Kada bijah dijete, nisam mogla znati
kolika mi skromnost je vrlina
i da Tvoja riječ me, Bože, prati
do neslućenih visina.
Sada kad sam malo više svjesna
Tvoje moći, Tvoje slatke volje,
postaje mi jako stresna
spoznaja da moram bolje.
A to bolje sastoji se od čistoće,
ne od zlobe, jala ili zavisti.
Samo čisto srce uzdati se hoće,
skromni znaju biti samo čisti.
Učini mi na mome putu
taj moj put i stazu bijelom
i u najmanjemu kutu,
i u srcu cijelom.
Tada načini mi oružje od praha
kojime se stazom hodi
i od Tvoga sveta daha:
nek me prati, nek me vodi.
Svoju dahni svetost mi i mudrost
da ja mognem sve to prepoznati,
prihvatiti život skroman, prost,
da ga mognem Tebi dati.
Ti ćeš onda biti svoj u svome,
stolovat ćeš dahom od mojega hrama
da od mene nema ništa sjaju tome,
da me nikada ne uzme tama.
16. srpnja 2018. 10:07:47
No comments:
Post a Comment
just do it