Morala bih biti hrabra
ljubiti Te, Kriste, kao nikada,
kao sveti Franjo ili Abram,
puno više nego sada,
kada gledam bičevanje
u svom sterilnome umu.
To je Tvoje izabranje,
Tvoje zvanje mome grobnom humu
što na duši mirno mi počiva.
Jakosti ću naći za to,
znam da odluka ta nije kriva,
ali kako kad sam samo blato?
Tvoja ljubav, Bože, dodaje duhovnost
kakvu dijele oni što Te znaju.
Svatko sam u sebi sakriva udvornost,
oni, sveti, nikada ne prestaju.
Primit ću Te k srcu, Duše Krista,
želim znati kao ljubimica
čija volja nije uvijek ista,
ali uporna je kao službenica.
Želim dijeliti to stanje
žrtve ljubavi što boli;
željela bih postati to zdanje
koje istinuje, trpi, moli
da bi se izgradilo za onaj skok
koji dovodi me Križu i ka trnju
što mi reže srce kada probada Ti bok
koji se ulijeva Duhu, pšeničnome zrnju.
08.03.2022. 11:45
No comments:
Post a Comment
just do it