nebeska vrata
iza kojih prostiru se pašnjaci i svetinje,
na kojima vlada red i mir i za vrijeme rata,
na kojima svijetli toplo i kada se lijepi inje.
Vodi me da stignem k svojim uzorima.
Ne razabiru ih bližnji ova svijeta
koji ludosti naklapaju glasovima oporima
pa ne vide koliko je ova zemlja sveta,
koliko je dobroga učinila u vremenu.
Zatvori me u meke, slane pustare
da se klanjam duhovnome sjemenju
što ga žeđam podno zasićene omare
ovih nemogućih psovki, požuda i zala
što ih gledam i ne, i slušam njihov jad.
Marijo, ti, Majko koja si mi žeđi dala,
sad me spuštaš u slobodan pad.
Znaš da križ taj s ljubavlju ću prihvatiti
što ga prtim na se, rado uzimam ga sveđ
jer ćeš me iz kaljuže još brže izvaditi
da u meni vazda raste ova slatka žeđ.
09.11.2020. 19:56
No comments:
Post a Comment
just do it