Blagoslov kiše

Kiša romori,

simpatijo stalna;

k'o jesen govori

da nije jalna

zbog ljubavi naše

i odanosti trajne

što traži ispaše

gdje stijene su tajne

jer može doći

kada god želi

pod okriljem noći

dok nježnost se dijeli,

sasvim tako

kao i mi,

tiho, polako,

u svjetlosti.

Zaista, voljeti kišu

isto mi bude

kao vali što njišu

i svemu se čude,

kao pusta nevjerica

u trajanju tome,

kao doletjela ptica

na prozoru mome

ili zračne struje,

podivljale nekad

kao što bruje

slapovi rijeka.

Voljet ću više,

rekoh odavno,

i kapljice kiše

svjedoče slavno

o prirodi krasnoj

što Bog je izumi,

o duši jasnoj

što jutrima šumi

dok snivaju mora.

I zvijezda je Dana

svjedokinja zbora

što čezne ga Kana.

Na temelju jakome

Bog naš izgradi

mogućnosti svakome

da ljubav posadi

i ona niče

poput zrnja,

cvate i kliče

usred trnja.

Tko je prešuti,

gubi raj,

a kada ćuti

dobiva sjaj

koji se širi

i od prirode više,

i sve jače miri,

i dalje sve briše.

I još nam je tu

jer Gospoda treba

u dobru i zlu

zemlja zbog Neba.

31.03.2022. 06:53

Put u Isusovom srcu

 

Daj mi, Gospodine, vidjeti samo dobro.

Daj mi tražiti dobro u ljudima, dobro u sebi, dobro u svemu.

I kada me ne prihvaća nitko danima, ne daj mi da ne vidim da je tu mnogo dobra. Čovjek nikada ne može znati kakve se sve nevolje kriju u ljudskim životima.

PRVA POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Krstila sam se i počela naviještati Radosnu vijest, neopisivo olakšanje od poganskog života i sreću koju sam zadobila na krštenju i na pripravi za krštenje. Malo po malo, stekla sam dojam da me ljudi ne trpe. Mržnja me je odbacila.

DRUGA POSTAJA: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Mnoge su mi godine protekle u nastojanjima da iskorijenim grijehe i te godine još uvijek pritječu. Izgubila sam sve s velikim oduševljenjem zbog ljubavi koju mi je Sin Boga ukazao. Vratio mi je puno više od svega što sam izgubila.

TREĆA POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Tijekom dugih godina spoznavala sam u naviještanju samu sebe, upoznavala Gospodina i uvidjela svoje slabosti, ispovijedala užasne grijehe iz poganstva, iako mi je Bog to sve već oprostio na krštenju. Morala sam naučiti kako ću obratiti svoje srce i promijeniti način života, a da taj život ostane isti moj život, ali od sada život sa smislom.

ČETVRTA POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Majčice, ti si me tako nenametljivo dovela k Isusu, a ja o tebi nisam promišljala. Zamolila sam te da mi sačuvaš to božansko Blago za mene.

PETA POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Dobila sam, u svemu što sam izgubila, Šimuna Cirenca, pomagača koji je shvatio mnoge činjenice o mojem životnom putu. Često je preuzeo moje križeve, mada nije to ni znao, i nosio ih koliko je bilo potrebno.

ŠESTA POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Postala sam s vremenom čak i sposobna za molitve onakve dubine kakva Tebi, Gospodine, odgovara, kakvu voliš čuti, kakva Te raznježi kao Pastira koji pronađe izgubljenu ovcu.

SEDMA POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Ipak sam Te iznevjerila često, Isuse.

Iznevjerila sam i sebe, ali za sebe sam imala mnoštvo opravdanja, veliku nadu i strpljenje koje mi je darovala Majka i koje je imao moj pomagač u vjeri. I vraćala sam se uvijek s većim oduševljenjem zbog toga što sam bila sve svjesnija da mi zaboravljaš grijehe nakon ispovijedi.

OSMA POSTAJA: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Kada su posljedice mojih nastojanja u vjeri i molitvi dovodile do teških nevolja, velikih sumnji i neočekivanih kušnji u mračnim danima, Ti si mi, Gospodine, bio tako blizu da sam Te mogla čuti kako me tješiš otkucajima moga srca.

DEVETA POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Zapela sam na mnogim mjestima i bivala zbunjena o tome što mi je učiniti da prebrodimo zajedno moje najcrnje kušnje. To je trajalo jako dugo. Sporo sam shvaćala, morala sam opet iskusiti poganstvo koje mi je sada bilo najveća tlaka; morala sam odlučivati između milosrđa i još većega milosrđa, između dobroga i još većega dobra. Najgore mi je padala spoznaja da se udaljujem od Tebe, Isuse, tada kad sam dolazila bliže k Tebi.

DESETA POSTAJA: ISUSA SVLAČE

Govorili su da sam prevarantica, teoretičarka, da nisam nikakva osoba i da nisam nikakva vjernica. Nisu shvaćali moje motive koje sam gledala kao dobre. Kruti formalizam me doveo do depresivnih stanja.

Nisam bila svjesna da sam stigla gotovo do same srži Tvojih patnji na Golgoti. Ti si u sebi od boli plakao i srce Ti je ridalo od ljubavi za mene, samo za mene, samo zbog mene; svi su drugi bili na putu spasa.

JEDANAESTA POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Hoću, Isuse, dolazim za Tobom, slijedim Te jer već malo poznajem put.

To je put bezuvjetne ljubavi koja trpi i strpljivo čeka da dođem do svijesti o svome dostojanstvu koje se rađa kroz Muku.

DVANAESTA POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Znam da ćeš me prihvatiti i dočekati kao sretan Otac koji se predao na najgore muke, samo da za uzvrat dobije mene.

TRINAESTA POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Majka me vodi, pere me suzama. Ne boj se, Isuse, da ću odlutati. Čak i kad bih bila sposobna odhrvati se Tvojoj ljubavi, ne bih Te mijenjala ni za što. Stoga, ako moja slika možda izblijedi, ipak sam prilično sigurna da Ti jako dobro znaš gdje sam.

ČETRNAESTA POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB

Otići ću kroz oblačnu noć i kroz pomrčinu sunca, nesvjesna i prepuštena Tvojoj ljubavi, Kriste. Još postoji nada da će Majka možda dati popudbinu, ali i ovako Tvoje srce već priprema za me ono što želim, a to je samo Tvoja volja, Gospodine.

Isuse koji si uskrsnuo od mrtvih da mi pošalješ Duha Životvorca, načini od mene čisto srce po svojoj predragocjenoj i premilosrdnoj volji.

30.03.2022. 22:53

Smiluj mi se, Gospodine, jer me poznaješ. Smiluj se!

Nebeska plaća

 

Mili su mi stanovi Tvoji

i konopci su dobri pali

meni, koja dugo dvoji

da li svijet se ovaj šali.

Već je stvaralaštvo bilo upitno

kad sam poslušno Te svetkovala,

kao da to nije uvijek bitno,

milosrđe što sam iskovala

na svoj način, kao Tvoja slika.

Pisma rekoše mi samo slušaj

i tada ugledah osobine Lika

što ga nosi, Kriste, moja duša.

Kidatelju okova i lanaca,

Velikome koji prašta sve,

Gostitelju stranaca

što ne vidi prijetnje zle,

zar da umuknem na riječi

koje slušale su unutarnje uši;

zar da ovaj svijet me spriječi

reći za Te glasno svakoj duši?

Krovovi su ovi niski poput stege

da bih stigla daleko sa svijećom,

al' Ti vidiš srca sva i bubrege;

vjernost moja rađa srećom.

I, mada mislim da je svemu kraj,

Ti još uvijek mene tražiš;

poniznost dokazuje mi put u raj

na kojemu ljubavlju me snažiš.

30.03.2022. 13:28

Jedan osmijeh za slobodu

Prepune su košare od mjedi

i kostrijet na ramenima je teška

na toj žezi koja lomi kapke.

Osmijeh se za osmijehom ledi

dok ja plamtim zbog ta smiješka

što uzdiže krhke lapke

sunčanih narcisa i šarenih šafrana

kada nikom nije stalo do dubina

što se prelamaju na tvome kipu.

Gledaš gore, svojim Sinom protkana

i s tom unutarnjom suzom od rubina

koja mene pronađe u hipu,

uzvišena u svoj jednostavnosti,

savršena Majka ponizne punine,

prijateljica svih dobrih kradljivaca

koji od konjaka žive u svoj stalnosti

poput neslavnih pastira od runine

i hrane se duhanom gadljivaca

kao kraljevi sirotinje i beskućništva

što je zauzelo, eto, sve te klupe

po svim velikim i malim parkovima

ova Grada koji nema određenog smetlišta

gdje bi pronašli se kao veće grupe

što bi dale glase svoje znakovima.

Našlo bi se piromana, opasno bi bilo.

Stoga samuju na suverenim ulicama

što su ukrašene obojanim pročeljima

kako bi sačuvali to blaženo ti Krilo,

zlatnu nekretninu s nebeskim udicama,

u kojemu slave život s milosrdnim žiteljima.

Silne zbacila si suhom birokracijom

i ne znaju ništa korisno za praksu

preživljavanja u imitaciji kriminala

pa se žure srušiti se neprekidnom racijom

kako bi se našlo penija za taksu

što je njima iće, ugled, piće minimala.

Ne znam gdje si otkrila mi traga,

al' si molila za mene zdušno,

sada to je sasvim jasna stvar.

O, mila, o, slatka, o, draga,

opet dolazi mi doba sušno,

nepopravljiv to je kvar.

To je zato da ti budem nova

kao moliteljica ti sve raznolikosti.

Stari čovjek odnio je sobom zla.

Izvukla si opet me iz crna rova

gdje sam sada sastavila kosti;

a i nisam više niti blizu tla,

već mi duša ne posustaje.

Takva čuda sred nevolje strašne

daju mi naslutiti još jaču vjeru

kakva nikad ne odustaje

od slobode izdašne

koju Krist mi ne daje na mjeru.

Rekoh zbogom sve davnine,

djetinjstvo što pije mlijeka.

Velik si mi darak izmolila

kad si sišla do moje ravnine

gdje me partizana nosila je rijeka,

pa si još i sreću moju posolila.

Sada čuj me, slušaj srce moje

što u slabosti se već potrese

kao list na jesenskome vjetru.

Žalosne su te raznolike boje,

ali s njima Uskrsnuće se pronese

kao moja duša na tvom svjetlu

jer u tome vidim samo naša Boga.

Gledam dušom, ne znam reći

jer sam zarobljena tu da služim.

Sigurna je radost i bez vina toga.

Puk sam onaj, želim Sina steći

da i s tobom sad protužim.

Krvave su bitke tvoje,

molitve ti jake kao stijena,

ništa prepreka ti nije.

Za tebe se siromasi roje,

a ne klika otmjena i lijena;

bit ćeš ljepša nego ikad prije,

ozdravit će slijepi

i taj nijemi poput mene.

Živjet ćemo u množini

da nas krijepi

Onaj koji nema sjene,

koji zrači ljubav u punini.

29.03.2022. 00:51

 

Dani bez Tebe

 

Kako je nezgodan križ odvajanja,

kako je žuljava čežnja Tvoje svojine,

Kriste što ne daješ narodu zdvajanja

koji Te doziva sred najveće tmine.

Kako su teški dani bez Dvora,

zarobljeništvo u trnju što zahvaća sve,

pa makar u blatu bilo i lovora.

Kako se duša u molitvi raduje

što skorijem susretu vjenčanog para,

bliskosti usana, govora kratka,

dok velika briga dušu razara

što puštaš je Ti da bude i slatka.

Kako su nespretne utrnule ruke

zbog rada što prikriva božansku slavu

mjesto da prinese proljetne struke

kojima uljepšavaš zemaljsku opravu.

Kako je sretan povratak na Tvoja vrata

koja su rijetko otvorena širom

jer Ti ne očekuješ onoga svata

koji ne dolazi s blaženim mirom,

mada u Tebi se samo nađe ta pića.

Jer nemir su grijesi što nema im puta

koji bi vodio dušu pred stope Ti bića;

nemirom puk Tvoj sada Ti luta.

Teško je boraviti gdje duša ne pripada

sve dok ne nađeš je u tome trnju

kako Ti čavle na zglobove pribada,

dok ne pozoveš je imenom, krnju.

A duša što čezne za Tvojim glasom,

donosi stope što lagano gaze

i vode je ravno za Tvojim spasom,

pripravlja Tebi najljepše staze.

28.03.2022. 05:59