Janjad i vuci

Neću pobjeći od gruba nasrtaja,
ni od laskava ljubimca koji tepa
dok u srcu krije plodove od utaja
i dok sam ne ode, podvijena repa.

Jer ako su mu poštene sve namjere,
tada nema razloga za bojazan i strah
jer i moje srce mrzi razne zavjere;
za poštenje, iskreno živim ja svoj dah.

Poznato je da upornost krasi
samo istinu i ljubav, pravednike
kojima su proreknuti spasi
i sve njine sljedbenike.

Laž upornost nema, nije jaka
kao što se čini u površnoj slici.
Na nju nevolja se slaže svaka,
nemir njezin raste joj u nevjerici

kada čuje svojih riječi zvuk
koji uporno je prati poput jeke,
kada sve bi dala da nastane muk
i pokriva uzaludno svoje uši meke.

Tad u bijeg se daje, bilo kamo,
da bi se udaljila od istine,
ali nema mira niti ovdje, niti tamo,
jeka smrt joj kao zvijer kad zine.

Zato lakše malo je pretrpjeti
svaku šušu što se naokolo šulja
nego tjerati je makar prijeti
da je sve na tebi strašno žulja,

makar napada te objedama
kojih nikada se ne okane i ne libi
dok je jednom ne proguta tama
što je tebi tada savršen alibi.
‎31. ‎srpnja ‎2018. 12:56:36

Peseki i karavane

Poznata je uzrečica o psima koji laju dok karavana prolazi dobila svoj domaći identitet.
Peseke uglavnom volimo pa čak i kada kažemo da su neki bili psi rata ili vukovi s planine.
Karavane ne volimo jer nas drastično podsjećaju na izbjegličke kolone. 
Naročito se u posljednjih nekoliko godina naglašava kako je kultura nekog područja veća ako je ljudima tog područja više na pameti briga o najranjivijim skupinama, a to su i napušteni peseki. Oni iz izbjegličkih kolona su uglavnom problematični jer se ne zna što bi im bilo potrebno činiti. Peseki koji dobrohotno laju i upozoravaju ljude na prolaznike, što je korisno naročito u pustim krajevima noćima bez mjesečine, postaju neodvojivi dio kulturnoga života čitave nacije, to jest građanstva dok iz karavana frcaju neke nedomaće ideje jer tu se ipak radi o različitim mentalitetima.
Drugo je kad imaš kućnog ljubimca kojemu tako reći robuješ, a sve iz prevelike ljubavi i pažnje, a drugo je kad neki prokletineprijatelj natjera karavanu ljudi u zbjeg u kojemu se nema vremena misliti na najranjivije skupine: čovjek iz zbjega odlazi u nepoznati kraj i ne zna se ponašati kao neki kulturan turist te nosi sa sobom posljednje ostatke svoje domovine i svega svojega, a to je njegov materinji jezik i mentalitet; takva osoba je jako ugrožena i većim silama se trudi zadržati barem u svom srcu svoju domovinu i sve što je čitav život volio i poštivao za razliku od turista koji se zdušno trude naučiti s poštovanjem što više o kraju u kojemu gostuju.
Bitno je također da psi nikada ne laju kad je sve u redu. No, i dalje te pse nitko zaista ne sluša već ih pokušava zaustaviti brnjicom. I tko je zapravo u zbjegu, psi ili oni koji su protjerani sa svojih domaćih ognjišta? I jesu li prokletineprijatelji protjerali perfidno domaće pse tako da se ne razaznaje da ti domaći ne bježe svojom krivnjom? Pas, kao najbolji čovjekov prijatelj, postaje pas lutalica, ali nagonski odlazi za čovjekom i prati čovjeka, a tada niti ne laje. 
Znamo iz Evanđelja da je Gospodin Isus rekao kako ne priliči hraniti pse kruhom sa stola gospodara:
"21
Strankinja vjeruje u Isusa
(Mk 7, 24–30)
Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« 23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 24On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« 26On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 27A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« 28Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa (Evanđelje po Mateju, glava 15, redak 21-28)."
Ovdje nam evanđelist Matej ukazuje kako je uopće došlo do te usporedbe peseka s ljudima, to jest s građanstvom. Glavna poruka ovog izvještaja je istinski biblijska jer opisuje život ljudi koji u normalnim uvjetima imaju stan ili kuću, imaju pomoćnike u poslu ili sluge, imaju stado ovaca ili konje, imaju i peseke ili kućne ljubimce i svi žive u sretnom zajedništvu na domaćem ognjištu. Peseki su pratitelji i članovi domaćinstva u kojemu glavnu riječ ima gospodar pa po hijerarhiji nadglednik i upravitelj pa žene, djeca, sluge, stado, životinje.
Psi se hrane mrvicama i imaju veliki dar vjere te dobivaju uslišanja od samoga Gospodina.
‎31. ‎srpnja ‎2018. 06:27:15

Da je meni poći

Zovu me i čekaju na mene
nježni glasi i tihane strune,
najdraža bića bez ijedne sjene
poput velike i jasne lune.

Samo da je meni poći
za tim glasim još zavodljivim,
da je meni ispod lune proći
dahom jakim i neškodljivim.

Da me vratiš, Bože moj, u one dane
kada nosila sam gorda krila
i letjela u zoru koja svane
uvijek tamo gdje je duša mila.

Da mi nemoć moju sad pokreneš
jer sam u slaboći jaka kao nikad
jer me ljubiš i jer za mnom veneš.
Za Tebe sam vrijedna kao sjajan unikat,

kao rijetkost neka koja se ne viđa
nego sakriva se od pogleda svaka
da ni ptica ne zna kako Ti se sviđa
i da nemoći postane jaka.

Tada letjele bi stope moje
kao nekad kada bijah laka tijela,
pronašla bih najmilije svoje,
procvala bi nama zora bijela

poput runolista što se hrani jekom
što ju tražim u planini pustoj,
poput majke što me doji mlijekom
slatka mirisa na stijeni gustoj.
‎30. ‎srpnja ‎2018. 21:52:22

Jessy Dixon, Lillie Knauls, Alicia Williamson - O Happy Day [Live]

Led Zeppelin - I Can't Quit You Baby

The Rolling Stones- Miss You

Do You Want to Dance-Bobby Freeman-original song-1958

ISUSE VOLIM TE

Poštena borba

Gladijator je individua koja se bori za život u kataklizmičkim uvjetima; osoba koja bi inače u miru Božjem čekala prirodnu smrt; osoba koju vladajući postavljaju u neljudske, neprirodne i nelogične okolnosti, poput eksperimentalnog uzorka u labosu, kako bi se u promatranju te neravnopravne borbe narod oslobodio nakupljenih frustracija koje nastaju zato što vladajući drže čitav narod u lošim i neprirodnim uvjetima u kojima i najkulturniji i najmirniji ljudi podivljaju.
Za takve okolnosti u kojima manja grupa ljudi ucjenjuje čitavu ekumenu odgovorni su sljedbenici ideologije države i demokracije. Samo u nekoj oblikovanoj državi može se dogoditi da se, uz pomoć demokratskih instrumenata, vladanja dokopaju neodgovorni pojedinci i kriminalci. Među plemenima ili u nekoj monarhiji se tako nešto ne događa.
Oblikovati državu može se i bez demokracije, ali tada postoji opasnost da bi svatko tko je na vlasti mogao s nje lako pasti i stoga, radi utvrđivanja pojedinaca na vladajućim položajima, ti pojedinci moraju posegnuti za nepoštenim mjerama. Oni se podijele na zakulisne kriminalce koji se igraju vladanja i na one koji postaju dobri za političare. Političar je građanin što bi značilo da nije neuki seljak, on je obrazovan i pametan. Čak i kad ima učenih ljudi u narodu, oni nisu željni vladati narodom. Ta politička vlast se sastoji od zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. To se zove demokracija koja priređuje igre za narod u obliku izbora na kojima narod bira vladare i zakonodavce između nekoliko ponuđenih opcija.

Država i demokracija idu ruku pod ruku, a prati ih pljačka naroda koju opravdavaju borbom protiv korupcije.
Jednom pojedincu iz naroda sasvim je svejedno hoće li ga popljačkati neprijatelj ili država i stoga je također jasno da država ne služi narodu nego pljačkašima.
Zakonodavna vlast izmišlja pravila koja uređuju način odmazde protiv pljačkaša i ostalih kriminalaca te protiv kreativnih snaga u narodu.
Sudska vlast u nekoj državi služi kao religiozno-moralni autoritet, a u izvršnu vlast se izabiru najbolji primjerci koji su nadareni sposobnostima za borbu.
Razlika između izvršne vlasti i gladijatora je u tome što jedni su eksperiment u ratu, a drugi u takozvanim mirnodopskim uvjetima.

Gladijator je također najsposobniji pojedinac koji postiže nemoguće podvige, a ulaže život u borbe, samo zato da bi narod mogao za njegov život dići palac gore ako se dobro, hrabro i pošteno borio.
Ako čitava ekumena za nekoga gladijatora zaključi da je zaslužio život iako je možda ostao polumrtav u borbi ili ako su ga morali iznijeti iz arene, uzalud se trude vladari nametnuti svoju moć nad narodom jer jedina prava država je taj narod, ta ekumena koja određuje da gladijator mora živjeti i to je jedina prava demokracija u kojoj vlada poštenje.
Kada svi jednoglasno viču, ništa se ne razumije, ali manjina koja vlada zna da će pasti ako ne prizna gladijatoru pravo na život. 
Narod može i umuknuti, velika demokratska galama i višeglasje može se tlačenjem i pljačkom grubo prekinuti, ali nikakva vladavina manjine koja ima moć nad narodom ne može previdjeti da je poštenoj borbi narod odlučio pokazati palac gore.

Novi raj

Rođeni za nebo sada već ne tuguju,
oni često odu daleko od svojih
koji bili su im put da s Bogom druguju,
ali Gospod sada u obliku Trojih

čisti duše koje su Mu povjerene bile.
Ne znam da li mukama je kraj,
ne znam jesu li se svite anđeoske svile
da odvedu ih u novi raj,

ali sigurno ih molitva dokučuje
po Posredniku jedinom u svijetu
makar ona zadnja ne odlučuje
hoće li se duša vinuti u letu.

Mnogo može molitva od pravednika
pa da je i sasvim usamljen i sam,
stići može do Božanskoga lika,
promijeniti sve, pretvoriti kam

u neko jače srce živo što se bori
da bi konačno doseglo trag u miru,
tada kako ne bi duša koju muka mori 
oživjela sretna kao spas u viru.

Pustite me s mirom Božjim sada
i moj plodan život koji bio je zbog vas
dok ja ću rajskim putevima nada
od kojih sam plela i drugima spas;

ne dozivajte me, nijemi puci,
ne prizivajte mi onaj mučan rad
kada držala sam srce Bogu svom pri ruci,
kada me je prekinuo taj zemaljski pad

jer ja nikad nisam zaista u padu bila.
Samo sam nestrpljivo se svijala,
svjesna da me traži vremenita vila,
ja sam samo u svom Bogu klijala.
‎29. ‎srpnja ‎2018. 11:57:51

Oliver Dragojević , SKALINADA 1986

Pod Križem

Izići iz borbe grube, paklene
duši znači naći se u novom izazovu.
Pamti, dušo moja, ove stihe bakrene,
budi pripravna za mudrost ovu.

Pobjeda je neka tek početak novog rata;
ti se, moja dušo, sad odmaraj
u molitvi svojoj Bogu što je protiv tata
i za tvoje dobro opet stvaraj.

Tako najlakše ćeš detektirati
ponovno neprijateljstvo, novi napad
onog zla što voli tebe dirati,
njegov tihi jauk, vikanje i šapat.

Tako uvijek možeš reći njemu "Ne" 
i njegovoj silnoj pratnji,
tako možeš predat' Bogu bitke sve
koje izvojevao je On u patnji.

Tako ostat ćeš Mu bliska i najbliskija,
tako bit ćeš Njegova u vijeke
makar će ti svaka bitka biti skliskija,
makar borit ćeš se protiv jeke,

protiv podla šuma, protiv klike
i ideja što se roje istog trena
kad zaustiš i kad stvaraš tu bez vike,
kada radiš, gradiš za sva pokoljenja.

I nek' sam dah u plamenu, a brdima krijes,
ipak nastavit ću, otići u beskraj.
Samo tada mogu smiriti sav ratni ples,
ostati pod Križem i gledati sjaj. 
‎28. ‎srpnja ‎2018. 23:39:14

Kraljevstvo mira

Ljeto u mome posebnom gradu
od noćna lahora tiho leluja
kao da sklada dirljivu baladu
od koje mu svaka grančica buja.

Stari smo, i ja, i ljeto, i ljetne igre,
na izmaku snaga, ali obilna ploda
i sada zbrajamo grane i cigle
jer uskoro suton će našega hoda.

Luckasta godina, prepuna tračeva,
nebo se savija od sramote
zbog mnoštva isukanih mačeva,
a nije bilo niti jedne strahote.

Zbog toga bruji po gradu sparina,
probudila porive duboke, jake
dok Bogu se moli tiha manjina
što vidi i prati nebeske znake.

Izići će jesen oštra, začinjena
i mlado će vino dobiti okus
jer svaka je opeka pažljivo načinjena,
a moj grad ima jasan fokus.

Zato se ovim ljetom starudija kali
da iznikne posebna mladica sama.
U žiži zbivanja svi su mali
dok velike krije veličanstvena tama.

Za sada tople su noći i zora,
a grad je otok od sante leda
i kad se povuku valovi mora,
vidi se kraljevstvo mira i reda.
‎26. ‎srpnja ‎2018. 05:28:24

Ivan Perišić And Marcelo Brozović vs France（15/07/2018）HD 720p by轩旗

Ivan PERISIC Goal – France v Croatia - 2018 FIFA World Cup™ FINAL

Vječna pjesma

Pjesme stare, opjevane opet mnogo puta,
ne daju mi da pjevušim uspavanku,
da sa svojim anđelima bijela skuta
prepustim se onom polusanku

kada razgovor mi slijedi sveti.
Neki tekstovi su zaboravljeni,
a nekih se pusta duša sjeti,
oni kao da su tamo ostavljeni

da bi duša znala da i dalje živi.
Opet si me, Bože moj, uslišio,
moje srce Tvom se milosrdnom srcu divi,
nikada me nade nisi lišio.

Jedna pjesma ostaje mi uvijek,
zahvalnica za sve zajedničke dane;
Ti si meni melem, sve i lijek,
Ti si moja zora koja uvijek svane.
‎24. ‎srpnja ‎2018. 23:04:43

Sloboda narodu

Da li ikada ću reći moći
'ovo je sloboda, da, to sam ja,
a sve drugo ovdje neće proći,
niti muha, nikakva prokletija'?

Plemeniti ratnik, borba neprekidna,
stoji na tom uskom prolazu
kroz kojega nadolazi bojna neprevidna,
rat u duši, pobjedi i porazu.

Jedan čitav rat sam zadobila,
svaku bitku, svaki boj,
pobijedila, mnoge zarobila,
brojne kao pčela roj.

Zato, eto, nakon mnogih ljeta,
pripravna sam na sve što se valja,
spremna odbiti i vraga kleta,
tu, u srcu i iz nemaloga dalja.

A sve one koji viču glasi
'živjeti slobodu, viva la liberta'
dok u isti čas se život gasi,
neka vide, čuju: libertad muerta

i 'smrt fašizmu' presuda je njima
koji od parola još ne vide, slijepi,
koji sve to gledaju u sebi samima
jer pred njima stoji samo prizor lijepi,

prepun pobjede je ovaj grad.
Ali vrag tu vidi samo sebe uvijek,
samo sebe vidi iako je savršeni sklad
svuda naokolo i za dugi vijek.

Jer kakvo je oko, takvo će ti srce biti;
ako gledaš Boga, možda ćeš i proplakati,
ali suze radosnice ti ćeš liti
makar slijepac čezne samo žuči nakapati.

Mora biti da sam uistinu slobodnjakinja
kad mi srce svagda govori: amnestija!
I u toj slobodi često sam divljakinja,
navikla se tući protiv raznih beštija.
‎24. ‎srpnja ‎2018. 06:03:18

Lijep si, Kriste, kao san

Dođu dani kada više nemam ništa reći,
dođe dan, i večer, i legne noć.
Lijepo mi je bilo stvarati, pripovijedati o sreći
i o tugama i patnji koje nude moć.

Imala sam divne prijatelje putem
kojih sam se smjerno odricala;
uspjela sam skinuti sa sebe kaput puten
svima kojih sam se doticala.

Pronašla sam i pustinjske vrtove,
snašla sam se i sa onim kamenjem
koje lomilo je duševne mi utore,
činilo me njima vječnim znamenjem.

Stigla sam daleko i ostala sama,
ali tu je bio Bog moj i sjećanja moja.
I toliko željela sam da me uzme tama,
i toliko bilo mi je uslišanja da im nema broja.

Skrivala sam svoje pouzdanje
jer sam znala da mi puno vrijedi;
od mene je proizišlo ono nevidljivo zdanje
u kojem se svaka vatra sledi,

nisam dugo znala hoće li me požar
poput triješća zahvatiti da izgorim;
nisam htjela poništiti onaj žar
koji širi se po duši kada zborim.

I dobro sam činila, gasila sam sve,
sve što bilo je za oganj ili protiv
jer mi ništa ne ostade od avanture te.
Uvijek vidjela sam samo jedan motiv,

ljubav Boga Oca i trpljenje tiho,
glasna poniznost i uniženje.
Ponio me kao pero strašan vihor,
bilo je to Boga moga uzvišenje.

Više ništa nisam mogla tada
kada sam naslutila Ti, Kriste, lice;
lijep si kao san od srca mlada,
živim samo za to da Ti padnem nice.
‎20. ‎srpnja ‎2018. 19:39:09

Kolijevka pustinje

"Evo, činim nešto novo;
već nastaje. Zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši."
Iz 43,19



I ovih sam dana molila za te,
ali ne kao nekada da te imam
već samo zato da probijem sate
i samo zato da blagoslov primam

jer i suviše sam brbljava, bez strpljenja,
jer dobro znam da me pratiš vjerno
kao Djevica Majka put Božjega trpljenja,
kao sveta duša koja ljubi neizmjerno.

Ovoga ljeta sam spoznala nadu
u kojoj ti živiš kao dijete u vodi
gdje ti lepršavost nikad ne kradu
jer ne zna svatko da Ljubav te rodi

i da te treba i traži svakoga trena,
samo za nju da gineš i dišeš
jer je tolika odanost njena;
i da joj uvijek lice opišeš

kad god je vidiš, kad god zatreperi.
Ona poprima likove sjajne i vedre
jer nada je tvoja u velikoj vjeri
kakva se sanja i kakvu noći iznjedre.

Može li sam čovjek u mnoštvu
tako se nadati pokraj puka,
može li duša u svetome Boštvu
uvijek ostati pružena ruka?

Da nemam tebe, da tebe nije,
gdje bi mi bio moj vjerski plamen
što se sad poput anđela krije,
što nosi sad težak mlinski kamen;

gdje bi mi bile ruke i obrazi,
osmijeh, suza, i mir, i bol?
Danas, kažu, i vučica traži
svoju stijenu i onaj sveti Stol,

a kako ne bih tada i ja u pustinji
koja me miluje i kao u kolijevci njiše,
vodi me Bogu, k tebi, ljubavi, istini,
velikoj nadi u kojoj srce mi diše.
‎19. ‎srpnja ‎2018. 18:25:27

Konfete i novčanice

U strasti noći koja nema ruha
osim onoga što ga srcem krije,
prolazi kraj mene slutnja gluha;
nema zvijezda i noć sama svjetlo nije,

a pred njom se razne lampe prenemažu
kao da bi gradu dale romantičnu notu,
kao da mu priječe da sakrije stražu;
grad moj kupa se u vlastitome potu.

Ban se diči sabljom na lukava kneza
koji lakomo po ulicama hlepi,
slavi pir svoj da me prođe jeza;
kiša spustila je zastor slijepi

da se ne vide konfete koje ostadoše,
da mi grad izgleda kao pijandura neka,
kao jadan mokri sloj od pijanke loše,
kao da tom življu noćas nema lijeka.

Tko bi rekao da slavila se besparica
koja nosi kreposti iz anđeoskih dvora;
i da nije bilo samo staraca i starica
već silna mladost ogromnoga zbora,

silna mladost, čekala do iscrpljenja.
Gradski kraljevi nemaju sredstava
da nauče počistiti ulice do korijenja
pa se čini da u kiši grad već spava.

Prođe gorčina jer srce mi stari,
jer mladi moraju ljepotu pamtiti,
jer njihove duše i njihovi dari
moraju novom vatrom plamtiti.

Koliko sad duše vatrene vrijede, 
koliko tisuća, koje monete?
A pjesme nam tihnu, kratke i blijede
kao sve ove pokisle konfete.

Više mi znači gledati ovo, biti tu,
šaptati pjesmu za našega Oca
i dobiti od Boga najbolju utjehu,
tražiti tragove plastičnih boca.

Ruka na srcu, lagana gluhoća,
pohranjivanje osjećaja u dubine;
nezgodna, naporna neka suhoća.
Daj mi, Bože, da duša mi sine

koja se toliko kraj Tebe stišće.
Neka me svjetlo Duha osjeni
da spadne mi s duše suho lišće.
Smiluj se, Bože, smiluj se meni.

Odlazim negdje u tišinu,
silazim tiho, spuštam se k sebi
jer tražim onu žarku toplinu
koju nikada drugome dao ne bi.
18. ‎srpnja ‎2018. 15:06

Kako da Te ne volim

Kada bijah dijete, nisam mogla znati
kolika mi skromnost je vrlina
i da Tvoja riječ me, Bože, prati
do neslućenih visina.

Sada kad sam malo više svjesna
Tvoje moći, Tvoje slatke volje,
postaje mi jako stresna
spoznaja da moram bolje.

A to bolje sastoji se od čistoće,
ne od zlobe, jala ili zavisti.
Samo čisto srce uzdati se hoće,
skromni znaju biti samo čisti.

Učini mi na mome putu
taj moj put i stazu bijelom
i u najmanjemu kutu,
i u srcu cijelom.

Tada načini mi oružje od praha
kojime se stazom hodi
i od Tvoga sveta daha:
nek me prati, nek me vodi.

Svoju dahni svetost mi i mudrost
da ja mognem sve to prepoznati,
prihvatiti život skroman, prost,
da ga mognem Tebi dati. 

Ti ćeš onda biti svoj u svome,
stolovat ćeš dahom od mojega hrama
da od mene nema ništa sjaju tome,
da me nikada ne uzme tama.
‎16. ‎srpnja ‎2018. 10:07:47

Kad ostaneš sam

Sam si i nije te briga za tugu,
što će o tome bilo tko misliti;
sam si s ljudima u velikom krugu
koji bi samo svu tugu slistiti.

I znaš da te "ipak" žele prihvatiti
jer ti je do njih uvijek bilo stalo,
ali te nitko neće zaista shvatiti,
njima je uvijek potrebno još malo.

"Ipak" te traže, iako si srce ostavio,
"ipak", samo za njih ti vrijediš zlata.
Ono njihovo "ipak" nisi popravio
iako si se spustio u dubine blata.

Pitaš se zašto te žele utješiti,
ne vide da si tužan zbog njih.
Nisi im uspio ništa riješiti
i sada si sam protiv svih.

Čemu te utjehe i lažna sreća?
Ta, tebi nije sad potrebno to.
"Ipak" si za njih maskota najveća,
"ipak", ti si "za njih" suho zlato.

I tetoše te kao neko bezumno dijete,
kao da si ti propao u životu svom.
Sami sebi se priznati ne sjete
da njima opet je svanuo slom.

Poslije će reći da je tebi lako
kao da si nešto dužan zemlji toj
jer tebe je voljelo srce svako,
jer ti si izborio njihov boj,

a za tebe zasjat će zvijezde i svijet:
uspio si protiv svake zapreke.
Ti najbolje znaš svoj veliki let,
a oni sad liju utjeha rijeke.

Ravno ih gledaš u oči i lica,
ti si učinio nadljudske napore.
I nije ti zemlja nikakva pobjednica,
ona je krenula s lošeg na gore.

Zato su suze na licu tvome,
suze oproštaja i suze olakšanja.
Zbogom "ipak", zbogom, dome,
moja je suza od tvoje manja.
‎15. ‎srpnja ‎2018. 23:56

Nije zlato sve što sija

Attende Domine - Catholic Hymns, Gregorian Chant

Prljavo Kazalište- Uzalud vam trud svirači

USA FOR AFRICA - We Are The World

Zdravo, Djevo

Kraljice moja, Zagovornice naša,
Kraljice neba i nebeskih stvari,
Sveta pobjednice i Kraljice ispaša
koje nam dragi Sin tvoj podari,

zamoli Krista, moli Boga za nas
da nas ponese kao svoje pretke,
kao Davida svoga u pravi čas
kojemu preda narod i svetke;

da nam očisti srca, provjetri krila,
da nam u duha udahne moć
kakva je s pomazanjem uvijek bila
naš most i snaga da skratimo noć.

Aljmaška Gospo, Gospo Trsatska,
Damo iz Međugorja slavna,
Ratnice Sinjska, Kraljice hrvatska,
Solinska vatro drevna, pradavna,

neka napoji junake najboljim vinom,
neka im ostavi koricu hljeba,
neka im duše ispuni tišinom
da bolje osluškuju glas s Neba,

da čuju te, Majko iz Bistrice
koja im šalješ poljubac Doma,
da ne čuju kučine, razne trice.
Odvedi zmije u ponore sloma,

udalji zloduhe i pogled rasprši
da vide iz ovih dubina u visine;
svaki im korak dobro razmrsi
da im vlastito srce nikad ne mine,

da ne pogine niti jedan od njih.
Umnoži im svako zrno vjere,
sačuvaj od zala i podvala svih 
vatreno srce što plamti bez mjere.

Usliši nas, Bože, i umorne krijepi,
otpusti nam grijehe, zaboravi sve;
daj da se lopta njima zalijepi,
nek čuju nam srca i molitve.

I nek Tvoja premilosrdna volja vlada,
osjetljiva Odvjetnici našoj i ćutljiva
jer u Tvom kraljevstvu nikad ne strada
duša ponizna, skromna i šutljiva.
‎12. ‎srpnja ‎2018. 22:01:49

Povečerje

Vatromet je na sve strane,
magla se pred očima širi;
brojim godine i brojim dane
da se srce tajnom velikom raspiri.

Svaka godina je kritična,
svakog dana uvečer se vraća
ista ona večernja nam dična
od koje se srce sunovraća

sve to bliže tajni slatkoj.
Nema premca, neponovljivi je dan
kada skliznula sam sudbi glatkoj
kao da sam usnula u vječni san.

Znam da gledaš u te bljeskalice,
da se oko tebe magla svije
u toj slavi kad ne kriješ lice,
kada vjetar u grudima vije.

Dogodi se tada, svi smo braća,
svi smo kao samo jedan dah
pa se bratska ruka bratu svom obraća
da se uzdignemo sreći svi u isti mah;

barem jedan pozdrav tada smo si dužni,
ali to ne vrijedi niti blizu one sreće
kada prestale su godine i dani ružni
i kad si me pogledao preko svijeće

da mi kažeš zbogom, živa bila,
uvijek ostat ćeš u srcu mome,
uvijek ćeš mi biti jedina i mila.
Nikad više vidjeti te neću, dome.

Toga dana vatromet se najdublji dogodio,
odjednom sam znala, znala sve,
da se novo nebo, novi dom se rodio
s onu stranu svijeta, zemlje te.

Razišli se oblaci od vate,
svak na svoju stranu kreće
i ja više kao ne znam za te,
ali uvijek molim Boga, palim svijeće.
‎12. ‎srpnja ‎2018. 17:03:16

Croatian Marching Song - Napoleonic Provisional Croatian Regiment

7 Facts about Croatia

Ana Rucner - "Alkarski ponos"

Navijačica

U potrazi za svojim likom,
za identitetom koji mi je znan
ja još uvijek tražim slikom
koja mi se uvlači u san

jer iako još su godine mi mlade,
u meni se spaja povijest s ovim tlom
i sa dušama svim što se slade
istim likom u križanju tom.

Djetinje me oči pogledavaju
pa se smiju kao sunčanice
dok se duhom provjetravaju;
Božja djeca, Božje uzdanice.

Vrata mnoga otvorena zjape,
prolaznici na izvorima zastaju
i poje se suncem iz škrape,
i svi nekako ovdje maštaju

više i bolje nego bilo gdje drugdje.
Nitko nije tipičan za mene,
a sa svima mogu pjevati svugdje
jer su planine sve otvorene,

a kada ih netko želi zatvoriti,
pojavi se nešto kao vila
koja ne da niti daška zatoriti,
niti pada sa nje svila

kao što ni crijep ne pada s krova
na kojemu ona sebe traži
kao i ja, kao duša sasvim nova,
kao smjena staroj straži.
‎10. ‎srpnja ‎2018. 01:50:06

Hrvatskome gradu

Lako mi pjevati pjesme za Dom,
ali je teško tu sudbu izreći
što se kovitla na prostoru tom
kao plamičak na Uskrsnoj svijeći,

prepunoj boli i patnje, i muke,
prepunoj sjaja i pobjede.
Od borbe za život satkane ruke
i prljava lica od silne objede,

i od napora, rata i truda:
ne vide se odmah srca u dramama 
od kojih je često crna i luda,
izrešetana raznim jamama

ta naša, ta lijepa, ta jedina Postaja
s koje vlakovi nikad ne kreću;
jedina Zemlja, jedina Odaja
za tugu i bol, radost i sreću.

Sviće joj dan na Križnome putu,
svaka joj noć je Uskrsa slavlje
i nije zacrtala nikakvu rutu,
i nikad ne pita za svoje zdravlje

jer čvrsta je, čvrsta kao stijena,
laka k'o pero na krilima vjetra;
takva je hrvatska povijest njena,
povlašteno mjesto na grudima Petra.

I nije tome davno, nikada nije,
kada je probila utrobu tvrdu
da rodi se konačno i da zrije,
stoljetna Tvrđava svetome brdu;

i neće još dugo, nikada neće,
puštati slabije pred svoje stope
jer ona se diže na prijestolje veće,
ona se, tiha, do neba prope.

Ona je anđeo, ona je puk i nacija,
država sjajna, i pjesma i probitak;
blagoslovljena uvijek naša Kroacija,
najveći pogodak i glavni zgoditak.

I sada te pitam, ratniče crni,
gdje si ti bio onih nedavnih dana
kada se krv ledila vuku i srni,
kada je svanula ova Država znana;

nisi li tada ni bio u planu?
Bio si možda već veliko dijete
koje se smiješilo vedrome danu,
prepuno nade i neke sjete

jer otac tvoj i tvoja rođena mati
znali su koliko život vrijedi.
Znaš li gdje su tad bili Hrvati,
tada ih prati, tada ih slijedi.
‎ponedjeljak, ‎25. ‎lipnja ‎2018. 09:56:59

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom

Pomozi, Isuse, bijednome stvorenju
da izreče pjesme odanosti, slatke ode
što me privode ka izgorenju,
pohvalnice, slavu što je izišla iz mode

poput kakva prastaroga, trula panja.
Nitko ne zna da iz njega korijen klije
koji nosi sokove od mudrosti i znanja,
i iskustva kojeg nestalo mu nikad nije.

I šume Ti pjevaju, i od panja stara
odaju Ti svaku čast i slavu 
jer Ti slava odasvud izgara,
pali nebo, livade i travu.

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom,
gdje se duga rodi da bi se sakrivala,
tamo gdje se budim carstvu svetom,
tamo mi pokaži što sam snivala

da me ne zavede crna vila,
lijepa kao domovina, kao rodni kraj
s odorama od prekrasna tila
i sa stihom koji imitira izgubljeni raj;

ne daj mene, ne daj vještici od purpura
jer to nije bijeda, nije muka, trud,
jer tu nema Križa što se jedva gura,
tamo nitko nije zbog ljubavi lud.

Vrati mene pašnjacima svojim
kao što me uvijek spašavaš od svega
što ne odgovara pozivima mojim
iz duboka mora i s daleka brijega.

Tanku me izbavi i zarobi
kao što u svijeći držiš tinj
da se sjetim svoje svete kobi,
da uništim svaku hinj

jer već osjećam se kao santa
čiji led se topi, nestaje s vidika,
i postajem duša bez imalo sanca
u kojemu uvijek bijah Tvoja slika.
‎07. ‎srpnja ‎2018. 04:52:53

Jedna bit

Prijatelji kažu da se srž ne prodaje,
u komadićima rasprodaju traže
duha što se zajedništvu podaje
i još uvijek ne znaju što im je najdraže.

Kad u klub zalaziš, pravila se daju,
tad izvana ništa te ne dira
i o tome samo izabrani znaju;
tako nastaje oaza mira.

Kad te netko pita, tad iskreno zbori,
a za drugo nemaj dobra sluha,
mada svatko lako svašta izgovori;
tebi samo vrijedi to jedinstvo Duha.

Ne može se kupiti, ni platiti
samo jedan dio duše, jedna nit
kojom bi se zajedništvo pratiti 
ili bi se osvojiti jedna bit.

Prijatelji kažu da im vrijedi suha zlata
tvoje srce, i sloboda tvoja, tvoja moć,
da će s tobom borit se do rata
makar spustila se i najdulja noć,

ali onda piju, bježe ili srce si okreću
daleko od svjetla tvoje svetosti,
ne znajuć' si naći niti tugu, niti sreću.
Ti se samo drži svoje svjetlosti,

ostani u tome jedinstvenu ruhu
jer si tako najljepše što čovjek nosi,
jer si izabran u tome Svetom Duhu
da ti srce zrelim plodovima rosi.
‎04. ‎srpnja ‎2018. 16:17:09

Zlatne suze

Morala bih zapjevati pjesmu onu:
da, "Nije u šoldima sve",
i slaviti prekrasnu loptu na tronu
i plakati samo radi nje,

ali nisam spremna smišljati
nešto još bolje od boljega
i nisam spremna vrištati
kako je dobro dok nije gorega.

Zbog tvoje se suze na kraju
rastapa srce od tvrda kamena 
jer svi smo molili Boga u raju
da ti ne pogineš  u raljama plamena

potpune predaje na sve nemilosti.
Za pobjedu se znalo od starih dana,
ali ti si mogao lako ostaviti kosti
na tom terenu od samih rana.

I Bog nam te dade, Bog nam se smiluje
za poniznost tvoju i cijele ekipe
dok tvoja suza kamenje miluje
sred velika slavlja i silne vike.

Nitko pobjedu zaslužio nije
do li Onaj koji je trpio nevjeru zlu,
uskrsnuo k nebu gdje se sad vije
kako bi dijelio svakome pravdu,

i za slavne gorčinu, za ponizne suze.
To je tvoj pehar i lopte zlatne,
to ti je sve što će rastrgati uze
da kreneš dalje u igre blatne.
‎02. ‎srpnja ‎2018. 16:45:12