Prostodušno sunce tiho zapada,
oblačna se krije silueta
kao da će nestati sva nada
da bi noću stigla ljubav sveta.
Kao da se miču sva stvorenja
s putanje što ugazi je ona.
Nitko ne zna koliko je povjerenja
ostavila kad je sišla s trona,
koliko je stvarno snažna,
mada viđena je Križnom putu
kao da je malo važna
Bogu što ju nosio na svome skutu
i na svojoj trnovitoj kruni.
Pustio je svima ljubav otimati
kao da je klasje što se runi,
kao da je suza što se daje otirati.
Pustio je da je više puta razderaju
s Božjeg tijela da bi orobili
tako da u ljubav prosto zvjeraju
ne bi li je silom otvorili
da istraže njenu snagu i ljepotu.
Razapet bi ljubav tajnu,
nikad ne videći njezinu divotu
dok se ona pušta suncu sjajnu.
10.03.2022. 16:54
No comments:
Post a Comment
just do it