ANĐELI USKRSNUĆA

 

29. ANĐELI USKRSNUĆA

poezija

Kazalo:

Anđeli Uskrsnuća 

Anđeli na straži 

Anđeo prebogatih dubina 

Anđeo s neba 

Čovjek Uskrsnuća 

USKOČICA

Drevna Klisura

Dužnik nedostojan

Milosti puna

Cesta vječnosti

Papreni kalež vjere

Studeno sunce

Prag Obećane zemlje

Slobodan pad

Pustinjsko vino

Bezgrešna

Tuđinka

Tragom vremena

Piće života

Slavna baština

Pismo predaje

Ljubav s mačem

Vratnica života

Nadomak raja

Nebeski most

Zimske noći

Moji snovi

Riječ na srcu

Mjesečeva ogrlica

Nebeska ljepota tuge

Misija malenih

Zdravo, Tijelo Isusovo

Poziv na svetost

Jedinstvo Dana

Sjajne zrake

Istinski ljubavnici

Nevidljivi lanci

Zapovijed i nagrada

Stari slijepac

Začeće po Duhu Svetom

Nebeski spoj

Klasje

Ludo zaljubljeni

Vječna ljubav

Sol

Čas milosti

Južni vjetar

Pola života

Zrak i svila

Davne obale

Ti si Bog moj

Srce noći

Siromasi putuju u miru

Čaša Muke Isusove

Svadbeni pir

Srce na Križu

Kruh za dušu

Otkrivene sjene

Širine i dubine

Kaplja praha

60

Anđeli Uskrsnuća

Kriste moj što u srcu mi prebivaš,

Duše Sveti, Stvoritelju svjetla moga

u kojemu tajne svoje mi otkrivaš,

Prijatelju čitavoga zbora svoga,

ukućani svete slave Tvoje dižu ruke

dlanovima da Te otvorenim hvale,

da Te ljube sve to više plodovima Muke

u koju su njihove sve muke stale.

Oče sviju vjernih Isusovih molitelja,

sada nam pokaži grobni kamen Uskrsnuća

koji otvara se poput najdražega svetitelja

naše vjere, naše nade i ljubavi vruće.

Neka bude sve što nosi milosrdna volja

sljedbeniku Tvome koji dolazak Ti čeka,

nek se vrši pravda Tvoja, od svih bolja,

neka ulije se venama Ti žive krvi rijeka.

Slavit će Te mučenici, apostoli, siromasi,

tužna srca vidjet će Te dušom kakav jesi

i života svaka zaustavit će se uzdasi.

U kraljevstvu Tvome nestat će i smrt, i grijesi.

Plač i uzdah postat će veselje, radost

kada vide suze svoje u kamenu dragom,

kad uskrsnu kao vječna mladost

u Tvom svetom zagrljaju blagom.

24.08.2022. 10:47

Anđeli na straži

Ljubav Te srca moga želi,

ljubav Te moja jutrima traži

i prepuna duša Tebe doziva.

Kada bi mogli, kad bi mi Tebe uzeli,

Tvoji bi anđeli bili na straži

da bi nam veza ostala živa.

Jednom kada me k sebi uze,

više se neću od Tebe odijeliti

jer dlanovi naši skupa su srasli,

zajedno nosimo i smijeh, i suze.

Moji će grimizni grijesi uz Tebe pobijeliti

jer moje srce i Ti ste zajedno rasli.

Ti si se udostojao zvati mene

da Ti se priljubim kao Tvoja loza,

da me zasadiš u svoj vinograd

još davno kada mi ruke bijahu snene,

kada je vladao užas i groza,

kada je ogroman bio moj pad.

Ti se objavi u mome znanju,

Ti dade mi srce, živo i mlado,

i kao na novi život me rodi;

Ti me sastavi u svome imanju

gdje sada plodim vedro i rado

jer ljubav me Tvoja svu oslobodi,

Istino vječna za kojom žuđah.

Ti si usadio čežnju mi jaku

tamo gdje bijahu samo nered i lom,

gdje mene je tražila zloba tuđa,

gdje svi su mi nudili nagodbu mlaku

sve dok mi ne dade potpuni slom

kako bih vidjela od čega postojim,

u čemu živim i zašto sam tu.

Tako je sada slasno Ti piće

kojime, Kriste, se blaženo pojim!

Uzmi me k sebi, uzmi me svu

jer Ti si oduvijek bio moje biće.

Ljubav Te srca moga želi,

ljubav Te moja jutrima traži

i prepuna duša Tebe doziva.

Kada bi mogli, kad bi mi Tebe uzeli,

Tvoji bi anđeli bili na straži

da bi nam veza ostala živa.

12.03.2020. 05:24

Anđeo prebogatih dubina

Lijepe nade lelujave gajim,

ali znam da čas mi nije moj,

noć preda mnom sad ne tajim

koja kreće u svoj slatki nespokoj.

Kako god da bilo strašno

uroniti snovim' s mišlju nepoznatom,

srce moje zatreperi strasno

pred dubinom prebogatom.

Prepuna je svih mogućnosti

što ih srce sjetiti se može;

od molitve pa sve do usnulosti

anđeo me prati s Tobom, Bože,

Gospodaru srca moga,

Kriste mog spasenja.

Jaka riječ je moga Boga,

jača od svih stijena,

mekša je od posteljice,

blaga poput ptičja pera

bez kojeg ne lete ptice

gdje je viša sfera.

Anđele, ti, moj čuvaru,

tješitelju noćnih časi,

kazuj mome Gospodaru

da mi ljubav ne ugasi,

da mi citre tiho poje

svoju melodiju bajnu

da se misli već ne roje

nego da ja čujem tajnu

koja mene tako čvrsto drži,

koja mene nosi tako laku,

koja dušu slatko prži

ove noći i noć svaku.

27.04.2019. 20:34

Anđeo s neba

Anđela Ti tražim Tvoga

najvećega, među serafima

gdje Te, usrdna, pohodi

da utješi svoga jedinoga Boga

koji dade bijela lica lepravima,

vlastita si čela krvava porodi;

koji dade kruha svima nemoćnima

a malaksalošću se oplijeni;

legije svih zloduha potjera

koji kinjiše se prizorima noćnima,

a sam sebe za đavla zamijeni;

trgovce pred svetinjom rastjera.

Sići na tu zemlju palu,

među sve strahote, mnoge zloće

može samo Jedan Jedini

koji će za kaplju malu

dragocjene Krvi što je vrazi hoće

pretvoriti se u pak'o silni.

Anđela Ti zovem da ga hvalim,

da me uči porukama

sve do kraja vremena,

da me nosi u časima palim,

da me drži na rukama,

da mi skida bremena;

da Ti šapne o ljubavi mojoj,

i o molitvama što se dižu,

i o srcu razderanu

što ga dadoh majci Tvojoj;

i o zlodusima koji gmižu

jer si zadobio smrtnu Ranu

kojom spasio si, Kriste, nas.

Anđela Ti zovem da Te hvali

poput Oca kojemu si ponajveće milje,

da mi Te pozdravi u taj Čas

jer su Tvoja krv i znoj mi dali

život, ljubav i slobode izobilje.

14. ožujka 2019. 20:50:32

Čovjek uskrsnuća

Dodaj stihove mi sada, Kriste,

dok se ljubavlju i pažnjom grijem

bistrim kapljicama Tvoje vode čiste

i dok pored svetoga Raspela bdijem.

Skloni s mene tu zemaljsku buku

dok mi rima dolazi bez reda

i u sjajnom nebeskome ruhu

vodi me da slušam riječi Ti od meda.

Odričem se i svih uvreda i zloće,

zlobne šutnje, svih aluzija i podsmijeha

jer Te moje srce pozdraviti hoće

kao da sam napustila sjeme grijeha.

Daj da ispjevam tu pjesmu tešku

da za Tvoju dušu operem si srce,

da odagnam u daljine svaku grešku,

da se oslobode misli i da se ne grče.

Da u Tebi, Bože, se odmorim

od sveg nespokojstva ovih dana

i da s Tobom kratko progovorim

jer znam da Ti moja duša nije strana.

Znaš do čega mi je ponajviše stalo

i za dom Te molim ovih zadnjih dana;

nikada se nije tako dobro znalo

tako često žrtvovati silno blago Tvojih rana.

A sada se sjetih samo Tvoje ljubavi i boli,

i poželjeh s Tobom mirne razgovore

jer ja opet moram čuti koliko me voli

Čovjek uskrsnuća čije vatre meni gore.

09.12.2022. 05:38

USKOČICA

Priredi mi jedrenjake,

a ja ću stići na splavi

kada vjetrove jake

bonaca tiho smlavi.

Ugledat ćeš me u kanalu,

na vrijeme i s visoka.

Pripravi večeru malu

i srebrni mač iz toka.

Srebrninu nosim sobom

u svitanje zdravog uma,

s poštenom razdiobom

i s malo dobroga ruma.

05.12.2012.

Drevna Klisura

Toliko toga pamtim,

a drugo zaboravljam.

Oduvijek tiho plamtim,

svjetiljku ne zapostavljam.

Božiću još nije kraj,

nekome nikada

tko slavi Svjetlo i raj

i tko uvijek se nada,

ne misleć' na sebe, svoje,

već, moleći, za drugoga vapi.

I dok se brzi zazivi roje,

vrela Mu krv ka duši toj hlapi.

Lako je reći: „Božiću mali”,

kao kad rosa na staklo kane,

ali te obuzmu osjeti mali,

a ljubav Njegova nikad ne stane.

Vjeran do Križa, do svoga kraja,

od tvoje ti dječje dobi pa u vječitost,

uvijek će proliti sebe iz raja

srcu što ne zna za vjersku rječitost.

U pogledu tuđem vidim neznanje,

i možda tuđince ne gledam dosta;

ipak je posebno to vjersko stanje,

ali u tome času praznina mi osta.

Moji su stari tekstovi bujni,

odišu ljubavlju svetih Zaruka,

mada su nekome tako nečujni

kao da prekratka moja je ruka.

No, zato Duh je da me obrani,

da me povede u daljine

i ćutim jako jer sada su dani

kada se najdraže sjećanje vine.

Kristovo Tijelo, duša, božanstvo

odnose mene daleko u vis

da propadnem sasvim u prostranstvo

gdje ljulja me nježnošću drevna Klis.

25.12.2022. 20:11

Dužnik nedostojan

Dugi sati, malo studeni i tmine,

slavljeničke note koje ne daju u san.

Niti molitva se lako ne raspline;

na tom križu saobraćaj rastrzan.

Nadahnuće veliko je, ali slabo tijelo,

um je natovaren kao magare u hodu.

Tvoje riječi, Kriste, padaju na srce vrelo,

oslobađaju me za život i za dobru odu.

Umjetniče duša koje ne znaju Ti note

i svih onih koje sada tiho bdiju,

nudiš mi da zaboravim te zemaljske kote

i da krenem vjetrovima što po svijetu briju.

Vodiš me krajolicima ljubavi i svetaca,

mada ne nalazim ovdje svoje mjesto

jer sam sitno zrno koje čeka kose žetelaca,

ali znaš da već sam dolazila često.

I meni si dao da Ti oranice žanjem

još od prvog trena gdje su pragovi za spas,

da napučiš dušu moju vjerskim znanjem

i da lijep i zreo izraste mi klas.

Besplatno mi daruješ i dane, i noći,

ali ja sam vječni dužnik nedostojan.

Danima se borim da mi možeš doći,

tminama mi liječiš mozak nespokojan.

I sad, evo, već Tvoj mir mi vlada,

caruje mi dušom, hraniš moju glad.

Moje nespokojstvo pred Tobom nastrada;

Ti me vodiš pravo u nebeski Grad.

27.12.2022. 01:56

Milosti puna

Znam da ćeš me braniti,

čekati me, moliti za mene

Sina svoga, Krista.

Nećeš nikad prestati me hraniti,

niti kada duša mi uvene,

poput svijeće koja sada blista

i odražava se na mom licu.

Nekada si bila dobar znak,

a sada si draga odvjetnica.

Prva ti mi dade rajsku skicu

što me vukla kao stari vlak,

a sad si mi glavna odrednica.

Kad su sumnje postojale teške,

nisi dopustila da se smetem

i u razum si se čvrsto pouzdala,

dobacivala si majčinske mi smiješke

kakvi često u toj ljubavi polete.

Ti si slatko moju dušu pronicala.

Marijo, o, Marijo, tihe vode si dubina

kojoj nema dna do Boga slavna;

utjeha si velika očeva i majki,

vječna ti si Djevica ljubljenoga Sina.

Tebe pamti, tebe zove duša zaboravna,

divnija si meni od bezbrojnih bajki.

Ali strašna, ogromna ti snaga

što je prosipaš po stazi poput cvijeća

gdje dječaci mogu trčati i bosi.

Tako ponizna i vjernicima blaga,

ti si u mom svijetu putokaz i sreća,

Duh te Sveti milostima rosi.

30.12.2022. 19:07

Cesta vječnosti

Na posljednjoj stranici godine stare

koja proteče lijepa i strašna,

kao i sve duge dobi u življenju puta

kojim se putuje strujama omare,

a ona je opet bila sva izdašna,

primiče se duša katarzama rajskih skuta.

Ostavlja bogatu baštinu iza sebe

da svjetla sva njena drugima blješću,

da može se vjera penjati dalje.

Za povrat na staro nema potrebe,

osim u prilici da zemljani plješću

jer odlaze tamo gdje duša ih šalje.

Zatvaram knjigu, ispisanu do pola,

postajem netko koga već slutim

u naručju srca što stane za tren.

Kao da peče me Istina gola

ili to božansku vatru ćutim,

a znam da sam duši sasvim njen.

Hoću li biti mlado il' starež?

Naporni poslovi već su mi znani,

sve se uvježbalo već odavno.

Zaboravljam zemlju i njenu palež,

oko mene su stupovi, tvrdi i slani,

a preda mnom Isus moj svijetli slavno.

Poznajem Njega samo po ranama

koje su bile i dio mog sna;

i Žena me, Djeva, nježno povija,

okolo mene njezina marama

koja me štiti od vlastita zla.

Cesta se vječnosti meni odvija.

21.12.2022. 14:41

Papreni kalež vjere

Sasvim pogrešne su moje pretpostavke

kada večeri ostare zimi,

kad se bdije duboko u noć.

Nebo kad postavi svoje alke,

kad u sebe zvijezde primi,

tada zna se kolika mu moć,

tada nestane sve osim tame.

Duša nađe kao da se odmetnula,

kao da ni sanjala tad nije

kad je tragala do ljubavi i nade same

pa je lako sebe zametnula,

grešna kako nije bila prije.

Iz daljina dozivaju ljudi,

razne ptice, vuci, hijene, sove

i sva zamrznuta noćna bića.

Vilenjaci kolo vode kao ludi,

svaka vila svoga brata zove,

nudeći mu ukradena pića.

Tmina traži srce da ga slomi

i sva dnevna čudovišta love,

vještice se spremaju za pir.

Dvije molitve to sve u času zgrome,

potom naviru i neke nove

i za dušu nebo šalje mir.

Mjesečino, ti zablistaj sada

poput svjetla iznad voda,

poput spoznaje u moždanima

i u srcu da se budi veća nada

kao što i panj izrodi mlada goda;

pjevaj pjesmu svima odanima.

Pripovijedaj povijest svjetlila u svijetu,

historiju ta krštenja vatrenoga

što ga šalje svećenik od Krista.

I ponudi kalež vjere u svom letu

da ga ispije i paprenoga

ova duša koja vapi biti čista.

03.01.2023. 23:07

Studeno sunce

Večernje sunce zapada još,

mada kasnit će noć samo za kratko.

Gori u studeni kao zlatan groš,

a zrake ne dopiru niti malo glatko.

Promjena vremena, okret nam Kruga

čezne za vedrim proljetnim svodom.

Brazde u oblaku od nebeska pluga

vjetrovi nose ledenim brodom.

Starost je neka tako vedra i lijepa,

ona je plodova puna kao nikada

jer bila je dugo, dugo slijepa,

a sada gleda kao vjenčana mlada.

Nemile bijaše mase i horde,

preljubni skokovi velikih vođa.

Plemiće, dame, kneginje, lorde,

sve ih preživi do svježega plođa.

Gospodin joj predivno, najdraže Biće,

mila je starost Mu siromaška.

Krotka srca nebesko planulo žiće,

osjetljivo poput proljetna daška.

O, daj, dopusti joj, ljubljeni Kriste,

da cvili za Tvojim pašnjakom stalno,

da pronađe suze si vjerne i čiste,

nastale još u doba jalno.

I jače još čezne taj pomlađen stvor

za iskustvom koje mijenjala ne bi.

O, samo da doživi mirisan dvor,

samo da vječno zahvaljuje Tebi.

06.01.2023. 16:19

Prag Obećane zemlje

Sad sam stala na taj prag,

vraćat se ne mogu svojom silom,

ma koliko kad bi povrat bio drag.

Ti me vučeš svojom dušom milom.

Nova zemljo krotkih ljudi,

osvojena već i sada ti si

jer po tlu ti prijevara ne bludi,

jer bez bijelih oprava ti nisi.

Već je predala se duša, duh i čovječansko

Bogu dragom i nebesima Mu što ih ljubim.

Moja zemlja zove Ime to božansko,

mada trpkim tijelom i životom grubim.

Rekli bismo, drugo ništa više nema.

Samo kraljevstvo je Krista stvarno,

istinito poput rana što mi ih priprema,

biti mog identiteta sasvim podudarno.

Slijedi tajni susret u bolima svijeta,

ratovima tijela, bolestima stare dobi.

Rano teška Isusova, Krvi sveta,

srećemo se gdje su nestali svi grobi.

Za sve ljude Tvoje rane gore,

miluju me kao nježna zipka.

Ne znam kakve su mi odore,

u nutrini sve je kao svile čipka.

Čekat ću Te, Kriste, i Tvoj sud

jer ćeš podići ta zapretena krila

što ih čvrsto namještam u grud

da bi plaća moja slađa bila.

08.01.2023. 22:42

Slobodan pad

Pjesma u prozi kao slobodan pad,

kao poraz što se slama i lomi,

i velik i dubok mi kukavički hlad

stiže u prsa da me svu zgromi.

Kao zrno kamena tvrda i trnja,

ugušeno brigom i bez korijena.

Suša svega što sije se zrnja,

i duša od umora popuno lijena.

Samostalnost pjesama nestaje

bez nadahnuća, u teškom dugu,

a srce moliti, borit se prestaje,

sakrilo se u malom i nježnom lugu.

Teških pitanja nema i laki odgovori.

Istino i Živote, moja si jedina nada.

Načini od mene papir što gori

da frcaju iskre, da žar mi svud pada.

Neprilike svuda, to čista je vjera,

makar zasićenost je značenja puna.

Nije to ni muka, ni bol, a niti zavjera,

pletilja živi bez lanena runa.

I taj blaženi mir samo sumnju mi stvarao,

uljuljkanu dnevnu količinu i noćnu.

A Duh je to sve konačno rasparao,

iskazao svoju volju moćnu.

Stih mi hlapi, to bolest je smrti,

potrebita Boga, slavna i čista.

Ne bih se više ovamo svrti

da nije mi put i poziv Krista.

09.01.2023. 06:31

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Bezgrešna

Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,

kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,

gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,

ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.

Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.

Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,

nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,

ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila

srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.

Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06

Tuđinka

Zime su postale tako mlake,

proljeća popunjava kiša i mraz,

a ljeta prolaze kao nekakve tlake;

stari se dugo, dolazi uvijek novi sraz.

I sve se već reklo toliko puta

na više načina i raznolika sroka,

a jesen je ostala pomalo kruta

kao duše rođene od svetoga Boka,

kao njihova tijela i govor tih.

Stado malo, ti dalek si krik,

elita u svijetu što ne ljubi stih,

nego traži sad samo jedan klik.

Neću se vratiti i ne želim to,

samo me stara nostalgija bodri

da opet okusim doba nevino

s nebom i morem što bijahu modri.

S livadama što gaje divlju kamilicu,

s gradom koji još uvijek ne raste,

ali primjećuje bore sreće na licu

koje pripada nekome tuđe kaste.

Neka, sad idem dalje, čeka me sat

što ga nikada ne nosim na ručnom zglobu

na kojega često pogledavam kao tat

ili stranac u nečijem svježem grobu.

Jer nadam se uskrsnuću, i ne samo riječi,

već sigurno vjerujem Ljubavi Sinu

koji mi daje iskustvo što liječi.

Jer ovisim rado o Kruhu i Vinu.

11.01.2023. 19:54

Tragom vremena

Zašto nosiš, djevo mlada,

sve te pupoljke i ruže?

Kome nosiš, zanesena, cvijeće?

Djetinjstvo mi zbori sada

da mi stari dani se produže

koji nose samo križiće i svijeće.

Tko te, takvu nasmiješenu, šalje,

da mi staneš na sred moga puta,

s iščekivanjem u svome trku?

Ne znaš li da moram ići dalje

po toj stazi kojom stopa mi ne luta?

Bog ne vodi nikada na stazu mrku.

Vidim, sretna si me dočekala

nakon dugotrajnih šetnji

kad si skupljala te latice za mene;

sjećam se još da si dotjerala

u dan krasan i proljetni

kad su pale na tvoj život sjene.

Drago mi je da sam tebe srela,

znam da nije bilo lako me pronaći,

mimoišle smo se nekoliko puta.

Reci sada sve što reći si mi htjela.

Otkrila si onaj put koji je najkraći

da se nađe trag božanskih skuta.

Srest ćemo se iznova u nadi

i u cvjetnim mirisima ljeta

jednog prozračnoga dana.

Samo ljubav mi ne kradi,

dođi ista, iskrena i sveta,

kad umine ova jesen razlistana.

22.07.2021. 11:35

Piće života

Čeznem za danima gladi,

makar tijelo ne dopušta,

i banalnosti me lude muče.

Kao zarobljenu drže mene jadi,

a nebo se tmasto spušta

pa me gore k sebi vuče.

Odakle mi snaga da Te ljubim

svakom silom duha pusta?

Zašto moja nada šuti?

Zar da poznajem Te samo umom grubim?

Jučer bila mi je ta praznina gusta,

bijahu mi nadahnuti vremeniti puti.

Organizam, zdravlje bogovi su sada,

duša stenje pod pritiskom suhoće,

molitva mi Duhom Svetim zasoljena

kao rijeka koja sama nema hlada,

kao struja vode bez mirnoće.

Moja srž je sasvim razgoljena.

Razotkrivena je potreba za Tvojim vinom,

za svježinom krvotoka Tvoga,

jedino mi Piće, Kriste, Bože moj.

Oče naš, koji si sa svojim Sinom,

koji daješ mome srcu sebe, Boga,

daj da odmah uđem u taj program Tvoj

jer si moja žeđ i moje utaženje,

jer ovakva ne mogu ni mrijeti,

niti životnost mi nije plod.

Ti probudi moje posvećenje,

samo s Tobom hoću sijati i žeti,

makar nikad nije tako važan ovaj brod.

12.01.2023. 19:36

Slavna baština

Prazne duše, ali srca medna

hvalim Tebe, Kriste, jedinoga

da sam ljubavi Ti vrijedna,

Tvog života nevinoga.

Da sam lahor, povjetarac,

da sam vatra naložena

što bi razbuktala svaki žmarac,

ipak ostala bih Tebi zadužena.

Da sam sjeme nepozvano,

da sam zemlja suha, blaga

i da zlo mi nije strano,

ostala bih Tebi krošnja draga.

Da sam nježna, slabija od klasa

što je netom nikao u sjeni

i da sam divota rajska krasa,

Ti bi opet stvarao po meni.

I da sam Ti siromašak,

vječni tragač istine i sklada,

da mi glas je kao dašak,

Ti bi dao da me milosrđe svlada.

Slavim Te jer Tvoja sam svojina,

a Ti baština si moja slavna.

Kad obuzima me životna milina,

Ti si meni izvor, voda davna.

Ti si tihi dah u mome tijelu,

a ja riječi neklesanih, grubih.

Ti mi uze sve u svakom dijelu,

više ne znam gdje se u Tebe zaljubih.

16.01.2023. 22:59

Pismo predaje

Pisat ću ti svakog časa

na listu papira

slova pjesme, dugo pismo.

To će biti jedna pravocrtna trasa

jer sam potrebita mira,

jer me ljubiš i mi stranci nismo.

Pripovijedat ću ti značajne detalje

što ih ovaj život skriva,

radosne i teške stvari.

Znat ćeš zašto nisam htjela dalje,

tako životna se ispovijed otkriva

za koju ni papir taj ne mari.

Predat ću ti breme, njegov pečat

jer ga nikad nisam ispustila,

jer ga nikad nisam rekla.

Mjesečina mjesto mene tu će klečat'

jer ni zemlja breme nije izustila,

ispunjeno pobjedama koje ja sam stekla.

Ljudi viču, šapuću i stenju,

govore o sebi kao navijeni,

a iz mene ne ide to, ne ide.

Otac naš sve zna, gradi moju stijenu.

Neki darovi su bolje razvijeni,

a za mnoge kažu da se ne vide.

Sve se spozna kad se Ljubav sretne.

Ni tvoj život nije poznat niti cvijetu.

Nije važno ako danas čuješ glas od pjene,

ako Duh ti Sveti nađe oči sjetne

koje mirno kruže po bijelome svijetu

i pronađu svjetlo usred mračne sjene.

Nisu važni ti životi ako zaboravi

tvoje srce sve, kao sad i moje,

ako znamo da smo oprostili.

Čovjek uvijek sebe natovari,

nema vremena, ni dobre volje,

a mi smo se Ljubavlju tom orosili.

Lijepo li je ostarjeti na Tvom dlanu,

blagi Bože, milosrdni Kriste,

naći sve te ljude, slobodne i drage.

Lijepo očekivati je u Tvom planu

sve te duše, drukčije, a iste,

zagrliti Majku, sveznajuću, ruke blage.

18.01.2023. 21:46

Ljubav s mačem

Opet reče Svevišnji, moj Bog

što oprašta nespretnosti brojne,

da svjedočim, da svjedočim.

I da reknem od života svog,

a iz mene rado idu pjesme pojne

da ih slažem, dragocjenosti da točim.

I, što čujem na to unutarnje uho,

to ja vičem, neznalica beskorisna.

Što tišina kaže, na krovove ode.

Nestalo je priviđenja, doba gluho

kada bijah strašno kompromisna

samo radi mira i tuđe slobode.

Jedno ću ti reći, kad sam pukla,

samo Ljubav bila je na snazi

i da ne povrijedim nikoga i ništa.

Nisam znala da me stalno vukla

i da tako jakom silom nadolazi;

niti moja pjesma nije bila ista.

I što gledam, i što vidim u toj tami,

to sa svijeće mi na svjetlo dana stiže.

Razvila se gusjenica kao leptir noćni

jer mi svi smo sasvim sami

i u nevoljama, ili kad se mrak podiže.

Nismo dobri, lijepi, nismo moćni.

Samo jedan strašan grijeh postoji

koji shvatiš kad je tebi umirati;

to je ono kad ne ljubiš ti u srcu svome.

Ljubim svaku dušu što preda mnom stoji,

još od kada krene Krist u mene uvirati,

ali zavaravanje i lijenost mene zgrome.

Rascjep taj mi dade spoznati da gledam

ono što je iznad ludila i znanja,

a da ipak živim poslušno u svijetu.

Istinu i pravednost reče Krist da ne dam

i da sjećam se tog ljubaznoga stanja,

makar, kada planem, gruba sam i cvijetu.

Jer Istina je strašna, Ljubav često mač donosi.

Tvrdovratu smrt ne pokori ništa manje

nego što su kazne, patnja, muke ili boli.

Bolje i to nego da te neviđeno zlo pokosi,

ili da te okupiraju sve rajske sanje.

Ova Ljubav traži ratnika sa srcem koje voli.

20.01.2023. 20:59

Vratnica života

Ne pitaj se što mi se događa

na tom svjetlu, u toj tami

kada tvoja pažnja jako me pogađa.

Danas tebe gledam, mada nismo sami.

Tebe osjećam pod svojom kožom,

oko srca i u kostima što blijede.

Isus Krist nas počastio svojom ložom

da u meni sad ostvari svu duhovnost bijede.

Jer u njoj se rađam, ona vjeru mi razvija,

ljubav postaje mi sasvim svijetla, jasna.

Zid preda mnom sporo se razbija,

iza njega nazire se Isusova duša časna.

Kako daleko su meni te nebeske stube,

a, uz tebe, lako njima kročim.

Sjećanja se zla u srcu potpuno izgube

i ja tvoje napore u molitvu pretočim.

I da toga nema, o, da toga nema,

bezvoljna bi ova duša zapala u san.

Ali danas ona slavna anđeoska trema

podiže me, grije, pretvara u lan,

anđeo me Gospodnji svu preodijeva.

Doprinos je tvoj za mene neizmjeran

i sad, što da čini ova duša koja pjeva,

nego da ti bude narod zadobiven, vjeran?

Danas, kad su ljubavi sve zabranjene,

ti mi posta vratnica života.

Kada božanske su staze izranjene,

ti si meni stubište do svih divota.

21.01.2023. 19:35

Nadomak raja

Prolazim skladno

svijetom ekrana,

blještavih zaslona,

a područje jadno,

duševna rana

kao tajna korona.

Toliko vremena

čovjek ima,

a ne da se stresti

od teška bremena

i samo klima

da ne bi ga smesti

savjesti glas.

Tupost u drijemu,

bezimen porod

ni ne traži spas,

obitelj na trijemu

gdje ne cvjeta plod.

Okreni se k rodu,

mužu il' ženi,

djecu pomiluj.

Plovi na brodu

dok sve se pjeni,

duši se smiluj

koja će ostati

nakon kraja,

brzo i skoro,

pred Boga stati.

Između tebe i raja

sve gorko je, oporo.

Znam da si svuda,

Isuse Kriste,

al' na oltaru

otkrivanje čuda.

Duše će čiste

ići u paru

i u množini,

u razgovoru

i na djelu

prema širini,

na svetu goru

i bliže Tijelu.

Bliže te Krvi

koja budi

život i um.

I besmisle mrvi

da postanu ljudi

što čuju i šum.

Umjesto da upravlja,

postaje rob

i ne zna to reći,

čovjek bez zdravlja;

proklinje kob

i teško mu prijeći

na poljane duha

što ljubav sije,

što svakog odmori

tko ima ta sluha

što srce grije

i svemu odoli.

I razgovara tko moli

ta jednoga Boga,

Presveto Trojstvo;

zna kako se voli

svaku i svakoga;

nebesko svojstvo.

22.01.2023. 18:07

Nebeski most

Prekomorski valovi;
u pravi tren
jer su počeli balovi
i trne stijenj.

Tvoje ime u daljini
nije uzaludno
ni plićaku, ni dubini,
nit' je čudno.

Tvoje nečujne su riječi,
a pogađaju sigurno
poput igle što me liječi,
točno i burno

i mijenjam se sva,
domu se vraćam
poput mladih orlova,
iako plaćam

žestokom srdžbom
koja ne sniva,
u prošlosti s tužbom
ona prebiva.

Kopnena udaljenost
i nije prejaka,
ali more, more i most,
kao vlat nejaka,

pružaju nebesku dimenziju
valu, titrajima i sluhu,
unizuju tenziju
i gode uhu.

Kako te trebam,
a ne znam za to!
I valove vrebam,
istražujem zlato

jer da si kraj mene ti,
bilo bi gore;
ne bi se vali razvili
nad sinje more.
‎16. ‎siječnja ‎2019.
23:43:55

Zimske noći

Zimske noći snježne,

ledenoga zraka,

tihe poput zaleđene rijeke,

traže dah topline nježne

tami dubokoga mraka.

Gdje su sada zore meke?

Oblačno je njima svitanje,

ne razaznaje se niti nit

koja dijeli ove pojave.

Žao onom kog zatekne skitanje,

gdje li će mu zaklon bit?

Ima l' svijetlih zraka da se jave?

Ima li još toplih mjesta

il' ognjišta žarka

na tom krivudavu putu?

Koliko je zima česta!

Čezne sunca jarka

da zagrije i osvijetli rutu.

Blago meni što još imam zid

da Raspelo na njem gledam,

da izmolim Boga naša

za sirota što u snijegu gubi vid,

da ga Kristu odmah predam,

da je obilna mu ispaša.

Da mu nije zima teška

nego skoro laka, kao meni,

da ostvari leden san.

Da ne sanja da je sve to greška

već da počiva u ljetnoj sjeni,

da mu svane rajski dan.

23.01.2023. 04:37

Moji snovi

Niti molim, niti čeznem da svi budemo jedno

jer ni ne znam što to znači,

kako li to izgleda.

Zar da postavim se ubojici bijedno

koji se ne kaje, nego zrači

svime što me zauvijek izjeda?

Već ne sanjam da u rajskom dvoru

pjevaju svi kao omamljeni,

čineći od sebe nerazumne lude.

I da spoznat ću i dušu svakom stvoru,

da ću biti kao bog, kao jaram osamljeni,

koji drži grijehe za sve ljude.

Noću gledam teške more, danju sanjam noć.

Sva je sreća da to kratko traje

i da se probudim kao leptirica mlada.

Znam da nisam dostojna i da nemam moć,

ali da mi Isus svu slobodu daje,

i da neću stihovati kao sada.

Želim ostati na Tvome, Kriste, dlanu,

da ne spadnem, da ne skliznem,

da ne zahvati me ponor pakla

što ga gledam kao najtežu Ti ranu

pa za malo i u plač da briznem,

razbijem se kao da sam sva od stakla.

Čini mi se često sve će slično biti

kao što je na toj zemlji uspona i pada,

turbulencija i oscilacija u hodu.

Da od anđela ću mudrost zadobiti

jer i ona u dinamičnosti vlada.

Uz nju spoznala bih Jaganjčevu odu.

23.01.2023. 19:35

Riječ na srcu

Usred molitve me nađe Krist

da Mu budem riječ na djelu,

pošalje mi Duha jaka, snažna.

Moj mi razbor nije bio čist,

a i zadobila rane u svom tijelu.

Svaka riječ bijaše mi zarazna,

Duh se protezao svuda naokolo,

i u visove čak iz kojih se slijeva.

Ponio me gdje se znanje množi,

a ja bijah samo roblje golo,

moždane mi bile kao pljeva,

iglice i titraji su bili mi na koži.

Priznajem da nije bilo bezbolno

to stanje što je dugo potrajalo

dok ja lutala sam ovim gradom.

Majka mi na srcu bila dragovoljno,

a srce se više puta pokajalo

dok sam sklanjala se kradom.

To mi nije ništa od pomoći bilo,

Duh je Krista svedohvatljiv,

uvijek bio, bit će i ostao jest.

Ne, nije meni se to samo snilo,

prošao je, velik i neshvatljiv,

ostavio mi na dlanu samo čest.

I još uvijek nisam sve to potrošila

što mi dade Bog moj odozgora,

ne znam kako, niti kojim skutom.

Tek sam sada malo prišla gdje sam bila,

da me poveo do granica i obzora,

dao mi da gledam pod Njegovim kutom.

Tu se radi sve o nadnaravnom,

i o svjetlu, i o zvuku, i o duši

pa je teško prijeći svojom silom.

Još je dublje kada goriš vatrom stalnom

što se ne da izdržati i sve sruši,

ali duboko i kao medom, kao svilom.

Daleko je Božje srce, od nas je visoko,

Njegove su misli kao nama zemljotresi

usred bijela dana i u pomrčini svijesti.

Ali isto srce Mu je u nama duboko,

pomiče nas i sva nadanja odriješi

pa nam daje mir od Radosne vijesti.

Privlačno je Bogu se obratiti

točno onog časa kad se slavi

Pashalno otajstvo, Uskrsnuće,

Krista koji će se rado napatiti,

Crkvu kojoj rade svi o glavi

dok još ona moli za sve umiruće.

Tako, svakog dana slavim imendan,

Bog je sa mnom i uz mene,

i svi sveti koji Kristovo su tijelo.

Opet Majka dođe mi u jedan san

da pogura moje lađe snene;

tada znam da vida moje orošeno čelo.

25.01.2023. 18:02

Mjesečeva ogrlica

Dostigla me opet noć i tama,

i tišina što se prostire u sluhu.

Dolazi mi Ljubav, ali nije sama,

jedva čekala sam da mi priđe uhu.

Tanane joj strune, ogrlica još od mjesečine

koja gradi zvijezde u velikom stanu.

Pogostila bih je, ali nemam čime,

nosim samo nadu, molitvu na dlanu.

I to Ljubavi je dosta da me svu zagrije

i da poslije me zapali kao šibu plamenicu,

kao svijeću kojoj mjesečina još se smije;

ne zna nitko da joj grlim svaku znamenicu

i, ta kako ne bih njoj se noćas radovala.

Puno dana zemlja moja, ovaj grad što trubi,

čekala je da ta ista Ljubav, kojoj svaka hvala,

nađe načina mi prići, a ne reći mi da ljubi.

Jer, što bi tada bilo, sve bi nestalo za tren

kao da bi misiju si ispunila cijelu.

Strah me, uvijek zatreperim, dodir njen

podsjeća me da odjenem odoru si bijelu.

Nisam dostojna za nebo, ništa značajno, ni novo,

al' ovako uvijek iznova se rodim.

Kao s krilima od anđela dočekujem sad slavlje ovo

pa i svjetlila sva sjajna s mirom ja pohodim

pa da mi uzvrati svako svjetlo, svaki sjaj,

da otvori sebe, nekako iznutra.

Znatiželjna moja duša tada nema kraj,

nema straha već ja plamtim sve do jutra.

25.01.2023. 21:25

Nebeska ljepota tuge

Sada sa mnom se rasplači,

tuguj sa mnom, Utjeho mi stalna.

Samo Ti znaš koliko mi znači

pogled iz daljine, ljubav moja kalna,

poslije Tebe, najsvjetlija staza

kojom zauvijek se radujemo.

Vjetar baca mi u lice pahuljice mraza,

daj da s njima, Kriste, tugujemo.

Tugu nitko nikad ne doziva,

ona samo dođe, iznenada srce stegne.

Protiv svake nade, nada joj se odaziva;

nada nikada u postelju ne legne,

dovijeka je na tom bijelom svijetu,

ali dovijeka je tuga sad izrasla

koja najljepša je latica na cvijetu

i tako je, duboka i lijepa, k meni zašla.

Slatka žrtva, dragovoljna, nosi snagu

i pod Križem usamljena čeka

obećanu radost, vječnu radost blagu,

od Pastira moga ta ramena meka.

Podiže me, kao da sam zalutalo janje,

iz dubina koje poznaješ mi, Bože.

Još mi daješ dragocjeno znanje

da se moje srce tako rastužiti može.

Kao da sam izgubila ognjište svog doma

koji sad je leden i prazno odzvanja.

Slavit ću te žarko, i tužna, i troma,

što si otkrio mi te dubine moga stanja.

Tugo ti bez suza, kako možeš biti

tako sjajna, predivna i krasna?

Samo ti pred Križem smiješ krvi liti

pokraj Boga pravednoga, časna.

27.01.2023. 17:31

Misija malenih

Mala grupa vjernih

požurila čuti

Božju riječ,

lica bijelih, ruku smjernih,

siromašnih skuti,

duša kao mliječ.

Čuje se pjevanje,

bojažljivo i tiho,

srca usponom sad hode.

Kristovo poslanje

put je njihov,

jedina je staza do slobode.

Pred njima je svećenik.

Jednoglasno Boga mole,

večera će završiti časno,

prava gozba malenih.

Mnogi ovdje druge vole,

rukuju se strasno.

Tada dođe Podizanje

Velikoga Svećenika,

Jaganjca što liječi.

To za ljubav tu je poticanje

što je dade za svog učenika

da ga uči sve o Riječi

slušanjem i razgovorom,

molitvom i blagovanjem.

Suze zahvalnice teku

jer se srca krune lovorom,

odricanjem, gladovanjem;

jer ih grijesi svijeta peku.

28.01.2023. 18:57

Zdravo, Tijelo Isusovo

Tijelo vječnoga života,

Tijelo života svakodnevna

kojim vlada i grehota i divota,

Ti si ona tajna drevna

koja ne pušta se, al' se ne zna.

Ti si kamen spoticanja

na toj zemlji koja tjelesna je sva;

Ti si točka doticanja

ljudske duše i nebeskih dvora,

Ti si način uspješnosti

samrtničkih razgovora,

Ti si prolaz umješnosti

kakvu nitko nema, a dobiva.

S Tobom ide se na putovanje

prema Bogu što se skriva;

Ti si lijek za ljudsko ludovanje.

Lijek si protiv smrtna straha

koji gleda samo besmisao,

samo kraj života i nestanak daha;

Ti si svaku suzu obrisao

da bi duša mogla biti kvalitetna

svakim danom, svakim trenom,

da bi sva obitelj bila sretna,

svatko tko se nađe u okrilju njenom.

Ti si moga srca željna glazba,

Ti si moje zadnje slovo,

konačna si moja preobrazba,

Krvi moja, Tijelo Isusovo.

20.06.2019. 07:28

Jedinstvo Dana

Sveto Milosrđe, Bože naš,

zar si primio me u kraljevstvo svoje;

zar si spojio me u svoj čas

i povjerio mi dušu za anđele Tvoje?

Kriste slavni, Oče moj,

Ti me primi nebom krasnim;

Kriste snage, pogled Tvoj

učini mi život svetim, časnim.

Sada oči moje ugledaše

što nevidljiva su rajska vrata

gdje su srca, duše naše,

gdje me ruka Ljubavi za srce hvata.

I Tvoj narod, koji sebe šalje

prema dvorima od moga stana,

poziva me bliže prići, koračati dalje,

proći zajedništvu u jedinstvo dana

kad ćeš nas posvetiti i zagrliti,

otvoriti pečate, uliti nam od svetosti tajnu

koja će nas kao djecu svoju zakriliti,

otkriti nam vlastitu nam čistu dušu sjajnu.

02.02.2023. 09:15

Sjajne zrake

Svjetlo moje, svjetlo Krista, Sina

ući će u tvoju tamnu stranu

gdje ti caruju te ovisnosti

i o svijetu, i o slici iz težina

što se vješaju na pustinjsku manu,

i što kore te zbog neke objesnosti,

traže neprekidno posluh odgovornosti

umjesto da otkriješ si sjajnu srž.

Takvo svjetlo svijetli samo,

nije potrebna sloboda u pokornosti.

Ono teži izbjeći na svaki način mrž,

sklanja se od svega bilo kamo.

A svoj put i stazu dobro zna,

ići mu je uzbrdo, na goru

o kojoj se ne čuje u velegradu,

već mu ulazi u sebe duša sva

jer se nađe svakom odgovoru

nadodati ljubav, istinu i nadu.

Predaj Mu se, Kristu Voditelju

da te čuje, da ti gleda rane

kao što ti gledaš Njega.

Dok se moliš Bogu Roditelju,

neka svaka kost ti u to svjetlo stane.

To je tvoje, to je Isusovo iznad svega.

02.02.2023. 16:30

Istinski ljubavnici

Sanjat ću te, namjerno,

kao svog čuvara, svoju budnicu

i svoj dodir sve do Boga.

Pratit ću te vjerno,

kao čovjeka što daje putnicu;

to se pamti u dnu srca svoga.

Znam da tako ne mora mi biti,

tim je vrijedniji mi takav dar,

izmoljen je, određenje je Providnosti.

Sve dok mogu išta prozboriti,

tu sam da bismo ostvarili par,

jer si meni brat i Majka osobnosti.

Nije sve na leđima i križu Krista

jer On mora prožeti tu dušu

koja blaguje Ga svaki dan

u toj riječi što iz Knjige blista;

ona mora znati prepoznati sušu

da ne zapadne u prazan san.

Ljubiti, umijeće srca nježna,

ne može se olako obići.

Može biti nekome na propast

ako nema kome teći čežnja,

ako ne zna oda zla otići;

ako ne iskusi svoju pošast.

Čovjek pokraj tebe kugu ima,

onaj drugi nema čiste vode.

Istinski su ljubavnici rijetki.

Izmiriti se sa sobom i svima,

to je zahtjev ljubavi, slobode.

Tada možeš prići Božjoj klijetki.

03.02.2023. 21:51

Nevidljivi lanci

Čovjek ima dar na sebi od početka,

Milost ga je nahranila vjerom

koja pomaže mu da se s nebom spoji

i poleti snagom Duha, događajem Svetka,

da se kultivira određenom mjerom,

i da svoje žedno srce zauvijek napoji.

Čovjek je na zemlji, gleda nju i svoje blago,

a nebo mu dobro samo prigodice,

ako svane sunce da mu raste klas.

Sve mu znači ono što i vidi da je drago,

sam pred plodovima pada nice,

to je sve što stvara i ne vjeruje u spas.

Ima sebe, žedno srce, ima tijelo, svoje udove,

poganski se tisućama bogova priklanja.

Sam od sebe ne zna niti prozboriti.

Što bi učinio s darom vjere, baca je na sprudove

ne bi li mu ispunila želje o kojima sanja.

Niti snovima se ne zna dodvoriti.

Vjeru zakopa u napuštenom rudniku od zlata,

tako siguran je da je ima, da je može uvijek dohvatiti.

Nije zgodno sahranjivati se potpuno bez nade,

ali oči ne vide mu ono što bi bilo izvan blata;

misli da će opet u njem valjati se, sunce pohvaliti.

Tako ljudi svoje darove duboko posade.

Što je sama vjera bez ta ljudska srca žedna,

zatvorena, ukopana, zarobljena kao gljiva,

kao nevin sluga koji batine dobiva?

Iz nje raste, iz nje plodi samo čežnja medna,

suza Milosti te koja čovjeka dariva.

Tako čovjek pati, ratuje i život si okiva.

Sablažnjavaju se ljudi da u njima nebo živi

i da daje sunce, mjesečinu, mraz i kiše.

Ako im tko kaže, progone ga kao tvora,

zavidni su na svu sreću, radosti su krivi

koja nemoćna je kao krošnja što se njiše.

Na poganstvo krštenika nema odgovora.

Majko milosrdna, vjera ti je snažna, moćna

kao stup što drži ovaj svijet sred tvoga krila.

Ti si Bezgrešno Začeće naša jedinoga Boga.

Ne može te poljuljati niti crna graba noćna

jer si sveta i bez grijeha oduvijek si bila,

Žena koja trpi to poganstvo roda svoga.

Zbog tebe se vjeruje u obraćenje,

zbog tebe se moli za čovjeka grešna,

zarobljena svijetom, u nevidljivim lancima.

Mnoštvo ljudi tvrdo je opterećenje

jer je vjera njima opasna i smiješna,

ali tvoje malo stado tu je uvijek svim neznancima.

04.02.2023. 15:07

Zapovijed i nagrada

Znam da nagrada će nebeska mi doći,

velika i krasna, koja sada potpuno je nezamisliva.

Sve je bliže moja noć, kraljica svih noći,

sve je bliže zora uskrsnuća kao voda živa.

Pođi sa mnom, Kriste, prati me u stopu

kao što me šalješ bespućima svijeta

da Te nađem u svom životnome toku,

da mi uzimaš sve molitve sred leta.

Vječno ćemo slično zajedno mi biti

kao što smo danas prepleteni na tom tlu.

Uzet ćeš mi srce koje će Te slaviti

i na nebu kao sada, i u dobru, i u zlu.

Ova će Te duša ljubiti bez stanke,

a ne kao ovdje gdje su kušnje i napasti.

Kako rado činim sve te ustanke

kad me nađu iskušenja jer ne želim pasti,

mada si mi tada najveći moj Bog

koji spašava svoj narod od slaboće,

koji nosi me u siguran i miran log

da Ga hvalim zbog te nepredvidljive lakoće

koja nastaje od olakšanja kad me oslobodiš.

Za sebe me čuvaj, zbog ljubavi svoje

i zbog plana što ga sa mnom zauvijek oplodiš

jer me uvijek tražiš, želiš ruke moje.

Hvala Ti zbog svega, svaku zapovijed Ti primam

jer je slađa od sveg svjetskoga imanja,

jer od Tebe učim i tako Te uvijek imam;

jedina si Istina i spoznaja od čitavoga znanja.

06.02.2023. 02:27

Stari slijepac

Vidio sam, progledao prvi puta,
ali nisam znao ništa osim toga;
kao da mi tijelo na tom svijetu pluta,
slutio sam da sam sreo Boga.

Do Siloe kupališta kad sam jurnuo,
zatvorenih kapaka i sav u glibu,
shvatio sam da još nisam umro
jer su drugi čudili se mome vidu.

Slijepac bijah od rođenja;
što sam znao dugo što je svijet?
Eto, znadoh mnoga priviđenja,
sluh mi bio sasvim razapet.

Gonili me van iz Grada,
spopade ih strašan strah,
a probudi se moja nada:
poznat mi je bio onaj dah

i sav onaj titraj glasa Njegova.
Prišao je, vidjeh prve rajske oči,
pratilo Ga bezbroj stjegova,
moje srce mi u grlo skoči.

Taj je, Prorok moj i Lječitelj;
poznadoh Ga kad pristupi,
najveći u svemu Tješitelj.
Krvca moja u čelo me lupi.

"Vjeruješ li?", upita me istim tonom
kojime sam čuo da me traži;
ja Mu rekoh dugim poklonom
i osjetih da me snaži.

Ničice sam pao, govoreći: "Vjerujem,
što bi drugo mom životu bilo?
Vjerujem Ti, samo Tebe sljedujem,
sve je drugo samo mi se snilo".
26.03.2017. 18:06

Začeće po Duhu Svetom

Zaogrnu me plaštem pravednosti

i odjenu meni haljinu od spasenja,

veo istinske i prave čednosti,

Oca moga anđele bez podozrenja.

Ti zakrili me u mjesečinu poniznosti,

Bože, Oče moj, neviđenu, zatvorenu

jarkim suncem poslušnosti

i do neba Tvojim srcem oborenu.

Zar ovakva, puna tajni, tiha

da Te pratim kao sjena

koja slabija je i od kakva stiha,

nevidljiva kao ta božanska zjena

čiji pogled prodire kroz dušu

i kroz svaki drhtaj dana moga?

Od malena sakri me u tmušu

pa pošalje Svetog Duha, Boga

da me za sebe zaručiš,

da me dovijeka zazivaš „Mila!”,

da si naume polučiš

da bi svetost moja probodena bila

mačem obostranim koji oštro siječe,

ali raznim namislima srca blago sudi

kada vidiš kako Sin Ti slavu stječe,

Dijete moje kojemu se narod čudi.

Da naučim iz te boli liječiti sve rane,

da oklijevanjem ne trepnem nikada,

da ne tražim samo duše izabrane

već da svakoj budem Majka – nada.

Kad me vjernik Tvoj zazove,

kad zavapi iz dna srca istinu o meni,

kad prepozna slatke riječi nove,

da ga preporučim prodornoj Ti zjeni.

Velikani ne znaju mi malenosti,

mudri su i umni, za me predaleko

jer sam rodila od čiste Pravednosti

istinu i ljubav, milosrđe meko.

Kad bi znali koliko je siromaha,

da su revni putu mira, radosti i sreće

nikad ne bi bilo svijetu kraha;

spoznali bi sveto Bezgrešno Začeće.

Spoznali bi Duha oganj i vatrenu snagu

koja sagorijeva sve zemaljsko ništa,

ne zaustavlja se ni na kakvom pragu

već kroz vene prođe i duhom zablista

da bi stvarala preporođena stvora

i obraćenike što se vjekovima bude

kad na oceanu prate Zvijezdu mora

koja vodi kopnu sve do zadnjeg ljude.

08.02.2023. 22:28

Nebeski spoj

Hvala, Kriste, za sve križeve moje,

hvala i za one drugih ljudi

jer bez križeva nam nema posvećenja.

Naum Tvoj i Tvoje srce svaki život kroje,

nekome je kraj, drugom prva zora rudi,

ali svatko stigne k točki otrežnjenja.

Blagoslovljen tko u ime Boga dolazi,

to je istina nad stvarnostima,

a svi proživljavaju ih teško ili teže.

Svaka duša svoju stvarnost prolazi,

gleda život nekim stalnostima.

Neki gledaju u Tebe, neki stalno bježe.

Milost spašava nas, a ne naša djela,

Tvoja ljubav stvaralačka cvate,

kao kiša padne cijelom ljudskom rodu.

Bio dobar ili zao, čovjek daje udjela

molitvama što ih križevi svi prate

dok iz ljubavi on daje doprinose plodu.

Tko se kvači Tebe kao Trsa loza,

uvijek je na velikom dobitku

i donosi dobru stvarnost.

Koji takva spoja nema, život mu je groza,

ali propada u zlom probitku,

nikad nema svu nebesku čarnost.

Hvala Ti za križ, i za nevolje Ti hvala.

Gdje bih bila bez te kobi, tvrda,

da mi nisi tovario breme,

da mi Majka Tvoja nije stvarnost dala

kad sam izmolila da me slome brda,

kad sam našla sasvim novo sjeme?

09.02.2023. 22:17

Klasje

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Ludo zaljubljeni

Danas dan je kad smo bili,

kada smo se rastajali

poput svih leptira što ih love.

Dragocjeni, lijepu paučinu svili

onih dana kad smo nastajali

kao grupa koja ljubavlju se zove.

Pokrali su mreže, paučinu izgazili

samo da se domognu ljepote

koje nitko ne može se nasititi.

Izložili leptire da bi se izrazili

pa zaboravili nebeske divote

kojih voda može svakog stvora natopiti.

Sada oprostite što nas gledam k'o leptira,

to je samo mala slika robova slobode

kojoj svi smo pristupali tako smjerno,

diveći se poretku od reda i nebeskoga mira.

Sad je sasvim drukčija ta borba koju vode,

oni ne znaju se izgubiti tako vjerno.

Oni ne znaju da l' cvate cvijeće koje brane,

kako rastu plodovi prirode, baš zelene,

da smo mi svi ljubomorna zakonita djeca

na ta naša blaga kojima se hrane,

mada stvaramo si od slobode medene

i da naše srce pjeva, a njihova borba kleca.

I dok mi smo istinski, pod parolom bezakonje čine

koje nama ne dopušta to ropsko ljubovanje

zakonima, pravilima, božanstvenoj ljubomori

jer će doći vrijeme da ih strelica ošine

što raskida svako grubo ludovanje.

Tada će se znati tko se ljepše bori.

Danas dan je kad se zvijezde sastaju

što su potekle zemaljskim nebesnicima

poslije sunčanoga leta.

I dok svi još pozemljari maštaju,

slat ćemo im meda vjesnicima

s radošću propupala cvijeta.

To su crne boje neba, modre boje mora

i rumenilo sunca što će opet zasjati.

Purpurne je boje drveće i mjesečina

koja dođe uvijek prva ispred zbora.

Zelena će trava toga dana nastati

kada se pokore zbog svih svojih čina.

11.02.2023. 23:16

Vječna ljubav

Hvala ti za lijepe snove i za javu,

Bog nas čuva, anđeo nas čuvar prati,

noću kazuje nam zvijezdu pravu,

jutrima nas k molitvama našim vrati.

Znam da nismo uvijek daleki, ni bliski,

da se možda ne znamo po tijelu,

da su putovi nam duša često skliski,

ali vjeru Bog sačuva nama cijelu.

Jer se ljudska vjera ne može ni uhvatiti,

jer je molitva na srcu postojana

kao sunce što se neće nikada obuhvatiti,

jer su duše rijeka kapljica bez odstojanja.

Jer smo kao oceani koji Ljubav slave

svakog časa, Stvoritelja svoga,

godinama iskre kao svjetla plava

da svi vide divno nebo našeg Boga.

I u Kristu hvalim sve molitve tvoje,

Njegovo smo stado uvijek iste paše

gdje mi nalazimo i poznanstvo svoje.

Po Njemu je vječna ljubav to imanje naše.

14.02.2023. 07:27

Sol

Da li me poznaješ, Isuse?
Hoćeš li reći uskoro: "Evo znanice moje"?
Poznaješ li one suze
što su hodile ispred riječi Tvoje?

Hoćeš li prvi reći
sve ono što nas veže
ili tad ja ću morati prijeći
tamo odakle mnogi bježe,

klecnuti ili ruke podići?
Možda će srce moje zašutjeti
u strahu da ćeš od mene otići,
možda ćeš ipak Ti mene htjeti.

"Znam te bolje nego što samu sebe znaš",
slutim Ti odgovor u radosti:
"Ali ti toliko mojih duša još ne poznaš
i još si dijete u duhovnoj mladosti".

Nikada Te ne mogu dovoljno spoznavati,
a ipak Te poznajem čitava, sva
i Tvoje se biće ne prestaje meni odavati
jer ponekad tako dobro poznam Te ja.

"Da li me poznaješ u ljudima svim
i koliko ovih duša još želiš znati?",
upoznati šalješ me ljudima tim
koji me traže da riječ bi mi dati.

Ne, nikada neću te ljude ja sresti
sve dok ne primiš me za svoj Stol,
dok ne presudiš Ti s nama jesti;
do tada sam samo bljutava sol.
‎četvrtak, ‎24. ‎kolovoza ‎2017. 15:32:17

Čas milosti

Čas mi stiže, razdoblje je pokore i jada,

duša se pepeli i u kostrijeti priprema

da Te traži, moli kao nikada do sada,

da o Tvome dolasku nikada ne drijema.

Znaš da volim noći, dane kad se vraćaš

svome stadu, površnosti vjerna svijeta

za kojega sve račune Ti još uvijek plaćaš,

mada mi smo tvrdovrata svi mentaliteta.

Kad bi u to srce tvrdo, kao ponoć šturo

ušla samo jedna zraka, Bože, Tvoja!

Molim svakim časom i kajem se svakom urom

da Ti mogu pripovijedati sve nevolje bez broja.

Ti mi svojim Duhom stvaraš o meni tu svijest

strpljivo me čekaš da Ti progovorim

i da tako razaberem svaku vijest,

da zbog Tebe svaku spoznaju prozborim.

Isuse, Ti svaku misao mi dobro znaš,

ali ja sam ona koja mora razderati srce

da poteku riječi što mi nose spas,

da natopiš milošću mi suho srče.

15.02.2023. 03:14

Južni vjetar

Svoje ću pjesme rado pjevati na jugu
ako jednom stignem obići te dane;
rado zamislit ću čežnju i potragu dugu,
čekajući pored mora da oseka svane.

Rado ću si istjerati mušice iz glave
i migrenu kakva ovdje neumitno vlada,
dopustiti svim morima neka me poplave;
barem bit ću laka kao neka duša mlada.

Rado ću prošetati po kamenju plićaka,
udisati zračne kupke, hraniti se jodom
sve dok miluje me morska pjena mlaka;
dok ne stane vrtoglavica, mahati za brodom.

Kad na kontinentu dočekujem plimu,
to je sasvim različito gledanje na more:
sva moja nutrina tlači se u dimu
pa sve teže mukotrpno čekam južinaste zore.

Južina u meni nije ni malo romantična
kao vjetar s mora, njegovo podrijetlo,
već je više tihoj predneveri slična
što me guši i ne daje daha, trne svako svjetlo.

Kad bi znali trijezni stanovnici sjevera
koliko je teško djelovati na sparinama
i kada bi znali svi mornari od nevera
kako je na kopnu teško ploviti po dinama

dok se vjetar s juga poigrava venama i tlakom,
svom težinom pada na srčane klijetke
i na pluća koja gore za jednim udahom!
Za južina svjetskih radosti su tako rijetke.

Možda ovog puta meki snijeg se začne,
možda neće njemu biti kraja kada počne sipiti.
O, kad bi provalile iz neba pahuljice zračne,
moje staro srce i moj mozak prestali bi kipiti.
‎subota, ‎25. ‎studenog ‎2017. 00:51:09

Pola života

Zlatno me sunce čeka,

žarko i svjetlucavo

kao što riba je prepuna rijeka,

tako daleko, a nezdravo

za upaljene moždane.

I zdravo za zglobove,

i hladovine zvjezdane

pred sparine nove.

Nikada nije kasno

Bogu se obratiti

koji svijetli nam jasno

kad moramo patiti.

Hvala Ti, Kriste, za život mi dug;

poput blagoslova je starenje ovo

s tijelom koje ne nalazi lug,

s dušom koja ne nalazi slovo.

Već pola života mi prošlo

otkada Te znam i ono zaboravljam

što nije mi dobro došlo.

Grijehe sve rjeđe ponavljam.

Ti si Sunce koje ne prži

ako Te duše čuju i slijede.

Ti si Svjetlo koje nas drži

kada nas jadi povrijede.

Ti si me prvi ljubio

i tako me zadužio

da ne bi me nikad izgubio,

da bi me sebi zaslužio.

Ti ćeš tu jedini biti

onoga dana strasna

kad bude mi odlaziti

s ova poprišta strašna.

16.02.2023. 15:53

Zrak i svila

Ma koliko umorna bila,

ma koliko dana da prođe,

srce mi moje bdije.

Okolo samo zrak i svila

od kojih mi pisati dođe,

a duša od sile te pije.

Ne znam što ću Ti reći,

kome sve otvaram vrata,

ali Duh je na straži.

Prah ću i pepeo steći

jer nemam takva zanata,

no sila to od mene traži.

Nikada ne bih zborila,

a stih mi je voda i hrana

i uvijek samoći težim.

Nikad se nisam borila

protiv blata, svile i lana

već samo šutim i bježim.

Pokaži mi, Kriste, Gospodine,

ono što ne moram shvatiti,

barem samo da gledam.

Hrabro svi brojimo godine,

a trena neće uhvatiti.

Samo da časak Ti predam.

Sila je jaka iz dubina,

život je tako raznovrstan,

nikada nema kraja.

Kao da nosi bezbroj rubina,

a izgleda tako površan.

I svi bismo htjeli do raja.

16.02.2023. 21:13

Daleke obale

Znam, uvijek si tu

i mir u meni vlada.

Živim Tvoju divotu

u središtu grada

koji tako je daleko

sada od mene.

A tamo, prijeko,

nema ni sjene.

Lice Ti svijetli

za naraštaje;

tihi su vjetri

i lahor nastaje.

Vrtovi šetnje,

mirina i muk.

Pjevice ljetne

i ljiljana struk.

Sjećam se uzora

djetinjstva svoga.

Bez ikakva ukora

junakinje sloga;

marljive žene,

tihe, a slavne.

Kao od pjene

obale davne.

Budiš mi sjet

maštovitih sati,

a veliki svijet

neće još stati.

Zato me nađe,

za dušu svoju,

i pusti mi lađe

za ljubav moju,

da k sebi se vratim

radi odgovora,

da poziv Tvoj pratim

kroz brda i mora.

I tako smo slični,

o, Bože moj;

dlanovi vični

za nespokoj.

Ti si kao ja,

a ja sam Ti.

Ta je melodija

iz naše vječnosti.

17.02.2023. 20:48

Ti si Bog moj

Nedjelja je Uskrs ljubavi što stiže

prostranim tim anđeoskim poljanama,

Srcem zbog čijih me otkucaja grize

svaki zaborav u suznim dolinama.

I ne odvajam se, često ruke stisnem

da mi milosrdne kapi ne promaknu.

I na spomen Krvi dušom k Tebi vrisnem

da me blagoslovi, Janje, Ti dotaknu.

Blago pozvanima, a ja čeznem više svijesti,

tražim srce djeteta, dušu od bjeline.

Hvalim Tebe što Te mogu uvijek sresti

jer sam čestica Ti nebeske cjeline.

Ako nisam, ipak mi je svakidašnji Kruh

Tvoja volja, moje molitve i naši razgovori.

Savjeti i čuda, uslišanja putuju kroz duh;

s Tobom, Isuse, sam baklja koja gori

za sva obećanja, aspiracije i nade.

Načini od mene nekoga tko vrijedi;

smiluj mi se i učvrsti moje životne balade,

oblikuj mi stope da Te bolje slijedim.

18.02.2023. 21:33

Srce noći

Hvala Ti što me čuvaš, moj Isuse,

tako postojano Ti u srcu mome stanuješ.

Grešnik sam i kada vjerujem Ti sve,

ali Ti se meni kao dijete uvijek raduješ.

Neopisive su Tvoje ceste, staze bliske,

nevjericom puniš neprekidno život moj.

Otvaraš mi dušu, uske prolaze i niske,

da do mene stigne svaki pogled Tvoj.

Kakvom si me samo strpljivošću čekao

svih tih godina, prekrivenih velom;

kao najdraže Ti blago konačno me stekao

da se odazovem radi mira mom životu cijelom.

U svim mojim grijesima i rascjepima,

Ti mi se podlažeš poput čvrsta mosta;

i provalije mi puniš gustim nasipima

da ozdravi duh mi što osjetljiv posta

svakom pozivu i svakoj Tvojoj riječi.

Izobiljem samo jednog Tvoga slavna slova

hraniš mene najfinijom mednom mliječi

i obasipaš me obećanjem slatkih okova.

Samo Ti, Gospodine, poznaš srca ljudi,

samo Ti nas učiš ljubavi, razboritosti.

Samo poziv Tvoj nas zauvijek probudi,

i uskrisuje nam dušu, pamet i sve kosti.

Sve si staze mi uredio za sreću i za okrepu,

milošću me uzeo na nebo kao narod svoj.

Dao si mi izobilje razna blaga, zemlju lijepu,

opojnoga pića, vode žive, samog sebe, Bože moj!

21.02.2023. 01:21

Siromasi putuju u miru

Vrijeme nije novac, uzaludna fraza,

nego novac to je što ti život sav istroši.

Blaga svekolika nisu neka osnova i baza

nego to su samo izgovori otrcani, loši,

puste priče ratova i raznih sukobljavanja

od kojih ti prolazi previše trnaca

samo radi neuspjela ispoljavanja

životnosti kojoj nema krvnih zrnaca,

nema one hrabrosti, sve priproste,

niti smjerne spontanosti

kojom mnoge duše se pogoste

i bez mudre znanosti.

Kako uzaludno čekaš jedan časak kvalitete,

a za novac lako činiš svaku besmislicu!

Niti ne znaš kako tvoju misao pomete

neka sitna laž koja puni tvoju lisnicu.

Da li rad za novce donosi svježinu

ili nosi umor težak, depresivan?

Kad zaradiš neku veću količinu,

star si, mrtav; tražiš život divan,

još se čudiš borama, žutilu i bolestima!

Ne znaš da je rad za stvaranje,

svaka kovanica radno vrijeme ima,

a to vrijeme samo ti je zavaravanje.

To je napredak na putu prema smrti,

tamo ti se žuri, a poslije ćeš lako.

Zar ne vidiš da su bogataši škrti,

da je siromahu živo putovanje svako,

čak i tada kada nema na sebi odijelo,

kada ti prekopa tvoje odbačene stvari;

uvijek nađe tvoje otpatke za jelo,

a za svoje zdravlje uopće ne mari

nego uvijek blagoslivlja i donosi mir

iako ti smeta i kraj tebe prolazi.

Ti si njemu samo smiješan vjetropir

jer on, gladan, nikada u ratove ne odlazi.

17.01.2016. 22:02

Čaša Muke Isusove

Ostavljaš me tvrdoj ledini

gdje mi nema brijega

da se nađem na sredini

u tom času Tvoga bijega.

A bilo je prilika kada si me znao,

imali smo zajedničku čašu,

više puta si me milom zvao.

A sada si napustio muku našu.

Ostavio mene, svoju, blaženu,

pohitao ka izgubljenoj duši

koja ima muku, vrlo traženu.

Treba Tebe da se ne osuši.

Tako okupljaš Ti svoja stada,

tako načinio si svoj puk.

Nevolja se bere dok je mlada,

uzima se dok još napeti je luk.

Tko iz muka svikne posluhu,

taj Te za sve izgubljene moli.

Uvijek ima puno mjesta Duhu,

uvijek ima netko tko nekoga voli.

Ostavljaš me sigurnu, Isuse, u srcu

gdje si se nastanio za vijeke.

Sad pronađi duše koje su u grču,

sa sobom ponesi mene preko iste rijeke.

Tako je za teških noći, svijetlih zora dana

kad se narod okupi u uskrsnuću

jer Tebe će, Kriste, naći usred svojih rana

gdje nas uvijek čekaš u ganuću.

22.02.2023. 23:36

Svadbeni pir

U nutrini tiho pjeva

anđeo iz neba plava,

žive vode mi nalijeva,

a iznutra suklja lava.

Neće probiti ni trunak sreće,

tako nježne, osjetljive.

Samo plamti i na usne slijeće,

opore, dosjetljive.

Riječ je njena, zaborava nema,

ponavlja mi sve refrene.

S dušom puni se fonema,

kao latica što nikada ne vene.

Zidovi i staklo blago zvone,

zvuk se uspinje do vrha

pa se spusti, lako klone,

uzgred proizvodi dašak srha.

Sve je Božji hram i glas,

zvukovi su nadnaravni

kao kakav neviđeni kras,

neponovljivi i tako davni.

Hvalu podaj Bogu dragom,

u tebi je, dušo, Kristov mir.

Raduj Mu se punom snagom

kao ponor, kao oganj, kao vir

da se ljubav sva razbudi

kao krila proljetnih leptira.

Posljednja ti zora rudi

prije svadbenoga pira.

23.02.2023. 03:05

Srce na Križu

Tko je dužan proplakati

kad niz čelo Krv se poti?

Tko je dužan toga obasjati

istinitim svjetlom tko se kroti?

Tko se zakonitom Pravdom steže

ova naraštaja lakovjerna?

Tko sa svoga tijela ropstvo reže?

Tko je Bogu duša smjerna?

Tko se daje cjeloživotnome toku

radi Krista – Čovjeka i Duha?

Tko sačuva suze u svom oku?

Tko da traži Boga – Kruha?

Tko je Kralja netom napipao

i dodirnuo Mu od haljina rub?

Tko je zbog Njega zaridao?

I tko nije prema Kristu grub?

Svete staze teške li su, mučne

svakome tko ne zna dobra zbora,

niti po sebi da ravna glase zvučne

što poteku dušom odozgora.

Srce na tom Križu, kamo teče?

Da li bregovima ili šumama?

Ili naše staze siječe?

Nema kamo, nego k nama.

23.02.2023. 19:56

Kruh za dušu

Prepuštam se i opraštam

kao što si Ti se, Kriste, predao

čovjekovoj nemilosti.

Mnoge grijehe još ispaštam,

još od tada kada si me pozvao

kraljevstvu od pretilosti.

Ne uspijevam dati od množine

jer je nemam kao Ti,

ali sjeme Tvoje posjedujem,

ljubav od Tvoje punine

koja će se rađati

sve dok Tebe nasljedujem.

Izlio si pokoru mi časnu

na tu dušu, zarobljenu

još od pamtivijeka.

Nudio si zemlju krasnu,

svu u nebo zaobljenu,

da me s anđelima čeka.

A ja sam to prigrabila

poput siromaha koji kruha krade

pa ga poraženo prosi.

Postom dušu sam si gradila,

polomljenu očajem bez nade,

da me ljubav Tvoja nosi.

Malena sam bila i skroz luda

kad me pusti pravo u te Dvore

da posramiš mudra pravednika.

Spoznala sam, sve su Tvoja čuda,

a od njih mi vene postojano gore

da mi duša zrije kao Tvoja slika.

24.02.2023. 12:26

Otkrivene sjene

Molitva ponekad zastane k'o ptica

da bi pregledala kraj nad kojim leti,

da bi promotrila sve obrise lica

zbog kojih se svog života sjeti

i s kojima let si svoj upravlja.

To je gledanje si prošla puta,

prvog leta koji se ne zaboravlja,

budućega smjera da ne luta.

Tada Majka molitvu usmjeri,

Duh je Sveti uzdahom potakne.

To se događa u ljubavi i vjeri,

svaka slika malo spoznaju pomakne,

zagrije se srce, kamenita zrnca krune

s kojih isijava ugodna toplina;

ražari se duša koju Isusove rane pune,

a na dlan se spusti prozirna dubina.

Inače sam sakrivena poput mraka,

moždane mi lete putovima stranim

pa se lako gubim kao neka zraka,

prekrivena sjenama neznanim.

A dok molim, tad progledam,

tad i čujem Boga što me liječi

pa Mu život pripovijedam

da Mu lakše čujem svete riječi.

26.02.2023. 20:40

Širine i dubine

Majka li je ili cvijet

što miriši u dubini

kada gleda na sav svijet

i za njega moli u tišini?

Sve si spasio nas, Kriste,

samim time što nam život dade.

Blago onom tko je ruke čiste

ili nekom tko od Tebe krade.

Nećeš čuti tko bi odbio Ti raj,

ali tko je onaj koji bi ga pronašao

ili pustio se Tebi; tko je taj?

Možda bi se neobično ponašao;

protiv svaka pravila i norme,

preko svake mjere i granice.

Možda crtao bi razne forme

ili na brzinu okretao stranice.

Možda šutio bi cijelo vrijeme,

možda gradio bi na sav glas

ili molio bi Tebe da proklija sjeme,

ili psovao bi da dobije spas.

Tebi je svejedno, Ti jedini znaš

tko je ovca, a tko jarac divlji

jer i pitome to isto daš:

plod što postane od mlaka sivlji.

Samo krštenici što u venama Te ljube

i u bubrezima čuvaju se svakog sloga,

vrše zakon, riječi Tvoje ne izgube,

postaju u svojoj svijesti dionici Boga.

28.03.2023. 22:59.

Kaplja praha

Postadoh u Tebi kao more,

kao kaplja plodna, puna žala,

pijeska i zvijezdane zore,

kao modra krhotina mala,

odlomak od neba što se sjaji,

što se prelijeva i ljeska

uvijek kada sunce lahoru zataji

da zbog Tebe čitava se zemlja bljeska

kada odgovara na upite Tvoje

o toj ljubavi i odanosti časnoj.

Kako tada ne bi bljeskale se moje boje

što se kupaju u riječi Tvojoj jasnoj.

I na isti način postajem u Duhu Tvome

jer bez Tebe ne bih odrazom Ti bila,

makar prljava je duša za te trone,

čak i da je moja duša čista svila.

I samo Tebi ja priznati hoću

da sam nitko, da sam zrno praha,

dio prašine što upija Te noću

kao svoje nebo životnoga daha.

15.07.2019. 16:56