Dokle ćeš, Gospodine?

 

Stvoritelju vječni,

živote i Otkupitelju ljudi,

smrtnicima tok si proturječni

koji nas na uskrsnuće budi.

Sve što takneš se posveti,

sve što stvoriš, iznova se rodi.

Osvetu ćeš oduzeti,

dat ćeš poniznosti da pohodi

Tvoga križa rane.

Umove ćeš razbistriti,

stvorit ćeš nam dane

i puteve raščistiti.

Sve si dao, sve si učinio,

veliko Ti ime

jer si malenim se načinio

da Te prime.

Gdje ćeš glavu nasloniti?

Gdje ćeš gostiti se postom?

Gdje ćeš gestom zaroniti,

pravednom i prostom?

Dokle Ti ćeš pustiti

da svi zloću čine?

Kad ćeš se opustiti

da Ti svijet počine?

Da l' ćeš tada naći vjere

kad se svemir sruši

da Ti živalj plode bere,

da Te spozna svak u duši?

Evo Majke, evo mučenika

što se pitaju i mole;

i bez nade očajnika

koji traži smrti gole.

Pravdo naša,

svetitelju muke,

tako sočna paša

Tvoje raskriljene ruke.

Drukčije Ti svako ime,

a križ nosi duša svaka,

svi su jedno s time,

samo nije volja mlaka.

Kriste, Bože, kućo mlada,

dozivam Te smjerno

kao rijetko kada

i pratim Te vjerno.

Smilovanje tražim,

grešne duše miluj

i rane nam blaži;

smiluj nam se, smiluj!

06.03.2022. 12:02