Stado koje čeka spas

 

Drugačije se znamo,

kao narod neki stran

na tom tlu od pijeska.

Boga Oca promatramo,

u njemu nam Krist je znan

usred vremenita tijeska

gdje je Čovjek pravi

koji dođe nam u krvi

i u toj nebeskoj gozbi.

Posta jasan tek u slavi

jer je uskrsnuo prvi

poslije mnogih prozbi

kojima je priključio nas.

Zbog Njega se ljubi

svaki sveti puk,

stado koje čeka spas.

Za Njega se gubi

strelica i luk,

samo srca ostaju.

Mjesto svih se kajemo,

jedno smo u Kristu

i Kristovi postaju

svi kojima dajemo

svetu Vodu bistru

koja poteče iz stijene

nakon bezbroj dana

oplakivanja svih grijeha.

Ne gaze nas hijene,

ne siti nas mana,

nije nam do smijeha.

Razlike su među nama,

mnogi nisu jednoglasni

kao srca naša.

Mnoga duša kao da je sama,

mada nosi oklop časni.

Takva jeste ovdje ispaša.

Jer za Bogom hodimo,

njegovi su naši puti

što ih Isus ublažava.

Zajednički život vodimo

podno tih nebeskih skuti

dok nam Isus grijehe poražava.

02.03.2022. 16:41