Sijači osrednjosti

 

 »Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bî pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6 Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 7 Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. 8 Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« Lk 8,5-8

Osrednji katolik je vjerojatno netko tko je ipak malo više od nekog mlakog vjernika. Možda se ne može usredotočiti, možda ne razumije dovoljno, možda ga čitav život prate one riječi koje je upamtio iz djetinjstva kao neki kratki zakon za život pa mu to pamćenje ne dopušta naučiti nove dodatke univerzalnoj istini što bi pomoglo jačoj vjeri.

Što mu je najnužnije kao kruh svagdašnji?

Razgovijetna riječ, akustična umjereno, izravna i konkretna,oštra u originalu i blaga u komentaru, glasna dovoljno, interaktivna i donekle osjećajna, zainteresirana osobno, kratko službeno tumačenje, opisi iz Svetog pisma koje tumači samo sebe, komentar svakodnevan i univerzalan i gotovo. Sve to ne vrijedi ako netko ometa slušanje riječi koje je sastavni dio homilije ili ako se čuje unutarnja škripa ili vanjska buka ili ako ne štima akustika pa kad netko čita i pogne glavu, ne može izravno govoriti u mikrofon odmjerenom glasnoćom i jasnoćom. Blagovanje riječi propada. Kruh se lomi, ali riječ teško. Duh uzdiše. Užasan je to nesporazum, ali veća je tragedija kad je propovjednik preopširan, kao da pripovijeda djetetu prije spavanja, a ne naglasi glavnu temu ili teme propovijedi i ne označi jedinstvenu i zajedničku poruku. Ili kad počne na glavnoj misi kontemplirati u svoje ime, a ne u ime Boga. Zna Gospodin sve naše kontemplacije, to je u razgovoru osobnom i u molitvi pred Presvetim.

Ako je vjernik neki kao mlak i osrednje zainteresiran, to ne znači da nije na misi spoznao Božju volju za sebe osobno.

Ako je neki osrednji katolik u posljednjem redu ili uglavnom u zagasitoj sredini te se tako preplavljuje zajedništvom, to jest nestaje u mnoštvu, taj vjerojatno sve zna, ali nikome ne govori. Solidaran je s ostalim osrednjim vjernicima, ali ne može izaći iz toga kruga, odnosno iz takvoga mentaliteta što ga mnogi nazivaju tihom većinom.

Jednom je netko rekao da idemo na misu iz navike. To je definitivno točno, ali nije najvažnije, mada ta navika postaje s godinama čista ovisnost o Bogu, ali ju je potrebno posvijestiti, progovoriti ateistima ili im barem odgovoriti na pitanja.

Inače smo plodno tlo za idole i kumire, za bogatstvo i pohlepu, za lažne bogove. Ne možeš ljubiti Boga, a služiti bogatstvu i bogaćenju. A bogatstvo se ne treba mrziti, samo grijeh i život u grijesima.

Redovitost ne jamči za postojanost u vjeri, a ne jamči nam niti živost vjere koja se nadograđuje neprekidno ako je prava, to jest oboružana čitanjem i slušanjem Božje riječi, ali i vršenjem vjere.

Često se čuje da mnogi nemaju vremena za Boga niti pola sata dnevno, niti pet minuta za molitvu. To uspavljuje, takve tvrdnje nam govore da bismo bili savršeni kada bismo svaki dan otišli u osamu na deset minuta i kada bismo se pomolili prije svakog jela, ali to ne pomaže vjerniku. Katolik je u svijetu deset minuta dnevno, a sve ostalo je u Gospodinu koji nije od svijeta. 23.07 2024. 05:43

14 

Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost

I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15 Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16 Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17 Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18 Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19 Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20 Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« Otk 3,14-20