Kraljevi naroda

 

Srušili smo, Kriste, mnoge dobre ljude.

Dobri ljudi su oni s dobrim i velikodušnim djelima, djelima za druge, za svoj narod, poput Tebe donosili bi plodove za svakoga.

Srušila ih je politička i nepolitička osvetnička akcija. Ali narod ima vladare kakve zaslužuje, oni su predstavnici i slika zemlje i naroda i oličenje postojećeg stanja.

Je li ovaj narod sam kriv što ima takve ljude u politici?

Što je jadan narod skrivio?

Nije učinio ništa, počinio je kolektivan grijeh propusta.

To se može razumjeti kad se ima na umu da su ga tlačili više od sto godina slugani totalitarističkog režima koji za individualne potrebe svakoga običnog čovjeka nikada nije imao sluha, a naročito za vjerske potrebe koje ovise o iskrenosti, osobnom dostojanstvu života i slično.

Što je još gore, narod se ovaj još nije riješio dugoročnih posljedica komunističkog „odgoja” i socijalističkog samoupravljanja što je naličilo odnosima u nekom ratnom logoru, a već ga je zaskočio takozvani novi val sa svojim neoliberalizmom gdje majka svojoj kćeri, primjerice, ne smije reći da joj je ona kći već je mora oslovljavati kao svoje „dijete”, iako to dijete već ima punoljetne godine: mlada djevojka i žena kreće na važne svjetovne studije, a majka je prati u drugi grad jer djevojci je potrebna podrška, ekonomska i obiteljska. Dolaze novinari i one dvije se sramežljivo pohvale kako je djevojka postigla izvanredne rezultate na prijamnom ispitu. Majka govori kako je ponosna na svoju kćerku, a djevojka je ošine pogledom; majka se zbuni pred kamerama, počne zamuckivati i tada ispravi „grešku” te reče da je ponosna na svoje dijete. Sve pred novinarima i pukom, gledateljstvom, a ponajviše pred samozvanim profesorima koji su toj djevojci dali prolaz na ispitu pod uvjetom da poštuje rodnu ideologiju i primjenjuje je na sebe i svoju okolinu.

To se događa sada, ali to se događalo i prije sto godina, samo je bila druga ideologija u pitanju, a sve te ideologije su protiv kršćanskog morala.

Općenito, sve što se događa u svijetu je zapravo samo nastojanje da se sruši moral, a moral potječe iz kršćanske vjere, iz Katoličke Crkve koju svi imaju „na zubu” i rado se ujedinjuju „za protiv” kršćanstva. To im, naravno nikome nikada ne može uspjeti, svrgnuti Boga Stvoritelja i Uskrsnuloga Krista.

I ljudi u narodu, koji je katolički, uglavnom su svjesni toga, naročito oni stariji. No, pritisnuti teškim siromaštvom, roditelji žele spasiti svoju djecu kroz koridor novoga vala, to je koridor kroz koji djeca izlaze iz teškog siromaštva u bolju budućnost, ali roditelji nisu sasvim svjesni da ima i gorih stvari za njihovo potomstvo, da će ih već u tom koridoru „obratiti” oni koji su ih doveli do teškog siromaštva i da će njihovoj djeci, već prije nego što prođu kroz koridor na slobodu od teškog siromaštva, poslužiti bombastične i krvave ideje o tome kako ta djeca i mladi moraju postati vjerni robovi da bi bili slobodni jer neoliberalizam je totalitaristički sustav bez ikakve sumnje.

Ako ona djevojka i mlada žena postane ikada majka, morat će dopustiti da joj diraju kćerku dok je još spolno nezrela, morat će dopustiti da je odgajaju neki lažni homoseksualci ( jer oni pravi nemaju interesa za osnivanje obitelji), morat će se duboko posramiti što je prava, zrela, zgodna i uspješna – žena i samo žena, bez dodatnih spolnih sklonosti.

Jer: spolnost podrazumijeva da je netko, neka osoba potpuno muška ili potpuno ženska osoba, a rodnost podrazumijeva da su ljudi kao neki predmeti i opće imenice, a ne krv i meso, duh i duša.

Užasna ideologija koja ima naivne parole: sloboda za svakoga, ali ne pojedinca, nego slobodno ponašanje za sve kategorije, od djece do roditelja jedan i dva, od poljoprivrednika i obrtnika do političara i filozofa.

I to sve samo zato da se riješe ljudi nametnutog teškog siromaštva koje, uzgred, i nije tako teško kao što izgleda.

Kakve to veze ima s ovim našim narodom?

Mnogi se nisu opredijelili, ostali su uporni siromasi.

A siromah nema snage i nema glasa, nema mogućnosti izabrati na lažnim parlamentarnim izborima pravoga, istinskoga vođu jer taj neoliberalizam također dopušta da nekvalificirani postolari sude dobrim političarima i drže ih u zatvorima na veoma duge rokove jer nemaju osnovane dokaze protiv njih pa se parnice produžuju u nedogled.

Zato istinskih političara najčešće za vrijeme Izbora nema na parlamentarnim listama – sve su to karijeristi, a narod može sretno pljeskati kad naiđe neki istinski stručnjak i politički profesionalac, iako je karijerist, jer će za svoju karijeru sve učiniti da bi postigao što bolje rezultate.

Svejedno, mnogi u narodu imaju jaki glas, ali čine djela propusta kad se njihova borba svodi samo na bezobrazne komentare s njihovih lažnih profila. To nije dobar način borbe za svoj narod.

Još jedna napomena: umirovljenici su jako osjetljiva skupina, šezdeset posto nas živi ispod granice siromaštva, o tome pišu portali koji su se uvukli u vladajuću kastu. Problem je što ne nabrajaju invalidske mirovine kada barjaktare s umirovljeničkim statistikama – statistike su puno gore. Invalidskih mirovina ima gotovo pedeset posto, a tu ne računam sve braniteljske mirovina i inozemne, i tako su mizerne i niske da se o njima ne smije niti pisati. Prosječna mirovina koja je snobovska, iznosi 360 Eura, a minimalna, ispod koje ne smije pasti, iznosi 200 Eura.

Invalidske mirovine su trideset posto niže od minimalne mirovine, a invalidi koji ih primaju nemaju prava na socijalne doplatke i na invalidnine. O tome nitko kao da ništa ne zna. I zaista, tko može vjerovati da ljudi žive i preživljavaju sa 140 Eura mjesečno, kruh i mlijeko. Bacaju ih iz stanova, prihvatilišta su samo za siromahe bez igdje ičega, predlažu im da se hrane pošiljkama iz Domova umirovljenika gdje im naplaćuju hranu i dostavu skuplje nego ovi profesionalni dostavljači hrane. Puni su raznih ovrha, nemaju televizore ili barem internet, ne troše energente već se smrzavaju i čekaju smrt.

Oni su nepotrebni, a mogli bi nas podučiti u životnim neprilikama.

Nepotrebni su neoliberalizmu i često padaju na obećanja da je za njih najpametnija eutanazija, a nisu niti depresivni, niti bezvoljni. Starci općenito smetaju neoliberalistima jer ovi nemaju pojma što se događalo u nedavnoj povijesti, a starež sve jako dobro vidi i zna, i trpi i šuti, to jest, uglavnom starci najviše i najkvalitetnije mole Boga za narod.

Oni su najveći kraljevi.

Ako nam oduzmu na svoje perfidne načine slobodu vjeroispovijesti, tek tada će se neoliberalizam srušiti jer , zna se, sila Boga ne moli, a Bog štiti svoje siromahe uvijek, svugdje i na vrijeme ih spašava.

Osim toga pogrešna je parola o ravnopravnosti i jednakosti muškaraca i žena, ali i svih ljudi. Svaki je čovjek poseban.

Muškarci i žene ne bi nikada smjeli biti jednaki i ravnopravni, to nije ono što Gospodin želi. Bog naš traži samo jedno: jedinstvo u različitosti.

Jer naravno da ne bi stvorio Gospodin Bog ono što nije htio da bude obitelj.

I što god učiniš, Isuse, hvala Ti za sve što nam daješ.

Spasi narod svoj.

10.03.2022. 05:32