Psalam 27 Pouzdanje u opasnosti

 

U Božjoj blizini nema straha

Davidov. 

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

2 Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

3 Nek’ se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek’ i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

4 Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

5 U sjenici svojoj on me zaklanja
u dan kobni;
skriva me u skrovištu šatora svoga,
na hridinu on me uzdiže.

6 I sada izdižem glavu
iznad dušmana oko sebe.
U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne,
Gospodinu ću pjevat’ i klicati.

7 Slušaj, o Gospodine Bože, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
8 Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, o Bože, ja tražim.
9 Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!
10 Ako me otac i mati ostave,
Gospodin će me primiti.

11 Nauči me, Bože, putu svojemu,
ravnom me stazom povedi
poradi protivnika mojih.
12 Bijesu dušmana mojih ne predaj me,
jer ustadoše na mene svjedoci lažni
koji dašću nasiljem.

13 Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
14 U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.