Volim Tvoje ruke
na ramenu svome,
svjetla naše luke
što se večerima lome
kao nade zlatni traci
koja nikada ne staje.
Već se čuju koraci
naše ljubavi što traje.
Ti si tajna neistražena
mog nazireata,
zbog Tebe sam blažena
kao naša Femina Beata
što nas blagoslivlja
i još vjekovima štiti;
i, mada ja sam divlja,
ona Kraljica je moje biti.
Zbog Tebe sam njena već odavno,
zbog nje ja sam samo Tvoja,
Srce milosrdno, pravedno i slavno,
Kriste, luko u tisuću boja.
Tko bi znao Čovječjega sina
do li samo Nebo što Ga rodi;
tko bi dao što je istina
koja cvate u slobodi?
Tko bi spoznao na svijetu
što je ljubav stvarna za sve ljude
koja plamti duhovnome letu
čak i svima koji blude?
Pa neka je i otrov il' poganstvo
ako život ima kao Božje biće,
neka bude svakome prostranstvo
ljubav koja tako sporo sviće
i za starost, i za mladost,
i u najgoremu paklenome grotlu.
Nek se tiho rađa mir i radost
u tom zemaljskome kotlu.
26.03.2022. 03:13
No comments:
Post a Comment
just do it