Sjetim se ranih molitvenih dana
i kako podne zalazi smiraju.
Kako su jutra divljenjem okupana
s prvim okusom gledanja kao u raju.
Ni slutila nisam što sve me još čeka,
život mi procvao iz ničega strasno;
sve više se prostire nebeska rijeka,
a nekada zborih da za me je kasno.
Djevice jaka, kako je ljepota ti Sina
duboka, smislena, značajna, prava:
spasonosna Krv pod prilikom vina.
Kao da dijete sam i sasvim zdrava.
Čudesna riječ što vodi put beskraja
i podiže srce u visoke sfere
nikada neće proći, a prepuna sjaja
ona me čuva u odori vjere.
Hostijo prozirna, a tako čvrsta,
ti me nahrani dok slatko drhtim;
Kristova poziva posebna vrsta
i duša već dalje od zvijezda prhti.
28.07.2024. 18:23
No comments:
Post a Comment
just do it