Sad u meni živi svijet;
varijacije su mnoge
jer su mnogi moji dani.
Kao sokol koji dovršava let,
kao duša koja se ne odvaja od droge
vidim, mnogo ima duša, na mojoj su strani.
Lako mahnem rukom na to sve
i odmahnem pticama na grani
jer su one znak da promjene su spore
ili da ih nema sred povijesti te
čovječanstva koje sama sebe rani
zato što u svijetu vatre rata gore.
Blago svima što su dobre volje,
slava Bogu koji ljude ljubi
dok pastiri, miljenici Mu se smiješe.
Oni znaju da zauvijek može biti bolje
jer ni jedan svoje stado ne izgubi,
mada čak i oni ponekada griješe.
Blago volu i magarcu svemu,
pticama nebeskim što se gnijezde
tamo gdje se rađa spasiteljsko Čedo
u tom svijetu, u tom Betlehemu
podno sjajne repatice zvijezde
gdje sav narod recitira „Credo”.
Sad ne živim ja u svijetu,
u dolini nalazim se neprolaza
i na brdu koje gleda spas.
Nisam pobjegla za sudbinu kletu,
čak i paljenice nudim svoga sraza,
ali ipak molim za sve vas i nas.
28.11.2020. 13:00
No comments:
Post a Comment
just do it