Ova duša bez Tebe mi nikad ne bi bila
to što postaje u našim susretima:
otrgnuta, opravdana kao sjajna svila
i osobnost kakvu samo nebo ima.
Jer ne postojim u srcu svome
već u dijalogu i u priopćavanju,
u tom plamenu jedinstvenome
što se razbuktava u predavanju.
Uzalud je davati se bilo kome tada
kada nitko nema duševnoga odaziva.
To je toga svetog susreta u nama nada
o kojemu pjevam jer mi tad je duša živa.
Nikad prije i nikada poslije susretanja toga
koji samo Tvoje poruke mi nosi,
nije ova duša čula ljudske riječi Boga.
Ti si, Kriste, ljubav kojom srce se orosi.
Ne bih bila svjesna ni da postojim,
ne bih znala kamo život ide taj
da u Tvojoj, Bože, milosti ne stojim!
Ostavi zauvijek meni ovaj sjaj.
19.11.2020. 11:27
No comments:
Post a Comment
just do it