SJAJ DUBINA

 

21. SJAJ DUBINA

poezija

Kazalo:

Sjaj dubina

Noćna podoknica radosti

Ljudsko zrno

Znakovi

Trojstvo na križu

Svadbena zvona

Slava koja me čeka

Blažena nada

Tijelo Boga

Sol zemlje

Prosjakinja Božje volje

Zlatna škrinjica

Slatka pustinja

Ljubavni krug

Dodir

Prljavo srce

Da me Krist ne ljubi

Vatra bez pepela

Pomazanik pravde

Anđeli na straži

Sladak život

Fontana Kristovoga mira

Za let si stvorena R

Ranjena Zemlja

Zov nebeskih stvorenja

Kraljević i rajska dunja

Daleka plovidba

Medna ljubav

Propali duhovi

Srčani proces

Rumeni bršljan

Ožiljci

Božićna čestitka

Bezgrešna

Spasonosna molitva zornica

Gorka krv

Riznica

Ne želim sanjati

Nebesko tkanje

Hvali, dušo moja, Gospodina

Susreti

Usamljeni sokolovi

Sitne godine

Tragom vremena

Zadnja postaja (Aleluja)

Korijen

Nebeski most

Sveti nemir

Gluho kišno jutro

Duša i ljubav

Komadić kruha i kap svjetla

Nebeski kristali

Prva svjećica Adventa

Jake riječi

Goli Isus

Duša i Milost

Dužnost

Samo ljubav

Mladome pjesniku

58 - 1333

Sjaj dubina

Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,

predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah

Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.

Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09

Noćna podoknica radosti

Ova naša duga svijetla noć,

ispunjena unutarnjim vatrometom

kao draga uspomena koja vazda niče,

prosut će po svima tu božansku moć

koja uvijek proširi se cijelim svijetom

jer je slava Boga u kojoj nam srce kliče.

Ova naša duga, sveta, svijetla noć

koja našem putovanju vazda medom rosi,

koja proteže se do dna duše rastaljene

poput mjesečine što ne želi proć',

nek nam duše uzme k sebi da u naručju ih nosi,

neka spaja duše, Bogom nastanjene.

Mada nisam ona što se nestrpljivo nada,

mada nisam niti malo pravedna i zgodna

za sva bića koja susrećemo usred ove tmine,

radujem se, Kriste, stvarno radujem se sada

jer je i tebi i meni ova staza noćna srodna,

jer smo jedno čak i kada putovanje to umine.

Gledaj samo sve te milosti i darove!

Pogledaj u Jasle, prisjeti se robovanja, bijede,

kako nas je htjela prevariti zmija u današnji dan

i kako smo ispraćali zaljubljene parove;

ne daj da ti uspomene na sve to izblijede,

ne daj da se ljubav pretvori u san

jer je rađala se u nezgodnom času

kao što se uvijek tako, u trnju porodi.

Zaljubim se u Te kada god se svega sjetim,

kako Ljubav izobilje radosti i svjetla nasu

baš u naša krila da si pravednost ugodi,

da učini Rođendan si baš u nama svetim.

24.12.2020. 04:41 

Ljudsko zrno

Želim reći tako malo,

a u moje govore

mnogo bi stalo.

Ne trebam lovore,

niti uvjeravanja

i dokazivanje.

Umjetnost davanja

je dozivanje

mnogih anđela

izvan svijeta,

a prate ga djela,

mala, sveta.

Besplatno dati,

unijeti žar

i primiti znati

od Boga dar,

umješnost najbolja,

jedino to

ljudska je volja,

ali ne zlo.

Podložiti htijenja

u Božje ruke,

zrno povjerenja

bez imalo muke,

dobiti sve

i to prepoznati

bez volje zle

koja se vrati;

izlaz iz kruga

brzom spretnošću,

izravna pruga

za susret s vječnošću.

utorak, 24. travnja 2018.

16:02:30

Znakovi

Čekam dane, večeri i zore,

mada znam da ugledati neću

niti snove, ni rosu, ni more,

niti neku određenu sreću.

Već odavno gledam sve u slici

i u znakovima poput Neba;

očekujem sud u svakoj prilici,

kao da mi drugo ne treba.

Samo ponekad se srce prene,

ovo tijelo kao da je slabo ime,

ali zato puno manje traži mene;

zaboravljam gdje ću s njime.

Kažu, dobre su dubine,

kontemplirajući stil života

pa se duša u slobodi vine

preko ovih zemaljskih ljepota

sve do na kraj svaka kraja.

Sjenicu bih sagradila

koja visjela bi sve od raja,

a ptice bih sve nagradila.

27.06.2021. 18:21

Trojstvo na križu

Sjećat ću se Tebe u sve dane,

Presveto jedinstvo što me budi

na sve viši život u našemu svijetu

kao suza što s nebesa kane,

kao trag od svjetla što ga vide ljudi

koji zahvalni su za tu Ranu svetu

koja Te učini Spasiteljem svega roda

i svega stvorenja u zemaljskom prahu.

Od Tebe se, Kriste, pobjeći ne može,

s Tobom zato putuje se sve do svoda

što je sastavljen u posljednjemu dahu

kojega si Ocu dao ispod ljudske kože,

kojega ste kao Ljubav poslali svem puku

da se spašavaju sva srca od kamena

koja vide istinitost Tvojega poslanja

tu, na zemlji kojoj pružio si svoju Muku,

grešnicima ponudio oslon svoga ramena

da se svi posvete Duhom svojega postanja

koje nalazi se sasvim u toj Smrti časnoj.

Bog je Otac Tebe otkinuo k nama

da se čvrsto pridržimo za Križ sjajni

kada tražimo života na toj kugli krasnoj,

da ga imamo u izobilju gdje je vječnost sama,

da se otvorimo stvaranja svog Tajni.

Ti si, Oče, dao krvi svoje, svog Jedinca

da raskine sudove i uspostavi vječni spas

svakom tko Ti Sina vidi, sluša.

Taj Te ima, Sveta Duha Tvoga Sinca

koji oslobodio je zemlju i sve nas

da našemu Bogu vjeruje mi duša.

07.06.2020. 09:15

Svadbena zvona

Poslušaj te zvuke sa zvonika,

zvonjava se raspršuje zrakom

kao anđeoska kora slika,

kao nevjesta u tilu lakom.

Jedna ljubav, spremna za vjenčanje,

cvate kao pupoljak što haljine šiva.

Svatko drugi ljubi tu Nevjestu manje,

samo Zaručnik njen vječno je doziva.

Nitko ne može je ljubiti dubinom,

niti jedno biće osim Krista.

Potreba je njena uzvratiti silinom

koja joj u srcu poput sunca blista.

To vjenčanje jednom je zauvijek,

vrh je predanosti, posvećenja

kakvo nikad neće imati zemaljski tijek;

to je sveti Zaručnik i Njegova Žena,

Crkva koju rodi Božja ljubav čista

svojom Žrtvom svetoga predanja.

Vječno ona pripada u naručje Krista,

još od časa kada primi sveta znanja.

02.11.2021. 11:13

Slava koja me čeka

Neće mi ništa više biti sakriveno,

ograničenost moja hlapit će mahom,

a moje srce bit će u Boga izliveno

što me uzdržava svojim dahom.

Kao što me u svijetu iz ničega stvori,

Gospodine Bože, ljubljeni Oče moj,

tako će biti otvoreni Tvoji dvori,

anđeli će me voditi u slavi čitavoj;

znat ću po njima sve što željet ću znati,

svaku poemu i psalam u slavi stvorenja.

Oni me beskrajno pute da Ti se vratim

jer strpljivo čekaš sva moja ostvarenja.

Izići će sva moja dubina na moje ruke

koje od Tvoje se ljubavi pune ljepotom

na svjetlo žarko mila Ti Križa i Muke

od kojih mi duša cvjeta vječnim životom.

25.06.2020. 08:09

Blažena nada

Tvoja je riječ iznad svake riječi,

logika je Tvoja iznad svake logike,

ona svaki razum spoznajama liječi,

propisi Ti, Kriste, Tvoga srca slike.

Milosrđe Tvoje veće je od zakona,

neće se na moje molitve oglušiti

jer u Tebi jedina su vrata zaklona,

skrovište što suze će osušiti.

Predati me nećeš stihiji, ni jadu,

spremnošću ćeš, Duše, mene jačati,

uliti u moje srce blaženu mi nadu

i sigurnost koju drugi ne može mi dati.

Kada prođu dani ovog svijeta,

nećeš pamtiti mi grijehe, niti lom;

uzet ćeš mi uzdahe, Ti, Dušo sveta,

jer si slušao me u životu mom,

jer si gledao me u danima gnjeva

kada padala sam da me Ti osvijestiš.

Duša moja neprekidnu hvalu pjeva,

Bože koji uvijek radost mi navijestiš.

17.06.2020. 06:32

Tijelo Boga

Biti posvetitelj vlastita života,

utaživati Edensku žeđ i čežnju

na izvoru svih vrutaka

koji obiluje bezbrojem raznih divota,

donosi sadašnjost vječnu i neizbježnu,

sastavljenu od svih trenutaka

što su ikada mogući, nepredvidivi,

nije mi, Kriste, ni sa čim usporedivo.

Daj, reci, pripovijedaj meni još

koliko ljubiš stvora što Ti se divi,

od čega se sastoji životno predivo

i zašto Ti ovaj svijet nije nikada loš

već uvijek je vrijedan Tvojega krvoprolića?

Primi me kao grešnicu svoju

što čuda Ti gleda i nema stiha

koji bi otkrio savršenstvo svih bića,

njihovu žeđ za jednu riječ Tvoju

koja je toliko jaka, a tako je tiha.

Jesmo li svi, tako bespomoćni i grubi,

plodovima Križa opunomoćeni

tražiti svjetlo, a nesvjesni tame,

određeni tako da svak Tebe ljubi

i da se nađe na najvišoj stijeni

pa da Te odbaci iz dna duše same?

O, Kriste, Spasitelju svih ljudi iz bijede,

nespretnih bića što srcem Te hoće

u bijelome svijetu što si ga sazdao,

zar sebe same tako teško slijede?

A u Tebi dišu sred svoje mlake suhoće,

i Tijelo imaju Tvoje što si ga razdao.

14.06.2020. 20:47

Sol zemlje

Sad u meni živi svijet;

varijacije su mnoge

jer su mnogi moji dani.

Kao sokol koji dovršava let,

kao duša koja se ne odvaja od droge

vidim, mnogo ima duša, na mojoj su strani.

Lako mahnem rukom na to sve

i odmahnem pticama na grani

jer su one znak da promjene su spore

ili da ih nema sred povijesti te

čovječanstva koje sama sebe rani

zato što u svijetu vatre rata gore.

Blago svima što su dobre volje,

slava Bogu koji ljude ljubi

dok pastiri, miljenici Mu se smiješe.

Oni znaju da zauvijek može biti bolje

jer ni jedan svoje stado ne izgubi,

mada čak i oni ponekada griješe.

Blago volu i magarcu svemu,

pticama nebeskim što se gnijezde

tamo gdje se rađa spasiteljsko Čedo

u tom svijetu, u tom Betlehemu

podno sjajne repatice zvijezde

gdje sav narod recitira „Credo”.

Sad ne živim ja u svijetu,

u dolini nalazim se neprolaza

i na brdu koje gleda spas.

Nisam pobjegla za sudbinu kletu,

čak i paljenice nudim svoga sraza,

ali ipak molim za sve vas i nas.

28.11.2020. 13:00

Prosjakinja Božje volje

Vjekovima vječnim slavit ću Te, Kriste,

vječnom biti svojom koju meni stvori

da me prašina ne guši, da me poje vode bistre,

da me tvrdi kamen smutnje ne obori

u taj kal u kojemu sam bila prokleta

u tvrdoći ljudskih srdaca i zlobnih napadaja.

Da ne ostanem u prahu ova svijeta,

odvest ćeš me gore, sve do uskih vrata raja.

Vjera, povjerenje čuvat će me od propasti,

ljubav Tvoja što me praštanju poduči

jer je jedini mi put i način davati se, a ne krasti

da mi milosrđe Tvoje krasne plodove poluči.

Ti si Izlazak moj iz te tame i otvaranje nebesa

da ja uđem sva u Tvoju milosrdnu volju

što se slavi sva u mojoj srži Tvojih darova i uresa

što me krase kao službenicu Tvoju, puno bolju

nego što je ikad bila sa svim slabim moćima

i sa svakom boli kakvu prostak, što ne prašta, nosi.

Zahvaljivat ću Ti danima i dozivati Te noćima,

da Ti budem odjek, slika čije srce Tvoju volju prosi.

09.06.2020. 08:28

Zlatna škrinjica

Do viđenja, opet ću te naći

da u srcu svetinje ti slavim;

kada ovi dani postanu još kraći,

budit ću se da se tebi javim.

Samo tvoje srce poznaje mi uzrok

od kojega potekao moj je plač,

i dah, i stih, i suza mojih tok

od kada je dušu Majke dodirnuo mač.

Samo ti si pretekao ove težnje

jedna kobna časa u danima davnim,

pronikao sakrivene svima čežnje

za budućnost u dvorima slavnim.

Poetesa ili sveti čovjek odorama

uvijek mora iskrenost iskovati;

takav život srcu velika je drama,

ali ono zato uči Boga jedinoga štovati.

01.08.2020. 07:43

Slatka pustinja

Kad sam prebivala u toj pustinji od očaja,
vjetrovi me beznađa šibali po čelu;
nisam znala da na stazi sam do raja,
prozirna je opna visila mi na odijelu.

Ljudi su mi nešto govorili, nisam čula;
glasa mojih grudiju nitko ne prepozna,
gledali me puno nisu jer bila sam hula,
moja duša nemoć sjenki njinih spozna.

Ova slabost dade meni neizmjernu snagu,
sluh za ono što mi uho nikad nije ubralo,
vid je prodirao moj na nekom drugom pragu.
I danas još misle da mi srce ništa nije znalo.

Sjene misle da su duše besmrtne i pravedne,
da je njima težak život, da zaslužili su više;
nikad neće spoznati blagodati tame čedne,
prodat će se i za limenoga pijetla što se njiše.

Bogu mome grijehe bih nabrojila u času,
odlazila mukotrpno, bježala od zlatnih sjena
jer se nisam nadala ni približnome spasu,
jer je gušila me sva ta sjajna pjena.

Molila sam Boga da još malo duži moje dane
da ja mognem dati sve to svoje blago
što je pritjecalo stalno, nikako da stane;
ništa na tom svijetu meni nije bilo drago.

Nisam bila ni na zemlji, nit' u raju s Anđelom,
a znala sam dobro da bi pakao me htio,
da mi mjeri svaku riječ, popraćenu djelom;
svaki pokret moje duše kao žerava je bio,

a kroz mene svjetlila je ludost poput fosfora.
Sjenke oko mene srca su si otvrdnule,
njihov smijeh je bio moja zlatna noćna mora
jer mi ništa nisu mogle njine babilonske kule.

Bog je učinio te odjednom ona opna pukne
kao da je Anđeo mi svojim pjevom otvorio vrata,
a iz mene Mudrost Boga odjedamput sukne;
pustoš iza mene ostala je svima nepoznata.

Niti danas ne znam stanja svoga abecedu, 
Bog me je uslišio u bajnom izobilju svome,
ali još me uvijek treba, ovdje gulim kredu,
slatku kao med u naručju velikome.
‎10. ‎rujna ‎2018. 05:22:23

Ljubavni krug

Otkada si otišao, nema smisla,
nema svrhe plakati i ječati,
roniti beskrajno more suza.
Jednom će poteći riječ mi suvisla,
ime tvoje prestat će mi zvečati
u ritmu bila, u ritmu bluesa.

Ljubav kruži među nama, 
nalazi se negdje pokraj nas
da nas povremeno sve privuče.
Tada uzme naša srca pa ih slama
kako bismo našli njezin spas
kao slapovi što vječno huče.

Znaš li, kad u duši vjetar huji,
iza očiju i lica gdje je unutarnjost,
i kad slapovi se rastapaju malo niže?
Kad u prsima taj rastanak zabruji
svako malo, to je ista stvarnost
poput one kada bio si mi malo bliže.

I ne želim te odavde protjerati, 
i nemam namjeru te ni zabaciti,
iznutra se oko srca stalno moči.
Na tom mjestu procvale su lati
koje teže svaku suzu zakačiti
kako ne bi stradale mi oči.

To su neprekidni tihi slapi,
to je sjećanje koje nikada ne vene
nego raste, plodi, zrije, cvate.
Ljubav nikada ne prestaje, ne hlapi,
ona uvijek teži da još dalje krene,
tamo gdje će malo pričekati na te.
‎subota, ‎20. ‎siječnja ‎2018. 08:24:52

Dodir

Dodirni me, Nevinosti,

još jedamput,

daj mi sve što čuvaš

jer znam po iskustvenosti

da je tvoj put

da se dobro ugruvaš

prije nego što čistoću

izkristaliziraš

iz blata i mulja.

Ja bih...ja to hoću

iako me kritiziraš.

Želim sretanja dulja

koja bi me posvetila

još više, još dalje

i moje usne, moje kosti;

koja bi osvijetlila

ovu kostrijet, bijele halje;

dodirni me, Nevinosti.

05.07.2012. 16:55

Prljavo srce

Dani kada nema duha za to slovo,

noći kada nema brige za taj svijet

koji kao mlada ptica srlja,

to su pogrešne praznine, to je ovo:

preživljavanje i slaba krila za taj let

koji čuva srce da se ne uprlja.

Prašina se taloži samo kao sjena,

kao pogreška u dojmovima okoline.

Duša tada samo ponire u Riječ

od koje se stvara obrambena mrena;

katkada su sveta djela zalog takve tmine

jer mi duša odavno ne pije samo mliječ.

Trčim dverima Ti, Kriste, a ne stižem,

tako izazovne su na putu prepreke

što se kao iznenadna guba rode.

Često letim, uspinjem se ili gmižem

kroza svjetlo ili pune mulja rijeke

po tim tragovima koji k Tebi vode.

Naći ćeš me kao nespremnu sred svega,

kao kradljivca sred noćne krađe,

kao kamen što je u dubine pao;

naći ćeš me točno ispod stijega

što ga nose jarboli mi lađe,

na tom križu što si mi ga dao. 

09.09.2020. 03:38

Da me Krist ne ljubi

Jadi moji nisu s ova svijeta,

muke moje kriju se na vrhu

gdje je carstvo vječna sjajna ljeta

gdje ću naći posljednju si svrhu.

Sjaj mi Nevinosti srce moga cilja

što ga nikako na zemlji dostići ne mogu,

trag svjetlucavi je ka punini izobilja

ljubavi, života od svetoga Boga.

Najteže je stihovati pjesmu nepoznatu

što je ovo srce iskusilo nije.

Ono samo čežnju zna u svom zanatu

za tom čistom Nevinošću koju pije.

Čak i da sam dijete, to ne vrijedi

jer do sve čistoće srca potrebno je dosta

truda, muke, vjere, nade što ne blijedi,

vatre nakon koje samo čežnja meni osta.

Svjesna jesam da su stihovi mi jadni,

da poanta pjesme nikome ne znači

isto što i anđeoski pjevi skladni

iz kojih mi zaljubljena čežnja zrači.

Da me Krist ne ljubi, ni ta čežnja ne bi bila,

sigurna u sebi, tako postojana;

ne bi svih tih godina se krila

tako blizu, usred srca moga, oplakana.

Poginut ću, znati ovdje neću

kako rajske ptice mijenjaju signale,

kako znaju donijeti mi sreću,

kamo nose čežnju, tako krhke, tako male.

Sigurno je, sjajna Nevinosti, samo jedno,

da za Tobom čeznem, da Te sanja

moja duša, tijelo, moje srce bijedno

i da nikada se od Tebe ne sklanja.

03.11.2021. 01:23

Vatra bez pepela

Sunce pada kao perje lako,

oblaci od vate ostavljaju pruge.

Trešnja dat će cvate bilo kako,

obasjat će oko sebe sve proljetne luge.

Pitam se o čemu govore mi ljudi,

što li misle, što ih godinama muči

kad ne vide ovo novo doba što se budi

i koje me sreći uvijek iznova izruči.

Svaki put je isto, srce grudima drhturi,

vedre noći, žarki dani, ozdravljenja.

Niti svjetlo, niti vatra više nikamo ne žuri,

statičan je suton vrijedan svoga objavljenja.

To je kraj, to je završetak svijeta

kakva svatko samo poželjeti može.

Budit će se mlado sunce nova, rajska ljeta,

sve će zvijeri gledati da ljubav si umnože

da bi pitomosti dotekao čas.

Ima li što vrijednije od toga

da je Isus poginuo za sve nas,

da se rodi s nama svetom krilu Boga?

12.03.2020. 17:50

Pomazanik pravde

Ostavljaš me u jaslama svojim

i na brdu svome nektara mi daješ,

mada ne znam Tebe ljubiti.

Vodiš brigu o danima mojim,

Ti se zbog njih nikada ne kaješ,

nikad ne znaš od ljubavi gubiti.

Sjenica je ova moj nebeski stan,

mada ne znam Tebi vjerovati,

postaja za odmor u Tvom Duhu.

Zbog mene si, mjesto mene sretan,

pomažeš mi Tebe sljedovati,

mada ostadoh u svome ruhu,

dođoh Ti iz prikrajka, iz potaje

na tu veliku Ti gozbu siromaha.

Kakva radost, Ti me ne šalješ odavde,

znaš da najbolje Ti daje

ovo srce, puno Božjeg straha.

Ti sve vidiš, Ti si Pomazanik pravde.

Hvalit ću Te kako umijem i znam,

slavit ću Te u svojim dubinama

što se gube ispred kraljevstva.

To je isti onaj zajednički plam,

to je isti onaj način među nama

ta života u kojem su susretanja sva.

Nisam svoja gospodarica, Ti znaš.

Volja Tvoja, Kriste, sadržaj je moj,

ali slabe ruke, slabo srce je u meni.

I kad me zbog nemoći Ti opravdaš,

s Tobom tada mogu u Tvoj boj,

s Tobom, Bože, ostajem u sjeni.

01.04.2021. 20:25

Anđeli na straži

Ljubav Te srca moga želi,

ljubav Te moja jutrima traži

i prepuna duša Tebe doziva.

Kada bi mogli, kad bi mi Tebe uzeli,

Tvoji bi anđeli bili na straži

da bi nam veza ostala živa.

Jednom kada me k sebi uze,

više se neću od Tebe odijeliti

jer dlanovi naši skupa su srasli,

zajedno nosimo i smijeh, i suze.

Moji će grimizni grijesi uz Tebe pobijeliti

jer moje srce i Ti ste zajedno srasli.

Ti si se udostojao zvati mene

da Ti se priljubim kao Tvoja loza,

da me zasadiš u svoj vinograd

još davno kada mi ruke bijahu snene,

kada je vladao užas i groza,

kada je ogroman bio moj pad.

Ti se objavi u mome znanju,

Ti dade mi srce, živo i mlado,

i kao na novi život me rodi;

Ti me sastavi u svome imanju

gdje sada plodim vedro i rado

jer ljubav me Tvoja svu oslobodi,

Istino vječna za kojom žuđah.

Ti si usadio čežnju mi jaku

tamo gdje bijahu samo nered i lom,

gdje mene je tražila zloba tuđa,

gdje svi su mi nudili nagodbu mlaku

sve dok mi ne dade potpuni slom

kako bih vidjela od čega postojim,

u čemu živim i zašto sam tu.

Tako je sada slasno Ti piće

kojime, Kriste, se blaženo pojim!

Uzmi me k sebi, uzmi me svu

jer Ti si oduvijek bio moje biće.

Ljubav Te srca moga želi,

ljubav Te moja jutrima traži

i prepuna duša Tebe doziva.

Kada bi mogli, kad bi mi Tebe uzeli,

Tvoji bi anđeli bili na straži

da bi nam veza ostala živa.

12.03.2020. 05:24

Sladak život

Jeseni su obećale da će uvijek stići

da na vrijeme priprave se stvore,

preduvjeti da se kao gladni ptići

svi preda mnom o mom putu dogovore.

Već odavno ja ih čekam, jeseni i zime

koje bi mi dale onaj pobjednički mir,

koje bi mi pomogle zaboraviti krime,

koje bi me odvele u nebeski vir.

Sve oluje što još ljetima se viju

raznose mi greške u ta kasna doba;

nikada se ne zna kada kiše liju

da l' će doći k meni radost ili zloba,

nikada se ne zna, do zadnjega časa,

je li kukolj preplavio žito,

hoće li se naći za me slamka spasa,

kad će se ukazati mi svjetlo skrito.

Nikada se ništa ne zna, samo nada,

samo povjerenje što se u ljubavi klanja

kada jednom spozna takav život slada,

sve je drugo samo jadna sanja.

28.07.2019. 07:49

Fontana Kristovoga mira

Duše Sveti, dvije golubice iz velika jata

spustile su svoja nježna bijela krila

nad fontanu s uresom od sunčeva zlata,

što ju voda iz nebesa prelila i zatvorila,

kako bi se napojiti mogle stihovima tla,

zemlje što je prahom prštila i odisala;

sve do neba čula se zemaljska molitva,

vapaj duha ljudska kojega je prošnja orisala

svim zemaljskim prohtjevima, nacrtima.

Učiti su poželjele duhom svoga mira

duhove te da sustanu svojim nasrtima,

da postave Tebe središtem svog odabira.

Duše Sveti, daj tu riječ zemaljskim patnicima,

sada, kada stigao si iznenada vode piti;

ulij svoje posvećenje uzaludnim ratnicima,

daj im svetih muka iz kojih će izlaziti

zazivom da dođeš, željom da se krste

Mukom, Uskrsnućem i Preobraženjem.

Mnogi mole, mnogi zlatnike pobrste

pa tek poslije nađu se iznenađenjem

kada vide da na rukama im samo sunce sije,

prelijeva se po prašini u obliku zrnja.

Ulij svima, sveti Bože, da se svima duh zagrije

za to kraljevstvo što nosi Krunu oštra trnja.

Danima i večerima neka progovore miljem,

začuđeni Ti krasotom poput tih pastira

kojima si prišao sa svojim anđeoskim siljem.

Neka na fontani sunca napiju se Kristovoga mira.

03.08.2021. 15:34

Za let si stvorena

Šaljem te odavde prema zasjedama,
poslala sam pratnju, mnoštvo ptica
i spremila ti poputbinu.
Već odavno sam te natrpala besjedama,
još pokazala ti život sa stotinu lica
i  opisala ti svu puninu,

znam da znaš to još od malih nogu.
Iako su zvali mnogi, i blagostanje
pa sve lude zemlje velikoga mira,
nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.
Sad već možeš skupljati imanje
koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

U tim zasjedama najteža je borba
kada duša ne zna i kada oklijeva.
Veliki je ispit tući se sa sobom.
Samo jedan zaziv, samo jedna molba
i na nebu pravda se prolijeva,
anđeoska zaštita je tada s tobom

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,
svaku zeru srca, svaki poklon mali
i te sretne duše prati legijama.
Sve to drži Gospod što je jednom rekao,
a sve ono što su ljudi tebi dali,
Njegovo je po svim regijama.

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,
neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,
ali bit će radost otkrivati toga,
zajedno sa svakim tko se nađe svet.
Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato
i sve ljude ljubi kao svoga Boga.
11.07.2016.  22:51

Ranjena Zemlja

Šuljam se kroz drvorede,

kradem kruške

da me mine strah

koji me odvede,

povuče za uške,

oduzme mi dah.

Nisam došla se pomiriti

sa svime i svačime,

a otići ne mogu.

Moram sluga straha biti

i nervoze ove klime

što me vodi k Bogu

pa se pitam za rakete

koje letjele su davno,

razorne i zemlji strašne,

koje još i sada lete,

sasvim sigurno i ravno,

pune smrti te izdašne.

More meko, Zemljo nježna,

je l' ti kožu uništila,

je l' ti srce sad probada

ta raketa neizbježna?

Je l' te sasvim unizila

namjerom da vlada?

Pa neka si buknula,

pobunila se malo,

pokazala snagu

što je gore suknula!

I sve što je dalo

dušu, Bogu blagu,

sad se lomi, bori,

a muka tek slijedi.

Ranjena si kao Janje,

u dubini srce tvoje gori

jer za čovjeka ne vrijedi

mirnodopsko stanje.

Jesu l' krivi siromasi,

je li Dijete krivo

što se utroba ti ruši?

Da li čovjeka da spasi

il' zemaljsko tkivo

Bog što nosim Ga u duši?

05.01.2021. 11:32 

Zov nebeskih stvorenja

Svi stvorovi svijeta

ranim će jutrima buditi

mnoge ljude na slavu.

Duše nebeska leta

nikada ne znaju kuditi

već nude uvijek milostinju pravu.

One su izvori svetih želja,

nose u praskozorje svilene niti

kojima slava Boga putuje.

Od njih nema boljega učitelja

koji će ljubav tumačiti

svakome tko ih čuje

jutrima ranim, srca čista,

spoznajom nemirnih putanja,

dobroga sluha, naravi vedre

što teče iz Srca Krista

da usmjere sve staze lutanja

i ljudima Boga iznjedre.

Budi me, dušo s neba

da napustim svoje snove,

da živim ljubav i sreću

jer to mi jedino treba,

jer ljubav me životu zove

što ga propustiti neću.

To moj je život u Bogu,

to moje je nebesko stanje

gdje volja Njegova vlada.

U Kristovom Srcu sve mogu

jer uvijek mi daje poslanje

na stazama nebeska Grada.

19.06.2020. 05:10

Kraljević i rajska dunja

Sivilo nebesko, podloga mu modra,

bljeskavi sjaj munje sa svih strana;

u sigurnosti zidina stoji djeva bodra;

gledajuć na okno, traži zaostatke dana.

Pogled joj sve tužniji prelijeće krajobrazom,

ona sve je već priredila, ona nekog čeka

u najljepšim opravama, naštipanim obrazom,

ljepša nego ikad za svog kratka vijeka.

Ne može vjerovati u stvarnost svog rezona,

takvim se vremenima ne putuje do drage

makar bila i neka princeza, a to je možda ona

ukoliko kraljević joj stigne na svečane prage.

Tko zna kakve sve je zmajeve morao pobijediti

da donese djevi od izvora vode, od sokola pera

i da postane joj dostojan udvarače joj prorijediti,

da postane zreo kralj koji nade njima sve rastjera.

Što sve jače bijesni ta oluja, bliži su svi suparnici,

bogati i slavni; naočiti, mladi; lovci svi na miraz,

na ljepotu djevu koja već je sva u blagoj panici:

svečanost je ova važna, krajnji rok za veliki sraz

i za oproštaj od hladnih zida koji zaštita su bili,

a sada ih doživljava kao zatvor ili neku zamku.

Zbogom lijepu ruhu, zbogom lanu, kadifi i svili,

djeva sva u suzama nosi blago u naramku.

Spušta se po zidinama dok je osvijetljava munja,

dolje kraljević je spazi koji bio je izgubio vid.

Pada mu u naručje, uzima mu ruku s koje pada dunja,

dokaz da je bio hrabar, te se uspeše na zid

da bi se priredilo sve potrebno za sveč.

Tada uđoše na velika vrata, sve po protokolu,

k'o da ništa nije bilo; djeva dade kraljeviću riječ,

on zadobi njenu ruku i uputiše se glavnom stolu.

Tamo udvarači svi bijaše 'slatki', željni svježa voća;

da bi kušali princezu zatražiše marmelade.

Dok su munje bljeskale i pucali gromi, ona dade toća

od te iste dunje od koje se sve ljubavi slade.

Popadaše bivši udvarači kao jedan, jedan kao svi

jer je gorko bilo kraljeviću putešestvije do svoje djeve.

Vida nisu izgubili već su gledali pricezu kao vukovi

te se otkrila sva istina: kraljević je jedan, a mnogi kao pljeve.

srijeda, 2. svibnja 2018. 21:20:34

Daleka plovidba

Znam da doći će taj dan

kada pristat će mi lađa

jer je put joj tako slan,

a nad njom se molitva mi rađa

koja puno slađa je od meda

i od mora, i od putovanja.

Tad je slavlje sveopćega reda

kad iz soli duša mi izranja,

kad mi s neba pada rosa,

podobna za plovidbu daleku.

Dovoljna će biti šaka prosa

koja vodi ptice na tu rijeku

da im se produže slasti

kakvih bilo je na mome drvu

koje još ih revno časti.

One pratit će me kao pticu prvu.

Lađa ostaje na žalu,

kao što u pjesmi biva,

da se valja u tom kalu

i da ponekad ispliva;

da me dugo, dugo čeka,

svoga kormilara,

pa da ju ponese ona rijeka,

punu Božjih dara.

Opet, vidim, lađa mene prima

da razgledam Sveto Lice

što obasipa je darovima

koje donijele su meni ptice.

01.01.2021. 18:45

Medna ljubav

Svi su vrapci pod sparinom utihnuli,

sve su moje ptice saznale za mene,

da zalazim u te Tvoje dvore.

Onu važnu svijeću ni sad nisu utrnuli

povjetarci predvečerja, noćne smjene

kojoj sada stihovi mi gore.

Prijatelju, Brate, najdraži mi Spase,

nevrijeme se čeka kao olakšanje,

ali ovdje već je stigla Tvoja moć

koju duhovi dobrote, jakosti svi krase

koji uvijek nude stalno opraštanje

što ga donosi mi hladovita noć.

Ako noćas zakasnim u Tvome redu,

uzmi moja pokajanja, svoju slavu

koju netom sam u Šatoru zadobila

gdje je okus odgovarao mi finom Medu

kad je srce spoznalo mi ljubav pravu

koja me je osvojila svu, zarobila.

Samo Ti si Bog moj i moj Bedem,

Kriste živi, vječni i dohvatljivi.

Vjerujem Ti Križu potpuno i sva.

Ljubim Kruh taj koji jedem,

Oče naš, mnogima neshvatljivi,

što mi dade slatko Tijelo Duha ta.

Zdravo, Tijelo koje kraljevstvo proširi

i na mene pa da budem uvijek tu

gdje me Djeva skromna časti kao cara;

gdje Tvoj tamjan i do moga srca miri,

gdje me primaš, obasipaš milošću

koja moju dušu čitavu raspara.

29.07.2021. 21:32

Propali duhovi

Željela bih reći

prepoznat ćeš me,

ali ne mogu

jer nećeš me steći,

mimoići ćeš me

u našem Bogu.

I nećeš me prepoznati

kao što me sada ne znaš,

mada nekada smo isti bili.

Ja ću tebe možda zvati

da pred istinom ne prezaš.

Zajedno smo vino pili

koje opija i duše i tijela

pa ćeš reći gledaj to sam ja

nekom drugom pokraj sebe.

Moja bila istina je cijela

maskirana kao elegija,

ali dobro vidjela sam tebe.

Sada već se zaboravlja

što je nekad bilo važno

jer svi dalje krećemo.

Narod svoje očeve ostavlja

radi Oca koji ljubi snažno.

Sastati se više nećemo.

Bogu hvala, nek se spase svi,

neka radost istine se slavi.

Duša prašta, ali žali.

Niti ono tada nisi bio ti,

uvijek netko drugi tad' se javi

kada zove duh te pali.

08.04.2020. 17:54

Srčani proces

Sjećanje mi kapne poput daška ljeta

što ga teško dočekati da zapiri

sred tog bezumlja od boli i sparina,

ali rastanci su nužni i bol je sveta

kada srce spozna da se s Kristom miri

radi ljubavi Mu koja zove svoga sina.

Tada vidi kako patnja djelotvorno blaži

sva ta pitanja života koji bezuman je dijelom

zbog gluhoće i sljepoće, i zbog velikoga pada.

Malo patnje, malo boli život je najdraži,

znam da vječnosti postojim dušom svom i tijelom,

u sigurnosti se utapaju sva mi vjera i sva nada.

Zbog te ljetne žege čovjek se promijeni,

srce se rastopi da bi prekaljeno bilo,

poslije nikad više nije ono isto.

Blagoslov i križ dobivaju na cijeni,

jer je Uskrsnuće ono što se zbilo

da bi postalo to srce kao zlato čisto.

05.07.2021. 04:21 

Rumeni bršljan

Možda je vjetar jeseni rumene,

možda je zlatno sunce na studeni

ono što traži haljine vunene

ili iščekuje dan blagdanski, žuđeni

kada skladna je božićna melodija

jedino što vremenu ovome odgovara,

a crveno lišće duž uspravnog podija

sjaji pod suncem od nebeska požara.

Sirotinja skutrena od zime i gladi

gleda čuda što Božić ih unaprijed daje.

Drveće kao najljepši prizor se gradi,

bršljan se drži i traje, i traje.

Crvena jesen ta bogata, kasna

obećava pahulje snijega i trpezu bilja

dok sanja se kamena vatra krasna,

prepuno drvce i darovi izobilja.

Mudraci će stići, zvijezda će sjati,

možda će mnogima ručak poslužiti.

Samo Dijete će Isus jedino znati

koga će tada za muke zadužiti.

04.11.2021. 15:53

Ožiljci

Sanjala sam da ću se izgubiti u lišću,
da me neće ništa buditi i smesti,
da ću stati gdje i sjene Boga išću,
da ću kao vjetar strasni na prijestolje sjesti,

na taj tron od mahovine i od bršlja zlatna
što se zarumenio podno neba boje olova.
Oko mene cigla, granje i fauna blatna,
a u nosnicama savršeni mir od borova.

Ipak zjene progledaše, nađoh se u paklu
gdje mi sjećanje na grijehe osta,
gdje sam vidjela se poput odraza u staklu,
gdje me dočekaše kao draga gosta,

čak me obuzeo osjećaj miline
od simpatije i naklonosti bića;
samo dah od borove  mirine
bijaše mi nagovještaj slatka pića

u nektaru gorkom ovih uspomena.
Ipak, rajske predjele sam gledala,
mada nisam bila raj u zemlji sjena
kad sam pogreške poredala.

Bijahu to ožiljci na koži mekoj
kroz koju sam prodisala zagađeni zrak,
smrad u svijetu na tratini nekoj
gdje je svjetlo prodiralo kroza opći mrak.

Tada rekoše mi anđeli s visina
da su ožiljci mi bore, crte što ih gradi lice
koje želio je Svevišnji u svijetu tmina
da me rodi kao svoju, kao vapaj anđelice.
‎subota, ‎21. ‎listopada ‎2017. 04:05:28

Božićna čestitka

Svjetlima Svjetlo dolazi rano,
postepeno, korakom menueta;
sve je čisto, do krajnosti isprano,
sjaji se dvor poput hrama sveta.

Kratki su snovi, i večeri kasne,
do jutra se bdije, do sivoga dana
u kojemu vide se bistre i jasne
lampe i svijeće, i slika izatkana,

zlatna i bijela, svjetlucavih niti.
Glinene jaslice bliješte polakirane,
a u blizini, do pianina glazba će biti,
poznate melodije svečano svirane.

Pod nakićenim borovima darovi vire
šarenih vrpci što čine se uresom,
a na stolu kolači primamljivo mire;
duhovi dječji sretni su s udesom.

Bijele će pahulje donijeti zahlađenje
kad stignu im duše sa slavlja Polnoćke;
rumena lica odrazit će uzbuđenje,
a brzo na tlu bit će drvene kocke.

Majka će prigrliti maloga Isusa,
a otac prepričati događaj Porođenja
i puno će biti najmlađih duša
s duhom božanskoga pohođenja.

I vrijeme je stalo vjernome puku,
deblo se badnjaka na ognjištu loži;
u srcu grijem pruženu ruku:
blagoslovljen i sretan stiže nam Božić.
‎23. ‎prosinca ‎2018. 02:44:07

Bezgrešna

Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,

kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,

gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,

ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.

Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.

Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,

nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,

ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila

srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.

Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06

Spasonosna molitva zornica

Dušo Kristova, mene si posvetila;

Tijelo Kristovo, mene si spasilo;

Krvi Kristova, mene si napojila;

Vodo iz prsiju Kristovih, mene si okupala;

Muko Kristova, mene si okrijepila.

O, dobri Isuse, Ti si me uslišio,

među rane svoje mene si sakrio.

Nisi dopustio da se odijelim od Tebe,

od neprijatelja moga Ti si me obranio.

Na času smrti moje si me pozvao

i zapovijedio mi da dođem k Tebi,

da Te sa svetima Tvojim hvalim i slavim

u vijeke vjekova. Amen.

Za sebe si me, Bože, stvorio;

za mene si Crkvu utemeljio;

da me posvetiš svećenike si dao;

da me iznova rodiš, Majci me dovede.

Da mi predaš oganj Duha, vodom si me krstio

i pomazao mi dušu sve do kostiju;

i da me probudiš, zemlju svu si prodrmao.

Glasom si mi snažnim izagnao zlo,

optužbama strašnim protjerao zmaja.

Nježnošću si svojom zazivati me naučio

Tvoje beskrajno milosrđe;

Na mene si božanske kreposti izlio,

vjeru mi pohranio u plodno tlo,

nadu mi ispisao na čelu,

zalio me svojom ljubavlju.

Talente mi bolesnoj podijelio,

liječio me strpljivo od svega;

groznicu iz mene si odagnao.

Slatkim pohvalama mene Ti si hvalio

i mišicom jakom udijelio mi vječnost.

Na divnu zemlju padoše mi konopi.

Grijehe moje si opraštao sve do sada.

Bezumlje si moje pretvorio u medne saće.

Strogom riječju si me šibao,

govorom si tvrdim gotovo me otjerao.

Blagošću si protumačio to moje izabranje

što ga predodredi prije nego što me spozna.

Tada si me pozvao po imenu,

na mekom svojem dlanu ime mi zapisao

i obećao mi opravdanje.

Blagoslovljen si, Gospodine, u vijeke!

Blagoslovljeno je Tvoje sveto Ime!

Blagoslovljen si Isuse, pravi Bože!

Blagoslovljen si, Kriste, pravi čovječe!

Blagoslovljeno je presveto ime Tvoje, Isuse!

Blagoslovljena je Tvoja, Isuse, predragocjena Krv!

Blagoslovljeno je, Isuse, Tvoje milosrdno srce!

Blagoslovljen si, Isuse, u Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Blagoslovljen si, Duše Sveti, Utješitelju!

Blagoslovljena si, velika Bogorodice, Blažena Djevice Marijo!

Blagoslovljeno i sveto je tvoje, Marijo, bezgrešno začeće!

Blagoslovljeno je, Marijo, tvoje slavno uznesenje!

Blagoslovljeno je ime tvoje, Marijo, Djevice i Majko!

Blagoslovljen je sveti Josip, tvoj prečisti zaručnik!

Blagoslovljen si, Bože, u svojim anđelima i u svojim svetima!

Sva djela, slavite i blagoslivljajte Gospodina!

Hvalite i uzvisujte Ga dovijeka!

Hvala Ti, Gospodine!

Blagoslovljen si u srcu mome!

Slava Ocu, i Sinu,

i Duhu Svetome!

Kako bijaše na početku,

tako i sada,

i vazda,

i u vijeke vjekova!

Amen! 19.07.2021. 04:36 

Gorka krv

Nisam, Kriste, zlatna moja jeseni,
rumena mi noći što se jutrom vedri,
uzela Ti sjaje što su molitvama ispleteni
kao što ih naša Gospa njedri.

Ne, nisam tako dubinski se osvrnula
na tu Krv i vino, Tvoju riječ;
kao tanak leden cvijet sam utrnula,
stapka mi je zamrznuta mliječ,

vene moje prazne su i pritisnute
jer mi crna droga prodire kroz opne.
Moje rane iznutra su utisnute,
ali mi bez Vina kao pomor kopne.

Neka, tako možda sada mora biti,
ali čemu onda ovaj neljudski mi poriv
što se hoće samom dušom dublje sliti
potresnoga duha što je tako neoboriv

da se stijenke ljušte starim ugrušcima
kada god mi molitva prostruji,
a to dođe kada mojim bučnim olucima
kišnica od Uskrsa zabruji,

čemu sve te halje pokorničke,
odbačene nemarno na podove ulaštene?
Nije čas za psalme pokajničke,
a ni moždane mi nisu ovlaštene

za sve glasne jauke i zapomaganja
premda daleko se čuju kao vapaj krvi
nedužnika, žrtava i potlačena granja
što me, tanku, poput ljulja mrvi.

I što vrijeme brže leti, javno,
lakše teče sve to više crne tekućine
na koju sam navikla odavno
pa mi srodne postale ljutine,

gorčina se ne da, ovisnom me čini.
Da li to je moje neko drugo ime
kao krinka svima čiji nezgrapni su načini?
Da li to je poziv moje zime

ili strašna, velika grehota?
Znam da Ti si sav od mene brži,
da je možda okasnila ta moja Golgota
pa me sve to jače u dubini prži.

Pošalji Duha svojega, Gospodine jaki,
neka me prožima u korijenu bitka
jer su moji pokušaji još previše mlaki;
daj mi Vina piti od svetoga Svitka.
‎subota, ‎29. ‎travnja ‎2017.  05:06:57

Riznica

Samotne su moje priče, 
dosadne su kao nemir u nervozi
od koje se zapravo i stvaraju.
Da se barem nekim izričajem diče
sve te riječi u obimnoj dozi
koje me proganjaju, razaraju.

Da bar imam neki slijed,
neku plodnu notu i sa svrhom.
Ne. Sutoni i sjene, jutra, noći
samo neznatan su trag, i blijed,
što ga čovjek može prepoznati uhom,
ali zaista u sebi nema one moći

kojom mene stihovi spopadaju.
Kako samo naporno je tu pronaći rimu
koja odgovarala bi ritmu klijetki,
kad bi srce dalo čem' se misli nadaju,
kad bih izvukla iz riznice istu takvu klimu
kojom djeluju na mene neki snovi rijetki.

Iz mene izviru slapovi i vodopadi,
a ja ne znam kamo vode ove divlje rijeke,
gdje su mora moja i jezera slatka,
niti da li kakva kap izgradi
ono isto što me mami osluškivati jeke
i donositi na bijeli svijet samo slova kratka.   

Čemu služi sav taj nakit, svi dragulji,
zašto prebirati po tom zlatu, tražiti prstenje,
načiniti mnoštvo jeftinih ogrlica?
Eh, da mi je zaspati na samoj vrulji
i snivati tamo dok se ne pojavi zrenje,
dok se srce ne pokaže na crtama lica.
‎utorak, ‎10. ‎listopada ‎2017. 05:47:59

Ne želim sanjati

Dopusti mi opjevati tugu, žal,
dopusti mi dobro pjevati u nesreći,
čak i ako prekrije me kal,
čak i kad ne želim tu kaljužu prijeći.

Dopusti mi talente i dare
ostvarivati u bilo kojim uvjetima
jer je poriv moj iscrtati šare
ovog nemirnog života u vjetrima,

ja ne želim sanjati, makar sanjam;
ja ne želim bolima si onečistiti
poeziju u kojoj najbolje se klanjam
i ne želim nadahnuća silna slistiti

samo zato jer je život neprikladan,
jer umiru ljudi, zajedno s vijestima,
i teror se novi rađa iz dana u dan,
i duša boli na raznim mjestima

dok iz mene izlaze nespretni pokušaji
pa se čini da ja nisam poetesa
nego sklepavam si rimu gdje se sve to taji
i gdje ne znaš koliko je u tom stresa.

Zar mi nismo duše rođene za pjev
i za iskrenje slobode u toj tami,
zar smo manje ljudi kada dođe gnjev,
zar smo tako rijetka vrsta, zar smo sami?

I što više pjevam, teže mi je gledati
strašne scene od kojih mi se mrači,
teže mi je čuti psovke, a stihove redati;
ta me kaljuža sve jače tlači.

Oprosti mi što želim ostati u kalu,
to je poziv jauka i nadanja,
to je izazov za moju skromnost malu,
to je uspon čovjeka u padanju.
‎srijeda, ‎11. ‎listopada ‎2017. 05:39:01

Nebesko tkanje

Služi li to putovanje čemu,

kakvom većem ili višem cilju

kada lađe ove su na vezu?

Prisjetim se mora u svom drijemu,

zvijezda udaljenih tek poneku milju,

pomislim na onu polomljenu brezu,

sve me to još uvijek potiče i dira.

Brige česte, razne, gusto trnje!

Ne dopuštaju ni kratka počinka

lađi koja jedri sve dok vjetar svira

pa se sklanja kao drvo krnje,

pa se sjeti, kao Otac svoga posinka,

da to nije put ka kojem stremi.

Zapjevat ću da Te hvalim, Oče,

molitva me Tvoja ne napušta

jer su jedra kao vjetar nijemi,

a vjeđe se na Te odmah moče.

Ogromna je ova duša pusta,

nema zvijezde, nema takva mora

kao što su oceani Tvoje pažnje,

kao što je uslišana svaka želja.

Za Te, Bože, produbi se svaka bora,

k Tebi leti vjetar i te lađe razne,

za Te kapne suza od veselja.

Jer Ti nisi samo Bog apstraktni

nego život ljudski ispod kože,

susretanje sa svih strana.

i konkretni spoj egzaktni

s kojim srce računati može,

mada prepuno je svakojakih mana.

Stare kosti, polomljeno jedro ova broda,

kao vir me prema dolje vuku,

zaborav mi ne da na obalu prijeći.

Samo srce kao da je Tvoga Duha roda,

kao da me diže svaki dan na muku

pa ja moram ići, jedriti i reći

kako je ljepota Tvoja slavna,

kako kao da su naokolo slijepi

i progonitelji umišljenih zala.

Ne zanima mene više ruža sjajna,

niti biseri mi nisu lijepi.

Više volim gaziti do riječna žala

gdje su struje puno jače

i gdje dobri vjetrovi zapušu.

Zlo tko traži, uvijek nađe

i za loše vrijeme mnogi plače.

I ne smeta ništa ovu dušu

kada iznenada iz sebe izađe

netaknuta poput nebeskoga cvijeta.

Još sam ovdje, ali kao da me nema

za te ljepljive zemaljske pipke.

Odavno sam otišla sa svijeta

jer me zoveš usred svih problema

da izbijelim jedra od nebeske čipke.

15.04.2021. 21:53 

Hvali, dušo moja, Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17

Susreti

Susreti su kao otoci,

kao sastanci na kraju puta,

kao pripravljeni obroci,

kao sidro duši koja luta;

oni nemaju ni plana.

Jedan susret kao život jedan,

poput čvrsto otvorena dlana,

kao stisak ruke vrijedan.

Susret kao sudar meteora,

kao rađanje nebeskih tijela;

kao podne, kao ponoć, kao zora,

kao rana koja postala je cijela.

Susret nije kao ratovanje

gdje ne vidiš nikoga u lice.

Susretanje, mira svatovanje

kada čuješ da pjevaju ptice.

Susreti su kao duhovna razmjena,

kao otvaranje duše i primanje ploda,

primopredaja darova i mijena,

obnavljanje ljudskoga roda.

Ovaj svijet je prepun susreta

i svi oni život znače;

susreti su čuda sveta,

iz njih vječne iskre zrače.

Susreti su osobno našašće

kada duše smisao pronađu, rodne dome.

Svaki susret Božje je Došašće

gdje su duše skupa Bogu svome.

08.05.2019. 05:34

Usamljeni sokolovi

Zarobljen si bez okova grubih,

pitaš se i pitaš svoga Boga

kako može dobro biti nešto tako loše?

U slavno se Ime Isus ti zaljubi

dok u miru i tišini vlade zloga

sve se tvoje snage uzaludno troše.

Anđeo dolazi, već stiže ti na vrata

da ih otkračuna, da ti preda snagu,

Duha bezgranična od budućnosti;

da posjetiš sestru svoju, svoga brata.

Nisi navikao ostati na pragu,

ne znaš sve dubine svoje ćutnosti.

Srce mirno bije, ali rad' bi iskočiti

van iz grudiju ti kao poriv snažan

jer si navikao letjeti u Duhu,

sve si dao da bi život natočiti,

onaj vječni, neizmjerno važan

sada, kada vjerni klanjaju se Kruhu.

I svi drugi, a i vrapci, cvijeće, žabe

često robovi su da ih oslobodiš,

ali tvoje robovanje nije vrsta ista.

Dok te kušnje i napasti vabe,

ti uspori korak jer me vodiš,

kao i sve druge, putem Krista.

Stani malo, nesuđeni robe svijeta,

jer će odvesti te kamo ne bi htio.

Znam da vidiš nadu il' nevjeru prostu

svega življa na dnu tvoga leta.

Kada siromašak kod tebe je bio,

kada služio si nepozvanu gostu?

A ovi ti neprekidno govore da vide,

samo piju tvoju ljudsku krv i živce,

u bogatstvu svome smiju se do kraja.

Nikada se sami sebe ne postide,

uvijek nađu sokolove kao krivce,

ljude istinske iz budućega raja.

Što si izgubio, sokolovo pero? Neka,

nikada se nije zborilo za mrtve

već za one kojima si izmolio sluh.

U ljubavi tvojoj plovi krsna Rijeka,

nikad nisi sam za slavlje žrtve.

Vrijeme milosno je, a ti predaj duh.

13.04.2020. 22:10

Sitne godine

Ovo je moj dan,

dan mog rođenja,

poput sunca razbacan

Tvoj čas pohođenja.

Ovo su moje niti,

od smrti umakle

gdje može se biti:

i zvijezde me takle

tamo, u ponoru

i tamo, u dubini

te priđoh Ti dvoru

u svoj punini.

Svijeća mi moja

zapalila plame

nebeskih boja

i nestade tame.

Svjetlo me uze,

na pola slijepu,

osuši mi suze,

dade okrepu.

Ti preda se meni,

Kriste najdraži,

u život bezimeni

da srce Te traži.

Tvog povjerenja

blagoslov daj,

Tvog posvećenja

silan rasplamsaj.

15.04.2019. 9:40

Tragom vremena

Zašto nosiš, djevo mlada,

sve te pupoljke i ruže?

Kome nosiš, zanesena, cvijeće?

Djetinjstvo mi zbori sada

da mi stari dani se produže

koji nose samo križiće i svijeće.

Tko te, takvu nasmiješenu, šalje,

da mi staneš na sred moga puta,

s iščekivanjem u svome trku?

Ne znaš li da moram ići dalje

po toj stazi kojom stopa mi ne luta?

Bog ne vodi nikada na stazu mrku.

Vidim, sretna si me dočekala

nakon dugotrajnih šetnji

kad si skupljala te latice za mene;

sjećam se još da si dotjerala

u dan krasan i proljetni

kad su pale na tvoj život sjene.

Drago mi je da sam tebe srela,

znam da nije bilo lako me pronaći,

mimoišle smo se nekoliko puta.

Reci sada sve što reći si mi htjela.

Otkrila si onaj put koji je najkraći

da se nađe trag božanskih skuta.

Srest ćemo se iznova u nadi

i u cvjetnim mirisima ljeta

jednog prozračnoga dana.

Samo ljubav mi ne kradi,

dođi ista, iskrena i sveta,

kad umine ova jesen razlistana.

22.07.2021. 11:35

Zadnja postaja (Aleluja)

Kako su daleko kiše jesenje,

kako je dugo vrijeme pred nama,

sada, kad konačno dođe mi Ti

obećati ono slavno uznesenje.

Duh se nadvija Tvojim haljinama

jer Ti ćeš Ga, Isuse, ovamo poslati.

Slava Ti jer si razbio drvo tame,

kamene gromade koje Te hvale,

prastare ljude što znali su sve,

sve osim kraja budućnosti same

što su ga pravednom puku dale

blagoslovljene Tvoje odluke.

Sada je svijet zanijemio i oslijepio,

strah je u srcima koja ne znaju

odreći se zlata i vlasti što buja

za dragi kamen što se zalijepio

na kameni luk, na zadnju postaju

gdje pjevaju anđeli „Aleluja!”.

Kako su sada blijedi ponori muka,

zaborav teče pustinjskom oazom

gdje izvire život iz riječnih struja,

život i riječi Tvog svetoga nauka;

i nebo, bilo je prekriveno mrazom,

sada se otvara i daždi nam Aleluja.

Sada tihom vodom što kamenje dere,

odanim srcem koje strpljenje zna

rastopi ravnodušnost ledenih guja,

obeskrijepi tu pošast koja se stere

duž ovih podzemnih provalija;

neka zemlja sad čuje „Aleluja!”.

21.04 2019. 16:42

Korijen

Tko sad ima svoju snagu za emocije,

tko sad bere plodove od ljubavi

kad već nitko više zaljubljenik nije,

kad su trešnje blago što se zaboravi?

Rastavljeni ljubavnici pamte njezin cvat,

plodove su pticama podijelili

pa su krenuli u nove avanture i u rat.

Nikad nisu mladice u vrtu plijevili,

nikad nisu marili za siguran im rast,

niti mukotrpno radili za plod

kao što smo znali mi, Bogu svom u čast,

njegovati naše riječi za siguran hod

sve do zvijezda i do neba noćna,

sve do postepenoga sazrijevanja.

Ukrala nam plodove ta bića moćna

što su željna samo lomljenja i zijevanja.

Što im ljubav znači i što ljubavlju sad zovu?

Znaju naše riječi preokrenuti

pa načiniti rakete koje čine zvijezdu novu,

a ljubav je cilj što će zemlju preodjenuti.

Ljubav će svo oružje prekovati u plugove,

ona ta je što će biti posljednji nam stih

jer je u početku svila korijenove gole,

jer je procvala u proljeće nam dana svih

kada gledali su njene plodove i cvijeće.

Pamtit ću te, dušo, i rastanak na kiši

koja pere lice što se osušiti neće,

voljet ću te kao korijen koji postaje sve viši.

01.07.2020. 15:25

Nebeski most

Prekomorski valovi;
u pravi tren
jer su počeli balovi
i trne stijenj.

Tvoje ime u daljini
nije uzaludno
ni plićaku, ni dubini,
nit' je čudno.

Tvoje nečujne su riječi,
a pogađaju sigurno
poput igle što me liječi,
točno i burno

i mijenjam se sva,
domu se vraćam
poput mladih orlova,
iako plaćam

žestokom srdžbom
koja ne sniva,
u prošlosti s tužbom
ona prebiva.

Kopnena udaljenost
i nije prejaka,
ali more, more i most,
kao vlat nejaka,

pružaju nebesku dimenziju
valu, titrajima i sluhu,
unizuju tenziju
i gode uhu.

Kako te trebam,
a ne znam za to!
I valove vrebam,
istražujem zlato

jer da si kraj mene ti,
bilo bi gore;
ne bi se vali razvili
nad sinje more.
‎16. ‎siječnja ‎2019.
23:43:55

Sveti nemir

Usamljene svjećice na oceanu,

poput zvijezda iza magle,

a na mojoj lađi ljubav mirno spava.

Uspavanku sluša raspjevanu,

makar su se zvijezde sagle.

Ona čeka da zablista svjetlost prava.

Glad ne mori, nije bolest, niti trese;

niti usamljenost nije, niti siromaštvo.

Godine su one što ih Bog pošalje.

Bojim se za ljubav, da je ne odnese

neki novi vjetar, neko nestašno dječaštvo

jer me tada primit neće, otići će dalje.

Bolje da je čuvam, da je grijem,

tu, na klupi što je zauzela pramac,

da je bolje slušam kako sniva.

O, da barem grliti je smijem,

da u srcu joj postavim neki mamac

koji uvijek u mom smjeru pliva!

Pa kad i ja krenem sva u more,

da mi tada netko barem zna za stope.

To bi ljubav bila, to je ona, kao svemir,

ona jedino je što pomiče gore.

Samo da se njene snage ne utope!

Samo da sačuva ovaj sveti nemir.

Za njeg znadem još prije rođenja,

on me nosio kroz život i do kraja,

on je srž od mog identiteta.

Zato buknuo je tako kod krštenja,

zato dobila sam Sveta Duha raja,

zato me ne dira pošast ova svijeta.

Kad sam čula Boga, on mi šapnu:

„Bdijte!” kao da je spoznao me svu.

Predugo su gledali me kao san,

kao uspavanku koju majke kapnu

da im djeca ne bi sanjala o zlu.

Ljubav malo zaspala je, a ja čekam dan.

Ovih dana načiniše ljudi maske

pa su svi motori otišli u drugi plan.

Brodovi ne plove, zrakoplovi stoje.

Treba uzet jedra, vjetar, neke daske,

potrebno je postaviti krik na dlan;

zaobići mirnu lađu od ljubavi moje.

29.03.2020. 20:51

Gluho kišno jutro

U ovo gluho doba dana

kada jutra kišom tihom cvatu

i trešnja je razlistana,

sanjam budna u ranome satu.

Čak i ptice znaju krajem tjedna

da je odmor, i tišina, i praznik;

da je njima ta tišina vrijedna,

da sad spava i radnik i neradnik.

Nema zvuka užurbana grada,

ni tramvaji tu ne bruje

i kišica laka kao da i ne pada;

mir i radost zrakom struje.

Lijepo li je staračkome uhu

istinsku tišinu osluškivati

u tom jutru prazničnome, gluhu,

opustiti se i ne očekivati.

To je vrst tišine što ne boli,

nije ona svakodnevna nego laka;

po njoj se i tiše moli,

riječ se dobro čuje svaka.

09.04.2016.  08:20

Duša i ljubav

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.

Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna

slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?

Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.

Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25

Komadić kruha i kap svjetla

Nevidljiva svijeća

duhom plamti,

a bol sve veća

nesreću pamti.

Sablazan pravednika,

zgražanje i skandal,

bijeg od bolesnika

jer on je vandal.

Jao vama,

vi, površne oči;

jao nama

jer sve nas koči

da budemo isti

poput puka,

grešni i čisti

kad pruža se ruka.

Ne zbori prosjakinja,

niti beskućnik prosi,

već vapi divljakinja

i Kristu sve nosi.

Hvala Ti, Kriste

za ispovijed vjere,

za duše čiste

koje ne mjere.

Hvala, Isuse, Gospode moj,

za blaženstva i zasluge!

Blagoslov sad je Tvoj

na kapcima Tvoga sluge.

Svjetlo je došlo

za kratak čas.

Da ne bi prošlo.

Molim za nas,

to me spasi

kad ne mogu van,

čežnju gasi

i plodan mi dan.

Mogla bih tako

u nedogled

jer nije lako

pronaći slijed

kada je žena

sociopat,

a nije ugrožena.

To pravi je mat,

ali izlaz postoji,

moć neizmjerna:

nadarena stoji

duša vjerna

jer Pravda je Bog,

nije trgovina

i ne svira rog

gdje je lovina.

Samo mirovati

jer gdje taknem,

grijeh će zvati

pa se maknem.

Umora slad

i molitva nečujna,

nebeski kad

za klecanja rujna.

Aureola tiha

od migrene,

a pomoću stiha

bježi od mene.

Crpljenje prostora,

crpljenje zraka,

za mala stvora

suvišna tlaka.

San mi kane

kao mir visina

iz noći u dane

jer sve to je Istina.

I tu mi je Bog,

tu Mu Evanđelje?

Zbog slušanja mog

šalje mi anđele.

Neopisivo

i neizrecivo;

neispisivo

i neporecivo,

slušanje korala

na pola uha,

bijeg iz kala

sigurna sluha.

Kada bi znali

oni što plešu

da anđeli mali

nose depešu

i mir, mir savršen

bez napora kakva,

nikada završen

jer se istakla

zavjesa vjere.

To je ono u samoći

što nema mjere,

niti će doći.

Vjera u Sina

nepremostiva,

to je ta Istina

premilostiva.

Kada je lijepo,

divna je sva,

a kada je zlo,

već je osvojiva,

staza Isusova

koja se živi,

uvijek nova;

Duhom se divi

vilovitim

kamo hoće,

silovitim

protiv zloće.

I tada se vidi, vidi sve.

Svaka riječ, odjevena ruhom

poput svijeće nevidljive,

znači ono što čuje se Duhom.

02 05 2019. 23:46

03.05. 2019. 08:05

Nebeski kristali

Sjajem veličanstva, suncem i mrazom
kruni se zemlja i nebo plavo,
Ti me obasjavaš svetim odrazom
koji pjeva "Zdravo, Marijo, zdravo".

Poletite, misli i molitve kratke,
tamo u vis gdje dan se rađa
jer nebo se otkriva, šalje podatke
s velikih brodova i malih lađa

što putuju morima i uvalam' sidre,
promatraju velebnu svečanost spoja
svega i svih što valima migre,
miješaju boje i okuse soja.

Još kada te nisam bolje poznavala,
tugovah poput čemerne udove,
živjela sam u žalu i pokoru davala,
vapila tebi da doneseš snove.

Ti se smiluje, Bože, skromnoj djevi,
nevinim dušama i siročadi,
a moji te neznatni tugaljivi pjevi,
kojima srce povazdan kadi,

umilostiviše kao zazivi svetaca
čiji sam zagovor iskala tiho, iz sjene
i moje srce sada vedrinom gaca
što se nadvila jutrom ponad mene

kao presveto slavlje Tvoje ljepote
i Tvoga značaja za profanost ovu.
O, kada bi vidjeli svi te divote,
sjaj i kristale na nebeskom krovu!
‎07. ‎veljače ‎2019. 09:34:45

Prva svjećica Adventa

Dajem se na raspolaganje,
puštam novu nadu da se krčka
kao svježi rumen plam.
Krećem sad na ladanje
gdje se pahuljica brčka 
dok polako pada na moj kam.

Novi snjegovi mi zatiru sav korov,
mladi ljulj se neumitno smrzava
prije nego što će rasklijati.
Ptice kreću u svoj zimski lov,
pažnja moja grije ih i održava,
gnijezdo im se neće rasklimati.

Tako stiže iščekivanje do vrha,
skroz do one točke kad već kreće pokajanje,
prije nego što će se zabijeliti
duša, sigurna od grijeha mrka.
Anđeli mi zdušno nude poravnanje
staza prema Bogu koji će prostrijeliti

svojom strasnom nevinošću moje srce sretno.
Kao plam od prve svijeće
ono igra ravnomjerno u toplini.
Onu ružu samo gledam sjetno
kao pupoljak te vječne sreće
koja blago tinja u tišini.
30.11.2014. 06:54

Jake riječi

U tamnim noćima, u srcu mom
ostala je ledena praznina,
ostao je trag od vjetra, pravi lom,
ostala je samo nezgodna tišina.

Nakon dobrih jakih riječi dolazi i jeka,
ona nije tako neuhvatljiva,
ali sred ta njena dubinskoga tijeka
nije odmah tako lako spoznatljiva.

Dok ne sjedne riječ na sigurnije tlo,
dok je duša ne usvoji sve do svoje srži,
potrebno je šutjeti  ako može tko,
potrebna je ljubav da jeku zadrži.

Sveta drama koja u nutrini se odvija
djeluje baš poput božanskoga lijeka 
od kojeg se duša uporna opija
da bi djelovala u njoj samo dobra jeka

i da ne bi nastradali oni oboljeli dijelovi
koji pamte mnoge teške životne drame.
Dobre riječi padaju na dušu kao cjelovi,
kao tračak svjetla dovode do izlaska iz tame.

Premnogo se nalazi u duši povreda i bijede,
teških udaraca nemara i zlobe
dok tu svaku dobru riječ sve misli slijede;
pozitivna drama može otvoriti grobe.

Dramatične i duboke ljubavne su riječi,
iskrena je molitva ta istinska medicina,
ona jedina pred Bogom uspješno liječi
jer se duša trza odgovoru ljubavi s visina.

Napuni me svojom ljubavlju, moj Bože,
koja može izgovoriti svoje pozitivne sve afekte
što su se zagubili duboko i samo se množe;
daj mi dobre riječi koje nose stvarne efekte.

Tko će znati ako ne znam ja
da i teške dušobolje prestaju od toga?
Volim Te, Isuse, kao neka robinja,
daj mi riječi koje potječu od Tebe, Boga,

samo Ti ćeš u meni pronaći dobrotu,
iz mene izvući jaku riječ i čvrsti stav.
I ja krećem za Tobom na tu slatku Golgotu
jer samo onaj tko Te čuje istinski je zdrav.
16.06.2017.

Goli Isus

Danas, danas je taj dan
o kojemu pjevam ja bez prestanka
kad je predivan mi bio san
sve do sada, sve do zadnja uranka

što mi ga podari srce Isusovo
koje ne zna ne ljubiti stvora;
danas postao je duh ono moje slovo
što proteže se od svetoga dvora.

Danas slavim ja onu krnju ploč'
koja je nedostajala velikom mozaiku,
što sam pronašla je sad, u pravi roč,
iznad koje gledala sam Križna puta sliku

gdje su haljine Mu svukli na sramotu,
gdje je molitva ti pala za sve duše boli
kada učio je Bog nas o vječnom životu,
kad je svoje Tijelo darovao Isus goli

svakome tko ljubit' hoće.
Toga dana počela je pjesma ova
usred prezira i sve samoće
kad su popadala pera sokolova

što se gordo potukoše oko plijena.
Ti u mojoj samotničkoj boli
haljina mi postade i jedina sjena
koja iznad svega Boga moli.

Tada sastavi se svijet što bješe ništa
što je bio virio iz rastavljenih dijelova;
ti si predao mi spasonosna sidrišta.
Tako nastade moj danas u sveči Tijelova.
‎09. ‎ožujka ‎2019. 09:46:47

Duša i Milost

Daleko je svjetlo spasa,

otkupa ta što ga vapim,

prosipa se silnim žarom.

Na čas evo bujna Krasa,

kao krvca svojim kapim'

oplakuje vene žmarom.

Tražim, prosim, duša vreba

svaki korak, mnoštvo znaka,

svaki dah mi život kruni

ljubav Kralja moga s neba.

Disanja mi nejednaka,

moje tijelo se pobuni,

hoće iz te kože van

da u svetost virne,

da se preda kao lane.

Svijet mi ovaj sasvim stran,

misli kao rijeke mirne

ponad kojih dižem dlane.

Jecaj kreće, časkom ridam

kao stari odsluženi at,

Milost hoće tajnu grijeha.

Časkom opet rane vidam,

da je to mi sada znat:

kajanjem se budi utjeha.

Djetinjstvu si bila drug,

nado utamnjena, sama,

procvala u mladosti.

Kako staž je meni dug!

Pomogla je ona tama

dodiru od radosti.

Hvala za krštenje, Kriste,

hvala Ti za kruh i piće.

Za ljubav Ti moju hvala,

za sve one crne liste

što se množe kao leda žiće

što ga zrelost meni dala.

Hvala, Isuse, za tu toplinu

da se duša još ogrije,

da još stigne k cilju.

Kada sasvim joj uminu

ta progonstva što ih krije,

bit će draga rajskom milju.

Nećeš znati za me,

prijatelju smrtna časa,

sveta dušo, uzdanice moja,

zvijezdo usred tame.

Nego anđeli će doći spasa,

dozvat će ih ta molitva tvoja.

Slavim Tebe, moj nebeski Oče,

što si pogledao moje skrovitosti,

što si pozvao me Ti na putovanje.

Milost prosim dok se vjeđe moče,

vječno Lice Tvoje u silovitosti

neka bude mojoj uri olakšanje.

13.11.2021. 07:45

Dužnost

Svijeća jedna za moj život gori,
svega ima tu, na stolu, samo život nije
što me iz dubina mračnih kori:
moja volja nekad moja bila nije.

Duša gubi sebe povremeno i na čas,
izjeda je tupost, pustoš i praznina,
mada znam da Krist je donio mi spas;
od mene se vidi samo dah, prašina.

Ima jedan dug, dužnost prevelika,
pokret volje moje, slobodne i svjesne,
u kojoj sam neznalica nevelika
poput voćke nezrele i prijesne,

poput ploda što još nije ništa
kojemu svršetak već se gleda,
a da nije dostigao okretišta
kad se kao dobar sluga preda.

Ljubiti mi treba, to je volje dug
jer bez toga nemam opravdanja,
jer bez toga vrtim se u krug
iz kojega viri život kao sanja.

Da sam svjesna svoga postojanja,
da zahvalim Bogu svome ravnopravno,
potrebno je živjeti od prostiranja
što sam počela ga još odavno

i u tome vidim samo Boga dar;
ali dar je zato da sazrijeva,
da mu se pridruži ljudski mar
i da srce ljubit' ne oklijeva.

Održati plamen svijeće, ljubavi te žar,
to je smisao mi duga životnoga vijeka,
umorne mi samotnosti koja zna za dar
Krista moga, Kralja životnoga tijeka.
‎08. ‎siječnja ‎2019. 07:32:00

Samo ljubav

Da mi te je kao uzgred proći,
pozdraviti, pogled svrnuti
prije nego stignem ove noći
tamo gdje se neću osvrnuti,

gdje ću tvoga srca srce naći
i gdje poznajem i molim sve
u svome Bogu kojemu ću zaći
da mu priznam grijehe sve,

da zatražim poniznost od Njega
kako bih ga dobro osluhnula,
da Mu kažem da Ga ljubim iznad svega,
iako to nisam jasno oćutnula;

i da primim oproštenje
što je uvijek tako slatko,
i da primim uzvišenje
kakvo ne zna svatko.

Kada krenem u to blagovanje,
ulazak u Isusovo društvo i blizinu,
u to zajedničko svatovanje,
sjetit ću se toga časa, na brzinu,

da te zaista pozdravim smjelo,
da ti Majci našoj pozdrave pošaljem
jer mi uvijek sazna svako djelo
pa me vodi da ustrajem

u tom jednom zazivu odavno.
Ona šalje mene na poslanje
da naučim Ime slavno,
da ne zaboravim najdraže imanje.
‎25. ‎studenog ‎2018. 16:41:15

Mladome pjesniku

Koliko samo puta moram odstupiti
od sjajna zamaha što već je na cilju,
koji me nosi da ne bih prerano otupiti!
Da ne bih uopće otupjela svetome milju!

Uvijek me vraćaš i naglo zaustavljaš
kao da strah te nesreće ili se bojiš za mene,
ili možda slutiš da me na silu ostavljaš;
kao da ljubav nestaje iz srca kada se krene.

A ja, tek sam se pripravila u niskome startu
i sve ove godine koje ne primijećuješ
samo mi služe za odskok u živom egzaltu,
uspinjem se u starosti, a ti se osvećuješ.

Nije mladolikost zato da poslije, nemoćan,
pokušaš nekako brzo i lako umrijeti;
nije ni starost ono vidljivo jer tada si životan,
rađaš se zaista jer to se uči i mora se umijeti.

Zar mi smo zajedno kao rahla zemlja i tlo
što se kamenito propinje protiv nestajanja?
Zar mi, ljubavi, nismo puno više nego to?
Zar nismo obvikli komunicirati bez stajanja,

bez pregleda nad nekom životnom prilikom,
zar ne bijasmo prvo mi pa potom ruke,
i usne, i zagrljaji, i snovi slatki s nekim likom,
s nekom porukom bez laži i bez bruke?

Pusti me ako se razbolim, slavi moju glad,
to je post uoči zreloga proljetnog dana,
to mi je potrebno kao gorivo, a ne kao jad;
pusti me i tada kada smrt izgleda prerana.

Ispusti me iz naručja i s dlanova svojih,
dopusti da skliznem, uvučem se u čahuru,
u neku postelju i gnijezdo godina mojih,
ili me naglo izgubi u neku kasnu noćnu uru.

Nećeš me moći prestati voljeti ili zapostaviti,
a ja želim vidjeti da živiš i godine obaraš; 
i uporno idi ovim putem, nemoj to zaboraviti.
Vidjet ćeš brzo taj svijet što ga kraj mene stvaraš.
18.03.2017. 18:04