DUHOVNA PROŽIMANJA









DUHOVNA PROŽIMANJA

izbor iz poezije 005


Kazalo:

Nebo za dušu

Pjesma završene čežnje

Ruka što mi dušu štiti

Ime bića

Zidine Emausa

Duša i Smisao

Duša i Ljubavlj

Pečat Ljubavi

Ljubavna muka

Živa duša

Na tom crnom nebu

Duša i Grijeh

Duša i bol

Duša i Život

Duša i vrijeme

Ime i duša

Duša i ja

Raduj se, dušo moja

Srčani proces

Život u kraljevstvu nebeskom

Miris tamjana

Kao ljubavnici

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom

Ne boj se za našu ljubav

Bijela Katedrala

Ne želim sanjati

Šator od pjene

Daleko od sutra

Rozeta

Ljubav pobjeđuje

Pročitajte moju pjesmu

Mjesto za molitvu

Mirno more

Kiše zauvijek

Regina Croatorum

Marija na Isusovom putu

Poslušaj, Gospode

Veo slobode

Tonske vježbe

Božanska romantika

Kršćanka

Rat sjećanja

Marko, ti i ja

Duhovna prožimanja

Fontana Kristovoga mira

Prave ruže

Kradljivac tuge

Pjesma čežnje

Bez Tebe, Isuse

Još te uvijek sanjam

Daleko od sutra

Sjaj molitve na rukama

Lančić

Isusove ruke

Uzdignute ruke duhova i sjene

Kao ljubavnici

Pečat Ljubavi

Duša safirnoga sjaja

Na Posljednjoj večeri

Život je dug

Anđeo života

Sretne li krivice

Tajna nerečena

Nebeski svijet

Četiri životna doba

Susret križeva

Vječno ljeto

Molitva s tminom

Komadić kruha i kap svjetla

Susreti

Križ Nazareta

Drama molitve

Dan života

Ljubav i Riječ

Put, Istina i Život

Krštenje svijeta

Dalje od zvijezda

Breme ljubavi

Sveti zvuci

Kod Večernje

Sjaj molitve na rukama

Ljiljan u polju

Blagoslovi suzne doline

Miomirisi tjeskobe

Krik sutona

Jedna kaplja Vitezove Muke

Kradljivac tuge

Ljubav neviđena

Ljubavna muka

Jubilarni dan

Božanski krvotok

Nebeski most

Vapaji raja

Dan zauvijek

Sjaj dubina

Kult ljubavi

Život u kraljevstvu nebeskom

Prva ljubav

Da te nemam

Pamtim te i plamtim

Svadbena zvona

Slava koja me čeka

Blažena nada

Tijelo Boga

Sol zemlje

Da me Krist ne ljubi

Fontana Kristovoga mira

Ranjena Zemlja

Nebesko tkanje

Susreti

Usamljeni sokolovi

Tragom vremena

Nebeski kristali

Duša i Ljubav

Duša i Milost 

Dragulji od vjetra 

Decennium 

Potraga za našom pjesmom














Nebo za dušu



Probrani oblaci,

izabrani povjetarci

i vjetar koji te baci;

utihnuli žmarci,



aleja životnih uzdaha,

to nebo je što kruži,

spašava od straha

i utjehu pruži.



Šumovi od kišnih kapi

i sasvim kratka smjena;

i sa crjepova hlapi

sparina odnesena.



Kad bi bilo takva mira

za susrete s čudima,

ne bi nikad anđeo što svira

prozvao nas ljudima.



Bili bismo druga bića

koja žive od nebeske pjene,

vedri od otkrića

i bez tamne sjene.



Ipak, bolje je čovjekom biti,

imati dušu, imati želje;

makar od neba se kriti

jer sloboda te melje.



A nebo je veliki dar,

poklon bez duga,

diskretna čar

zemaljskoga luga.



Što bi, dušo, bez oblaka,

bez plavetna sjaja?

Bez neba zemlja je raka,

grob koji ne zna do raja.

31.05.2021. 16:39 



























Pjesma završene čežnje


Grad se kupa suncem zalazećim

kroz oblake mračne, tmaste,

a ja putujem daljinama

gdje ću novo ime steći

i gdje drvo mi života raste,

odjeveno zelenim dubinama;



odjeveno duševnim spokojstvom

koje valjda vječnosti je dar.

Danas nikakve tu nema duge

sa zemaljsko – nebeskim ustrojstvom

jer još jak je sunca žar,

jer je kiša isprala sve tuge.



Sada k'o da nema obećanja,

ispunila se svaka jota

moje kazne, mojih težnji.

Od te večeri do svitanja

uvijek ista ostala je moja nota,

melodija pjesme završenih čežnji.



Svakog dana, večeri i noći

mislim da je posljednji mi čas

zbog ljepote koja divna je za mrijeti.

Uvijek mislim sad ću poći,

sada, Bože, načini moj spas

da mi više pakao ne prijeti.



Poslije kiše kugla zabljesnula

svojom zalazećom snagom;

malen joj taj prostor spoja

pa je oblacima vatru zakresnula

u svom odlaženju blagom,

u tim svojim šetnjama bez broja.

16.05.2021. 19:02









































Ruka što mi dušu štiti



Proći će mi mnogi sati

nespokojstva velikoga.

I ovaj dan i noć bih dati

da ne sanjam bilo koga.



Sanjati bih nešto novo,

nešto drugo, a ne noćnu moru.

Sanjati bih baš proljeće ovo,

drvo koje obnavlja si koru,



sretnu ružu i najljepši cvijet

što ga daruje mi ljubav moja.

Pa da sanjam čitav svijet,

nikada ga ne bi bilo u toliko boja.



Sanjati bih one grube ruke

koje znaju nježnosti nebeske;

bezbrojnih buketa tanke struke,

pjesmu koja ima riječi reske.



Sanjati bih olujne te livade

i vrhunce krovova pod snijegom;

pticu veliku, grabežljivu, a punu nade

kako žuri, a za njome lije grom.



Sanjati bih prozore od kiše,

čvrste, otporne i sigurne od zla,

i rolete koje vjetar njiše;

ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.



Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,

da mi one riječi mijenjaju živote

koje pokušavala sam sebi skriti.

Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.



Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha

ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi

jer On neće dati udio mi stiha,

niti da se srce moje noćas čitavo zaledi



nego Duh će meni reći Sveti

koju poruku ja moram znati

kad se jutrom prenem iz te spleti

svih oluja i te Ljubavi mi što me prati.

18.05.2021. 19:10



















Ime bića



Ta moja želja, moja potreba i težnja,

poriv moj, moje obavezno biti,

sa svakoga moždanoga režnja

iz moga duha mora se, mora piti.



Nema pitanja hoće li srce ili ne,

nema nezgodnoga dana, niti časa;

nema noći bdjenja, ni haljine svilene,

a da pjesma kao molitva ne stasa.



Nema svijetu bolje terapije, ni lijeka

za sve tužne boli, smetnje ili lom.

Ne postoji nigdje tako jasna jeka

kao što je Božji odgovor na slom,



kao što je biću zdravlje što se vraća

uvijek iz početka, uvijek s ove strane raja

gdje su sjećanja i gdje sve se plaća,

gdje se čovjek nađe kada odlazi iz gaja



u kojemu vladala je bolest, grijeh i strah,

kada zove ga po imenu Gospodin Bog.

Vjerski senzor tada se pojavi kad nastaje dah,

tada biće odgovara zbog imena svog.

02.06.2021. 21:03



Zidine Emausa



Pola svoga svjesna životnoga puta

provela sam u tom pustom kraju,

Emaus mi sladak poput medna saća.

Tu je procvala i ona ruža, bijelo – žuta,

kakvu često plodne zemlje daju;

evo, cvate kao da se mladost vraća.



Tu sam naučila zahvaljivati tišini,

reći „hvala” svakom svojom gestom,

stihovima ili šutke, otvorenih dlanova

koji streme božanskoj visini;

i pokleknuti oduševljenju čestom.

U tom jednom stavu imam bezbroj stavova.



Pitam Boga kako srcem reći „hvala” u dubini,

kako pronaći taj izraz uzdignuća

i bez mnoštva riječi, i bez mača,

suptilno i nježno kao što je dodir fini

jer osvojila je ona ruža nepregledna bespuća,

probila se, nježna, preko trnovita drača.



Da Ti riječi, Kriste, ne sasipam sada,

da ne blebećem u duhovnoj praznini,

zovem Tebe Emausom svog života i nebeskim tragom.

On je za me duh, zidina mi vječna grada

u kojem Te gledam, ćutim u blizini

sve dok zalijevam tu ružu molitvom Ti dragom.

13.06.2021. 23:34











Duša i Smisao



Duša ova, život moj

nosi križeve i boli,

raduje se ili smeta

kao duše svaki drugi soj.

Kada se u Bogu proli,

postaje mi dobra, sveta.



Nije puno svjesna, gubi uspomene

što su pratile je puno vrijeme

od kada je krenula na put.

Izbavio Bog joj misli oklopljene,

posijao po njoj svoje sjeme,

tu nebesku snagu i zemaljsku ćut.



Dugo nije ništa govorila.

Vodili je poput psa na lancu,

nevidljivom kao što je misao.

Prepreke je lako oborila,

kretala se Bogu kao strancu,

al' u srcu uvijek znala je za smisao,



ne onako kako svijet poželi

već u božanskome vrtu sreće

jer svak sanja ono čega nema.

Njezin govor odjednom je bio cijeli,

ali svijet je mrzio to što ga neće

nego čeka drugo i za to se sprema.



Nije bila svjesna, nije.

Ništa u tom smislu nije bilo ime,

a svatko je htio njene tajne.

Znala je da srce svakoj duši bije,

al' se nije snašla s time

pa su njene oči uvijek bile sjajne.



Kad je prelila se čaša,

pronašla je samo jednu, ključnu riječ.

Shvatili su, pomogli da zaboravi.

Život više nije bio kao gorka kaša

i tad odlučno je okušala mliječ

koja spasa daje, novi život, pravi.



Duboko u sebi još je kao pseto malo,

pameti ne posjeduje, al' je vjerna.

Zato samo Bog joj može reći

ono sve do čega je njoj stalo;

samo Bog je riječ joj neizmjerna,

a sve drugo nikad smisao joj neće steći.

17.06.2021. 15:12











Duša i Ljubav


Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.


Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.


Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna


slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?


Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.


Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.


Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25



Pečat Ljubavi



Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.



Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.



Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.



Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.



Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23



















Ljubavna muka



Mira nema,

samo drač u tijelu

boluje od mene same.

Duša se oprema

preživjeti dramu cijelu

koja vladat će dubinom tame.



Hvala Ti, Isuse, Bože moj,

na tom osjećaju zdravlja

što ga daruješ mi za moj put

i za život koji prati život Tvoj

i još prilazi u Tvoja slavlja

da mi cesta nije uspon krut.



Da me daleko odvedeš,

sve do želje cilja toga

što je puno viši od Golgote,

da me široko opredeš

ljubavlju za Oca, Boga

što je poduzela te grozote.





Pravilan je kod nas, ljudi,

samo onaj osjećaj u tijelu

da se stradavati mora

mjesto bližnjeg u tren hudi;

čovjek ravan samo tom je djelu,

ali sve učini da dobije mnoštvo bora



zato što to nije nikad napravio,

jer izgubila mu od života duša,

jer slobodu zadobio nije.

Puno prilika si za nas sastavio,

svaka od njih tu je da nas kuša.

Čovjek žanje ropstvo što ga sije.



I gdje nema ljubavnoga sjeta,

gdje je sve u Tebi bol i muka,

svaki čovjek mora znati;

da iskusi otkupljenje svijeta,

u tom znaku da mu bude luka

i da može na Golgotu stati



poput Majke, poput bliskih žena,

kao zaljubljeni učenik Života

ili kao prosti službenik na djelu.

Duša vjernika je tada osnažena

osjećajem nebeskih divota

kao rana prikazana, Kriste, Tvome Tijelu.

26.06.2021. 20:14



































Živa duša



Nešto u tvom glasu,

neki drhtaj ili sjena,

nešto neizrecivo;

neka slabost u tvom stasu

ili kosa, sjajna boja njena,

zastajanje neporecivo



govori mi puno više

nego što bih mogla znati.

Jasno je da znam

ono što ne piše,

što bih mogla tobom zvati,

vidljivo je kao plam



negdje u dnu duše.

Poklapa se s mojim bilom,

surađuje sa grlicama,

s vjetrovima puše;

ne dolazi silom,

ne kreće se ulicama.



Razlikujem tvoje mjesto,

tvoje doba, tvoje vrijeme,

tvoju dušu i tvoj korak.

Rijetko, ne prečesto,

kao da ti nemaš breme,

govor koji nije gorak.



Sve se to ostvaruje u Kristu

onog časa kad pogledaš amo,

i u moju dušu kada zađeš.

U dubini, srca istog Boga ištu,

mir prostruji i ja trnem tamo

gdje me živu ti pronađeš.

29.06.2021. 21:22









Na tom crnom nebu



Ljubav stvara naše kosti,

našu srž i duhovna skitanja,

osobnost našu, naše duše.

Vjetar do iznemoglosti

oblikuje vječna pitanja

da se pjesme ne osuše,



da se ne gube u bespućima,

da se susret uvijek stvori

kada god je Božja volja.

Samo duša tu mogućnost ima

bezbroj puta da izgori,

da se budi uvijek bolja,



uobličena po svome redoslijedu,

ali puno jača i sigurnija

jer se uči bezuvjetnome darivanju

gdje je mirno susretanje i u redu.

To je istinska liturgija,

moje bogoštovlje u snebivanju.



Naša molitva je onaj tajni ključ,

otponac za dušu da ne zdvaja,

bijela krila dviju golubica

koje nose onu našu luč

što se Križem sva napaja

kao skromna nevjestica



koja svog Pastira gleda iz daljine

što je više nego dovoljno i puno

da joj se razbukta moć.

Ljubav jednu mnoge ovce čine,

svaka prima osebujno runo

kakvo ne zna dan, ni noć.



Samo na tom nebu crnom

duša dolazi do svijesti

i do mudrosti i razuma

što se diče oštrim trnom

koji pomaže mi tebe sresti

netom prije pomračenja uma.



Samo ona Ljubav zna

hoću li se tu pronaći

ili dragovoljno izgubiti,

ali prije svake zore ili sna

navikla sam u dubine zaći,

dušu tvoju izljubiti.

30.06.2021. 03:23









Duša i grijeh



Slaba duša ima snagu

u slabosti svojoj, u predanju

i u padovima

kada prima opomenu blagu,

kada se strovali nebo na nju,

kao uragan po gradovima.



Ne, ja neću propasti

jer nikako ne želim to

nego znam da živim

samo kad me kušnja časti,

kada s mene sklizne zlo

i kad nikoga ne krivim.



Mir tebi, dušo moja, mir!

Blagoslov ti pada na ramena,

nećeš proći na široko.

Za tebe je sveti odabir,

za tebe je prosuzila Stijena,

poletjela grlica visoko



jer je tako uzak prolaz

da ga ne zna zvijer divljine,

da ga nemaš niti ti

ako ne iskusiš poraz

što je stvoren od miline.

Opet Boga svog ćeš slaviti.



Križa svoga ne odbacuj

i ne žmiri u tom rovu,

u toj tami Boga zovi.

Srcem svojim službu začuj

pa je kliči na svom krovu,

doletjet će ptići novi,



poslani od Duha Sveta.

Slušaj riječ si pravednosti

što izvire ti iz usta,

poslana je grešnicima svijeta.

Ona nastaje od vrijednosti

što je ima duša pusta,



duša siromaha, skromna, tiha.

Kraj života svoga ti ukrasi,

svakom padu opet stani.

Nek ti srce bude puno stiha

kad zazvone zadnji časi.

Boga slavit će svi tvoji dani.

30.06.2021. 12:57



















Duša i bol



Ostane bez udaha,

sve od preteške siline,

pa zagrcne drugi put.

Povjeruje bez straha,

sve od velike miline,

i duboko upije taj uzdah krut.



Bol je tišti

i slabom je čini,

lakom poput pepela

što iz nje vrišti

prema udaljenoj mjesečini

na koju je tmina sjela.



U haljini bijednoj

tiho milost prosi

da je čuje samo Bog.

Nit' u suzi jednoj

gorčinu ne nosi;

samo da se riješi stanja tog,



samo da dočeka

onaj blagi sat

kad se dijeli lijek

i da ne čuje se jeka.

Bol ta mora stat

i taj udah prijek.



Ponos, visoko je drži.

Ukočeno tijelo

čuva je od napadaja.

Kao da se kaplja prži,

iznutra je bijelo

jer je izišla iz odaja.



Krenula je Bogu svome,

ali strmoglavo pada

kao da stampedo gazi.

Evo lijeka stanju tome,

dahnula je nada

i ka utrobi silazi.



Opijena, mada i bez uma,

grudima zahvaća dah,

duboko i opezno, polako.

Bez ijednog šuma

uvlači se laki strah;

do kada će izdržati tako?

30.06.2021. 22:46







Duša i Život



Živote moj,

Majko roditeljice

svake moje strune,

moga bića kroj,

u ljubavi voditeljice,

sredino moje krune,



iz Tebe sam nikla

kao obličenje

u imenu svom

i na kušnje svikla

kao oličenje

hrvanja i slom.



Dade meni zrno vjere,

slatka nektara, napitka

da mi cvate svaki izdanak

obilate mjere

i na krilima Svitka

da mi bude medni danak.



Reče meni: 'Ljubi

po istini svetoj,

strpi ono što ti padne,

lice si izdubi

u sudbini kletoj'

pa mi biti dadne



da Te slavim vijekom

u svakom obliku

sve do nesreće, slaboće.

Budi meni lijekom,

svjetlo mome liku,

moje sjeme, moje voće!



Budi moja uzdanica, stijena,

hridina u velikoj dubini!

Ja sam dijete, narod Tvoj,

biće prevelikih mijena

što se krsti u tišini

kao duh što nije svoj.



Sebe sad istresam,

pod krilima Ti kličem

da sam vjerna slika,

kao Ti da jesam,

da u porodu sad vičem,

vrijedna Tvoga lika.

01.07.2021. 05:15















Duša i vrijeme



Nisi, vremenitosti, moja,

ali površinski si u meni

i u mojoj ovojnici.

Ja u mijeni nosim spektar boja

i odmaram se u tvojoj sjeni

kao neki umorni vojnici.



Moždanima svojim tebe duša treba

da poreda uzroke i posljedice,

da te gleda u tom vrlom svijetu

koji visi kao imitacija od Neba

dok za duh moj nema poledice,

duh se vine kao vjetrovi u letu.



Ne, vremenitosti, ja u tebi već ne živim,

u tebi se samo umirati može

da bi tijela istrunula.

Mada poštujem te, čemu da se divim

dok se grijesi, zlo i kazne samo množe

tamo gdje te vječnost ispljunula?



Nikada se nećemo razumjeti,

brojanice zloduha i vila,

zatvorenih krugova i dugačkih kraka

što do moje srži doći neće smjeti.

Samo onog časa u tebi sam, vrijeme, bila

kad sam pala kao žrtva u bezdane mraka.



Ti si varljivo stvorenje koje nema dna,

oholo i tmurno kao robovlasnik,

onaj koji gleda sve filmove pakla.

Anđeli te bacaju od sebe poput sna,

samo jedan kraj tebe stražari Časnik

uz duboko more, blistavo od stakla.



Mi smo brat i sestra, djeca našeg Boga,

ali moja Majka nije tvoja moliteljica,

nikada te nahranila nije

već te zauzdala, vršak tvoga roga,

vječna kraljica i moja prositeljica

koja jača je na kraju više nego prije.



Kažu ljudi: 'Nemam vremena za sebe',

nikada ti dosta otrova i bluda.

Ti si, vrijeme, dobro djelo, ali pokvareno.

Nema takva stvora što bi opravdao tebe,

tvoja kob je svima, al' i tebi, huda.

Stvorenje kao svako drugo, ali ne i dušom obdareno.



Hvalim Tebe, Isuse i Kriste, Bože moj,

što si čudesno načinio mi uru.

Tebi ja se klanjam jer mi dade vječan čas

kad na Križu visio si, kao Janje svoj,

kad si donio mi uskrsnućem jaku buru,

kad si vijekom darovao spas!

01.07.2021. 16:20





































Ime i duša



Nisam znala Tvoje ime

koje služilo bi prepoznavanju

sve dok nisam prizdravila;

već je bio stigao početak zime.

Nisam vična bila ni odavanju

svega što sam sebi pristavila,



to su bile slike iz davnina,

zazivi na slijepo, želje, molbe,

sve dok nisi, Kriste, dao puno više

ovoj duši zemaljskih ravnina

koja nije čula tajnu Tvoje tvorbe,

Tvoje snage što u tijelu diše.



Tako tijesno mi smo bili par,

dvoje što se ljube i zajedno pate

ili plode neprekidno vjekovima.

Od Tebe sam primala na dar

svaku gestu ili pokret što se vrate

višestruko u životnim tijekovima.



Priznala sam jednom da Te znam,

da si moja ljubav i moj život, moje sve.

Ti si tada zapečatio me pomazanjem

ognjem što je duši vječni plam,

Imenom si svojim ispunio moje sne

i potvrdio me pravedničkim zvanjem.



Sada znam Te po tom glasu, po tom zvuku

kojim dozivaš me da bih bila puno bolja

i kada se trgnem prema Križu kojem ode

da zbog mene još podneseš svoju Muku,

da od mene činiš ono što je Tvoja volja,

da me ljubiš prema zakonu slobode.

02.07.2021. 15:49























Duša i ja



Bog je tajna svima,

Presveto Otajstvo biti,

a duša je kao svi,

ne zna kada Boga ima.

Dušu ne prestajem piti,

stavovi mi ponizni.



Ovaj naslov može samo

odvući me u pličine

raznih grijeha i krimena,

a kad nisam tamo

gdje su duhovne visine,

gubim od svog imena.



Zato, dušo, ti mene povuci,

moju tamnu stranu,

moje mračne česti

da me ne vide ti vuci

što izmiču bijelom danu

kada dođu piti, jesti.



Spašavaj me, dušo moja,

i dozovi Anđela čuvara

da mi čuje vapaj tijela,

mojih kostiju, ti, srži kroja

što ga nosiš poput dara

da bih bila potpuna i cijela.



Da bih bila svoja

i u dragom Bogu

da bih mogla počinuti;

da sam sjena tvoja

što mi leži tu, do nogu,

da bih vrata otvoriti



ili se provući

poput spašenice jadne

sve do milosrđa bajna

što bi me povući

iz tih ralja zvijeri gladne,

da ja budem kao Milost sjajna.

04.07.2021. 19:32






















Raduj se, dušo moja



Samo zaljubljena srca vječno gore

i u njima raste biserje bez broja

kao školjkicama što ih daje more;

samo je u ljubavi sav mir, dušo moja.



Ljubav ta u tebi koju daje Bog

često nalik je na ljubav svijeta

što je traže ljudi usred previranja tog

gdje se čezne naći krila vječnog leta.



Ona proizvodi tuđe odgovore,

ona uvijek neku drugu ljubav nađe,

ali samo Bog joj daje trnje i lovore,

samo Bog razapinje joj jedra lađe.



Samo Bog zna tajne srca tvoga,

pronalazi puteve ti, morske struje.

Samo tvoja ljubav prepoznaje Boga

jer je Otac ljubavi kojega se štuje.



Mnogi ljudi pridaju si važnost,

ali samo zaljubljeni smiju slabi biti.

U tom svijetu koji štuje lažnost,

samo Bog zna tvoje suze skriti.



Stoga nezgodno je život dati

čovjeku što vene kao pepeo i prah.

Bog će tebi uvijek snagu slati

za još jedan sasvim novi dah.



I to malo čežnje što u tebi čami,

to je poziv Neba i jedina ljubav tvoja.

Samo je u Bogu spasenje u tami,

samo je u Bogu radost, dušo moja.

18.09.2020. 06:58



















Srčani proces



Sjećanje mi kapne poput daška ljeta

što ga teško dočekati da zapiri

sred tog bezumlja od boli i sparina,

ali rastanci su nužni i bol je sveta

kada srce spozna da se s Kristom miri

radi ljubavi Mu koja zove svoga sina.



Tada vidi kako patnja djelotvorno blaži

sva ta pitanja života koji bezuman je dijelom

zbog gluhoće i sljepoće, i zbog velikoga pada.

Malo patnje, malo boli život je najdraži,

znam da vječnosti postojim dušom svom i tijelom,

u sigurnosti se utapaju sva mi vjera i sva nada.



Zbog te ljetne žege čovjek se promijeni,

srce se rastopi da bi prekaljeno bilo,

poslije nikad više nije ono isto.

Blagoslov i križ dobivaju na cijeni,

jer je Uskrsnuće ono što se zbilo

da bi postalo to srce kao zlato čisto.

05.07.2021. 04:21

Život u kraljevstvu nebeskom



Znaš li da su sveti mene dočekali,

da su bili prvi, prije drugih susretanja,

i da su mi svjetiljku na putu dali,

uvijek oko mene kao predavači znanja?



Znaš li da sam zadobila sreću,

da je uvijek ja sa sobom nosim,

da se sjećam i da palim svijeću

kada god se vjeđa moja rosi?



Znaš li za tu molitvenu dramu

koja bliješti u svem srcu mome?

Ona razgoni mi svaku tamu

kad me burni doživljaji slome.



Znaš li da mi pritom Bog pomaže

da posvijestim jače ono što me dira

jer ja ne znam što je meni draže,

predati se ljudima ili Knezu mira?



Znaš li da tim putem dođem i do zida,

da za mene ništa poslije toga nema

osim ljubavi te što ne gubim je iz vida

koja meni kontemplaciju priprema?



Prođem tada Galileju, Jordan, Kafarnaum,

stanujem sa pticama i gušterima,

a Krist neprekidno mi objavljuje svoj naum,

sigurno me vodi nepoznatim putevima.



Znaš li da sam često prolazila

pokraj iskušenja, živa blata, crnih rupa,

od sirena da sam odlazila

i od silnih zabava i razuzdanih grupa?



Znaš li da me progonile zvijeri

i da bijah strano, izgubljeno lice

koje živi samo u pravednoj vjeri,

da sam preslušala bezbroj puta sve te ptice?



Znaš li da je bila „Molitva iz nepovrata”

glavna tema godinama mog života,

da je rijetko Juda otvorila mi vrata;

da sam živjela mjesecima od mrvica divota?



Znaš li da mi nikad nije žao

uzimati križe, odlaziti da se vratim,

da je često svatko ljubav meni krao,

al' sam učila od Krista kako da Ga pratim?



Znaš li da je teško, al' me nije strah

otkrivati sve stihove što ih Nebo daje,

da je potrebno mi kao svježi zrak

osluškivati tu Riječ što u meni traje?



Znaš li da je prošla životna mi tama,

da još uvijek prelazim daljine,

da u Kristu nikad nisam sama?

Vraćam se u Galileju i na more sinje.

03.07.2021. 04:28















Miris tamjana



Nevidljiva ruka spušta se na me

poput omorine guste,

a dah povjetarca sjeda na rame.

Strašne su, lijepe minute puste



kad u samoći ćutiš oluju,

a nikoga nema u zaklonu tom

i nikakve uši ti srce ne čuju,

mada već slutiš veliki lom.



Netko na tebe misli ili te sanja,

možda te zove u molitvi svojoj

i, kao što srce se u vijeke klanja,

tako se zbori o brodici tvojoj.



Da toga nema, da se ne moli,

svijet bi pomračio čitavo tlo

ove zemaljske sreće i boli,

raslo bi, bujalo svako zlo



što nije od svetaca, niti od Boga

koji održava dobro po svuda,

ljepote svemirska kruga toga,

spašava djecu od smrti i bluda.



I ljudi se množe, i Crkva se širi

što je tim Duhom pronosi Bog

da tamjan uvijek i svugdje miri,

pali se molitvom puka svog.



I Riječ se susreće, i Pismo se čita,

Milost se blaguje Isusa Krista.

Netko za tebe moli i Boga pita

dok te oluja odnosi poput lista.

08.07.2021. 17:58



















Kao ljubavnici


Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58





Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom


Pomozi, Isuse, bijednome stvorenju
da izreče pjesme odanosti, slatke ode
što me privode ka izgorenju,
pohvalnice, slavu što je izišla iz mode

poput kakva prastaroga, trula panja.
Nitko ne zna da iz njega korijen klije
koji nosi sokove od mudrosti i znanja,
i iskustva kojeg nestalo mu nikad nije.

I šume Ti pjevaju, i od panja stara
odaju Ti svaku čast i slavu 
jer Ti slava odasvud izgara,
pali nebo, livade i travu.

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom,
gdje se duga rodi da bi se sakrivala,
tamo gdje se budim carstvu svetom,
tamo mi pokaži što sam snivala

da me ne zavede crna vila,
lijepa kao domovina, kao rodni kraj
s odorama od prekrasna tila
i sa stihom koji imitira izgubljeni raj;

ne daj mene, ne daj vještici od purpura
jer to nije bijeda, nije muka, trud,
jer tu nema Križa što se jedva gura,
tamo nitko nije zbog ljubavi lud.

Vrati mene pašnjacima svojim
kao što me uvijek spašavaš od svega
što ne odgovara pozivima mojim
iz duboka mora i s daleka brijega.

Tanku me izbavi i zarobi
kao što u svijeći držiš tinj
da se sjetim svoje svete kobi,
da uništim svaku hinj

jer već osjećam se kao santa
čiji led se topi, nestaje s vidika,
i postajem duša bez imalo sanca
u kojemu uvijek bijah Tvoja slika.
‎07. ‎srpnja ‎2018. 04:52:53



Ne boj se za našu ljubav



Vjerojatno neću prestat moliti

kad u podne zatvore se sjene,

ovo srce opet ću ogoliti

kad se spuste tragovi od mrene.



Možda neću stati zazivima

ako jutro odjednom zakasni,

služiti se raznim nazivima

kada pozove me Bog moj krasni.



Sigurno će čekati me strah

da me silom zaskoči, odvede,

da ukrade božanski mi dah

kad me poput anđela urede.



Izvjesno će neki stih mi pasti

što ću zanemariti ga trenom,

predati ga putujućoj lasti

da te nađe tom brzinom njenom.



Kad mi naglo okovi popuste

i kad me svježina svu omami,

kad me svom lakoćom spuste,

svijetlit ću u gustoj tami



kao davno izgubljeni raj,

obasjana glasom Krista koji zove.

Ne boj se za našu ljubav, znaj,

nama počinju tad pjesme nove.

15.07.2021. 15:17





























Bijela Katedrala


Sjajem sunca satkali su nježno zdanje

od pretvrda, od neslomljivoga kama;

svetim nadahnućem načiniše najtanje

što svodu pjeva koji dostojna je rama.


Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,

kaplja vode života za putnikovu dušu,

smjernica za ulaz svadbenome plesu

ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.


I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,

putokaz je svakom žednu da još više žeđa

i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada

na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.


Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,

anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom

da pronađem ulaz od konkretna doticaja

prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,


tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,

sa svim milostima koje iznutra se dijele;

i da malo bolje vidim njene mističnosti,

da doživim neznane korale Katedrale bijele.

srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04










Ne želim sanjati


Dopusti mi opjevati tugu, žal,
dopusti mi dobro pjevati u nesreći,
čak i ako prekrije me kal,
čak i kad ne želim tu kaljužu prijeći.

Dopusti mi talente i dare
ostvarivati u bilo kojim uvjetima
jer je poriv moj iscrtati šare
ovog nemirnog života u vjetrima,

ja ne želim sanjati, makar sanjam;
ja ne želim bolima si onečistiti
poeziju u kojoj najbolje se klanjam
i ne želim nadahnuća silna slistiti

samo zato jer je život neprikladan,
jer umiru ljudi, zajedno s vijestima,
i teror se novi rađa iz dana u dan,
i duša boli na raznim mjestima

dok iz mene izlaze nespretni pokušaji
pa se čini da ja nisam poetesa
nego sklepavam si rimu gdje se sve to taji
i gdje ne znaš koliko je u tom stresa.

Zar mi nismo duše rođene za pjev
i za iskrenje slobode u toj tami,
zar smo manje ljudi kada dođe gnjev,
zar smo tako rijetka vrsta, zar smo sami?

I što više pjevam, teže mi je gledati
strašne scene od kojih mi se mrači,
teže mi je čuti psovke, a stihove redati;
ta me kaljuža sve jače tlači.

Oprosti mi što želim ostati u kalu,
to je poziv jauka i nadanja,
to je izazov za moju skromnost malu,
to je uspon čovjeka u padanju.
‎srijeda, ‎11. ‎listopada ‎2017. 05:39:01














Usamljeni sokolovi


Zarobljen si bez okova grubih,

pitaš se i pitaš svoga Boga

kako može dobro biti nešto tako loše?

U slavno se Ime Isus ti zaljubi

dok u miru i tišini vlade zloga

sve se tvoje snage uzaludno troše.


Anđeo dolazi, već stiže ti na vrata

da ih otkračuna, da ti preda snagu,

Duha bezgranična od budućnosti;

da posjetiš sestru svoju, svoga brata.

Nisi navikao ostati na pragu,

ne znaš sve dubine svoje ćutnosti.


Srce mirno bije, ali rad' bi iskočiti

van iz grudiju ti kao poriv snažan

jer si navikao letjeti u Duhu,

sve si dao da bi život natočiti,

onaj vječni, neizmjerno važan

sada, kada vjerni klanjaju se Kruhu.


I svi drugi, a i vrapci, cvijeće, žabe

često robovi su da ih oslobodiš,

ali tvoje robovanje nije vrsta ista.

Dok te kušnje i napasti vabe,

ti uspori korak jer me vodiš,

kao i sve druge, putem Krista.


Stani malo, nesuđeni robe svijeta,

jer će odvesti te kamo ne bi htio.

Znam da vidiš nadu il' nevjeru prostu

svega življa na dnu tvoga leta.

Kada siromašak kod tebe je bio,

kada služio si nepozvanu gostu?


A ovi ti neprekidno govore da vide,

samo piju tvoju ljudsku krv i živce,

u bogatstvu svome smiju se do kraja.

Nikada se sami sebe ne postide,

uvijek nađu sokolove kao krivce,

ljude istinske iz budućega raja.


Što si izgubio, sokolovo pero? Neka,

nikada se nije zborilo za mrtve

već za one kojima si izmolio sluh.

U ljubavi tvojoj plovi krsna Rijeka,

nikad nisi sam za slavlje žrtve.

Vrijeme milosno je, a ti predaj duh.

13.04.2020. 22:10










Šator od pjene



Žal, taj tužni žal

i ta lađa koja pluta,

koju nosi maestral,

i ta duša koja luta,



sve to boli kao slutnja

neke nove tragedije,

a prati je šutnja

i nesnosne legije.



Puk, taj dragi puk

što ga hvata nevrijeme

i anđela zlatni luk

kao teško breme,



sve to gori od ljepote,

do dubina plače,

teške li grehote,

a prilike samo tlače.



Vino, slatko-gorko vino

od života i od voća,

i mučanje grubo i fino

što se u tišini toća,



sve se vrti od mučnine,

svijet će naopačke,

i padaju do dubine

zjene mokre i nejačke.



I lovi se duhana,

poezija se piše

kao pjena nesputana

koja se na valu njiše.

‎srijeda, ‎13. ‎rujna ‎2017.

23:11:09







Daleko od sutra



Uzburkano more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko od sutra

skupljaju se jata lastavičja
kao da će zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje strasno,

nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra je bez sna,
taj trenutak sad si steci.

Dan je pun trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura svaka.
Svijet je pun divota

kao ove lastavice kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao svitanje čisto.

Lastavičja posla,
čemu briga oko toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata svoga,

sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.

Već je sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto ime.
Kao vječnost traju.

Što god bilo, evo gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko od sutra.
‎11. ‎listopada ‎2018. 23:46:50

















Rozeta


S one strane zemlja, vrijeme, svijet,

puno grijeha i još više mnoga dobra;

neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,

kula Babilona ispod sama neba obla.


Osjetilima unutarnjim duša moja diše,

visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale

kao da je načinjena da nam anđeo nariše

kako gleda molitelj kroz prozore male.


Nije zato da umanji veličinu i mekoću

svega što je na toj zemlji dobro stvoreno

već da zvuke rezonantne osluškuje noću,

večerima kasnim kad je sve otvoreno.


Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama

s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom

i po neka višnja svijeća smirujuća plama

čine obred kontemplirajućom dramom.


Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom

kada duša pred ponizna Patnika sustane

koji najveći je od tog svega svojom odlikom

da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.

30.04.2018. 03:52












Ljubav pobjeđuje


Tamu iščekujem, sive sjene

od kojih se bolje vidi sjaj

nebeske Riječi

što nikad ne vene,

a slava joj pravedni raj.

Ništa ne priječi


da se zagledam,

pomno i sporo,

u onu noć

koja Te preda.

I lako, i oporo

dao si moć


gotovo svima.

Neki u bijeg,

mnogi u rat.

Svojim apostolima

dade biljeg

u večernji sat.


Pokazaše znake

svojih ćudi

i snađe ih kob

od sunčane zrake.

Potpuno ludi

tu kasnu dob


od velike snage

i jakoga straha,

privezaše ruke

k'o melem blage

zbog obična praha.

Nastavak Muke.


A Ti si sve znao,

blagi Isuse moj,

predragi Kriste svijeta.

Sve si ih oprao,

i poklič, i boj,

i mučenja kleta.


Bez pravde je to.

I krvave vene

od krune i trna

prokapale tlo,

natopile zjene

umirućeg Zrna.


A velika radost

to Tvoje predanje,

predobra volja

za starež i mladost,

za izabranje.

Žrtva najbolja.


Ta Tvoja tjeskoba

za volju Ti jamac,

za velikodušnost.

Sin otkupio roba,

postao mamac

za zlo i bezdušnost.


Krajnje odlučiti

pred zlom se spremaš

i drhti tijelo.

Moći razlučiti:

zbog ljubavi izbora nemaš.

Božansko djelo.


Više no ljudima

daješ se Ocu

i Anđeo stiže

klonulim udima.

Zlo napada noću,

ali odgmiže.


Juda već ide

poljupcem smrti,

to zavrjeđuje.

Zla se ne stide,

a moraš ih strti.

I ljubav pobjeđuje.

18.07.2021. 21:27







Pročitajte moju pjesmu



Pročitajte moju pjesmu iznad mramora,

iznad groba i kamena crna,

sred tišine zlatne bez žamora,

na toj zemlji bez i jednog trna.



Ne puštajte nikakve golubice mira

jer ja krećem u velike bitke,

ja sad idem gdje ni anđeo ne svira,

gdje se ne pjevaju pjesme pitke.



Ne dirajte moje vrapce i lastavice,

s njima ja sad sklapam savez

da mi cvrkuću i kliču kao vjesnice,

da im ja raskinem taj nebeski kavez.



Plačite malo i ne žurite za mnom

jer se meni ne ide na obale meke,

jer ja neću čekat' u prostoru tamnom

da me netko zove prijeći preko rijeke



jer kakve koristi čak i da se vratim

i kakva li razloga da nekamo odem

kad je dobro ovdje gdje nikad ne patim,

gdje me nitko nije želio, ni pozvao da dođem?



Ne zamarajte se formalnostima,

pjesničke su duše uvijek doma,

ma gdje da su sastale se s kostima,

rođene odavno kao trag od svjetlosnoga loma.



Pročitajte moju pjesmu da vas čuje Bog,

da svi saznaju za moju ljubav i za mene,

da svi vide tragove života mog

što se krije iza kaosa i rajske sjene.

‎petak, ‎6. ‎listopada ‎2017. 11:00:20



















Mjesto za molitvu



Da te nisam jedne noći srela,

ne bih znala kome otvoriti dare;

ne bih znala pjevati i kad bih htjela,

ne bih znala da za mene mare,

 

da zbog moga spasa anđeli se trude

i da za mnom tvoje misli ginu.

Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,

ti si mojim pogledima dao da ne minu.

 

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,

gdje bih bila sada, ne zna duša moja

kojoj niti jedan uzdah kratak

ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

 

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,

dahni samo prema Bogu poruke za mene

pa će moja sreća biti potpuna i cijela;

ja ću znati, kada molitva ti krene,

 

kojim putem prošao si da te slijedim.

Znat ću točno gdje mi leže stope

i da ondje najviše ti vrijedim,

i da ondje molitva se tvoja prope.

15.10.2015. 00:29







































Mirno more



Vidjeti te, vjerovati,
bonaca je srcu mom,
bijela jedra odaslati
u nebeski sveti dom

s porukama mira,
sreće tihe kao malen dah.
Neka anđeo ti svira
onu melodiju koja diže prah

da se s njega potpuno uzvise
dobre želje, topli sni.
Nije lako preletjeti klise
kada progone te svi,

nije lako ni običan biti
sred oluja iskušenja,
svoje jade porobiti
na tom moru otrežnjenja,

nakon bure mirno sjesti,
reći sebi sad sam svoj.
Opet mi ćemo se sresti.
Mirno more, kapetane moj.
‎09. ‎studenog ‎2018. 06:57:16





Kiše zauvijek



Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu



što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.



Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.



Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39

































Regina Croatorum


Na današnji imendan kneza Trpimira

želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;

želim ti da se svojom slobodom odabira

osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

 

na sve vjerne, bijedne i zabačene

i na sve podanike do neslavnih vazala,

na sve stanovnike, nikada potlačene

i na sinove što ih je živa domovina dala;

 

želim ti da štitiš udovice i siročad,

da se u vjernosti svome domu porađaš

kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad

i da u vijeke samo istinu gađaš.

 

Želim ti ono što ti sav narod želi:

otpočni novu godinu milosti Gospodnje

koja se vjernima obilato dijeli,

započni dan svoje slavne ophodnje

 

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata

kao sretna zvijezda na kopnu i moru,

kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:

ora pro nobis, Regina Croatorum.

30.12.2015. 05:45





Marija na Isusovom putu


Čitav život jedan, cijeli ovaj svijet

u tvom srcu sada beznadežno jeca

zbog Emanuela kojeg osuđuju mrijet'.

Sin tvoj ispred tebe malaksalo kleca.


Bog tvoj, ti, sinajska vjenčana kćeri,

što ti dao je blaženstvo proročansko

da u svojoj pradjedovskoj vjeri

najljepše iskusiš ljudsko djevičanstvo,


donosi ti sada onaj šimunovski čas

što ga u sebi si tiho prebirala,

koji morao je doći svima kao spas,

a ti nikad mu se nisi opirala;


mač je boli ti u duši poput glavnje,

poput neizrecivoga krajnjeg doba

kad se događa i sud, i opće sravnje

svega, i rođenja, i života, i mrtvoga groba;


ali ti si vjerovala, kao u početku,

u beskrajno more radosti i suza;

sve si znala u Božjem svršetku:

da ćeš i ti djelovati u raskidanju svih uza.

23. ožujka 2019. 09:12:11





Poslušaj, Gospode



Klijetke su se raspustile,

rumene su kapi potekle kroz vene

da bi dirnule se usnama korala

što su svaku brigu napustile

i tu tamu što je hrlila kroz pritvorene zjene

što se diviše romantici opala



koju naziraše u dnu sveta dvora

gdje je trpjelo se razočarane klijentele,

gdje je slavilo se pjesmicama puka,

gdje se ispraćalo grijehe u mrklini kora,

kamo spustiše se plodovi te rose zrele

i gdje stolovaše Isusova Muka



zapovijedima i riječju sveopćega zdravlja

za te duše ukoliko poneka je bila živa.

Tko Te ne bi ljubio, moj Bože,

usred mise privilegirana slavlja,

koja duša ne bi osjećala da je kriva

samo zato što se sve okolnosti ne slože?



Kada sve na svoje mjesto sjedne,

tad bi umirati vrlo lako,

poput anđela što rastaje se grijehom,

koji bi cjelivati korale medne

kako nikad više ne bi plak'o,

kako živio bi za Tebe i s osmijehom.



Grešni ljudi ne primijete

da se kamen pretvara u ruže

i da uskrsavaš iz konvencija,

da iz groba teku suze svete

poput bisera za djevičansko uže

i da pred njima je sama Ekselencija.



Kada otvori se školjka čvrsta,

nježan biser ne stigne se skriti,

a već grabe njega zločinačke ruke.

Samo onaj što se rodio iz krsta

nevinošću snažnom od božanskih niti

stane pa se divi plodovima Muke,



zvucima iz vrha katedrale

gdje je krajnja kota uzlaženja

svakog srca raspjevana

što osjeća tajne luči laterale,

što prihvaća ponizno sva utaženja

kad je magla sumnji rastjerana.

29.07.2019. 22:02









Veo slobode


Nikad nisam bila zaljubljena,

a da prvo nisam uzljubila Boga,
kao porođena odmah zasnubljena.
Samo nisam bila svjesna toga

da se ljubi Ljubav prva
pa u njojzi nalazi se par,
od ljubavi jedna mrva
i od srca manji žar.

Često su mi predbacivali:
"Ti voliš ljubav, ti ne voliš mene"
i pri tome su me odbacivali,
zbunjene ostavljali su moje zjene.

Zbog te prve moje strasti
morala sam kasno sresti Krista
i obratiti se pa početi rasti,
spoznavši da On je Ljubav čista.

Tada tek mi postalo je jasno
zašto njeguju svi ljubomoru
kad je svako biće meni krasno
i kad čeznem rajskom dvoru,

nitko nije Boga mi poznavao.
A toliko sam se trudila!
Samo Bog moj mi je davao
da sam sretna uvijek se probudila.

Tada stigao si, sav bez jakih riječi,
ljubitelju sličan svome rodu,
i pokazao mi kako smrt se liječi;
kako da ne poklonim se tvome hodu,

kako da te ne dočekam dlanovima,
objeručke prihvatim te kao poslanika
koji me podredi svojim planovima
kad ti jedini si bio od Ljubavi slika.

Spoznah da su ljudi nesvjesni da gube
rajsko cvijeće ljubavničkih vrtova;
pohlepa ih mami umjesto da ljube,
samo grabe dalje poput divljih hrtova.

Spoznah što je život bio i što će tek biti,
ljubavno poslanje i istinska radost
ma koliko da se potrebno potruditi
za sve one koji traže vječnu mladost,

koji nisu naučili romantični zov
nego hlepe samo za sirenama,
kojima je drugačiji porođajni kov,
koji svjetlo žeđaju, ali među sjenama.

Za mene je kasno sada naći traga
na kojem sam nekada ja plutala
jer sam samo jednom bila draga,
ali više nisam nikada zalutala.
‎petak, ‎28. ‎travnja ‎2017.  03:58:57 




Tonske vježbe


Ne znam kome pjevam pjesni,
nit' se nadam u blizini nekom sluhu.
Moje ptice ne čuju, stih mi prijesni
što mi otpao je iznošenu ruhu.

Osim toga trube ova samo huli,
nema interpunkcije, bar da kriješti,
bar da grakće, huče ili tuli,
čujem kako cvrkuću mi kosi vješti.

A ja volim huk od sove, ćuka,
drago mi kad gleda ravno
kao da je progutala petsto muka,
mada to mi nije pravno,

tada tko bi pomislio, kad ne zijeva,
da ne spava, da ne meditira
nego žaluje il' slavi, pjeva
ili možda čak i svira.

Papigica nije moja samo za tu priču,
zapjevala kao slavuj, gdje li ga je čula,
razveseli me na kratko, ali viču
da nije u modi, moda im li trula.

Prirodnog mi svijeta puna kapa leta,
a društvo se tom prirodom diči
pa, kad piše, kao da je nota tabu i ukleta;
piktografsko pismo bliže glazbi sliči.

Ne mogu se jasno intonirati,
ne želim li ili da,
i je 'l pitanje je, da'm se informirati,
da mi znat' je tko to zna.
‎nedjelja, ‎30. ‎travnja ‎2017.  13:15:48



















Božanska romantika


Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.


Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.


Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati


sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?


Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći


da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.


Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.


Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,


jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.


Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.


Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka


kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27




Kršćanka



Savezu se Tvome sada klanjam

jer si postavio mene u svoj Dom,

sveto zajedništvo, sjedinjenje,

i od vjetrova se svijeta sklanjam

da ne ugrožavam nadu spasu svom,

da potakneš moje neophodno zrenje.



Tamo gdje smo jedno, u nebeskoj ravni,

znat ću svakog trena da smo isti

jer su sjedinjeni naši puti, naše volje,

mada Ti si, Kriste Bog, Pradavni,

a ja samo stvor Tvoj koji dušu čisti.

U misli sam Tvojoj gdje prebivati je bolje



nego li u šatorima negepskim il' na Dvoru

gdje se mnogi dođu bogovima pokloniti

kao da ih unižava Saveza to slovo.

Učinit ću više da me Ti prepoznaš i na moru,

da me nađeš kada lađe dođem zakloniti,

sakrivena da Ti bolje otvorim to srce novo.



Novi Savez, to je moje novo srce, novo ime,

čitav život pregledat ću samo radi toga

da pronađem uzroke i razloge ostavim

da nikada više ne osvrćem se ja za time.

Razloge ću sljedovati, Kriste, Sine Boga,

da Ti srce svoje na Tvoj put postavim.

30.07.2021. 16:11







































Rat sjećanja


Slijedom jučerašnja osvježenja

što je dalo samo nekoliko kapi,

ta sparina sa svih strana se ne mijenja;

već odavno ovdje kiša brzo hlapi.


Neki izričaji nespretna mi stiha

možda nemaju svi ista prava

da ih pjevam glasno ili iz potiha,

ali duša nemirna je i ne spava.


Prijateljstvo, jedan divan, vrijedan cvijet

kakav slabo cvate u raljama ta vremena;

ali ljubav ta je što okreće čitav svijet,

bezbroj pupoljaka što ne daju bremena.


Da li mogao bi, da l' bi ikad rekao mi

da za izvjesnu si znao moju vjernost,

prijatelju što si mnogo stekao mi,

odgovorio mi i dao mi smjernost


da bez izbora ti hrabrije pristupim?

U mom jadnom, starom kraju

držali bi takvo stihovanje glupim,

riječi koje mi bogatstvo daju.


Vjernošću mi primjernom ti odgovaraš

što je od svih mojih snaga puno veća,

svojim tako svetim srcem progovaraš

da je svako prijateljstvo sreća.


Različite sve su tako istinske dubine

svakojakih ovdje duša neponovljivih,

zato sakrivamo sami sebi vlastite nutrine

svih nam grijeha smrtnih i ljepota neodoljivih.


Nije nekad moje srce ništa znalo kao sada,

žeđah za tom postojanom ljubavlju života

da bi prestala mi i prečesta uzaludna nada,

da me napusti to ogorčenje i grehota


zbog kojih sam čeznula si daha i slobodu

i zbog kojih radije ja bijah vijekom sama.

Lažni prijatelji, to su oni koji uvijek odu;

poslije ostaje u duši sve to veća i mračnija tama.


Da l' bih mogla, da l' bih ikad priznala ti

da si janje, da si sva bez mane draga žrtva

i u sjećanje sve prijatelje da li prizvala bih,

sva vremena stara gdje je duša kao mrtva?


Sjećaš li se zadnjeg osmijeha bez tuge

kad je stigao taj čas, kada smo se rastajali?

Ljubili smo, ispred Boga nije bilo druge;

i zbog Duha ljubavi te smo se sastajali.


Vršili smo svete zapovijedi, dužnost,

onu gorko – slatku, cijelim svojim bićem,

mada nije bila neka krajnja nužnost

častiti se takvim neprovjerenim pićem


od kojega ostaje i neizbrisiv, važan trag

poput neke plodne, slatke, bolne sreće.

Kako je tvoj pogled bio jedinstveno blag!

Zbog njega još uvijek srce se okreće.


Duše Ljubavi te svete, vrata srca mog otvori

ako mi je za budućnost progledati trajno.

One predrasude tvrde snažno mi obori

staro sjećanje da postane mi tajno.


Jaki Bože, dao si mi ljubav, prijatelja, brata,

ne daj da tom novom srcu išta mi promakne.

Duše Sveti, sad pomozi otvoriti pečate i vrata

što ih sada tako teško ova duša mi pomakne.

01.08.2021. 05:46














Marko, ti i ja



Sjećaš li se kad smo zadubljeni bili

svak u svoje pitanje za Majku,

svak u svoje pitanje o Bogu?

Da smo sretni, radosni, to nismo krili,

na Marka smo načinili hajku,

meni nije žao bilo što ja nemam togu.



Pokora je bila strašna, prelijepa, duboka

jer smo osjećali Vino iz nebeskih vena

što ga nismo htjeli piti u kostrijeti slatkoj

pa nam dade Majka suzu svoga oka,

Otac je režirao nam svjetla snena

dok je Marko igrao na struni glatkoj.



Sjećaš li se mirnih savjesti kojima smo plovili

poput neplivača što se ljuljala im barka?

Nikad poslije više nije bilo prilike za ples.

Od početka mi smo grožđe Ljubavi ulovili,

putujući vinogradom našeg dragog Marka,

pa smo pali mu u mrežu, kakav stres!



Pogledaj, Gospode, i smiluj se nama

jer smo sagriješili Ti bili u Tvojoj Kući,

nismo sjetili se anđelima reći hvala

za sve milosti što skrivala ih tama.

Samo znali smo se za rukave vući

kao djeca neozbiljna, mala.



Kad si blagoslovio nam djela, dragi Kriste,

i kad si nas poslao na nemirna mora,

nisam znala opisati ni što se svijetu tada zbilo.

Nisam znala, niti marila zbog duše čiste

jer si Ti poučio nas gdje je Sveta Gora

i naš Sion u kojem nam grožđe zrilo.

30.06.2021. 19:13



























Duhovna prožimanja


Šetali su ulicama Grada,

susretali svete duše Boga

i računali na spas i stih.

Proljećima procvala bi trešnja mlada,

vjetrovi sa svoda olovnoga

kružili bi oko njih.



Daleko su ruke njine ostajale,

niti blizu nikakvo im trnje bilo nije,

svi su dodiri im Duhom prodirali.

Niti zagonetke, niti brige nisu postojale,

poslije svih je sve im bilo kao prije,

maloj djeci sve su suze otirali.



Rastati se nije bilo problematično, trnovito.

Sipila je topla kiša, ptice čuli nisu,

samo otkucaje jedne zajedničke srče.

Tada putovanje postalo je previše brdovito,

kao da su svak' sa svoje strane visokome klisu.

Gledali su malu djecu kako uplakana trče.



Svakog dana kao da je bilo sve još teže,

trnje se zgušnjavalo i greblo,

duhovna su prožimanja bila rijetka.

Ribari su odlazili i bacali mreže,

vjetrovi bi porušili neko deblo,

svakog trena naišla bi neka spletka.



Krista mole i današnjih noći,

Bog ih ljubi i uvijek ih tješi

da zbog ljubavi se ne bi patilo.

Kao nekad, Sveti Duh te sve probleme riješi,

ugodno im živjeti u Milosnoj moći.

Vjerovati, nadati se, ljubiti, zaista im se isplatilo.

05.12.2019. 18:33







Fontana Kristovoga mira


Duše Sveti, dvije golubice iz velika jata

spustile su svoja nježna bijela krila

nad fontanu s uresom od sunčeva zlata,

što ju voda iz nebesa prelila i zatvorila,


kako bi se napojiti mogle stihovima tla,

zemlje što je prahom prštila i odisala;

sve do neba čula se zemaljska molitva,

vapaj duha ljudska kojega je prošnja orisala


svim zemaljskim prohtjevima, nacrtima.

Učiti su poželjele duhom svoga mira

duhove te da sustanu svojim nasrtima,

da postave Tebe središtem svog odabira.


Duše Sveti, daj tu riječ zemaljskim patnicima,

sada, kada stigao si iznenada vode piti;

ulij svoje posvećenje uzaludnim ratnicima,

daj im svetih muka iz kojih će izlaziti


zazivom da dođeš, željom da se krste

Mukom, Uskrsnućem i Preobraženjem.

Mnogi mole, mnogi zlatnike pobrste

pa tek poslije nađu se iznenađenjem


kada vide da na rukama im samo sunce sije,

prelijeva se po prašini u obliku zrnja.

Ulij svima, sveti Bože, da se svima duh zagrije

za to kraljevstvo što nosi krunu oštra trnja.


Danima i večerima neka progovore miljem,

začuđeni Ti krasotom poput tih pastira

kojima si prišao sa svojim anđeoskim siljem.

Neka na fontani sunca napiju se Kristovoga mira.

03.08.2021. 15:34













Prave ruže


Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada;

iz ljubavi prognana

istina sveta.


A ljubav ona

kao da bila nije,

pod prozirnim velom,

poput poklona

koji se prolije

po srcu cijelom.


Dragi je daleko,

duša treperi,

anđeli slave

zauvijekom.

U svijetloj vjeri

ruže su prave.


Rastu iz Drveta,

na Križu cvatu

i što tu može

psovka kleta,

pamfleti u ratu,

starenje kože?


Dugogodišnja trajnost

probodena dlana,

prikucana prsta;

srčana bajnost

svakoga dana -

- posebna vrsta


odana Lica

bez krinke, odijela.

I Drvo pati,

i na njemu ptica,

od sveta Tijela

od svete Mati.


I bok, krvavi bok,

rupa na duši,

prodirnuta srča

kao vremenski tok

koji se sruši

od jedna grča.


Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada,

iz ljubavi prognana

istina sveta.


I još se smiju,

a Isusa boli

čitave godine.

Jedu i piju

jer tako se voli,

moj Gospodine.


Što kad se vrati?

Za taj jedini

u godini dan

hoće li znati

na nekoj ledini

da im je stran


ljubavi Kralj,

Punina,

Širina,

veliki Dalj.

Dubina,

Visina?


Poslije zaborave.

U ljubavnom žaru

uvelo cvijeće,

a ne ruže prave.

I leže u paru

zgažene svijeće.

13.02.2020. 21:38







Kradljivac tuge



Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.



Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.



Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.



Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39






Pjesma čežnje


Zovem te riječju zavjeta svoga
u kojemu dišem i misli razbacujem,
skupljam ostatke nauka tvoga
da bolje osluhnem i jasnije čujem,

da razabirem između duhova svih
koji je onaj kojega slijedim
još od onih vremena kada bio je tih
poziv nam Boga što ponekad blijedi

jer ni sama ja ne znam naslova dati
Bogu nutrine svoje, zovu dubina
u kojima ljubav me zanosno prati
svih ovih godina s okusom Vina

pa makar i čežnje žarči je plam
samo ponekad, kada ne želim
i kada se moram predati, znam
i, sva takva, još uvijek dijelim 

osmijehe sjajne, ne znam im traga,
sigurno to je pjevanje anđela
kojima šaljem od zavjeta blaga
jer barem oni znaju značaj svih djela

što ih zajedno učinismo mi
u dosluhu s Ljubavlju koja nas traži
i, mada te pozive osluškuju svi,
mene taj zavjet po tebi snaži,

a nije to čežnja već više um,
a nije ni razum već više je bol
il' nemir što tišti, a mir mu kum,
mir što ga daje Kristov stol.
‎22. ‎prosinca ‎2018. 14:56:43






















Bez Tebe, Isuse


Bez Tebe bi život bio
kratak,
brz i proklet.
Sve što čovjek ne bi htio,
samo atak,
nitko dobar, nitko svet.

Bez Tebe tad sve je smiješno,
nema svrhe, niti razloga, 
ni uzroka
pa je zgodno sve i griješno,
svatko ima svoga boga
i pati od uroka.

Bez Tebe je patnja grozna,
muka strašna
u pličini uma prazna
koji ne zna i ne spozna
da je ljubav jasna,
mada nije potražna.

Bez Tebe se ledenjaci ne otapaju,
bez Tebe ne prži sunca krug,
niti vjetrovi ne skidaju nam krova.
Bez Tebe se osobine stapaju
kao neka masa koja nema lug;
ribar punih mreža nema ulova.

Bez Tebe su ljudi razbijeni
kao neka glina koja tresne‎
pa se sva na zemlji rastavi.
Bez Tebe ni more se ne pjeni,
nema riječi, radnje svjesne,
samo crtaju se boje na zastavi.

I da nije Tebe, ne bi niti bezdana 
niz kojega se strovališe duše 
kao lopta koju dijete šutne.
I bez mraka noći, ne bi niti dana,
ne bi niti riječi Tvojih što se ruše,
a bez riječi, ne bi niti šutnje.

Dao si mi dugo od života,
Bože moj, Bože slatki,
da Te svijećom tražim
kako bih okusila divota,
da mi ne bi ni trenutak kratki,
da se Tobom vazda snažim.
‎20. ‎prosinca ‎2018. 23:21:11










Još te uvijek sanjam


Cvijeće na cesti,
u ruci ruka;
o, kada bi se sresti,
želja je puka

pod mostovima
pod kojima se klanjam
na ovim prostorima,
a još tebe sanjam.

I tada,
svijeće na cestama,
iznenada
sred besrama,

sloboda vjeroispovijesti.
Razrovano tlo,
loše i još gore vijesti
pa nestade zlo.

Raspale se kosti
i sada se sklanjam
od raznesenosti.
I još tebe sanjam

kako meni zboriš
dobro će biti
i još me dvoriš,
a ne bih suze liti.

Svećeniče,
moja posveto i naša,
opet korov niče,
prastara ispaša.

Kršćanski simboli
žive krvi,
pokopane skroz u boli.
Duboko se mrvi

još od davnih dana
Kamenite ploče,
a srcem je isklesana.
Grudi što se moče.

U tim prsima
jedna Rana,
i na mojim prstima.
Još te sanja,

zemlju svoju, Dom.
Ipak poštovanje
u trenutku tom.
Ipak vjerovanje.

‎17. ‎11. ‎2018. 14:03



Daleko od sutra


Uzburkano more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko od sutra

skupljaju se jata lastavičja
kao da će zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje strasno,

nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra je bez sna,
taj trenutak sad si steci.

Dan je pun trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura svaka.
Svijet je pun divota

kao ove lastavice kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao svitanje čisto.

Lastavičja posla,
čemu briga oko toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata svoga,

sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.

Već je sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto ime.
Kao vječnost traju.

Što god bilo, evo gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko od sutra.
11. ‎listopada ‎2018. 23:46:50














Sjaj molitve na rukama


Sjaj obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede mnogolike
ostaviše prašnjav trag.

Trznuh se i sva protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam isprepadano
kako nestajem u nemoći.

Uvijek stojim previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su priviđenja,
ne znam se približiti.

Smiluj mi se, sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj snagu moga iskupljenja

da Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
‎03. ‎listopada ‎2018. 16:38:23







































Lančić


Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44






















Isusove ruke


Sa mnom ne može poći nitko

u doline, mirisne od meda,

po kojima nektar curi

kao izvor bistar ili vino pitko

da otopi obraze od leda

i da onaj sastanak požuri



kojem samo tada mogu prići

kada grijesi s mene se odlijepe.

Niti ja ne mogu ni s kim

kao vjerna pratilja otići

sve do ruba takve kote, slijepe

i nevidljive u pogledima prostim.



Ne znam koga boli, u kome je mir;

ne zna niti neki drugi smrtnik

osim onog što se nagledao svega

jer to je njegov poziv, njegov odabir:

da sa svima bude zadnji putnik

i da duše k sebi dozovu tad njega,



kad pripravljaju se preobrazbi

koju ta dolina potpomaže.

On će znati, s nježnošću i Riječi,

otpratiti dušu ka nebeskoj glazbi

dok na svijetu jošte mnoga duša zapomaže;

on će ponuditi te nebeske mliječi.



Zato prisutna sam u tom Zboru da bih znala

da je ovo možda posljednji mi čin,

završni od blagovanja čas.

Ovdje svaka ljuska od mene bi spala,

ne bih našla sebe u dolini ne znam s kim

već na ruke Boga pala bih u spas.

06.12.2019. 18:31











Uzdignute ruke duhova i sjene

Preteški su sati

koji samo otkucavaju

kao prezvučna praznina

koja ne bi dati

da je popunjavaju

zvuci melodija ili tona ina.



Čovjek nije sam,

ali uvijek ima obzira

prema svom integritetu.

Kao odbačeni kam

nikad nema mira,

uvijek traži prostora u svijetu.



Čak i ova čaša gorka

tihe, mlake, mlade noći

mora biti sva u redu;

kao borac ili borka

duša iščekuje kad će doći

novi dan po tome redoslijedu.



To je poziv, izabranje

kada ništa drugo ne preostaje

nego držati se iste stvari

koja jedino je dobro zdanje,

čija snaga ne prestaje,

u kojoj su s neba dari.



To je prolaz ispod mosta

kojega su načinile

uzdignute ruke duhova i sjene.

Njima nikad nije dosta,

one rado dara bi se primile,

one mjesto svjetla traže mene.



Da li znaju tko sam ja?

Da grafiti moga srca pišu

otkrivenje tajnog telegrama.

Kad bi znali što mi duša zna,

kad bi pjevali dok lijeno dišu,

puknula bi njima panorama.



Udarci i znatiželjna penetracija,

otkucaji srca i začeće,

to je prva knjiga dušopisa,

ples proteklih ljudskih generacija

koje traže Boga putevima sreće,

Boga koji dozvolu ne pita.



Crni vrazi traže svoja prava,

otrovanje pruža nikotinka,

zauvijek se pamti takav znak;

neka od početka nije zdrava.

Već je žena, a još klinka,

već je sila koja gura zrak.



Cvijeće samo tekućine pije,

ranu filozofiju od izolacije

čiji zidovi su knjige teške

i ni jedna tako pitka nije

kao knjiga auto-deformacije

koja nema neke kardinalne greške.



Ismijavanje i zloba, bijeg,

djeca, mačke, šestari, neznanje,

krugovi konkavni i konveksni

kad u vodu padne kamen ili brijeg,

što je besmisleno kao sanje,

to su bili uvjeti kompleksni.



U tom košmaru i noćnoj mori

što je mogla ljubav istinita

koja umu daje kruha?

U tim zidovima našli su se odgovori,

od Boga je duša vilovita

što se hrani izobiljem Duha.


Istina u svijetu kao Bog na tronu,

svakom svojom zrakom te dodirne

kada mnogo ljudi te odbaci.

Snaga duše u tom malom bratu Kronu

sastavila dvije riječi mirne

jer Bog Otac nisu samo lijepi oblaci.



Tko sam, pitaju se sve persone,

znaš li gdje je moja kob,

čemu služi igra, perle staklene.

Razodjevene su i bez maske one.

Zašto želiš uvijek biti rob,

zašto tražiš vatre paklene?



I na golom platnu silovanje,

i na praznom listu brojke

koje psiha čuva kao note

jer je sveta glazba milovanje

kao Vino iz duhovne dojke:

Krvlju svojom spasio je sve živote,



izbavi me svih ideja i pojmova,

iščupa me iz tog srca

koje već je zaludilo svijet.

Loše ukrašavanje dojmova

od kojega tijelo sada grca,

a On pretvori me sav u dušu, svet.


                   ***


Tvoji pastiri brzo će stići

tamo gdje jasle postaju svete,

pokraj vola i magarca.

Blaženi oni k Tebi će prići,

Ti, bijeli, nevini, svijetli Cvijete

čija vatra postaje sve to žarča.



Gospodinu bili su dragi pastiri,

Gospodinu, Bogu mome.

Njemu se klanja vjerno stado.

Gospodinu mome tamjan miri,

dižu se k Njemu misli trome,

srce postaje novo i mlado.



U Tebi, moj Kriste, pomazanje

i darovi krasni, gorke trave,

zlata i križa, krune i kruha.

Tebi ću prinijeti odazvanje

kojim me vodiš do vjernosti prave

jer Ti me častiš plodom Duha.

25.11.2019. 03:55






































Kao ljubavnici


Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58




Pečat Ljubavi



Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.



Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.



Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.



Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.



Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23





Duša safirnoga sjaja



Dok se zemlja gura

korjenastim vrhovima

sakriti se hladnoj oborini,

a moja se bliži ura,

opit ću se vrtovima

što se kriju okolini



tamo, iza zida masivnoga

gdje se čuva dragocjenost

od sveg naseljena svijeta,

gdje je duša sjaja safirnoga,

gdje je anđeo mi čuvar most

da mi pomaže sred dalekoga leta



prema duhovnome kraju.

Makar kišan, danas dan je olakšanja,

osvježenja od zemaljskih boli.

Klanjam li se safirnome sjaju,

na me Milost kiši jer se nebo klanja

duši koja Boga neprekidno moli.



Dan je koji dulje zemljom vlada,

Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,

sve od prva pa do zadnja sata.

Jučer me je iskušala nada,

danas hvalim Boga za to zdravlje

poput ranjenika koji izlazi iz rata.

11.10.2020. 19:23





























Na Posljednjoj večeri


U mom Velikom tjednu nasta lom,
Isus pere nam noge da imamo dijela
u Njegovoj ljubavi, s Njegovom mukom;
perem stope na zemlji i perem se cijela.

"Evo ti moje tijelo, moja riječ i krv",
daje mi Spasitelj buduću teseru,
znak da već nisam obična strv;
uzimam, blagujem Posljednju večeru

kao da mi se događa po prvi put.
Da nisam Ti, Gospodine, izdajnik
kad tako nespretno ćutim Ti pu¨t?
Ta, već postadoh skrušeni pokajnik.

No, Ti ne tražiš unaprijed moju žal.
Sada je Večera, a stope mi čiste,
sve drugo u Nebu, nadvladalo kal.
Želiš da zovem se Tobom, Kriste.

"Za tebe se predajem i za tvoj spas"
govoriš, spas je isti za Tebe taj
jer imamo Oca, Boga, imamo nas,
sve ljude što čekaju vječni raj.

Strepnja me obuzima, mori me strah,
gorko i slatko uzbuđenje;
ne slutim kakav doživjet ću krah,
živim samo za Proviđenje,

zajedno s Bogom i Božanskim licem
koje neću moći prepoznati časkom
jer tada će sve nas zasuti pokličem,
kamenjem, otrovom, žučnom opaskom.

Da ipak nisam ja izdajnik Tvoj
koji Te proda za cijenu jadnoga roba,
zar nije ropski izražaj moj?
Zar nije sad ono posljednje doba,

a mene ne uzimaš pod krilo sveto
jer često se osjećam ledeno?
Kosti, obrazi, ruke žeđaju ljeto
i Tvoju riječ laku, saće medeno.

Uzimam Tijelo, slatko je, slatko,
nije, kao nekada, običan kruh.
Muka je moja potrajala kratko,
vječno na meni počinuo Duh.
‎četvrtak, ‎13. ‎travnja ‎2017. 00:52:26












Život je dug



Svjetlo dođe u moj stan

kao uvijek, kao mnogim danima

u tom dugom postojanju mome.

Bogu to je kao kratak san,

a ipak je sav u suzama mi slanima

svakog trena i sekundi što me slome.



Puno dana, milijarde časaka

da mi srce samo malo zatreperi

kad mi misao na kraj proleti.

Kao laki treptaj svih podataka

vječnost mi u Bogu i u mojoj vjeri

obećava život nebeski i sveti.



Vidim širom otvorena vrata

gdje sam samo neko sitno zrnce

koje stupa pred božanske veličine.

Toga dana, toga jutra i tog sata

uskrsnuće uzrokuje duši trnce

koji ne znaju za sve moje pličine.



Uzdrhtala anđelima dajem da me vode

i bez riječi odgovaram na sva pitanja,

baš onako kao da sam u molitvi sada;

isti mi je doživljaj lakoće i slobode,

milosti i moći koji prate moja skitanja

dok u srcu izvjesna sigurnost vlada.



Toliko je prilika u jednom dahu

ta života zemaljska, vremenita

da se duša Kristom osokoli.

Nema mjesta pesimizmu ili strahu

dok je časom uskrsnuća sva bremenita,

dok u Milosti nebeskoj Boga moli.

05.11.2020. 04:58

















Anđeo života



I dok plačeš sa mnom u tišini,

u tom polumraku naših želja,

moja duša traži te u velikoj visini

gdje su moždane joj ponad čelja



i gdje nedostižno sunce uvijek odlazi.

Pratiti te, lijepo li je, poput putovanja

što ne završava, a sve bliže dolazi

kao da je pronašla me duša obećanja.



Još je bolje tebi ljubiti me i od sebe davati,

samo da ti nije tuge te zbog mene

koja ipak daruje ti da me možeš upoznavati,

a to skida s moga čela uporne sve sjene.



Svi nam kažu da smo jako različiti,

da to neće ići jer smo poput slijepe ceste,

a ne vide kako počeli smo naličiti

u toj tajni naše vjere i molitve česte.



Premda griješim, a za druge nemam suda,

premda odbijam sve daleko od stana

u kojemu, ako hoću, mogu biti čak i luda,

ipak ova naklonost je silno razlistana



jer sam navikla na tebe i na suze.

Znam da moje borbe tebe bole više

jer ja konačno ne vidim svoje uze,

osim ove spone što me drži tiše,



koju nisam očekivala u planu

što ga pomno održavam u praznini.

Dao si težinu jaku mome dlanu

što se nalazi sve češće na tvojoj razini.



Ne može se, ne mora se unaprijed sve znati

što je Gospod Bog priredio za svoje.

Još sam bila privezana kad je počeo me zvati

i kada me poslao na dveri tvoje.



A sad, evo, već je sa mnom sasvim jasno

da bih mogla, tako usamljena, u životu dati,

još da imam i to prijateljstvo krasno.

Konopci su pukli u tom vatrometu blagodati.

24.08.2021. 22:09





















Sretne li krivice



Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Njegova modrica.



Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.



Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje



vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.



Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53







































Tajna nerečena



Čeznem, žeđam,

ali kako mogu

teško umirati

i otići pređam,

Tebi, Bogu,

kad mi uvirati


došao je čas

u takvo otajstvo,

veliko i malo?

Ti si, Kriste, spas,

mada je potajstvo

kako mi se dalo.


Ti si tajna nerečena,

odjek Kruha prelomljena,

dublje još i dalje

nego li je ljubav zarečena

ili nit od puta polomljena

koju svemir šalje.


Ti si zemlja potresena,

vihor velikih orkana,

slatka sreća, radovanje

duši što je uznesena,

vino koje daje Kana

i nad sobom žalovanje.


Kako da ne mrem u časti

što je Ti pripiše

mojoj nedostojnosti?

I koliko god mi rasti,

uz obilje kiše,

nisam u opstojnosti


ako Tebe nemam,

ako Tebe ne znam,

Tvoje duše svete;

ako ne pospremam

svoje lađe pram

u sudbine klete


da ih preporodiš

kao što si mene

izveo iz blata

i kraj mene brodiš,

i uz budne zjene

anđela od zlata.


22.04.2020. 16:57








Nebeski svijet



Ti imaš glas pustinje,

vjetrova, oluja i povjetaraca,

sluha si tankoćutna.

Tvoj glas ori se kao inje

kada se jutrom domogne talaca,

buđenja mekoputna.



Ti imaš odlučne ruke, dodire čvrste

i nosiš srce ljubomorne srži

kada pokušam malo zalutati.

I sredstvo posebne vrste

što me nada mnom visoko drži

kad u životu pokušam stati.



Ti moj smisao poznaješ puno bolje

nego što ja poznam si flotu

što se bez ikakve sile bori.

Tvoja je želja slabija od moje volje

kada potražim istinsku ljepotu.

Tvoja me riječ tada ukori.



Tebe poznajem tako malo

i ono sve što znam,

nije mi dovoljno za nebeski svijet.

Tvoje srce je meni toliko dalo

da život moj nikada nije sam

i neće ni biti kad odem na let.

07.07.2020. 22:03








































Četiri životna doba



Svjetla se pale dok sumrak lako klizi,
sluša se Vivaldi dok se duša miri
s ovim danom što je već u krizi
i sa sretnim prilikama koje širi

sve do kasnih sati, sve do sutra
jer to tako slatko nudi zaborave.
Kako nekad dugo bilo je do jutra,
kako sada rađaju se noći prave!

Blagoslivljam onaj dan i čas,
onu kotu na globusu lijepom
gdje je spoznao me Spas
jer me jedna noć učinila slijepom.

Svima činilo se da sam blaženica
jer sam prazno gledala bez sluha
kada god bi našla moja zjenica
nekoga tko ima prijetvornoga duha

ili kad bih čula za nekog mrtvaca.
Rekli su mi da je umrijeti tragedija
i da nije važno ako se po blatu gaca
nego da je živjeti u sreći privilegija.

Moje im neznanje i sljepoća
izledali kao neki osmijeh oholosti
sve dok duša mi ne onemoća
u toj bari strašne nezrelosti

za sav svjetski novi poredak.
Nisam dostigla promišljati,
težak bio mi je svaki redak,
a ni tajne nisam smjela znati.

Noć je stigla i na mene, 
opet tražila sam glas jasnoće
pa sam prebrojala uspomene.
a to mi je stvaralo teškoće.

Stalno ista slika se ponavljala:
"Daj mi, Bože, samo jedan dan
jer bih poslove obavljala
pa nek poslije utonem u san

na koji me šalješ kao kažnjenicu".
Primila sam nalog, navikla k'o pseto,
i do poda pognula sam kralježnicu,
moleći Ga samo još krštenje sveto;

blažene li noći što je spustio je na me.
"Proljeće" je prošlo, već se čuje "Ljeto",
ubrzani letovi bumbara iz tame
kao što je ubrzano bilo moje srce speto.

U jeseni rumenoj života svoga
pronašla sam ono što se uvijek dugo čeka.
Tada saznala sam da za Boga
ja sam izabrana modra rijeka,

da bez mene niti vlas mi neće pasti
jer je vjera moćna poput diva.
I sada još uvijek Bog mi daje rasti
makar čak i pahuljica snijega mi je siva.
‎subota, ‎22. ‎travnja ‎2017.  20:42:53



































Susret križeva



O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.

Kod mene ima samo udar u prsa,
od mene samo tihi se javlja glas;
nisam dostojna biti loza od Trsa
koji za moju prašinu želi bit spas.

Zoveš me k sebi po sunčanoj putanji
svojom velikom božanskom čežnjom
da dočekam onaj Tvoj lahor jutarnji
koji se miluje s vjerom mi nježnom.

Evo, već plovim s jedrom od papira
i pratim sunce na drugoj strani
gdje križ se moj s Tvojime dira;
od velike vatre kiša me brani.

Stojiš na gori za deblom od bora,
blagoslivljaš me njegovom granom,
pružaš mi jedan let preko mora
da budim se s novim sunčanim danom.

Silinom, brzinom svojega pada
kugla od sunca ostavlja trag;
gubim se od silne ljepote i sklada,
prelazim u sebi taj sveti prag.

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 18:55:08


































Vječno ljeto


Sunčeve se zrake tuku

s odbljescima dana,

s modra neba ptice vuku

svježi dašak vjetra rana



i tako je zora vedra

za sve žitelje ta loga

što se bacaju u njedra

velikoga sveta Boga



kao da će vijekom potrajati

ovo ljeto što se sprema

gdje bi sunce kao slava sjati;

na zemaljskom polju drijema



prošlost koja sad je okopnila

i sve što je do nedavno bilo,

svaka vlat je sada dozorila,

svako letjeti je naučilo krilo



da se duhovnome sad primakne,

poput suncokreta da se svije

i da svatko nebo to dotakne

koje nekad dostižno mu bilo nije.



Doletite, ptice; dođite, puci

u to slavno rajsko slavlje;

neka ogriju se janjadi i vuci

i svi grešni što zabijali su čavle



u tu predivnu ljepotu spasa;

sve je Bog naš oprostio,

svakom nudi uživati krasa

jer je mržnju premostio



i smrt strašnu usmrtio

da procvate Crkva što je rodi.

Sve je ljude i sve živo uprtio

da se danas muka Mu oplodi.



Navalite, duše, na bogate trpeze

što se sad izlijevaju od Duha nam Sveta,

raskinite uze, sastavite veze

da sve krene putem ova vječna ljeta.

07.06.2019. 07:02














Molitva s tminom



Tamnoj večeri

oblačna svoda

obilazi dveri

sluškinja broda,



a sunce opeče

njegova jedra,

obuzme ga žešće

u zalazna njedra.



Ona ih gleda,

srce si grije

i misli poreda

gdje svjetlo se krije



po dolasku noći.

Hladna li mraka!

Tu neće pomoći

molitva svaka,



zaziv prebrzi

na pola riječi.

Ona do srži

srce ne liječi.



Ah, i to vrijeme

traži si pravo

posijati sjeme

na nebo plavo.



Gusta već tmina

na vjeđe pada,

u grudima tinja

sunčana nada.



Možda već sutra

vjetar donese

ta proljetna jutra

i dušu zanese,



ugrije ljude,

zemlju i more,

zapali sprude

da molitve gore. 11.04.2021. 20:50 

Komadić kruha i kap svjetla



Nevidljiva svijeća

duhom plamti,

a bol sve veća

nesreću pamti.



Sablazan pravednika,

zgražanje i skandal,

bijeg od bolesnika

jer on je vandal.



Jao vama,

vi, površne oči;

jao nama

jer sve nas koči



da budemo isti

poput puka,

grešni i čisti

kad pruža se ruka.



Ne zbori prosjakinja,

niti beskućnik prosi,

već vapi divljakinja

i Kristu sve nosi.



Hvala Ti, Kriste

za ispovijed vjere,

za duše čiste

koje ne mjere.



Hvala, Isuse, Gospode moj,

za blaženstva i zasluge!

Blagoslov sad je Tvoj

na kapcima Tvoga sluge.



Svjetlo je došlo

za kratak čas.

Da ne bi prošlo.

Molim za nas,



to me spasi

kad ne mogu van,

čežnju gasi

i plodan mi dan.



Mogla bih tako

u nedogled

jer nije lako

pronaći slijed



kada je žena

sociopat,

a nije ugrožena.

To pravi je mat,



ali izlaz postoji,

moć neizmjerna:

nadarena stoji

duša vjerna



jer Pravda je Bog,

nije trgovina

i ne svira rog

gdje je lovina.



Samo mirovati

jer gdje taknem,

grijeh će zvati

pa se maknem.



Umora slad

i molitva nečujna,

nebeski kad

za klecanja rujna.



Aureola tiha

od migrene,

a pomoću stiha

bježi od mene.



Crpljenje prostora,

crpljenje zraka,

za mala stvora

suvišna tlaka.



San mi kane

kao mir visina

iz noći u dane

jer sve to je Istina.



I tu mi je Bog,

tu Mu Evanđelje?

Zbog slušanja mog

šalje mi anđele.



Neopisivo

i neizrecivo;

neispisivo

i neporecivo,



slušanje korala

na pola uha,

bijeg iz kala

sigurna sluha.



Kada bi znali

oni što plešu

da anđeli mali

nose depešu



i mir, mir savršen

bez napora kakva,

nikada završen

jer se istakla



zavjesa vjere.

To je ono u samoći

što nema mjere,

niti će doći.



Vjera u Sina

nepremostiva,

to je ta Istina

premilostiva.



Kada je lijepo,

divna je sva,

a kada je zlo,

već je osvojiva,



staza Isusova

koja se živi,

uvijek nova;

Duhom se divi



vilovitim

kamo hoće,

silovitim

protiv zloće.



I tada se vidi, vidi sve.

Svaka riječ, odjevena ruhom

poput svijeće nevidljive,

znači ono što čuje se Duhom.

02 05 2019. 23:46

03.05. 2019. 08:05









































Susreti

Susreti su kao otoci,

kao sastanci na kraju puta,

kao pripravljeni obroci,

kao sidro duši koja luta;



oni nemaju ni plana.

Jedan susret kao život jedan,

poput čvrsto otvorena dlana,

kao stisak ruke vrijedan.



Susret kao sudar meteora,

kao rađanje nebeskih tijela;

kao podne, kao ponoć, kao zora,

kao rana koja postala je cijela.



Susret nije kao ratovanje

gdje ne vidiš nikoga u lice.

Susretanje, mira svatovanje

kada čuješ da pjevaju ptice.



Susreti su kao duhovna razmjena,

kao otvaranje duše i primanje ploda,

primopredaja darova i mijena,

obnavljanje ljudskoga roda.



Ovaj svijet je prepun susreta

i svi oni život znače;

susreti su čuda sveta,

iz njih vječne iskre zrače.



Susreti su osobno našašće

kada duše smisao pronađu, rodne dome.

Svaki susret Božje je Došašće

gdje su duše skupa Bogu svome.

08.05.2019. 05:34





Križ Nazareta



U tijelu svome Ti si me nosio,

od smrti me moje zaštitio,

obranio sve moje krivine.

Duhom si me svojim orosio,

ljubavlju svojom nasitio,

podario mi zemaljske prvine.



Do nebeskih ravni si me ponio,

svaku mi prošnju uslišio

i dao mi svoju božansku bit.

Jedinstvo duše Ti si mi donio,

jedinstvo sa svima meni uzvisio,

prepustio onu skrivenu nit



o kojoj visi čitav moj svijet.

Božanstva svoga nisi izgubio,

od mene si narod svoj načinio

koji bi mogao biti svet

jer si ga oduvijek ljubio

da bi ga sebi posinio.



I više ne plačem za životom,

i više pravdu svetu ne tražim,

u Tvoje ruke sad predajem dah;

Ti si me svojom božanskom divotom

učinio djetetom svojim najdražim

i ja više nisam samo prah.

19.04.2019. 22:07



























Drama molitve



Malo vjerujem u propast

svega što je ova duša iskusila,

malo vjerujem u poništavanje.

Molitva je za me bila čast,

ona mi je mač izbrusila

kojim siječem ponižavanje.



Molitva mi snažan brod

što me drži, što me štiti

prolaznosti, zaboravu;

u njoj postoji moj kod,

postoji mi sve i sve je biti.

To je brod što nosi vječnost pravu.



U njoj mi sigurnost Boga

koji čuje sve i odgovara,

nosi svijet i mene samu,

prihvaća me u toj moći dijaloga

s Kristom koji život stvara

da ja uđem u tu dramu.



Moja hrana, moje piće

i moj duh što moli

sad su daleko od svijeta

jer me to božansko Biće

uvijek snažno osokoli.

Vjernica sam, ne poeta;



moliteljica u duhu svjetla

što je obuzelo vremenitost moju.

Posveti mi, Kriste, moje riječi

i zaštiti me od prolaznoga vjetra.

Podaj meni neprolaznost svoju,

darak sveti koji svaku ranu liječi.

07.05.2019. 03:50





Dan života


Daj mi piti tvoju bol,

govoriš mi Ti s visoka,

daj mi grijehe svoje;

sići ću u tvoju dol

gdje mi lije iz ta boka

voda za sve stado moje.


Uzimaš od mene tugu,

ovisnosti i sve mane,

a na Tebi mane nema.

Skidaš bolesti i kugu,

smrti odbrojavaš dane,

otkupljenje sad se sprema.


Daj mi piti Tvoju briž,

Tvoju ljubav, Tvoju snagu

što Te nosi k meni;

kada stanem poda križ,

donesi mi suzu blagu

i Tvoj pogled zaneseni.


Daj mi piti ovu čašu,

s Tobom okušati vina

što ga sipaš svatovima;

daj, učvrsti vezu našu,

nek me nađe ova trina

koja svetu srču ima.


Žedno čekam onaj čas

kada slavit ćemo mi,

zajedno se radovati

Tebi, Kralju sviju nas;

Tvoji ćemo biti svi,

vječno ćemo svatovati.

14.04.2019. 06:40












Ljubav i Riječ



Ljubav od Boga, Gospodina,

riječ Mu što se srcem širi

što mi caruje u grudima i tijelu,

s Njim je meni točka dodirna

jer u Kristu milosrđe miri

i u svakom mome dijelu;



svaka čestica je moja Božji rod.

I sve moje emocije, osjećaji,

moja djela, i moj um i misao

na Drvu života jedan poseban su god.

I svi moji svakodnevni ispraćaji

u Bogu su dobili smisao.



Riječ u srcu, ljubav Kristova i riječ

koja pada u me poput čiste rose,

isto su i jedno, jedinstvena cjelina,

posveta i nježnost, med i mliječ.

U životu i u mrtvljenju me nose,

vode duh moj put visina.



Kriste, Gospodaru, pjesmo moja,

moja dušo, moja boli, srećo,

i moj dragi što u Tebi živi,

i taj narod što mu nema broja

svijetle Tvojom riječi kao svijećom

usred moga srca što se Tebi divi.



Dođi, Kristov Sveti Duše,

moj početku, moja vječna baštino,

da Te čuje svaki djelić mene;

da mi zaziv nikad nema suše,

da me krijepi od te Loze vino,

da u duši, duhu i na tijelu nemam sjene.

20.05.2021. 09:06



















Put, Istina i Život


Rekoše: “Podigni hram!”,

rekoše da spasiti se ne zna,

a sve što znaju i što ja znam

jest moliti da spasenje nam da.


Kreni, putem vjere hodaj

i samo istinite putokaze gledaj;

hvalu Božjoj smrti podaj,

tijelo svoje smrtno Bogu predaj.


Na tom putu život vječan čeka;

vječan hram od duše si izgradi,

makar probada te istina neka,

makar sve o tvojoj glavi radi.


To tvoj ti je put i tvoja cijena,

na njemu ti istina je pobjednik.

Život ćeš zadobiti istoga trena,

a pred Bogom bit ćeš pravednik.

29.03.2015. 08:14









Krštenje svijeta



Gospodine, Bože moj,

vrli slušatelju riječi,

Duše Sveti slatki,

zaustavi ljuti boj,

propast moju spriječi

da mi dani kratki



napune se plodom

Tvoje sjajne pravednosti,

da se postojanju radujem

izvorskom slobodom

koja rađa, oživljava kosti,

da u Tebi ovaj život štujem,



da u sebi sad obnovim

naše zajedništvo u krštenju

gdje me oganj Tvoj zapali

dok u lađama ja plovim

prema vječnom oproštenju

gdje te neprekidno hvalim



zbog te vrhunske dobrote

što je sveto Srce dijeli

kao sjajno praskozorje,

zbog Tvoje ljepote

Lica svijetla što me želi

dovesti na strmo gorje



odakle se vidi čitav svijet

što ga savršeno stvaraš

dok mu propast uzaludno prijeti,

gdje je svaki stvor u Tebi svet

jer ga milosrđem zagovaraš

da za vječnu sreću može mrijeti.

20.07.2020. 05:00



















Dalje od zvijezda


Željela sam pronaći dragocjeno biserje,

osvojiti neki glavni zgoditak,

otkriti što skriva nježno paperje,

okusiti najskuplji napitak


i vidjeti iz bliza osobe razne, slavne.

Željela sam dokazati sebe u najboljem izdanju,

iskopati sve spise proročke, davne

i nahraniti dušu najsiromašniju i najmanju.


Željela sam tajno društvo i veliko otkriće,

izbjeći nevolje, nikada se ne mučiti,

spoznati mudrost koju ima Najviše Biće

i svu istinu svijeta naučiti.


Željela sam živjeti dovoljno dugo

kako bih ostvarila sve želje i snove,

imati neopisivu snagu, mladost i drugo

kako bih prebrodila sve prepreke nove.


Željela sam sresti svog najljepšeg princa,

upoznati najveće hrabre borce i mistike,

spasiti dobrog šerifa od krvavog linča,

iskoristiti najsmjelije mogućnosti i prilike.


Poželjela sam svijet bez rata i zločina,

mirnu oazu gdje ljube se puci

i sretan završetak zadnjega čina

kojega prate rajski zvuci.


Nisam ni sanjala nešto bolje i više,

ni slutila da postoji neka želja veća,

da Netko sve muke i suze briše

i da je Njegova ljubav ta popuna sreća;


da postojim u duhovnim prostorima

gdje se ne mora silom na Golgotu ići;

da tu, pokraj mene anđela ima

i da ću živa dalje od zvijezda stići.

08.03.2015. 06:51



















Breme ljubavi


Prolazim ovih dana često svim ranama Tvojim

kojima se utječem sada jer treba mi skrovište.

Više nego smrti sad vlastite sumnje se bojim,

sakrij me, Isuse, žedna mi duša milost ište.


Evo me opet tik iza Tebe, na istom putu,

a to sama sam željela, da me opet pozoveš

jer bilo je tako lijepo pri Tvome skutu

da sam molila za sve druge da ih dozoveš,


da postanem više od blaženog promatrača

što se kinji jer tako nečista savjest peče.

Opet sam ranjiva, gladna sam obična drača,

ali bogata ganućem što Ti mi ga steče.


Dodirujem na Tvojim dlanovima one praznine,

učim se pognuti na vodi podno svetoga boka

da mi oholost srca i pohlepni dah još više umine;

jedna, najteža rana Ti zjapi na duši duboka


jer moja te sumnja kao i nevjera previše boli,

i ta licemjerna kolebljivost zadire kao oštra žica.

Ledena moja tamo unutra tek suza se proli,

a ovdje u meni kao da niče razdora klica,


i umor me svladava od grijeha što slabom me čini;

poslušaj sada, ja se smekšavam, kajem i želim Ti prići,

i jedva otvaram svoje srce što nalik je splačini.

Smiluj se, okreni me jer kako ću takva za Tobom ići?


Ti me vodiš na skromna polja gdje ljiljani rastu

kao melem od suza Tvojim dušama rajskim

jer svi oni promatraju tužnu zemaljsku kastu

koja zatire sunce ružama svibanjskim.


Ovdje bih sada ostala i čekala dok miris Ti buja,

dok iz daljine slušam povorku Gospina plača

jer me moja slaboća još uvijek pritruja,

a vedra je glazba sve glasnija i srce mi jača;


opet si ostao u svome poslanju spasa potpuno sam.

Hoću li spoznati tu ljubavnu snagu koja Te gradi?

A ruže cvatu i tako je moralo biti, ja znam

i krećem kroz polja gdje venu mi moji sitni jadi.

09.03.2015. 05:02





















Sveti zvuci


Uspavanku svetih zvuka violine,
gudala i duše koja tiho roni
sitne kaplje suza s velike visine
dok je tipka glasovira goni

strasnom nježnošću, upornošću
kakvom čezne uzeti za ruku dijete,
odvesti ga carstvu snova ornošću
za neke druge, neke nove svijete,

čujem kao iz tih poznatih daljina
što me ponekad ponesu k javi,
daleko od snova i od svih manjina;
tu se samo stvaralaštvo slavi.

Da bi rekla, kao majka, sve što sanja,
sve što želi srcem zagrijanim,
duša samo lagano se, tiho klanja;
usnama se, molitvama zatrpanim,

osmjehuje nekom duhu radosnome,
istinskom i unutarnjem u dnu noći,
utrobi odzvanja, trbuhu joj rosnome
zbog svih suza što će jednom doći.

Ja sam uvijek s Bogom, ona zbori,
koji rađa svoga Sina prvoj meni,
srcu mome svjetlo da razgori
što će zablistati vječnoj ekumeni.

Ljepši zvuci samo tada postojaše
kad sam prvi puta čula navještenje,
isti takvi, samo s više boli naše
od koje se rodi moje ognjeno krštenje.
‎09. ‎siječnja ‎2019. 23:24:09 



Kod Večernje


Večeri ove,
milosne tako;
mirise zove
nježno, polako

djetinji spomen.
Gdje si tad bio,
jedini Dome,
gdje si se krio?

Gdje sam tad bila?
Daleko, daleko
Tebe sam snila
uz majčino mlijeko.

Kasno Te sretoh,
Sigurnosti, Stijeno,
i svako ljeto
bilo mi lijeno.

Ti si me nosio
na dlanu svom,
uporno prosio
pravdom, istinom.

Ja Te dozivah
u dubini sebe
dok ne ispliva
zima što zebe.

Ruke mi poganske
dirale dvore
dok bure orkanske
njih ne otvore

i nebo Te dade,
k Tebi me vrati,
sveti Grade,
a srce Te prati.

Srži srca moga,
gdje prebivaš sada,
sjećam se toga,
uvijek je nada.
‎27.‎12. ‎2018.
17:16



Sjaj molitve na rukama


Sjaj obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede mnogolike
ostaviše prašnjav trag.

Trznuh se i sva protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam isprepadano
kako nestajem u nemoći.

Uvijek stojim previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su priviđenja,
ne znam se približiti.

Smiluj mi se, sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj snagu moga iskupljenja

da Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
‎03. ‎listopada ‎2018. 16:38:23






Ljiljan u polju


Ima netko kome vrijedim

iznad svega što se može zamisliti,

k sebi taj me prima.

Kako da te staze slijedim,

kako bih slobodi zavisiti

kad me dar taj obuzima



poput vrtoglavice što traje?

Kao da u srcu vidim ljiljan bijeli

čija krasna jednostavnost bi me zadužiti.

Ima netko puno veći tko se meni daje,

tko mi divan život vječni želi

kakav nikad neću ja zaslužiti.



Besplatna li i velika dara!

Mogu li ga primiti i prihvatiti

s punim pouzdanjem i u poniznosti?

Taj me ljiljan svu očara,

niti njemu da bih podati i uzvratiti

svu ljepotu, diku što je nosi lat mu prosti.



Uskrsnuće veliko je, lijepo kao cvijet,

isti ovaj što ga duša posebno osjeća

u dubini srca gdje i Uskrsli mi Isus živi

koji jamči da ni ljiljan bijeli neće mrijet'.

Blažene li duše kojoj Bog nešto obeća

koji u mom srcu cvijetu se skromnom divi!

04.05.2019. 20:40







Blagoslovi suzne doline


Zlodusi su, Kriste, opet stigli

na ta moja rasklimana vrata

što se jedva drže čvrstoj staroj cigli.

Duša molila Te uslišanja nepoznata


jer ja ne znam druge stvari

koje nisu tema sveta obraćaja

već prepoznam samo gdje su sveti dari.

Što da molim sred ta remećaja


što u mojim venama već dugo vlada?

Blagoslivljaj, rekao si, i svom svojom snagom,

sve dok ne zadrhti tvoja brada

i dok ne prosuze oči pred ikonom dragom.


Ništa ne razumijem, to je duši mojoj stres,

mnoge riječi ovdje čitam naopako.

Čak doživim i osjetim tuđi bijes,

sažaljenje dođe meni samo tako.


Ako griješim, a siguran mi zaključak je taj,

Ti mi, Kriste, Bože, ravnaj krive crte

po tom što je moje srce za Te blagi raj,

kraljevstvo nebesko što ga ove riječi prte.


Blaga, sveta Majčice ti moja,

sad za mene moli jače

jer te svete vode ima i bez broja,

jer mi molitve ti puno znače,


čak toliko da za te sam od razuma biće

jer mi daješ darove od Mudrosti,

razumijevanja za sve što mojoj duši sviće,

makar kad i nema smisla, moja Nevinosti.

12.09.2021. 14:49





Miomirisi tjeskobe



Nestat će mi čežnje jer ću naći
onaj tihi plamen neugasiv,
jer u dvore Tvoje kročit ću i zaći
gdje je molitveni izražaj mi spasiv.

Nestat će mi nesposobnost izražavanja,
nesposobnost da Te ljubim, gledam;
znat ću stil i način ljubavnih predavanja
kad Ti cijelo biće svoje predam.

Već pristiže miomiris i do mene,
mir tjeskobe, predanosti vječne,
predanosti volje Tvoje posvećene
Ocu našem kojemu su riječi tečne,

koji dobro zna kad prave misli niču
što proizlaze iz molitvenih stanja;
grijesi mog sazrijevanja već riču,
spadaju mi s uma od svih poziva i zvanja

ove ljubavi, slobode neizbježne.
Molitvom ću se komunicirati,
ničim drugim jer su riječi nježne
samo kad se mogu živjeti i dirati.

Tad ću znati što je milost i realnost,
sve će zajedno sakupiti se kao more.
Samo jedna može biti podudarnost,
jedan je vrhunac, a mnoge su gore.

Kada progovorim snovi bit će krhki
i najveće želje ostat će preslabe,
a svi grijesi raspast će se prhki
što me sada neuspješno grabe,

ja Te molim, Bože slatki, Bože mili.
Ti si moja baština i moj početak,
moja srž u koju su se svi životi slili;
ja sam spašeni, određeni zametak,

a svi drugi ljudi djeca Tvoja,
tako nespretni, nesavršeni, dragi.
Ništa im ne znači neka žrtva moja,
samo prosvijetljenje i mirisi blagi

da ih primamljivo ka Tebi vuku
makar oni nemali ni svijesti.
Kad Te vide, spoznat će i Muku,
tad i oni čeznut će Te sresti.
‎11. ‎travnja ‎2017. 03:20:46











Krik sutona


Neću li noćas naći sna,

neću li biti toliko jaka

u Bogu svome

kome sam vjerna ostala ja,

iako vjernost nije mi laka

u sutonu tome


s kojim svi snovi odlaze?

Jutro ću pratiti

poput straže budne

gdje ptice zalaze

i neće se vratiti

noći uzaludne.


Gasim svijeću

jer mi je gotovo jedina,

gasim pticama plam.

Čekati neću

jer prazna je ledina

i život je sam.


Poražena stojim,

mada se radujem

jer takav je Krist,

jer Ga se bojim.

Sa srcem ratujem

za zaziv čist.


Zar to hoće,

povrijediti slaba,

odbaciti gladna,

noći samoće?

Puna je graba

naroda jadna.


I vrapci se boje

preglasnih sutona,

krika iz jame,

ljubavi moje.

Samo su zvona

hridine tame.


Kriva si , kriva

za sve što se da

i samo se šališ.

Barem si živa

sred ova nereda.

Nikad ne žališ.


Istino, gdje Ti je kraj?

Razriješi me, sužnja,

dođi što prije,

priteci jer vidim već raj

i duša mi nije tužna,

najslađa vina pije.


I ništa ne glumi

Igračica ova.

Umrijet ću mlada.

Breza nek šumi

bez ružnih snova,

bez velika jada.

12.04.2020. 21:06




Jedna kaplja Vitezove Muke



Moje crvene su koprive u cvatu

što je preuzeo na se boju purpura

i nijansom plava neba prošarana.

Bogataši uvijek su u nekom ratu,

a siromah sretan život gura

dok još nije opći požar dana.



Nije meni što Te žele utihnuti,

ništa novo na toj cičoj zimi,

već su nezgodni ti nervi starosti

koji su mi u genome utisnuti,

koji cvatu na polarnoj klimi

kao gubitnici uslijed silne jarosti.



Kada pukne link na svjetskoj mreži,

čitava se zemlja svome domu vraća

kao što je duša moja vratila se k meni

gdje ju čeka Vitez koji nikada ne bježi,

koji sve račune tuđe plaća,

mada često gleda zločine u sjeni.



Ti si meni dao da uzraste moja kob

gdje svi kažu da to nikada ne boli

kad preuzimaju profiteri vlast.

„Živi dobro, daleko joj grob,

neprekidno blebeće i moli,

i ometa svima zdravi rast”,



govore mi zlodusi u glavi.

Bože, zašto pjesnikinjom me učini

ako ne zbog ljubavi u letu?

Brata sunce čekam da se javi

dok me čegrtuša ganja u pličini,

dok se riječi sapliću i pletu.



Da mi ljubavi te Tvoje nema,

boljelo bi puno češće, puno jače.

Gledala bih, čula puno gore zvuke.

Proganja me k tome još i anatema

što je zlodusi ti za mene zakvače

da ja spoznam kaplju Tvoje Muke.



Ti si Onaj koji prati moje duhe,

koji cvate pustinjačkim latima,

koji za me kreće radosno u boj.

Taj si koji poji moje klijetke suhe

da se tope raznobojnim cvatima,

Viteže od neba, Bože moj!

03.10.2021. 23:03








Kradljivac tuge


Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.



Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.



Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.



Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39














Ljubav neviđena



Gubim svoju snagu,

zavjet mi je loš

i nervi bez veze.

Uspomenu dragu,

lijepu poput meda koš,

nosim podno breze



gdje mi suza krene.

I još mnogo toga,

znam u srcu svome,

ovdje drži mene

u milosti Boga

na vidiku tome.



Nikada se nije znalo

da sam pjev od ptica

urezala u svoj stan

kad je drvo palo,

a sada mi nevjerica

obuzima sladak san.



Sada ne mogu bez njih

sastaviti svoje slike,

svoje note jasne

što su pratnja dana svih;

i taj čar poetike,

duševne i strasne.



Terapija srca moga

ako nađem izraz,

to je poziv nebesnika

jer bez uma umornoga

naiđem na izlaz;

utjeha za ostarjela pjesnika.



Ovaj stil je za te noći

kad je duša ispunjena

snovima i javom;

na počinak poći,

tako slaba i zbunjena,

teško s punom glavom.



Toliko značajnih riječi;

niti jedna da je ona

kojom ljudsko srce nađe

izraz koji liječi;

poput premalena zvona

vrlo tanke građe.



Zadovoljstvo neizmjerno

za knjiškoga moljca

što se spasi svoje kobi

kao biće tako vjerno,

poput duše dragovoljca,

da i kosti si orobi.



To je poziv, zvanje,

rijedak izraz prilježnosti

životne nutrine

koja nema znanje

nego otvara se nježnosti

božanske dubine.

04.12.2020. 00:14











Ljubavna muka



Mira nema,

samo drač u tijelu

boluje od mene same.

Duša se oprema

preživjeti dramu cijelu

koja vladat će dubinom tame.



Hvala Ti, Isuse, Bože moj,

na tom osjećaju zdravlja

što ga daruješ mi za moj put

i za život koji prati život Tvoj

i još prilazi u Tvoja slavlja

da mi cesta nije uspon krut.



Da me daleko odvedeš,

sve do želje cilja toga

što je puno viši od Golgote,

da me široko opredeš

ljubavlju za Oca, Boga

što je poduzela te grozote.



Pravilan je kod nas, ljudi,

samo onaj osjećaj u tijelu

da se stradavati mora

mjesto bližnjeg u tren hudi;

čovjek ravan samo tom je djelu,

ali sve učini da dobije mnoštvo bora



zato što to nije nikad napravio,

jer izgubila mu od života duša,

jer slobodu zadobio nije.

Puno prilika si za nas sastavio,

svaka od njih tu je da nas kuša.

Čovjek žanje ropstvo što ga sije.



I gdje nema ljubavnoga sjeta,

gdje je sve u Tebi bol i muka,

svaki čovjek mora znati;

da iskusi otkupljenje svijeta,

u tom znaku da mu bude luka

i da može na Golgotu stati



poput Majke, poput bliskih žena,

kao zaljubljeni učenik Života

ili kao prosti službenik na djelu.

Duša vjernika je tada osnažena

osjećajem nebeskih divota

kao rana prikazana, Kriste, Tvome Tijelu.

26.06.2021. 20:14









Jubilarni dan


Mnoge godine na žitnim poljanama,
mnogi dani u velikoj neizvjesti;
i noć svaka kao zalog pohranama
različitih nadanja i loših vijesti:

neće stati tvoje ropstvo u tuđini
dok ne namakne se jubilarni dan,
dok se ne pojavi svjetlo na pučini
što ga nosi zakon obavezan

da se i to more odmoriti hoće,
i ta žitna polja predahnuti žele
pa da korov nakupljene zloće
nestane u magli obljetnice bijele.

Bježi, robe, sada na slobodu
jer već došao je onaj Božji čas
koji daje pabirčiti tvome rodu
što za milost proglašava spas.

Skupa li je ta sloboda tvoja,
dragocjenija od nagodbe svake
kada moraš laćati se boja
i gdje moraš donositi ruke lake;

sad odmaraj stope, izgažene vjetrom,
stavi vijenac mjesto suha pepela
i obasjaj svoju žalost sretnim svjetlom,
hvali Boga, tvoja godina je cijela.

Evo, podiže se grad iz razvalina
slomljenih srdaca i poharanih duša;
podiže se Sin u kom je Bogu sva milina,
što u milosti nam čak i zlikovce iskuša.

Sad je vrijeme da i tvoje njive rode,
da u gradu molitve prineseš stoljetnice,
da se umiješ u kapi blagoslovne vode
i da slaviš doba svoje muke i Cvjetnice.
‎07. ‎siječnja ‎2019. 07:15:21






Božanski krvotok


Ranjene stope, a duša bez jada,

bez žala i jara, bez tuge i mača.

Zloduh za zloduhom odozgo pada,

sazrelo doba što ne sluša plača


već svakom će se nevoljom više podići.

Bezbroj postoji jedinica vremena,

uvijek su prvi siti najmanji ptići

dok orlovi lete do sijeda tjemena.


Kad tugujem ja, to tužan si Kriste, Ti

sve dok ne proslijediš radost, veselje

poput krvi što kola duž moje kostrijeti,

kao Srce što snuje mi moje eseje.


Bez Tebe smo pljeva na pustoj ledini,

smrt nas pokosi svakoga Božjeg časa,

al' Tvoj organizam smo jer Ti si nam jedini,

oklop na grudima i štit oko pasa.


U meni si raspet, prikucan čavljem

na Križu što olujne kiše lije.

Kao Janje bez mane na zubu lavljem,

Ti meko si srce što vječno bije.


Držim se Tebe kao trina te grede

što Ti se pruža dušom da se priljubi.

I boli Te, peče taj trn moje bijede,

a znam da po tome se Tvoja ljubav ne gubi.


I Ti si to htio. Ti si želio svom svojom snagom

smiriti rat, ublažiti psovku, roditi Crkvu jedne Žene,

okrunjene suncem i s nježnošću blagom.

Imam Te, Isuse, krv Tvoju, izvor Ti vode i Tvoje vene!

15.10.2021. 08:17





Nebeski most



Prekomorski valovi;
u pravi tren
jer su počeli balovi
i trne stijenj.

Tvoje ime u daljini
nije uzaludno
ni plićaku, ni dubini,
nit' je čudno.

Tvoje nečujne su riječi,
a pogađaju sigurno
poput igle što me liječi,
točno i burno

i mijenjam se sva,
domu se vraćam
poput mladih orlova,
iako plaćam

žestokom srdžbom
koja ne sniva,
u prošlosti s tužbom
ona prebiva.

Kopnena udaljenost
i nije prejaka,
ali more, more i most,
kao vlat nejaka,

pružaju nebesku dimenziju
valu, titrajima i sluhu,
unizuju tenziju
i gode uhu.

Kako te trebam,
a ne znam za to!
I valove vrebam,
istražujem zlato

jer da si kraj mene ti,
bilo bi gore;
ne bi se vali razvili
nad sinje more.
‎16. ‎siječnja ‎2019.
23:43:55






Vapaji raja


I što je čovjek bez ljubavi,

i što je ljubav bez Boga?

Stari smo danas kao gubavi,

a život je svijeta bez epiloga.


I što su sve staračke ruke,

naborana koža i oči sjajne

kad žive duše nema sred luke,

a suze nevidljive kao tajne?


Što ti je potrebno, starice siva,

što ti je potrebno, sivi starče?

Znaš li da tvoja je duša još živa,

da srce ti gori sada još žarče?


Tko te odbaci, Bog mu govori,

al' ne čuje zemlja vapaje raja.

Šaptom ti moliš, a glas ti romori:

daj njima, Kriste, od moga sjaja.

19.10.2021. 20:00




Dan zauvijek



Bojim se da nemam prava

na svoj dio sna za ovu noć.

Nema snova dok se spava,

a na javi preslaba je moć.



Nekad pjesnik čezne mira

i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.

Ponekad ga neka jesen dira

poput spore mjesečine koja prijeti.



Čuješ li me, Duše Životvorče,

sad ne mogu sve odjednom reći,

makar labave su moje omče;

sada moram preko noći prijeći



koja me mrklinom vuče.

Ipak, palim neke male svijeće

zbog navika koje dušu muče

kao da izgorjet nikad neće.



Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan

da mi magla ne bude pregusta

kada jutrom probudi me san,

kada padne mraz na okna pusta.



Bijela golubica danas tražila je lug,

a predatori su ostali u zaboravu.

Za buduću mladost dan će biti dug.

Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,



Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.

Znam da nećeš pogledati stare rane

i da skinut ćemo mračne sjene

što nadvijaju se nad zemaljske dane.



Noći, noći, tebe više neće biti,

samo gledaj, samo dirni moje stihe.

Ljubav Krista, Boga svuda će se liti

koja meni svijetli za te zime tihe.

20.10.2021. 21:13









Sjaj dubina


Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,


predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah


Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.


Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09

Kult ljubavi


Previše zlata, previše sjaja,

u to sve teško je vjerovati.

Siromah u meni sve više zdvaja,

zar ću se kultu raskoši predati?


Noć je pala na povorku ranjenika,

visoko zdanje prijeti otkrivenjem,

okružuje nas grijeh poput staklenika,

a duša mi raste udivljenjem.


Svi manji i veći strahovi nestaju,

ruka je Gospe Lurdske nad nama.

Od kulta ljubavi svi kultovi prestaju,

ljubav je strašna životna drama.

Lourdes, 28.09.2016. 19:28



















Život u kraljevstvu nebeskom



Znaš li da su sveti mene dočekali,

da su bili prvi, prije drugih susretanja,

i da su mi svjetiljku na putu dali,

uvijek oko mene kao predavači znanja?



Znaš li da sam zadobila sreću,

da je uvijek ja sa sobom nosim,

da se sjećam i da palim svijeću

kada god se vjeđa moja rosi?



Znaš li za tu molitvenu dramu

koja bliješti u svem srcu mome?

Ona razgoni mi svaku tamu

kad me burni doživljaji slome.



Znaš li da mi pritom Bog pomaže

da posvijestim jače ono što me dira

jer ja ne znam što je meni draže,

predati se ljudima ili Knezu mira?



Znaš li da tim putem dođem i do zida,

da za mene ništa poslije toga nema

osim ljubavi te što ne gubim je iz vida

koja meni kontemplaciju priprema?



Prođem tada Galileju, Jordan, Kafarnaum,

stanujem sa pticama i gušterima,

a Krist neprekidno mi objavljuje svoj naum,

sigurno me vodi nepoznatim putevima.



Znaš li da sam često prolazila

pokraj iskušenja, živa blata, crnih rupa,

od sirena da sam odlazila

i od silnih zabava i razuzdanih grupa?



Znaš li da me progonile zvijeri

i da bijah strano, izgubljeno lice

koje živi samo u pravednoj vjeri,

da sam preslušala bezbroj puta sve te ptice?



Znaš li da je bila „Molitva iz nepovrata”

glavna tema godinama mog života,

da je rijetko Juda otvorila mi vrata;

da sam živjela mjesecima od mrvica divota?



Znaš li da mi nikad nije žao

uzimati križe, odlaziti da se vratim,

da je često svatko ljubav meni krao,

al' sam učila od Krista kako da Ga pratim?



Znaš li da je teško, al' me nije strah

otkrivati sve stihove što ih Nebo daje,

da je potrebno mi kao svježi zrak

osluškivati tu Riječ što u meni traje?



Znaš li da je prošla životna mi tama,

da još uvijek prelazim daljine,

da u Kristu nikad nisam sama?

Vraćam se u Galileju i na more sinje.

03.07.2021. 04:28









Prva ljubav



Zašto imam onaj stari sjaj
pa ga nosim pregrštima dobre volje?
Evo, putuje daleko ispred mene.
Da li iskrit će kad svane maj,
kad od sjećanja se zarumeni polje,
nekad zeleno od nevinosti i od pjene

koja me je štitila u milju Gospodara,
Boga svih srdaca i djevojčica?
Čuvaš me odavno na svom dlanu
i u pokrpanoj mreži svih ribara
gdje ih pamtim, bijelo runo ovčica.
Mnoštvo riba skače u cvjetnome danu.

Sestre imala sam, braću, haljinu i lutku,
sinje more učilo me pravom skladu,
proljećima nosili smo jaglace iz trave;
pronašli smo u svakome kutku
neku zabavu za svaku dušu mladu,
učili smo pjesme, život od ljubavi prave.

Sada stiže sjećanje na prvu mladost
kad već krali smo od starih vuka
prvi ples, prvu ljubav knjizi spomenara;
spoznali smo svu ljepotu, samo radost.
Djetinjstvo nam bilo vedra luka.
Kako li me sada ovaj sjaj očara!
‎29. ‎siječnja ‎2019. 16:56:05



























Da te nemam



Kiša šušti, slabo pada i romori
dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.

Pođimo sve tako, zagrljeni,
zajedno u nove dane
i u Bogu, i u tebi, i u meni
jer tek tada zora svane

svakom biću, svakoj samotnici,
duši koja ne zna nikog prožimati,
koja živi tugu kao da je u tamnici,
koja neće đavlu srce svoje otimati.

Tako dobit ćemo sve te bitke,
a još više neki zaljubljeni par;
pojit ćemo kapljama ih vode pitke
što izvire s neba kao ljubavi nam žar.

Nećeš nikad više odlaziti
ni od mene, ni u bijedu;
ne moraš se tugom poraziti.
Nosi sunce u tu kaplju blijedu.
‎28. ‎siječnja ‎2019. 15:58:53



























Pamtim te i plamtim



Blažena je ona uspomena

kada te zagrlim

i kad kao vatra snena

prema tebi hrlim.



I kada se uporna ta magla

sva raziđe jednim trenom

kao da bi se naklonila i sagla,

zajedno s vremenitom mrenom,



novi dan se odjednom razbudi,

sasvim druge vrste i kakvoće

kakvu ne znaju svi ljudi,

mada svatko takvu sreću hoće.



Jer ti možda dobro znaš

kako stare svijeće plamsa tinje,

ali ipak možda život ne poznaš

kao onaj tko zauvijek slavi svetinje.



Jer ti možda plamtiš ognjem znatiželje,

tako svježim, tako snažnim,

a mene tek briga melje

da li činiš svaki pokret važnim.



Blažen bit će ponajviše onaj čas

kad se sretnemo na nebeskoj ravni,

kada za nas stigne vječni spas

u kojemu dijelit ćemo znak pradavni,



onaj simbol zajedništva što nas veže.

Jer ja vidim da ti srce dobro zna

dimenziju onu što do vrata raja seže,

koja plamti ognjem za ta putovanja sva.

30.10.2021. 12:03



















Svadbena zvona



Poslušaj te zvuke sa zvonika,

zvonjava se raspršuje zrakom

kao anđeoska kora slika,

kao nevjesta u tilu lakom.



Jedna ljubav, spremna za vjenčanje,

cvate kao pupoljak što haljine šiva.

Svatko drugi ljubi tu Nevjestu manje,

samo Zaručnik njen vječno je doziva.



Nitko ne može je ljubiti dubinom,

niti jedno biće osim Krista.

Potreba je njena uzvratiti silinom

koja joj u srcu poput sunca blista.



To vjenčanje jednom je zauvijek,

vrh je predanosti, posvećenja

kakvo nikad neće imati zemaljski tijek;

to je sveti Zaručnik i Njegova Žena,



Crkva koju rodi Božja ljubav čista

svojom Žrtvom svetoga predanja.

Vječno ona pripada u naručje Krista,

još od časa kada primi sveta znanja.

02.11.2021. 11:13



























































Slava koja me čeka



Neće mi ništa više biti sakriveno,

ograničenost moja hlapit će mahom,

a moje srce bit će u Boga izliveno

što me uzdržava svojim dahom.


Kao što me u svijetu iz ničega stvori,

Gospodine Bože, ljubljeni Oče moj,

tako će biti otvoreni Tvoji dvori,

anđeli će me voditi u slavi čitavoj;


znat ću po njima sve što željet ću znati,

svaku poemu i psalam u slavi stvorenja.

Oni me beskrajno pute da Ti se vratim

jer strpljivo čekaš sva moja ostvarenja.


Izići će sva moja dubina na moje ruke

koje od Tvoje se ljubavi pune ljepotom

na svjetlo žarko mila Ti Križa i Muke

od kojih mi duša cvjeta vječnim životom.

25.06.2020. 08:09










Blažena nada



Tvoja je riječ iznad svake riječi,

logika je Tvoja iznad svake logike,

ona svaki razum spoznajama liječi,

propisi Ti, Kriste, Tvoga srca slike.



Milosrđe Tvoje veće je od zakona,

neće se na moje molitve oglušiti

jer u Tebi jedina su vrata zaklona,

skrovište što suze će osušiti.



Predati me nećeš stihiji, ni jadu,

spremnošću ćeš, Duše, mene jačati,

uliti u moje srce blaženu mi nadu

i sigurnost koju drugi ne može mi dati.



Kada prođu dani ovog svijeta,

nećeš pamtiti mi grijehe, niti lom;

uzet ćeš mi uzdahe, Ti, Dušo sveta,

jer si slušao me u životu mom,



jer si gledao me u danima gnjeva

kada padala sam da me Ti osvijestiš.

Duša moja neprekidnu hvalu pjeva,

Bože koji uvijek radost mi navijestiš.

17.06.2020. 06:32







Tijelo Boga



Biti posvetitelj vlastita života,

utaživati Edensku žeđ i čežnju

na izvoru svih vrutaka

koji obiluje bezbrojem raznih divota,

donosi sadašnjost vječnu i neizbježnu,

sastavljenu od svih trenutaka



što su ikada mogući, nepredvidivi,

nije mi, Kriste, ni sa čim usporedivo.

Daj, reci, pripovijedaj meni još

koliko ljubiš stvora što Ti se divi,

od čega se sastoji životno predivo

i zašto Ti ovaj svijet nije nikada loš



već uvijek je vrijedan Tvojega krvoprolića?

Primi me kao grešnicu svoju

što čuda Ti gleda i nema stiha

koji bi otkrio savršenstvo svih bića,

njihovu žeđ za jednu riječ Tvoju

koja je toliko jaka, a tako je tiha.



Jesmo li svi, tako bespomoćni i grubi,

plodovima Križa opunomoćeni

tražiti svjetlo, a nesvjesni tame,

određeni tako da svak Tebe ljubi

i da se nađe na najvišoj stijeni

pa da Te odbaci iz dna duše same?



O, Kriste, Spasitelju svih ljudi iz bijede,

nespretnih bića što srcem Te hoće

u bijelome svijetu što si ga sazdao,

zar sebe same tako teško slijede?

A u Tebi dišu sred svoje mlake suhoće,

i Tijelo imaju Tvoje što si ga razdao.

14.06.2020. 20:47











































Sol zemlje



Sad u meni živi svijet;

varijacije su mnoge

jer su mnogi moji dani.

Kao sokol koji dovršava let,

kao duša koja se ne odvaja od droge

vidim, mnogo ima duša, na mojoj su strani.



Lako mahnem rukom na to sve

i odmahnem pticama na grani

jer su one znak da promjene su spore

ili da ih nema sred povijesti te

čovječanstva koje sama sebe rani

zato što u svijetu vatre rata gore.



Blago svima što su dobre volje,

slava Bogu koji ljude ljubi

dok pastiri, miljenici Mu se smiješe.

Oni znaju da zauvijek može biti bolje

jer ni jedan svoje stado ne izgubi,

mada čak i oni ponekada griješe.



Blago volu i magarcu svemu,

pticama nebeskim što se gnijezde

tamo gdje se rađa spasiteljsko Čedo

u tom svijetu, u tom Betlehemu

podno sjajne repatice zvijezde

gdje sav narod recitira „Credo”.



Sad ne živim ja u svijetu,

u dolini nalazim se neprolaza

i na brdu koje gleda spas.

Nisam pobjegla za sudbinu kletu,

čak i paljenice nudim svoga sraza,

ali ipak molim za sve vas i nas.

28.11.2020. 13:00









Da me Krist ne ljubi



Jadi moji nisu s ova svijeta,

muke moje kriju se na vrhu

gdje je carstvo vječna sjajna ljeta

gdje ću naći posljednju si svrhu.



Sjaj mi Nevinosti srce moga cilja

što ga nikako na zemlji dostići ne mogu,

trag svjetlucavi je ka punini izobilja

ljubavi, života od svetoga Boga.



Najteže je stihovati pjesmu nepoznatu

što je ovo srce iskusilo nije.

Ono samo čežnju zna u svom zanatu

za tom čistom Nevinošću koju pije.



Čak i da sam dijete, to ne vrijedi

jer do sve čistoće srca potrebno je dosta

truda, muke, vjere, nade što ne blijedi,

vatre nakon koje samo čežnja meni osta.



Svjesna jesam da su stihovi mi jadni,

da poanta pjesme nikome ne znači

isto što i anđeoski pjevi skladni

iz kojih mi zaljubljena čežnja zrači.



Da me Krist ne ljubi, ni ta čežnja ne bi bila,

sigurna u sebi, tako postojana;

ne bi svih tih godina se krila

tako blizu, usred srca moga, oplakana.



Poginut ću, znati ovdje neću

kako rajske ptice mijenjaju signale,

kako znaju donijeti mi sreću,

kamo nose čežnju, tako krhke, tako male.



Sigurno je, sjajna Nevinosti, samo jedno,

da za Tobom čeznem, da Te sanja

moja duša, tijelo, moje srce bijedno

i da nikada se od Tebe ne sklanja.

03.11.2021. 01:23

Fontana Kristovoga mira



Duše Sveti, dvije golubice iz velika jata

spustile su svoja nježna bijela krila

nad fontanu s uresom od sunčeva zlata,

što ju voda iz nebesa prelila i zatvorila,



kako bi se napojiti mogle stihovima tla,

zemlje što je prahom prštila i odisala;

sve do neba čula se zemaljska molitva,

vapaj duha ljudska kojega je prošnja orisala



svim zemaljskim prohtjevima, nacrtima.

Učiti su poželjele duhom svoga mira

duhove te da sustanu svojim nasrtima,

da postave Tebe središtem svog odabira.



Duše Sveti, daj tu riječ zemaljskim patnicima,

sada, kada stigao si iznenada vode piti;

ulij svoje posvećenje uzaludnim ratnicima,

daj im svetih muka iz kojih će izlaziti



zazivom da dođeš, željom da se krste

Mukom, Uskrsnućem i Preobraženjem.

Mnogi mole, mnogi zlatnike pobrste

pa tek poslije nađu se iznenađenjem



kada vide da na rukama im samo sunce sije,

prelijeva se po prašini u obliku zrnja.

Ulij svima, sveti Bože, da se svima duh zagrije

za to kraljevstvo što nosi Krunu oštra trnja.



Danima i večerima neka progovore miljem,

začuđeni Ti krasotom poput tih pastira

kojima si prišao sa svojim anđeoskim siljem.

Neka na fontani sunca napiju se Kristovoga mira.

03.08.2021. 15:34




















Ranjena Zemlja



Šuljam se kroz drvorede,

kradem kruške

da me mine strah

koji me odvede,

povuče za uške,

oduzme mi dah.



Nisam došla se pomiriti

sa svime i svačime,

a otići ne mogu.

Moram sluga straha biti

i nervoze ove klime

što me vodi k Bogu



pa se pitam za rakete

koje letjele su davno,

razorne i zemlji strašne,

koje još i sada lete,

sasvim sigurno i ravno,

pune smrti te izdašne.



More meko, Zemljo nježna,

je l' ti kožu uništila,

je l' ti srce sad probada

ta raketa neizbježna?

Je l' te sasvim unizila

namjerom da vlada?



Pa neka si buknula,

pobunila se malo,

pokazala snagu

što je gore suknula!

I sve što je dalo

dušu, Bogu blagu,



sad se lomi, bori,

a muka tek slijedi.

Ranjena si kao Janje,

u dubini srce tvoje gori

jer za čovjeka ne vrijedi

mirnodopsko stanje.



Jesu l' krivi siromasi,

je li Dijete krivo

što se utroba ti ruši?

Da li čovjeka da spasi

il' zemaljsko tkivo

Bog što nosim Ga u duši?

05.01.2021. 11:32 





Nebesko tkanje



Služi li to putovanje čemu,

kakvom većem ili višem cilju

kada lađe ove su na vezu?

Prisjetim se mora u svom drijemu,

zvijezda udaljenih tek poneku milju,

pomislim na onu polomljenu brezu,



sve me to još uvijek potiče i dira.

Brige česte, razne, gusto trnje!

Ne dopuštaju ni kratka počinka

lađi koja jedri sve dok vjetar svira

pa se sklanja kao drvo krnje,

pa se sjeti, kao Otac svoga posinka,



da to nije put ka kojem stremi.

Zapjevat ću da Te hvalim, Oče,

molitva me Tvoja ne napušta

jer su jedra kao vjetar nijemi,

a vjeđe se na Te odmah moče.

Ogromna je ova duša pusta,



nema zvijezde, nema takva mora

kao što su oceani Tvoje pažnje,

kao što je uslišana svaka želja.

Za Te, Bože, produbi se svaka bora,

k Tebi leti vjetar i te lađe razne,

za Te kapne suza od veselja.



Jer Ti nisi samo Bog apstraktni

nego život ljudski ispod kože,

susretanje sa svih strana.

i konkretni spoj egzaktni

s kojim srce računati može,

mada prepuno je svakojakih mana.



Stare kosti, polomljeno jedro ova broda,

kao vir me prema dolje vuku,

zaborav mi ne da na obalu prijeći.

Samo srce kao da je Tvoga Duha roda,

kao da me diže svaki dan na muku

pa ja moram ići, jedriti i reći



kako je ljepota Tvoja slavna,

kako kao da su naokolo slijepi

i progonitelji umišljenih zala.

Ne zanima mene više ruža sjajna,

niti biseri mi nisu lijepi.

Više volim gaziti do riječna žala



gdje su struje puno jače

i gdje dobri vjetrovi zapušu.

Zlo tko traži, uvijek nađe

i za loše vrijeme mnogi plače.

I ne smeta ništa ovu dušu

kada iznenada iz sebe izađe



netaknuta poput nebeskoga cvijeta.

Još sam ovdje, ali kao da me nema

za te ljepljive zemaljske pipke.

Odavno sam otišla sa svijeta

jer me zoveš usred svih problema

da izbijelim jedra od nebeske čipke.

15.04.2021. 21:53 














Susreti


Susreti su kao otoci,

kao sastanci na kraju puta,

kao pripravljeni obroci,

kao sidro duši koja luta;



oni nemaju ni plana.

Jedan susret kao život jedan,

poput čvrsto otvorena dlana,

kao stisak ruke vrijedan.



Susret kao sudar meteora,

kao rađanje nebeskih tijela;

kao podne, kao ponoć, kao zora,

kao rana koja postala je cijela.



Susret nije kao ratovanje

gdje ne vidiš nikoga u lice.

Susretanje, mira svatovanje

kada čuješ da pjevaju ptice.



Susreti su kao duhovna razmjena,

kao otvaranje duše i primanje ploda,

primopredaja darova i mijena,

obnavljanje ljudskoga roda.



Ovaj svijet je prepun susreta

i svi oni život znače;

susreti su čuda sveta,

iz njih vječne iskre zrače.



Susreti su osobno našašće

kada duše smisao pronađu, rodne dome.

Svaki susret Božje je Došašće

gdje su duše skupa Bogu svome.

08.05.2019. 05:34

















Usamljeni sokolovi


Zarobljen si bez okova grubih,

pitaš se i pitaš svoga Boga

kako može dobro biti nešto tako loše?

U slavno se Ime Isus ti zaljubi

dok u miru i tišini vlade zloga

sve se tvoje snage uzaludno troše.


Anđeo dolazi, već stiže ti na vrata

da ih otkračuna, da ti preda snagu,

Duha bezgranična od budućnosti;

da posjetiš sestru svoju, svoga brata.

Nisi navikao ostati na pragu,

ne znaš sve dubine svoje ćutnosti.


Srce mirno bije, ali rad' bi iskočiti

van iz grudiju ti kao poriv snažan

jer si navikao letjeti u Duhu,

sve si dao da bi život natočiti,

onaj vječni, neizmjerno važan

sada, kada vjerni klanjaju se Kruhu.


I svi drugi, a i vrapci, cvijeće, žabe

često robovi su da ih oslobodiš,

ali tvoje robovanje nije vrsta ista.

Dok te kušnje i napasti vabe,

ti uspori korak jer me vodiš,

kao i sve druge, putem Krista.


Stani malo, nesuđeni robe svijeta,

jer će odvesti te kamo ne bi htio.

Znam da vidiš nadu il' nevjeru prostu

svega življa na dnu tvoga leta.

Kada siromašak kod tebe je bio,

kada služio si nepozvanu gostu?


A ovi ti neprekidno govore da vide,

samo piju tvoju ljudsku krv i živce,

u bogatstvu svome smiju se do kraja.

Nikada se sami sebe ne postide,

uvijek nađu sokolove kao krivce,

ljude istinske iz budućega raja.


Što si izgubio, sokolovo pero? Neka,

nikada se nije zborilo za mrtve

već za one kojima si izmolio sluh.

U ljubavi tvojoj plovi krsna Rijeka,

nikad nisi sam za slavlje žrtve.

Vrijeme milosno je, a ti predaj duh.

13.04.2020. 22:10
















Tragom vremena



Zašto nosiš, djevo mlada,

sve te pupoljke i ruže?

Kome nosiš, zanesena, cvijeće?

Djetinjstvo mi zbori sada

da mi stari dani se produže

koji nose samo križiće i svijeće.



Tko te, takvu nasmiješenu, šalje,

da mi staneš na sred moga puta,

s iščekivanjem u svome trku?

Ne znaš li da moram ići dalje

po toj stazi kojom stopa mi ne luta?

Bog ne vodi nikada na stazu mrku.



Vidim, sretna si me dočekala

nakon dugotrajnih šetnji

kad si skupljala te latice za mene;

sjećam se još da si dotjerala

u dan krasan i proljetni

kad su pale na tvoj život sjene.



Drago mi je da sam tebe srela,

znam da nije bilo lako me pronaći,

mimoišle smo se nekoliko puta.

Reci sada sve što reći si mi htjela.

Otkrila si onaj put koji je najkraći

da se nađe trag božanskih skuta.



Srest ćemo se iznova u nadi

i u cvjetnim mirisima ljeta

jednog prozračnoga dana.

Samo ljubav mi ne kradi,

dođi ista, iskrena i sveta,

kad umine ova jesen razlistana.

22.07.2021. 11:35







Nebeski kristali


Sjajem veličanstva, suncem i mrazom
kruni se zemlja i nebo plavo,
Ti me obasjavaš svetim odrazom
koji pjeva "Zdravo, Marijo, zdravo".

Poletite, misli i molitve kratke,
tamo u vis gdje dan se rađa
jer nebo se otkriva, šalje podatke
s velikih brodova i malih lađa

što putuju morima i uvalam' sidre,
promatraju velebnu svečanost spoja
svega i svih što valima migre,
miješaju boje i okuse soja.

Još kada te nisam bolje poznavala,
tugovah poput čemerne udove,
živjela sam u žalu i pokoru davala,
vapila tebi da doneseš snove.

Ti se smiluje, Bože, skromnoj djevi,
nevinim dušama i siročadi,
a moji te neznatni tugaljivi pjevi,
kojima srce povazdan kadi,

umilostiviše kao zazivi svetaca
čiji sam zagovor iskala tiho, iz sjene
i moje srce sada vedrinom gaca
što se nadvila jutrom ponad mene

kao presveto slavlje Tvoje ljepote
i Tvoga značaja za profanost ovu.
O, kada bi vidjeli svi te divote,
sjaj i kristale na nebeskom krovu!
‎07. ‎veljače ‎2019. 09:34:45












Duša i ljubav



Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.



Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.



Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna



slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?



Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.



Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.



Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25









Duša i Milost



Daleko je svjetlo spasa,

otkupa ta što ga vapim,

prosipa se silnim žarom.

Na čas evo bujna Krasa,

kao krvca svojim kapim'

oplakuje vene žmarom.



Tražim, prosim, duša vreba

svaki korak, mnoštvo znaka,

svaki dah mi život kruni

ljubav Kralja moga s neba.

Disanja mi nejednaka,

moje tijelo se pobuni,



hoće iz te kože van

da u svetost virne,

da se preda kao lane.

Svijet mi ovaj sasvim stran,

misli kao rijeke mirne

ponad kojih dižem dlane.



Jecaj kreće, časkom ridam

kao stari odsluženi at,

Milost hoće tajnu grijeha.

Časkom opet rane vidam,

da je to mi sada znat:

kajanjem se budi utjeha.



Djetinjstvu si bila drug,

nado utamnjena, sama,

procvala u mladosti.

Kako staž je meni dug!

Pomogla je ona tama

dodiru od radosti.



Hvala za krštenje, Kriste,

hvala Ti za kruh i piće.

Za ljubav Ti moju hvala,

za sve one crne liste

što se množe kao leda žiće

što ga zrelost meni dala.



Hvala, Isuse, za tu toplinu

da se duša još ogrije,

da još stigne k cilju.

Kada sasvim joj uminu

ta progonstva što ih krije,

bit će draga rajskom milju.



Nećeš znati za me,

prijatelju smrtna časa,

sveta dušo, uzdanice moja,

zvijezdo usred tame.

Nego anđeli će doći spasa,

dozvat će ih ta molitva tvoja.



Slavim Tebe, moj nebeski Oče,

što si pogledao moje skrovitosti,

što si pozvao me Ti na putovanje.

Milost prosim dok se vjeđe moče,

vječno Lice Tvoje u silovitosti

neka bude mojoj uri olakšanje.

13.11.2021. 07:45





Dragulji od vjetra



Svjetlo dođe mi u srce, u moj svijet,

Djevica me osmijehom dočeka,

toplinom i ljepotom, sjajem.

Kako bijaše mi tada nizak let,

gotovo da odnijela me rijeka,

nisam znala da li išta dajem.



Nisam znala sve dubine blata

od kojeg sam načinjena davno;

nisam više nosila ni snagu,

niti vjeru, niti prstenje od zlata.

Propadanje bijaše mi jednostavno

kao da napuštam si dolinu blagu



kojom sam se dičila oduvijek.

I dan, danas pustinja mi dom,

vezala me bodljikavim zrncima

pijeska koji jamči dobar vijek

i sigurnost pravog puta ili slom

koji popraćen je anđeoskim trncima.



Tad pojavila se ona,

divna Gospa, vladarica Kristovoga tijela,

da mi se nasmiješi, da me čitavu zagrije.

U tišini kao da sam čula zvona,

oko mene nastala je ekumena cijela

sviju svetih koje znala sam i prije.



Konjanik mi poslije u zenitu stigne

s lađama od svjetlosnih niti,

zapečati sunce na njihova jedra

koja svetom riječi visoko podigne

sve do neba, kao sliku moje biti

koju spremio je u nebeska njedra.



Sada znam da svi su pored mene,

mada pustinjske mi lađe rijetko plove

jer su bremenite sakrivenim svjetlom

koje vodi ih kroz tjesnace i sjene.

Tijelo Kristovo me neprekidno zove,

pješčana mi zrnca dolaze sa svakim vjetrom,



a ja od njih gradim freske

da mi slika duše bude bolja,

da je nalik Sinu Božjem, Kristu.

Možda tako nađem odaje nebeske.

To je moja želja i slobodna volja

jer još uvijek plamtim za tu Djevu čistu.

03.02.2020. 01:34







Decennium



Tisuće pjesama ostavljaš za mene

dok ja ovdje o životu pametujem;

svakog časa misao Ti k meni krene,

a ja svaku riječ Ti slušam, štujem.



Bezbroj stihova mi podoknicom šalješ,

Tvoje note uvijek istoj temi lete

kojom prostire se ljubav koju daješ

u pozornosti Ti milosti nam svete.



Zvuk po zvuk, stih do stiha

pristižu mi kao nepregledna rijeka

kojoj izvor dolazi iz luga tiha

iz kojega teku kaplje meda, mlijeka.



Kada bi se mogla zabilježiti sva pažnja,

ispisati i tu dušu, i njen pogled ili glas,

to bi bila knjiga lagana i snažna,

to bi bilo poput uzleta u Spas.



Kad se rodi dijete ili prestane rat,

duše kliču u svoj velikoj ljepoti,

mada nikad ne bi priznao ni jedan svat

da su od sveg svijeta ljepši svi ljudski životi,



sve te duše koje zajedno se nađu

il' iz nekog interesa, ili potpuno bez veze.

Istom tad se vide, kada u nebesa zađu,

kad nad njima nadviju se breze,



kada sjedinjeni svoga Boga prate

koji spaja polomljene stvari, razdvojene ljude

i nemaju više niti jedne želje da se vrate.

Neka sjedinjenje duša zauvijek se zbude.



Tvoje riječi kao anđelove poruke i pismo,

ispunjene mirisima i dubokim znakom,

ja ne živim kao da još sjedinjeni nismo

jer se već prepoznajemo mi u Bogu jakom.

22.01.2022. 19:36





Potraga za našom pjesmom



Pjesmom ću ti prići kao spas vremena
koja izgubljeno lutaju po čistilištu,
u kojima ostali su traci kršćanskoga sjemena
što mi ga ti preda da mi pjesme Boga ištu,

da mi Majku našu nestalno dozivaju,
da po kaldrmama lome stope i da lome koplja
dok svi tvoji dari daleko od mene plivaju,
da me slože kao što se složi hrpa mnoštva snoplja

izgubljenih dana i uspjelih pjesama, posinstava
što zbog tebe navikla sam ja naviješati i propovijedati,
a sve zato što sam porođena kao lijepa strava,
kao stravična ljepota koja ne zna zapovijedati

vlastitom životu da se bilo kamo i što prije makne
ili srcu vlastitome da potraži zaklon mrtve grude
prije nego što ga ova čežnja i potraga sva smakne
ili makar prekasno da odomaći one divlje sprude,

koji postojaše onog dana što se uporno i kobno vraća
u sve moje svagdašnjice, u sva moja prenočišta, 
da ti opet lađu tvoju razbijenom pjenom staklenom ispraća 
od šampanjca i od porinuća, od sveg čišća

jer su još za tih vremena bili rastanci svi savršeni,
a ne, kao oni poslije, nejasni, magloviti,
a, osim toga, nikad niti jedni nisu bili završeni,
nisu nikad bili, kao ovaj sada, tako vjekoviti.

Jesmo li zaslužili to, da li ja sam tome dostojna
da te uzaludno tjeram iz svih svojih misli večerima,
je li vrijedno toga da tu plodim kao smokva osojna,
da se dičim sa svim svojim bremenitim šekelima

srebra, zlata, meda, ulja i maslina, i pšenice
koji će poslužiti prije ili kasnije bar nebeskim pticama,
i kojima ću pogostiti, ponuditi zaklon ove sjenice
jer ja nikad ne znam dolaziš li to sa sivim grlicama

ili kao car u pratnji sve svoje ekipe i presjajne svite,
a možda i kao slavni konjanik i crni vitez, ili bijeli,
da me zaobiđeš il' mi blagosloviš oči, pokraj stupa skrite
da te ne gledaju kao žeravu od sunca što se dijeli

naokolo tako bezočno i nadasve bezobrazno darovito.
A nije me toliko briga za sve nas da bih zdvajala,
ali vidim da je ovo što se događa znakovito
kao zaljubljenost svih leptira što bi vječno trajala.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  00:15:21















 

No comments:

Post a Comment

just do it

Subscribe to: Posts (Atom)

Popular posts

  • Hvalospjev ljubavi Svetoga Pavla
    Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1  Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
  • VELIČA!
      Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj *     u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: *     odsad ć...
  • Psalam 100
      Kliči Gospodinu, sva zemljo! *     Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite *     s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
  • Psalam 95
      Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
  • HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI
    Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
  • Hvalospjev Zaharijin
      Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *     što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja *     u domu Davida, sluge svoje...
  • Danijelov Slavospjev stvorenja Bogu
    Blagoslovljen budi, Gospodine,      Bože otaca naših, *      hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
  • Psalam 149 - Pobjednička pjesma svetaca
      Pobjednička pjesma Aleluja! Pjevajte Gospodinu pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! 2 Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem...