Kolijevka pustinje

"Evo, činim nešto novo;
već nastaje. Zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši."
Iz 43,19



I ovih sam dana molila za te,
ali ne kao nekada da te imam
već samo zato da probijem sate
i samo zato da blagoslov primam

jer i suviše sam brbljava, bez strpljenja,
jer dobro znam da me pratiš vjerno
kao Djevica Majka put Božjega trpljenja,
kao sveta duša koja ljubi neizmjerno.

Ovoga ljeta sam spoznala nadu
u kojoj ti živiš kao dijete u vodi
gdje ti lepršavost nikad ne kradu
jer ne zna svatko da Ljubav te rodi

i da te treba i traži svakoga trena,
samo za nju da gineš i dišeš
jer je tolika odanost njena;
i da joj uvijek lice opišeš

kad god je vidiš, kad god zatreperi.
Ona poprima likove sjajne i vedre
jer nada je tvoja u velikoj vjeri
kakva se sanja i kakvu noći iznjedre.

Može li sam čovjek u mnoštvu
tako se nadati pokraj puka,
može li duša u svetome Boštvu
uvijek ostati pružena ruka?

Da nemam tebe, da tebe nije,
gdje bi mi bio moj vjerski plamen
što se sad poput anđela krije,
što nosi sad težak mlinski kamen;

gdje bi mi bile ruke i obrazi,
osmijeh, suza, i mir, i bol?
Danas, kažu, i vučica traži
svoju stijenu i onaj sveti Stol,

a kako ne bih tada i ja u pustinji
koja me miluje i kao u kolijevci njiše,
vodi me Bogu, k tebi, ljubavi, istini,
velikoj nadi u kojoj srce mi diše.
‎19. ‎srpnja ‎2018. 18:25:27