Novo Tijelo

 

Duhovnost Došašća spada na jedno od temeljnih obilježja kršćanskog života. Kršćanin je čovjek Došašća. Sav je naš život pod znakom iščekivanja drugog Dolaska Gospodinova, kako kličemo u svakoj misi: „Tvoj slavni Dolazak iščekujemo!” Krist je ta „blažena nada” da će napokon nastati „nova nebesa i zemlja nova, gdje pravednost prebiva (2 Pt 3,13)”.

„Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira. No, poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu... No, iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego dapače razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje, gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novog svijeta (GS, 39).

Drastična je razlika između općinstva svetih i svih drugih ljudi.

Čovječanstvo gleda u Crkvu i prati tko će biti proglašen svetim, ali rijetko bi se tko mogao prepoznati u tome, naći sebe kao potencijalnog kandidata. Ruka Providnosti kao da izabire u mnoštvu ljudi jednoga po jednoga čovjeka, kao da pažljivo odvaja žito od kukolja.

Općinstvo svetih nije ona grupa ljudi koja je nekad vidljiva u crkvama.

Općinstvo svetih je tako raštrkano da se zaista mora pažljivo prebirati po zemlji kako bi se našlo čisto zrno, netko svet tko može i ne mora biti javno slavna osoba. No, oni koji postadoše općepoznati i slavni daju nam naslutiti kako sveti ljudi izgledaju, što čine i kako se ponašaju u svijetu.

Dvije skupine su prepoznatljive na prvi pogled. U prvoj skupini ima mnoštvo poznatih svetaca Katoličke Crkve koji su zanimljivi samo nekim ljudima čovječanstva. U drugoj skupini su oni koji nisu poznati svekolikoj ekumeni, kao da su anonimni, a nalik su velikim svetcima; to su jednom riječju siromasi, neki siromasi.

Jer, svi ljudi su grešnici, a svi su pozvani na svetost, i bogati, i siromašni; i ludi, i mudri; i zdravi, i bolesni. Svi su na tom ispitu svetosti na kojem Bog izabire tko će se uzeti, a tko će se ostaviti.

Svi ti probrani ljudi su pravednici, oni koji ustaju iz zaborava, oni su Tijelo nove ljudske obitelji.

Jer kada bi svi koji su kršteni bili u toj zajednici, brzo bi Crkva na zemlji propala, promašila poslanje.

„Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:
»Evo, sve činim novo!« (Otk 21,5a)”.

Kršteni se spašavaju drugačije od onih koji nisu članovi krštenih u Kristu. No, ovdje se ne govori o tome tko će se spasiti, kada i kako već se govori o tom Tijelu koje postoji na zemlji i koje se gradi, nevidljivo prostim okom. To je Tijelo zaista slika novoga svijeta.

Živimo u posljednjim vremenima.

U ruci Onoga koji dolazi u ime Gospodnje nalazi se sjekira koja će posjeći svako stablo koje ne donosi roda i baciti ga u oganj. (Mt 3) „Kralj drži u ruci lopatu i očistit će svoje gumno; skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.”

Crkva na zemlji ima svoje materijalno i vidljivo tijelo, a ono koje se slabije uočava nalazi se u tome propadljivom dijelu, nalazi se među ljudima kao kraljevstvo nebesko, nalazi se u srcima ljudi koja nitko drugi ne može vidjeti osim Krista i onoga kome Isus objavi.

„Kršćani... ne mogu ništa žarče željeti nego da što širokogrudnije i uspješnije..., prijanjajući vjerno uz Evanđelje i služeći se njegovim silama, prihvaćaju golem posao koji se na zemlji ima obaviti i o kojem polažu račun Onome koji sve sudi u posljednji dan (GS, 93).”

Tvoju smrt, Gospodine naviještamo,

Tvoje uskrsnuće slavimo,

Tvoj slavni Dolazak iščekujemo.

24:11.2020. 00:58