Čekam te u ljubavi i nadi,
i u Duhu gdje se smjerno klanjam,
da opraštanje izgradim,
da se zlodusima s puta sklanjam
kao što je zakonitost Mudrosti
koja donijet će mi uvijek ploda
jer je miomiris Nevinosti,
jer se nikada ne proda.
Znam da izgledam ti smiješno
tako uporna i pasivno se držim.
Stanje naše oduvijek je grešno,
a u praštanju se često spržim,
mada o tom ne znaš i ne tražiš,
misliš valjda da ti oprost ne treba.
Svoje rane krivim stilom blažiš,
ali možda po tom stigneš i do Neba.
Ako dođeš gore gdje ćemo se naći,
ali svak na svojoj strani,
znat ćeš, zao put uvijek je najkraći.
Zato meni dugački su dani,
sve dok grlim se sa križem svojim,
dok mi Gospod stati ne dopusti
s tim životom u tim praštanjima mojim
gdje se pretvaram u oblak gusti,
kao neka masa nepregledna.
Nikad ne činim tu svoju volju,
noći prolaze mi k'o nebesa medna,
obećanja Boga nose mene na tom polju
od kojih dobivam slatku vrtoglavicu.
Zato praštati se jedino isplati,
mada kosti gore, mada slabi nervi viču,
ali nagrada me Neba svuda prati.
13.03.2022. 21:14
No comments:
Post a Comment
just do it