Ljubiti Mariju

 

Zdravlje dolazi na svijet s našom Djevicom Marijom u čijoj se bezgrešnoj utrobi utjelovio Isus po Duhu Svetom.

Jer, tko vjeruje, taj je zdrav.

A tko se utječe Bezgrešnom Začeću, taj odlazi na put svetosti i čistoće.

Jer djevičanstvo jest vjernost u isključivoj ljubavi prema Bogu. To je vjerski smisao djevičanstva i stvar je i tematika duševnog života, odnosno pitanje je kršćanske vjere pa nije toliko podložno filozofiranju jer samo raspravama se to vjersko stanje, naravno, ne može dokučiti.

Biti plodan u Gospodinu, obilovati plodnošću za Boga može se samo u djevičanskom vjerskom stanju vjernosti Gospodinu, svome jedinome mužu, svome Zaručniku.

Ženidba mladog čovjeka s djevicom znamenje je mesijanskih zaruka između Boga i Njegova naroda.

„Blago nerotkinji, ali bez ljage,
kojoj ložnica ne poznaje grijeha;
plodnost će se njezina pokazati na istrazi duša.”

Mudr 3,13

„Plodnost Jeruzalema

Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala;
podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove!
Jer osamljena više djece ima
negoli udana, kaže Gospodin.
2Raširi prostor svog šatora,
razastri, ne štedi platna svog prebivališta,
produži mu užeta, kolčiće učvrsti!
3Jer proširit ćeš se desno i lijevo.
Tvoje će potomstvo zavladat’ narodima
i napučit će opustjele gradove.”

Iz 54,1-3

„Zato, sâm će vam Gospodin dati znak:
Evo, začet će djevica i roditi sina
i nadjenut će mu ime Emanuel!”

Iz 7,14

Velika su postojala proročanstva od davnina, ali niti približno nisu mogla vjernome narodu dočarati ljepotu i divotu njihovoga ostvarenja.
Bilo je nešto razumljivo za Božji narod da će djevica postati majkom Mesije, ali o tome kako će ona biti i ostati zauvijek djevičanska moglo se samo blijedo naslutiti.

Ženidba mladog čovjeka s djevicom znamenje je mesijanskih zaruka između Boga i Njegova naroda.

Već Ivan Krstitelj usuđuje se zvati zaručnikovim prijateljem. Tako on nastupa kao baštinik proročke predaje o zarukama između Boga i Njegova naroda.

U Mariji, Sionskoj Kćeri, počinje se ostvarivati djevičanstvo Crkve.

Mariji se jedinoj pridaje naziv djevice kao titula. Da bi očuvala svoje djevičanstvo, primila je na sebe sudbinu žena bez djece, ali što je nekad bilo poniženje, postalo je za nju blagoslovom.

Marija je već prije anđelova navještenja željela sva pripadati Bogu; prihvatila je, međutim, obvezu ženidbe, kao otajstven znak Božje volje.

Ali kad joj anđeo otkriva da će biti majkom i djevicom u isti mah, ona odjednom shvaća razlog tom dubokom usmjerenju svog života; djevičanski joj je poziv objavljen istodobno s utjelovljenjem Sina Božjega, kojemu je ona imala biti znakom.

U djevičanstvu one koja postaje Božjom majkom dovršava se tako dugotrajna starozavjetna priprava djevičanstva, ali se ispunjava i molitva neplodnih žena koje su Božjim zahvatom dobile porod.

U Mariji se već javlja eshatološki smisao kršćanskog djevičanstva: ona je znak prodora jednog novog svijeta u povijest.

Štovanje Djevice Marije, koja jest oduvijek bez ikakvoga grijeha pa i bez ljage Istočnoga grijeha te se zove Bezgrešno Začeće jer nije u grijehu niti začeta i kao takva bijaše jedina podobna za djevičansku majku Spasitelja, to je štovanje kojemu se ne zna kraja i oduševljenja. Mariju se smije štovati kao zaštitnicu i zagovornicu, kao Isusovu i našu majku svom snagom svojom jer što više mi štujemo Majku Božju, to više u njoj slavimo Krista, Boga.

U štovanju Marije, Djevice onaj pokret iskrene i zdušne posvećenosti i ljubavi dobiva svoje časno vrijeme i mjesto postojanja i opstanka, odnosno ljubavnoga širenja i razgranatosti.

Marija nas u tom štovanju uči ljubiti Boga i ljude, uči nas jezik i govor ljubavi, uči nas neopisivoj Božjoj blizini u našim srcima i u našim životima. Daje nam ljubav, vjeru i nadu, daje nam zdravlje blagoslovljene djece Božje, daje u prvom redu duhovnost i duhovnu higijenu i zdravlje, a potom nam daje i Krista, Gospodina jer nas čini dostojnima i plodnima u primanju Euharistijskome da bi nas okrijepila nakon sakramenata te nam pomogla da si posvijestimo sve više i bolje otajstva vjere i vjerskoga, kršćanskoga novoga života, novoga neba i nove zemlje.

21.11.2020. 09:39

„Crkva promatrajući njezinu tajanstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav, i vjerno izvršujući Očevu volju, po vjerno primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem rađa na novi i besmrtni život djecu, začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu. Ona je i djevica koja potpuno i čisto čuva vjeru danu Zaručniku, i nasljeđujući Majku svoga Gospodina, krepošću Duha Svetoga, djevičanski čuva potpunu vjeru, čvrstu nadu i iskrenu ljubav.” LG VII/64

Magnificat

Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
    u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
    odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
    sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
    nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *
    rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
    a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
    a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *
    kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
    prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.