Pjesme stare, opjevane opet mnogo puta,
ne daju mi da pjevušim uspavanku,
da sa svojim anđelima bijela skuta
prepustim se onom polusanku
kada razgovor mi slijedi sveti.
Neki tekstovi su zaboravljeni,
a nekih se pusta duša sjeti,
oni kao da su tamo ostavljeni
da bi duša znala da i dalje živi.
Opet si me, Bože moj, uslišio,
moje srce Tvom se milosrdnom srcu divi,
nikada me nade nisi lišio.
Jedna pjesma ostaje mi uvijek,
zahvalnica za sve zajedničke dane;
Ti si meni melem, sve i lijek,
Ti si moja zora koja uvijek svane.
24. srpnja 2018. 23:04:43
No comments:
Post a Comment
just do it