Kršćanska vjera, put nepropadljivosti

 

Svi ćemo se preobraziti, ali kao kroz vatru.

Ta vatra nije pasivno prepuštanje mukama ili nekakvoj groznici. Nije to kao da gorimo na lomači koje se želimo osloboditi.

Vjera kršćanska je kao aktivan let prema nebu, prema suncu: krila, odnosno sve raspadljivo i propadljivo na nama tada izgara, gori i nestaje. Vjernik je svjestan toga, peku ga tabani, bodu ga oštrice počinjenih grijeha, probija ga trnje bluda i psovki, nedostatka ljubavi za neprijatelje, trnje mnogih praznih riječi čestih ogovaranja.

Ta vatra koja ga prži, dosiže najdublje dubine postojanja, peče u duši, gori u tijelu.

Jer tijelo i duša oslobađaju se svoje odjeće propadljivosti. A propadljivost nije samo kaput ili neka davna uvreda.

To je raspadanje zlih misli, osvetničkih namjera, zlobnih primjedbi; izgaranje nevjere i praznovjerja u kojemu smo ljubili magijske slike božanstava, horoskopa, čedomorstva, našu pogrešnu predodžbu o Bogu i ljudima, našu svojeglavu sliku lažnoga boga.

Samo tada kada vjerujemo da će nas Bog jedini izbaviti, povući i spasiti, da nas kroz vatru izvlači Krist Isus kojemu smo se predali na krštenju, samo ako smo činili djela milosrđa, znat ćemo letjeti gore kroz vatru.

Jer kršćanska vjera je ono neraspadljivo u nama, osovina i bit naše duše.

Kršćanska vjera nas je poučila kako se leti i kako se izgara još dok smo živjeli na zemlji, nesavršeni i ponizni, poslušni Kristu koji nas je podučavao kako moramo živjeti i što moramo moliti Boga želimo li se spasiti.

U tom slučaju preobražaj u času smrti neće biti velika novost za vjernika i molitelja Jednoga Boga. Neće to biti nešto o čemu nismo mogli prije ništa spoznati.

Bit će iznenađenja, gorkih i onih blaženih, ali nećemo moći reći da i to već nismo nikada prije doživjeli i učili.

Učili i dobro naučili.

Da bi nam prolaz kroz vatru čistilišta i pročišćenja bio siguran.

Molili smo Boga.

Postili smo.

Davali smo milostinju.

Bili smo na raspolaganju.

Blagovali smo Krista.

Ljubili smo bez razlike.

Opraštali smo.

Spoznali smo da smo prah i pepeo.

Primili smo Isusa i živjeli u kraljevstvu nebeskom.

Sudili nismo.

Znali smo za istinu i za iskrenost.

Znali smo da nas čeka Sud gdje ćemo biti suđeni po zakonu slobode.

Prljavi i grešni, blatni i zli, utjecali smo se Djevici Mariji i svima svetima.

Puzili smo pred ljudima.

Prostirali smo se pred Bogom.

Slavili smo Boga.

Zahvaljivali smo Bogu za križeve što nam ih dade.

Prelazili smo preko nepravdi.

Nudili smo se kao slijepi robovi.

I sve samo zato što smo nosili Isusa u srcu i svjedočili Boga koji je sama Ljubav, Milost i Pravednost.

Kako god živjeli, naviještali smo kraljevstvo Isusovo, Muku i smrt Kristovu na križu.

Slavili smo Uskrsnuće sve dok nam Bog ponovno ne dođe u svojoj velikoj slavi.

Vjerovali smo Kristu, Riječi Boga živoga, ljubili Ga i nadali Mu se.

12.11.2020. 20:29

„A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.”

1 Kor 15,50-53