Nikad nisam bila iskrena do kraja,
nisam namjerno si otvorila barem malo
ona vrata koja okolina samo zbraja
jer kome je do toga uopće i stalo
kad se dobro vidi već na pogled jedan
da l' je netko slobodan u Kristu
ili kao zarobljena duša bijedan.
Samo vlasnik duše nema sliku bistru,
samo duša koju muče teške uspomene
misli da se dobro skriva.
Ne brine za tihe opomene,
čini joj se da je zdrava, živa.
Ima li još koga da bi bio zdrav,
tko ne gura naprijed vreće grijeha
kao neki mali, vrijedan mrav
što se šulja preko lijeha?
Ono što je meni tajnovito,
ne mogu otkrivati ni Bogu
koji prti meni što je vremenito
prema svome rajskom logu.
Razlozi su ono što se ne da znati,
okolnosti u kojima sva duša raste.
Samo Bog ti može vode dati
da ispereš rane što se časte
u tom Križu i Raspeću.
Zato ne znaš, dušo, ti o tome
kako ćeš pronaći sreću,
kad ćeš Kristu reći: moj nebeski Dome!
11.03.2022. 20:56
No comments:
Post a Comment
just do it